Svi izokrenuti, našminkani, izobličeni i lažni portreti i profili hrvatskih političara

Kao što su svjetska financijska kriza i europska dužnička kriza pozor znanstvenika, novinara i javnosti usmjerili prema traganju za odgovorom na pitanje 'Tko je i koliko odgovoran za te krize?', tako je i bjelodana kriza državnog, međudržavnog ili nad-državnog (EU) i svjetskog (UN, MMF, NATO) političkog vodstva iznjedrila srodno pitanje „Tko je i koliko odgovoran za duboku krizu politike?"

Među istaknute krivce za svjetsku financijsku i europsku dužničku krizu poznati ekonomisti Joseph Stiglitz, Paul Krugman i, posebice, Nouriel Roubini, navode pohlepne i beskrupulozne gospodare i menadžere financijskog sektora, agencije za određivanje kreditnog rejtinga banaka, tvrtki i država, ali i svoje kolege ekonomiste. Mnogi su od njih nobelovci! Nobelovci koji desetljećima stvaraju kult slobodnog tržišta, promiču 'kasino kapitalizam' i uče studente ekonomije kako je 'pohlepa u poslovanju zdrava, korisna i ljekovita'.

Na sličan način, odgovornost za to što građani svih demokratskih zemalja sve češće biraju slatkorječive, nasmijane, ali nesposobne, korumpirane i pokvarene političare pripisuje se stručnjacima i agencijama koji se bave 'pakiranjem' i 'prodajom' političara. Radi se, dakako, o stručnjacima i agencijama za slikotvorstvo (image making), za javne odnose (public relations) i za političku promidžbu i prodaju političara (political marketing).

Ti stručnjaci (često su to samozvani stručnjaci, zapravo priučeni bleferi) koje često nazivaju 'guruima' i 'čarobnjacima' političke prodaje (marketinga) koriste se tehnikama i 'alatima' razvijenim u poslovnom, trgovačkom marketingu. Tim se 'alatima' i vještinama koriste pri medijskoj preobrazbi, pakiranju, promidžbi i prodaji (biračima) svojih klijenata: političara i stranaka koji izlaze na izbore.

Kako sam osobno sudjelovao u izborima (nekad uspješno, nekad neuspješno), a nisam se koristio uslugama tih čudnih svata, prilika je da nešto kažem o moralno i društveno najopasnijoj metodi kojom se oni služe. Ta se metoda u njihovi stručnom žargonu naziva 'spin'.

Spin doktori ili prevaranti

'Spin' je jedna od onih enigmatskih tuđica koja se prije petnaestak godina 'prošvercala' u hrvatski politički i novinarski žargon, nakon što je desetljećima bila poznata u sportu, posebice u tenisu i stolnom tenisu.

U tim sportovima izrazi 'spin', 'spinanje' i 'spiner' označavaju način igre i igrače koji lopticu udaraju tako da se ona nepredvidljivo okreće, rotira, vrti i vrluda kako bi zavarala protivnika i natjerala ga na pogrešku i gubitak poena. Jedan od najslavnijih svjetskih stolnoteniskih 'spinera' svih vremena bio je naš Dragutin Šurbek.

Engleski izraz 'spin' u rječnicima se prevodi ili objašnjava čitavim nizom hrvatskih istoznačnica ili suznačnica.

Kad su glagoli u igri, onda imamo sljedeće primjere: obrtati, vrtjeti, okretati, plesti, sukati, rotirati, okretati ('pilu naopako'), presti, plesti, pričati, divaniti, zapletati itd.

Imenice istoznačnice ili suznačnice 'spinu' također su brojne: zaplet, okret, obrat, ples, zaplet, rotacija, prelo, kovitlac, varka, vrtlog itd.

