Tko je atentator?

Mladen Bajić ili Ivo Sanader i Jadranka Kosor...

Pogrebna lica vodećih HDZ-ovaca zorno su svjedočila da su bacili koplje u trnje i da je i njima samima postao jasan ishod parlamentarnih izbora 4. prosinca. Predsjednica te još uvijek vladajuće stranke i hrvatska premijerka Jadranka Kosor bila je potresena, a samim time što je rekla da HDZ nikad nije bio u težoj situaciji, na neki način priznala je da su se nad vladajućom strankom nadvili prilično mračni oblaci. Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić svojim dopisom HDZ-u dan prije, u kojemu ih je izvijestio da je i nad HDZ-om kao pravnom osobom započela istraga za kriminal i korupciju, zadao je toj stranci smrtni udarac.

I da nije bilo bezbrojnih korupcionaških afera u posljednjih godinu dana, u kojima su pritvarani vodeći dužnosnici te stranke, na čelu s bivšim premijerom Ivo Sanaderom, ovaj jedan dopis bio bi zacijelo dostatan da baci čelništvo stranke u depresiju i sroza ambicije. Bajić je tim činom odlučio o pobjedniku izbora.Pobjednik izboraI da nije bilo bezbrojnih korupcionaških afera u posljednjih godinu dana, u kojima su pritvarani vodeći dužnosnici te stranke, na čelu s bivšim premijerom Ivo Sanaderom, ovaj jedan dopis bio bi zacijelo dostatan da baci čelništvo stranke u depresiju i sroza ambicije. Bajić je tim činom odlučio o pobjedniku izbora Mnogi su analitičari i novinski komentatori izjavili tada kako nije više pitanje hoće li HDZ izgubiti, nego s kojom razlikom će doživjeti potop na izborima. Čelnici Kukuriku koalicije pokušavaju suspregnuti trijumfalizam koji osjećaju. Predsjednik SDP-a Zoran Milanović ostaje staložen i ne podliježe euforiji, a Vesna Pusić iz HNS-a, za razliku od njega, čiji je rejting u javnosti oko pet posto, već govori o apsolutnoj pobjedi te koalicije, odnosno o dobivanju 77 saborskih mandata.

Dogodi li se da četiri stranke Kukuriku koalicije doista dobiju apsolutno prevlast na sljedećim parlamentarnim izborima, moći će podignuti, metaforički kazano, spomenik glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću jer ništa bolje u jeku neformalne predizborne kampanje nisu mogli očekivati. Bajić je, naime, osim desetak čelnih ljudi HDZ-a, na stup srama stavio i HDZ kao kriminalnu organizaciju. On sumnja da je u režiji tih pojedinaca i HDZ-a kao stranke pokradeno više od 30 milijuna kuna koje su se u crnim vrećama iznosile iz javnih poduzeća. Time je po općem uvjerenju Kukuriku koalicija ostala bez dostojnog protivnika na skorašnjim izborima. Ionako nizak rejting HDZ-a, vjerojatno je tim potezom postao još niži.

Dr. Žarko Puhovski kaže da Kukuriku koalicija ne treba više ništa raditi i da im je najbolje da šute jer svi drugi, uključujući i HDZ, rade za nju. Posljednja istraživanja raspoloženja građana (bez obzira koliko su mnoga od njih krajnje nevjerodostojna jer pokušavaju oblikovati, a ne istražiti stvarno mnijenje) dala su dvostruku prednost lijevoj oporbenoj koaliciji. Trezveniji analitičari upozoravaju, pak, da se nitko u pogledu HDZ-a ne treba previše zavaravati jer da je ta stranka iz raznih sličnih situacija izlazila prilično čvrsto, dočekala bi se na noge i opet isplivala mimo svih očekivanja. U prilog tom oprezu svakako ide i činjenica da je riječ o stranci koja ima golemo članstvo, više od 220 000 članova te da je u slučaju da svi oni disciplinirano glasuju i ostanu vjerni stranci dovoljno da HDZ ne dobije manje od 15 do 20 posto. To je, naravno, moguće, čak i predvidljivo, ali je itekako premalo za bilo kakvo razmišljanje o ostanku na vlasti.

