Razgovor sa Zvonimirom Hodakom

Upravo su se navršile tri godine od Vaše obiteljske tragedije, ubojstva kćeri u središtu Zagreba. Počinitelj Mladen Šlogar osuđen je i na drugostupanjskom sudu na 30 godina zatvora. Smatrate li taj slučaj rasvijetljenim?

Prije svega, još nisam dobio službenu odluku Vrhovnog suda RH kojom je navodno Mladenu Šlogaru potvrđena prvostupanjska presuda na 30 godina zatvora. Bez obzira na eventualnu pravomoćnost te presude, osobno smatram taj slučaj i dalje otvorenim i to zato što je tijekom postupka izašlo na vidjelo dosta kontroverznih i nelogičnih detalja, stoga smatram da će se s vremenom i te kontroverze i divergentnosti rasvijetliti i da ćemo možda ipak doznati pravu istinu.

Cijelo vrijeme tvrdili ste kako možete prihvatiti da je Šlogar ubojica, ali da ne vjerujete u njegove iskazane motive. Držite li da postoji naručitelj toga ubojstva koji nije otkriven?

I dalje ostajem kod stava da je Šlogar ubojica moje kćeri, ali isto tako i dalje ne vjerujem u motive koje je on iznio u istražnom postupku i smatram da pravi naručitelj tog ubojstva ni dan danas nije otkriven. Nadam se da će s vremenom ipak istina izbiti na vidjelo, bilo da sam Šlogar progovori i kaže istinu ili na koji drugi način.

Tko je normalan mogao predvidjeti?

Je li po Vašem mišljenju ubojstvo Vaše kćeri povezano s činjenicom da ste branili generala Zagorca koji je tada iz Austrije izručen u Hrvatsku gdje je osuđen za krađu tzv. dijamanata? Dakle mislite li da bi se tragedija dogodila da niste bili Zagorčev branitelj?

Čvrsto sam uvjeren da je ubojstvo moje kćeri povezano s činjenicom da sam branio generala Zagorca i na žalost danas sam suočen s činjenicom da se ta tragedija ne bi dogodila da Vlastita istragaI dalje vodim svoju vlastitu istragu da rasvijetlim pozadinu ubojstva moje kćeri i naravno da ne ću posustati sve dok postoje bilo kakve nejasnoće, kontradikcije u istrazi koja je dovela do osuđujuće presude Šlogaru. Do nekih spoznaja i rezultata sam došao, ali zasad je apsolutno prerano izlaziti s njima u javnost.nisam bio Zagorčev branitelj. Da sam mogao samo i slutiti da ću doživjeti takvu tragediju zbog toga što sam prihvatio Zagorčevu obranu, sigurno ne bih bio njegov branitelj, ali pitam se tko je normalan to mogao predvidjeti.

Najavili ste da ne ćete posustati u vlastitoj istrazi pozadine ubojstva. Jeste li došli do nekih rezultata?

I dalje vodim svoju vlastitu istragu da rasvijetlim pozadinu ubojstva moje kćeri i naravno da ne ću posustati sve dok postoje bilo kakve nejasnoće, kontradikcije u istrazi koja je dovela do osuđujuće presude Šlogaru. Do nekih spoznaja i rezultata sam došao, ali zasad je apsolutno prerano izlaziti s njima u javnost.

Je li Vas i Vašu suprugu nešto posebno vrijeđalo tijekom istrage, suđenja ili u javnoj percepciji ili prezentaciji cijeloga događaja?

I mene i moju suprugu posebno je tijekom čitavoga postupka protiv Mladena Šlogara vrijeđala naivna konstrukcija da je jedan klošar uslijed bijela dana ubio nezaštićenu djevojku tobože zbog toga što mu pred 15 godina nisam našao novi posao nakon što je izgubio stari. Činjenica je da još nisam sreo čovjeka, a razgovarao sam s više od stotinu njih, koji bi povjerovao u tu konstrukciju koja je krajnje naivna i koja vrijeđa zdrav razum mene i moje supruge.

Držite li i danas da je presuda generalu Zagorcu nezakonita i sramotna?