U suvremenim javnim odnosima i političkom marketingu, svim tim imenicama i glagolima bave se takozvani spin doktori. Spin doktora Websterov rječnik ovako definira: 'Osobe čiji je posao nastojanje da se nadzire način na koji se nešto (neki važni događaj, odluka, postupak ili osoba) prikazuje u javnosti u nakani da se djeluje na mišljenje ljudi o tom 'nečem' – događaju, odluci, postupku, osobi'.

Iz same definicije proizlazi da se spin doktori ili spin gurui, pa i spin majstori-praktičari zapravo bave svim i svačim: pričanjem istinitih, poluistinitih i lažnih priča, predenjem, okretanjem 'pile' (istine) naopako, sitnim i krupnim lažima, muljanjem pa i manje ili više groznim prijevarama. Spin doktori priče o ljudima čije slike u javnosti 'spinaju' poliraju, rotiraju, okreću, izvrću, obrću na glavu i to tako da ih se ne može uhvatiti ni za ni za glavu ni za rep.

Sve u svemu, bilo bi dobro da Hrvatski institut za jezik ili neki kreativni jezikoslovac napokon skuje hrvatsku riječ za 'spin' i 'spinanje'. Možda bi te riječi mogle biti 'izvrtak', 'izvrtanje' i 'izvrtači'.

Izvrtanjem istine i njezinu prilagođavanju ukusima, svjesnim i podsvjesnim željama i očekivanjima potrošača (i birača) ne bave se samo stručnjaci za javne odnose, komunikatori i stratezi koji rade za političare. Njihovi su osnovni klijenti ili mušterije poslovni ljudi. Zato isti spin doktori rade za industriju lijekova, duhansku industriju, političke stranke i predsjedničke kandidate.

Pinterova intelektualna i moralna oporuka

Ne treba posebno objašnjavati zašto mudri, ali i obični ljudi nikada nisu imali iluzije o političarima i politici.

Borba za osvajanje i ostanak na vlasti oduvijek je bila opaka i beskrupulozna, često krvava, podla, prepuna ubojstava, zavjera, izdaja, spletki, podvala, pučeva i državnih udara. Istina i istinoljubivost bili su i ostaju iznimka, a ne pravilo u političkom zanatu i borbama. Takva zlosretna i zlokobna politika češće se prakticira u okrutnim, ljudožderskim režimima, ali nije strana ni suvremenim, postmodernim političkim poretcima.

Iako je, kako narod kaže, politika 'kurva', tek je postmoderno doba laž u politici pretvorilo u vrlinu, a velike majstore političkih laži u Profesori laganjaKao uvjereni ljevičar, bio je posebno ogorčen na činjenicu što je radnički, laburistički vođa Tony Blair opravdanje za rat u Iraku temeljio na velikim lažima koje mu je osmišljavao, polirao i pakirao njegov osobni i 'radnički' (laburistički) 'pin guru', Škot Alastair John Campbellnacionalne i globalne zvijezde: spin gurue, magove i doktore.

Upravo zbog toga što je kultura obožavanja (kasnije ću to pokazati i dokazati) tih zlokobnih stvorova na velika vrata ušla i u Lijepu Našu i njome se poput opake zaraze proširila, ovdje je vrijedno citirati manji dio Nobelova predavanja 'Umjetnost, istina i politika' koje je već smrtno bolesni pisac Harold Pinter iz bolničke postelje 2005. godine uputio u obliku 46-minutnog videozapisa u Švedsku.

Kako je Pinter umro 2008. godine, njegovo se predavanje danas smatra nekom vrstom intelektualnog i moralnog apela, zavjeta i oporuke. Ključna je teza ili moto njegova predavanja da je smisao i poslanje umjetnosti i umjetnika 'traganje za istinom' dok je ključno načelo politike i političara 'izbjegavanje, zaobilaženje istine'.

Kao uvjereni ljevičar, bio je posebno ogorčen na činjenicu što je radnički, laburistički vođa Tony Blair opravdanje za rat u Iraku temeljio na VELIKIM LAŽIMA koje mu je osmišljavao, polirao i pakirao njegov osobni i 'radnički' (laburistički) 'pin guru', Škot Alastair John Campbell.