Pod Sanaderom HDZ je prestao biti HDZ

Nakon svega, pojavljuju se različite teorije o krivcima i uzrocima ovakvog fijaska HDZ-a kao i u pogledu perspektive te stranke. Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić svojim procesuiranjem stranke u predizborno doba samo je dokrajčio HDZ-ove snove o eventualnoj pobjedi na izborima, no prije njega postojala je politika koja je dovela do toga da Bajić odradi ovakav posao. Prije svega, politika samoga HDZ-a koja se nakon 2000. godine radikalno distancirala od HDZ-a iz Tuđmanova doba, a onda i politika izvan samoga HDZ-a koja je htjela uništiti HDZ, ako ne pravnim putem, onda preobrazbom HDZ-a u stranku koja bi postala slična ili identična već postojećim strankama na hrvatskoj političkoj sceni, SDP-u i HNS-u prije svega.

Dva kraka te politike koja su vodila istome cilju, tj. dekonstrukciji moćnoga HDZ-a, spojila su se u jedan onoga trenutka kada je na čelo stranke došao dr. Ivo Sanader. Politički protivnici HDZ-a, potaknuti i izdašno stimulirani iz inozemstva, u početku su pokušali rušiti, relativizirati ili nijekati demokršćanske vrijednosti na kojima je izrastao HDZ (ideju slobode i samostalnosti, tradiciju, Domovinski rat, vojne zapovjednike, obitelj, državu...), no napor im se pokazao uzaludnim jer se pokazalo da riskiraju narede u državi, prosvjede, blokade prometnica, blokadu čitavoga razvoja. Tadašnji predsjednik Stjepan Mesić i premijer Ivica Račan nisu mogli voditi državu uz masovne otpore samoga naroda. Vidjelo se zapravo da se bez HDZ-a ništa bitno ne može napraviti pa kad je već tako, HDZ treba preuzeti netko koga će mase prihvatiti kao novoga Tuđmana, a on će nakon toga samu stranku, dakle HDZ, učiniti sličnoj oporbenima SDP-u i HNS-u.

Ivo Sanader bio je idealan da mu se povjeri ta zadaća. Vrućom domoljubnom retorikom okupljao je i palio mase ne samo na splitskoj Rivi, a one su u njemu vidjele novoga Tuđmana koji će spasiti progonjene branitelje i generale, vratiti Ništa bez HDZ-aTadašnji predsjednik Stjepan Mesić i premijer Ivica Račan nisu mogli voditi državu uz masovne otpore samoga naroda. Vidjelo se zapravo da se bez HDZ-a ništa bitno ne može napraviti pa kad je već tako, HDZ treba preuzeti netko koga će mase prihvatiti kao novoga Tuđmana, a on će nakon toga samu stranku, dakle HDZ, učiniti sličnoj oporbenima SDP-u i HNS-uhrvatskom narodu dostojanstvo, sačuvati svetost novije povijesti, a sve ono što mu se pridodavalo, primjerice da je poliglot koji govori četiri svjetska jezika, da je osvjedočeni antikomunist, katolički intelektualac iz sjemeništa, teatrolog..., samo je bila jedna od najpodlijih laži i vrhunska manipulacija u funkciji temeljenog cilja. Kada je na valovima takve iznova probuđene nacionalne histerije dobio vlast, vrlo brzo došlo je do kopernikanskoga obrata koji je podjednako šokirao neupućene u HDZ-u i one u oporbenim strankama.

HDZ-ov pobjednik provodio je politiku SDP-a i HNS-a, radikalno je izmijenio ponašanje i retoriku, pozdravio Mesićevu smjenu generala, sam se uključio u žestoki progon tada odbjeglog generala Gotovine, izvršavao sve što su od njega tražili haaški tužitelji i bruxelleski činovnici na štetu hrvatskoga interesa, ponosa i dostojanstva, počeo s isplatama članovima obitelji stradalih Srba, uveo predstavnike srpske manjine u vlast, a među njima i notorne agresore, počeo je davati neopisive beneficije čak i agresorima, nije htio ni čuti za rehabilitaciju časnika, službenika, novinara i ostalih žrtava Račanovih čistki, odrekao se prvoga hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana, a članove njegove obitelji izbacio iz stranke.

Sanader je besramno postupao po već rehabilitiranim stereotipima jugonacionalističkoga i komunističkoga morala radikalnije od samih sljedbenika tog miljea podvaljujući to ozračje kao „zdravo društvo". To nije bilo zdravlje, to je bila bolest. Istodobno, zaveo je klijentelističko-koruptivni model u gospodarstvu pa su stranku preplavili sitni i krupni pripadnici kriminalnoga miljea. HDZ pod Ivom Sanaderom prestao je biti HDZ, stranka je samo zadržala ime i to je bio početak raspada i nagovještaj kraja HDZ-a, kraja kojega smo danas svjedoci. Sanader je čvrstom rukom počeo vladati HDZ-om, mjesta u stranci bilo je samo za podanike beskičmenjake pod uvjetom da mu na svim skupovima sriču panegirike. Istodobno, počeo se naglo osobno bogatiti.