I danas smatram da je presuda generalu Zagorcu nezakonita i sramotna i predstavlja apsolutni egzemplar, ne samo u hrvatskom nego i europskom pravosuđu, presuda je izazvala zgražanje u hrvatskoj pravosudnoj javnosti i predstavlja opomenu svima nama da je bez jednog jedinog egzaktnog i konkretnog dokaza moguće nekog osuditi na sedam godina zatvora. Ako se sjećate, u jednom trenutku mediji su objavili sms poruke koje je pok. Pukanić slao državnom odvjetniku Mladenu Bajiću. Između ostalog objavili su poruku u kojoj Pukanić piše otprilike ovo: „Bude li moj bivši prijatelj Hodak branio Zagorca on ne će dobiti 7 nego 17 godina zatvora." Poruka je pisana u vrijeme kada je Vladimir Zagorec još bio u Beču, nije bio izručen u RH i nije bila dignuta ni optužnica protiv njega. Znači Pukanić je već onda znao da će Zagorec dobiti 7 godina. Nije Bajiću rekao niti 5 niti 8 niti 10 godina već upravo 7 koliko je Zagorec dobio. Ta sms poruka supstituirana je u tužbu koju je Zagorec podnio Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu kao jedan od bitnih dokaza o jednoj pravosudnoj montaži i sramoti.

Pitajte Mesića zašto mu je bilo stalo do Zagorca?

Zašto vam je general otkazao punomoć za zastupanje?

Da su uloge bile obratne, da je general Zagorec bio moj branitelj, a ja optužen za prisvajanje nepostojećeg dragog kamenja pa da sam uz ovakav fond dokaza dobio i godinu dana zatvora, ja bih Zagorcu u isti čas otkazao punomoć. Činjenica je da je Zagorec bez ikakvih dokaza i činjenica dobio 7 godina zatvora i da mi je otkazao punomoć tri godine nakon izrečene presude, na što je po mojem mišljenju imao potpuno pravo.

Zašto je, po Vašem mišljenju državnom vrhu osobito bilo stalo da osude Zagorca i tko je tu bio najmarniji?

Mislim da bi to pitanje trebalo postaviti bivšem predsjedniku države Stjepanu Mesiću koji se osobno bio vrlo angažirao u harangi protiv Vladimira Zagorca pokušavajući ga putem njemu sklonih medija kompromitirati što više, a ta osvetoljubivost naročito se osjetila nakon što je poslao u Beč svog izaslanika Sašu Perkovića da pokuša od Zagorca izvući informacije kojima bi javno kompromitirao određene političare u Hrvatskoj.

Kako komentirate akcije DORH-a i Uskoka posljednjih godinu ili dvije; ima li zaista nedodirljivih u istragama protiv kriminala i korupcije ili je opet posrijedi tzv. selektivna pravda?

Akcije DORH-a i Uskoka posljednjih godinu-dvije imaju impuls iz Bruxellesa i usko su povezane s odjeljkom 23. predpristupnih pregovora Hrvatske s EU. Naravno da i tu postoji tzv. selektivna pravda te da ima političke elite koja je za Bajića i Uskok nedodirljiva. Sjetite se prodaje hotel Excelsior u Dubrovniku Goranu Štroku za gotovo 10 puta manju cijenu od stvarne, a za što nikad nije pokrenuta istraga niti je utvrđeno tko je u toj transakciji omastio brk.

Je li bivši premijer Ivo Sanader zaslužio sadašnju sudbinu?

Sasvim sigurno dijelom jest, ali kako to biva u hrvatskom pravosuđu, platit će za neke transakcije za koje vjerojatno nije znao niti je morao znati, no dok je bio na vlasti ni on se nije brinuo za sudbinu Branimira Glavaša kojemu uz Šeksa i Borbaša ima zahvaliti činjenicu što je najprije ovladao HDZ-om i to nakon dvije izborne prijevare 2000. i 2003. godine, a što mu je bila odskočna daska i za premijersko mjesto. Sve su to znali naši mediji, osobito lijevi, ali Sanader je bio njihova velika nada koji je trebao provesti tzv. detuđmanizaciju Hrvatske pa ga je čak javno u novinama glorificirala i jedna Slavenka Drakulić. O Davoru Butkoviću, Jeleni Lovrić, Mladenu Pleši i ostalim rigidnim ljevičarima da i ne govorim.

Bit ću protiv ulaska u EU

Hoćete li ili ne ćete zaokružiti 'za' na referendumu za EU i zašto?

Naravno da ne ću zaokružiti odgovor 'za' na referendumu za EU i to iz čitavog niza razloga. Koliko je vladajuća ekipa bila sigurna da su Hrvati za ulazak u EU, dokaz je i činjenica što su i HDZ i SDP zajednički izmijenili ustavni zakon po kojemu se za uspjeh referenduma morala izjasniti većina svih birača koji imaju redovno pravo glasa u Hrvatskoj, a sad je to reducirano na način da je dovoljno za uspjeh referenduma polovina, odnosno većina glasača koja izađe na referendum, što samo govori da je hrvatska politička ekipa još jednom izigrala svoje glasače i nadam se da će se na sljedećim izborima taj bumerang vratiti i SDP-u i HDZ-u.

Tko je kriv za sudbinu generala Gotovine i Markača?