Od nekadašnjeg intendanta splitskog HNK koji je u Splitu plaćao podstanarstvo 600 kuna pa molio gazdaricu da mu spusti cijenu na 400 kuna jer je rat i „nema se", no i poslije toga ostao je dužan nekoliko stanarina, te vozio trošnog stojadina, Sanader je izrastao u velmožu koji pliva u luksuzu: golema kuća u Zagrebu, nekretnine, kolekcija skupih satova, umjetnina, posebno dizajnirano pokućstvo, podeblji računi u inozemstvu. Razmjeri prijevare hrvatskoga naroda nisu se počeli slutiti dok njegova vlast nije počela poprimati oblike despotske vladavine i dok Branimir Glavaš, kojega je Sanader po nalogu stranih centara moći, nevladinih udruga i čelnika hrvatskih Srba, nije potjerao iz HDZ-a i namjestio mu istragu za ratne zločine a kasnije i zatvor, nije javno priznao da je Sanader preuzeo HDZ prijevarom, a da je on osobno, dakle Branimir Glavaš, krao na stranačkom saboru glasove za njega.

Od sveca do sotone

Time je napukla idealizirana slika o velikom vođi, a ona se postupno, kako su se informacije o pravoj prirodi njegova lika i djela dospijevale u javnost, razbila u tisuće komada. Vidjelo se da je Ivo Sanader lažni HDZ-ovac, lažni antikomunist i lažni katolik. Podle lažiIvo Sanader bio je idealan da mu se povjeri ta zadaća. Vrućom domoljubnom retorikom okupljao je i palio mase ne samo na splitskoj Rivi, a one su u njemu vidjele novoga Tuđmana koji će spasiti progonjene branitelje i generale, vratiti hrvatskom narodu dostojanstvo, sačuvati svetost novije povijesti, a sve ono što mu se pridodavalo, primjerice da je poliglot koji govori četiri svjetska jezika, da je osvjedočeni antikomunist, katolički intelektualac iz sjemeništa, teatrolog..., samo je bila jedna od najpodlijih laži i vrhunska manipulacija u funkciji temeljenog ciljaBio je, dakako, i lažni poliglot jer na govornom stadiju on komunicira samo na njemačkom jeziku s obzirom da je živio u Austriji, znatno slabiji mu je engleski jezik, a ako se govori na talijanskom, kao i na francuskom, on mora imati uza se prevoditelja. Sanader je bio podvaljen članstvu HDZ-a i hrvatskome narodu s ciljem da preokrene identitet HDZ-a kao stranke. S osjećajem svemoći, on je sve više tonuo u sfere iracionalnoga pokazujući da nema granice u korupciji, kriminalu i zlouporabama ovlasti.

Pod još nerazjašnjenim okolnostima, morao je abdicirati s vlasti u lipnju 2009. godine. Na taj čin natjerali su ga oni koji su ga i instalirali, agent CIA-e priopćio mu je da se pokupi sa svim stranačkih i državnih funkcija u roku od 24 sata. Za potrebe hrvatske javnosti, izjavio je tada da odlazi zbog slovenskih ucjena sa Savudrijskom valom. Godinu i nešto poslije, dr. Andrija Hebrang izjavio je da je to lažni razlog koji je Sanaderu upravo on smislio u tom trenutku. Želio je otići kao zaštitnik nacionalnih interesa, što je bio pokušaj nove manipulacije. Oni koji su otjerali Sanadera, zapovjedili su mu da njegove dužnosti preuzme Jadranka Kosor. Nekritična apologetkinja Ive Sanadera objeručke je prihvatila ponuđeno i taj idiličan odnos trajao je oko pola godina kada je Sanader odlučio vratiti se metodom svojevrsnog stranačkog puča. Puč nije uspio, a dvoje prijatelja postaju ogorčeni neprijatelji. Jadranka Kosor osvećuje mu se davanjem pune potpore DORH-u i Uskoku u istrazi protiv njega. Od tada započinje Sanaderova agonija, procesuiranje, otkrivanje crnih fondova u stranci, pokušaj bijega, uhićenje u Austriji, izručenje Hrvatskoj i sada početak suđenja.

Nestankom političara Ive Sanadera, DORH i Uskok širom kreću u raščišćavanje korupcije i kriminala. Mediji u Hrvatskoj, koji su sve godine veličali Sanadera kao sveca, samo zato što je provodio antituđmanovsku politiku i prihvatio svjetonazore i programe HNS-a i SDP-a te ih obilno darivao raznim koncesijama, a ne zato što su stekli naglu ljubav prema HDZ-u, okreću mu leđa i u njemu vide sotonu. Kao sotonu Sanadera započinju opisivati i dojučerašnji njegovi stranački podanici na čelu s Jadrankom Kosor. Sva zla htjeli su mu pripisati, ne pretpostavljajući ni jednog trenutka da će istražitelji kopajući po Sanaderu doći i do njih samih. Osim toga, i mediji se nisu više zadovoljavali da Sanader bude Pedro za sve, nego su tražili žrtvu ostalih HDZ-ovaca i cijeloga HDZ-a, a kad se otkrilo da je crnim fondovima financirana i kampanja same Jadranke Kosor, krenuli su jednako žestoko i protiv nje.

Tzv. antikorupcijska borba Jadranke Kosor vratila joj se kao bumerang. Svakako je nesvakidašnja pojava bila da jedna vladajuća stranka pravnu državu vježba na sebi. Gospođa Kosor cijelo je vrijeme davala nedvosmislenu potporu djelovanju Mladena Bajića i Uskoka. Pokušala je u parNemoć "najmoćnije"Predsjednica HDZ-a nije bila svjesna da u istražnim institucijama jednostavno ne žele raditi u slučajevima sumnji u kojima su glavni igrači oporbeni političari, ne žele procesuirati počinitelje partizanskih zločina, ne žele istraživati tko je nezakonito dijelio tajne dokumente Haagu... Premda na čelu izvršne vlasti u RH, ona nije zapravo nadzirala cijeli represivni sustav, niti ga danas nadzire navrata amortizirati tu pravnu borbu protiv HDZ-a ukazivanjem na korupcionaške afere u kojima su akteri SDP-ovci ( Rijeka, Koprivnica, Daimler...), ali su se te afere, kao što je nedavno sama nemoćno rekla, odbijale od njih kao od teflona. Istodobno, u medije su se puštale najsitnije informacije o svim svjedočenjima protiv HDZ-a, najavljivale optužnice... Predsjednica HDZ-a nije bila svjesna da u istražnim institucijama jednostavno ne žele raditi u slučajevima sumnji u kojima su glavni igrači oporbeni političari, ne žele procesuirati počinitelje partizanskih zločina, ne žele istraživati tko je nezakonito dijelio tajne dokumente Haagu... Premda na čelu izvršne vlasti u RH, ona nije zapravo nadzirala cijeli represivni sustav, niti ga danas nadzire. Danas glavni državni odvjetnik rastura HDZ, svjesno ili nesvjesno za potrebe oporbe nekoliko tjedana prije izbora, a predsjednica stranke i dalje izjavljuje da daje punu potporu DORH-u i Uskoku što svakako spada u antologiju političkih bizarnosti hrvatske zbilje. Groteski pridonosi činjenica da je upravo HDZ-ova većina dala mandat Bajiću na čelu DORH-a, za razliku od SDP-a koji je bio protiv njegova imenovanja.

Tako je dvogodišnje Kosoričino vođenje HDZ-a neslavno završilo, istragom protiv same stranke, dok ona veliča istražitelje. Kod dijela promatrača ta činjenica izaziva čak i sumnju da je i Jadranka Kosor, postavljena a ne izabrana na čelo stranke, zapravo kao i Sanader u ulozi uništenja HDZ-a. Sukob između nje i Sanadera osobne je, makjavelističke naravi, a ne zbog naravi stranačke i državne politike. Uostalom, i ona se poput Sanadera zdušno dala po nalogu svjetskih moćnika u progon hrvatskih branitelja. Teško bolesnog Đuru Brodarca poslala je u zatvor da krepa kao stoka na temperaturi od 41 stupanj, u ćeliji s još petoricom zatvorenika u Osijeku, a na da umre kao čovjek, Tomislava Merčepa dala je uhititi uz reflektore televizijskih kamera, kordone specijalaca slala je na stanove i kuće branitelja u potrazi za nepostojećim topničkim dnevnicima, a nad okrutnošću tih akcija sažalio se i sam Haaški sud. To je istina o odnosu Jadranke Kosor prema Domovinskom ratu, a ne ono što licemjerno priča po predizbornim skupovima. Pa ako se sada već tvrdi da je Mladen Bajić pogrebnik HDZ-a, onda su veći pogrebnici od njega Ivo Sanader i Jadranka Kosor.