Mislim da je općepoznato u Hrvatskoj tko je organizirao lov na generala Gotovinu, tko se javno hvalio po medijima s priglupom rečenicom „Identificirati, locirati, transferirati itd." Činjenica je da Ivica Račan kad je bio na čelu hrvatske vlade i kada je dobio optužnicu iz Haaga za generala Gotovinu nije ni pomislio lišiti ga slobode, nego ga je pustio da ode iz Hrvatske, nije organizirao lov na njega te je poslao u haaško tužilaštvo i oštro pismo u kojemu je naveo da je optužnica s ovakvim činjenicama i dokazima po njegovu mišljenju nedopustiva. Tako je postupio vođa hrvatske ljevice, a čelnici hrvatske desnice Sanader, Kosor, Šeks poltronski su sagnuli glavu pred Carlom Del Ponte, organizirali lov na Gotovinu, lišavali slobode njegove prijatelje, suradnike i odvjetnike i zajedno sa Stipom Mesićem slali u Haag dokumentaciju koju jesu i nisu trebali slati, i na kraju dokumentaciju koju Haag od Hrvatske nije ni tražio. Svojim kmetskim i poltronskim mentalitetom izdali su i Gotovinu i Markača; izdali su i ideale za koje su se njih dvojica borili i okrenuli su na kraju krajeva leđa idealima zbog kojih se vodio Domovinski rat.

Usporedite funkcioniranje i stanje hrvatske države do 2000. i nakon toga. Što se dogodilo?

Ako usporedimo funkcioniranje hrvatske države od 1991. do 2000. godine, općepoznato je zbog čega je Hrvatska bila u određenim socijalnim i društvenim problemima. Dr. Tuđman trebao je 1991. godine stvoriti državu, vojsku, pobijediti u ratu, obnoviti sva devastirana i porušena područja i gradove, brinuti se za stotine tisuća izbjeglica iz BiH i okupiranih područja i što je na kraju krajeva i uspješno izveo. Do 2000. godine Hrvatska se, uz naslijeđene 4 i pol milijarde dolara duga iz bivše države, zadužila još za 4 milijarde dolara tako da je uza sve što sam nabrojao 2000. godine Hrvatska bila dužna 8 i pol dolara vanjskog duga.

Nakon Tuđmanove smrti i tzv. detuđmanizacije, nakon liberalnih i proeuropskih vlada Ivice Račana i Ive Sanadera, Hrvatskoj je naglo krenulo. Ali je krenulo prema dolje, i danas je još par koraka do samog ponora. Počele su pljačke, zaduživanja, neuspjele transakcije i investicije, te je u sljedećih 10 godina hrvatski vanjski dug blizu 50 milijardi eura. Znači od 1991. do 1999. godine unatoč neuspjeloj privatizaciji, ratu, obnovi, brizi za izbjeglice i kupovanju oružja na crnom tržištu uz enormne cijene – Hrvatska je držala glavu izvan vode i minimalno se zadužila, a nakon Tuđmanove smrti, dolaskom 'sposobnih europskih i liberalnih političkih veličina' Hrvatska je dovedena na rub stečaja.

Tko vodi hrvatske guske u novu maglu?

Tko je odgovoran za tu destrukciju (ako se slažete da je riječ o destrukciji)?

Tu je odgovor slojevit i ne mislim da se tu radi o crno-bijeloj tehnici. Ako pogledate tko čini gospodarsku elitu u Hrvatskoj danas, tko su vlasnici hrvatskih banaka, tko su vlasnici hrvatskih gospodarskih giganata kao što su INA i Pliva, što se događalo s Podravkom te ako konstatiramo da dnevno iz HDZ-ova ormara ispadaju novi kosturi, onda je jasno tko je odgovoran za tu destrukciju i tko je ponovno spreman iz vlastitih sebičnih interesa odvesti hrvatske guske u novu gustu maglu, samo ovaj put ne prema Beogradu nego prema Bruxellesu. Između ostalog, odgovoran je i dr. Franjo Tuđman što još za života nije oformio ekipu mladih i sposobnih tehnokrata i menadžera koji su trebali biti sami dovoljno uspješni i situirani pa da im ne padne na pamet krađa i muljaža u osobnu korist. No nakon njegove smrti najprije HDZ, a nakon toga i državu počela je voditi korumpirana i nesposobna ekipa onih koji za vrijeme Tuđmanove vladavine Hrvatskom nisu predstavljali baš ništa. Prisjetite se koje pozicije su u Vladi i HDZ-u za vrijeme Franje Tuđmana imali Sanader, Jadranka Kosor, Vladimir Šeks, Branimir Glavaš i dr. Najviša pozicija bila je pozicija Vladimira Šeksa kao potpredsjednika Hrvatskog sabora.

Ivica Marijačić
Hrvatski list