Raspad HDZ-a i kraj Jadranke Kosor

Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić u ulozi moćnoga državnoga činovnika koji s istančanim instinktom prati odnose i raspored političkih snaga, od kojih mu ovisi položaj, na vrijeme je i ovaj put prepoznao političke smjerove. Kukuriku koalicija sprema se preuzeti vlast, a on ne samo da joj ne će stajati ne putu, nego će joj i pomoći, pa je stoga jasna i prepoznatljiva motivacija njegova otvaranja istrage protiv HDZ-a. U desetak godina svoga mandata Bajić nije podigao ni jednu optužnicu protiv počinitelja okrutnih partizanskih zločina, ali ni protiv kriminala na višim razinama. Koliko god Sanaderov i HDZ-ov kriminal bio kriminal, to zapravo nije ni sjena istinskoga kriminala koji se događa svih ovih godina u Hrvatskoj. Dovoljno je spomenuti slučajeve nekih banaka, sumnje u umočenost bivšega predsjednika u neke afere, zatim neke druge manje ili veće slučajeve u kojima su akteri Bajiću ideološki bliski ljudi.

Po istoj logici mogao je procesuirati ili zatvoriti Ivu Josipovića (slučaj Posmrtne pripomoći), Stjepana Mesića ( slučaj KIO Orahovica, dilanje državnih tajna), Radimira Čačića, Slavka Linića... Ali, oni su zaštićeni. I kad se čitava ta žalosna hrvatska priča sagleda u cjelini svih unutarnjih i vanjskih skrivenih i neskrivenih okolnosti, onda postaje jasno da cilj DORH-ova djelovanja nije istjerivanje pravde, nego sudjelovanje u projektu uništavanja HDZ-a. Nedavno otkriće Wikileaksa da je Bajić informirao veleposlanika moćne strane zemlje o svojim operacijama, što bi bio nevjerojatan skandal u svakoj ozbiljnoj državi, potvrđuje tu činjenicu. S obzirom na politiku kakvu je vodio, HDZ nije ni zaslužio bolje od ovoga što mu se događa. No pitanje je, dakle, što će ostati od stranke nakon što za mjesec dana, po svim anketama i razmišljanjima, doživi debakl na izborima.

Vrlo vjerojatno će to označiti i kraj vladavine Jadranke Kosor. Porazi obično imaju bolnu cijenu u ostavkama ili smjeni. Zacijelo će dio HDZ-a tražiti glavu Jadranke Kosor te se ne isključuje mogućnost raspada na frakcije i u perspektivi osnivanje nekih novih HDZ-ova, nešto slično što se dogodilo s pravašima. Pristaše te teorije drže kako sve što se događa zapravo i jest stvar dogovora dijela HDZ-ovaca iz vrhuške s Mladenom Bajićem. Oni navodno žele poraz HDZ-a kako bi mogli svrgnuti Jadranku Kosor s čela i preuzeti stranku. Iza pogrebnih lica nekih od njih ne stoji tuga i jad, kao što se čini, nego zapravo zadovoljstvo s takvim scenarijem. Nije, međutim, lako doznati što svatko od njih zasebno misli. Ono što jest poznato, to je da dio tih ljudi već dulje sudjeluje na tajnim večerama s Mladenom Bajićem na skrovitim mjestima, na koje se posebna hrana zajedno s kuharima i konobarima dostavlja s obale. Možda se iz te činjenice dade nešto zaključiti, ali možda i ne, jer Bajić se često viđa u društvima s raznim osobama.

Ono što je sigurno, HDZ u ovom trenutku nema istinskog lidera koji bi digao stranku iz pepela. U postojećoj stranačkoj „prvoj ligi" sve su frivolni likovi, manje-više mediokriteti bez liderskih sposobnosti i bez ikakve karizamtičnosti, paraziti po životnim navadama, intelektualno, vizionarski i politički nejaki da bi preuzeli i mogli voditi nekad najslavniju i najblistaviju hrvatsku političku stranku pod čijim je vodstvom hrvatski narod dobio državu, slobodu, ponos i dostojanstvo. Zato su ga, a ne zbog kriminala, razorili i gotovo uništili. Za Hrvatsku slijedi razdoblje koje će biti, čini se, tako burno da će čak i prošla doba u usporedbi s njim izgledati mirnodopska.

Ivica Marijačić
Hrvatski list