Evo najčešće citiranog dijela 'Pinterove oporuke':

'Politički jezik kojim se koriste političari ne izlaže se opasnosti ulaska u teritorij umjetnika jer većina političara, na temelju dokaza s kojim raspolažemo, nije zainteresirana za istinu, već ih zanima samo osvajanje i zadržavanje vlasti. Preduvjet da ostanu na vlasti je da ljudi žive u neznanju istine, čak i o svome vlastitom životu. Ono što nas okružuje stoga je ogromna tapiserija laži kojima se hranimo.

Svaka pojedina osoba ovdje zna da je opravdanje za invaziju Iraka bila tvrdnja da Saddam Hussein raspolaže krajnje opasnim arsenalom oružja za masovno uništavanje, od kojih se neko može upotrijebiti u 45 minuta, uz izazivanje užasnog pustošenja. Uvjerili su nas da je to istina. To nije bila istina. Kazivali su nam da je Irak povezan s Al-Qaidom i da je suodgovoran za zločine u New Yorku 11. rujna 2001. Uvjerili su nas da je to istina. To nije bila istina. Govorili su nam da je Irak prijetnja svijetu. Uvjerili su nas da je to istina. To nije bila istina.'

U svojoj 'oporuci' Pinter je zahtijevao da se Tonyju Blairu sudi za zločine protiv mira i čovječnosti pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu, a govor je završio apelom za 'snažnom intelektualnom odlučnošću građana da definiraju stvarnu istinu o našim životima i našim društvima'. Nije rekao, ali se podrazumijeva, da se zauzimao i za definiranje istine o političarima i politici.

Mefisto u Zagrebu

Mali dio velike priče o 'Pinterovoj oporuci' podijelio sam s Vama, štovani štioče, zbog toga što je izravno povezana s nama u Hrvatskoj. Naime, glavni ili kraljevski Blairov spin doktor (od 1994. do 2003., a nakon 2005. nastavio je 'medijski pakirati' Gordana Browna) koji je zapravo uvjerio Engleze, Škote, Velšane i ine 'Britance' u sve te velike laži koje je nabrojio Harold Pinter, zove se Alastair Campbell.

Upravo je Alastair Campbell bio direktor svih komunikacija, javnih odnosa i „spinova" koji su 'Britance' uvjerili da je Saddam Hussein 'sotona' koja u 45 minuta može upotrijebiti oružje za masovno uništavanje svijeta. Sam sebe predstavlja kao 'komunikatora, pisca i stratega', dok ga slobodoumna britanska javnost doživljava kao beskrupuloznog medijskog i političkog manipulatora tabloidnog mentaliteta.

Tog i takvog Campbella njegovi su hrvatski obožavatelji pozvali i ugostili (predavanja u pravilu naplaćuje od 50.000 do 100.000 eura) u Zagrebu 5. svibnja ove godine. Iako je na zagrebačkom predavanju sam priznao kako u 'Velikoj Britaniji nije omiljena osoba' i kako njegove metode manipulacije javnim mišljenjem uspoređuju s onim Adolfa Hitlera, njegovi su ga brojni domaćini pokrovitelji hrvatskoj javnosti predstavili kao uzor, proroka i genija.

Uloge njegova propagandista prihvatila se, na žalost, profesorica političkih komunikacija na Fakultetu političkih znanosti dr. Marijana Moralne horizontaleIako je na zagrebačkom predavanju sam priznao kako u 'Velikoj Britaniji nije omiljena osoba' i kako njegove metode manipulacije javnim mišljenjem uspoređuju s onim Adolfa Hitlera, njegovi su ga brojni domaćini pokrovitelji hrvatskoj javnosti predstavili kao uzor, proroka i genijaGrbeša, koja je hrvatsku javnost pokušala uvjeriti kako je Campbell 'mastermind koji je istinski promijenio paradigmu političkog komuniciranja' i genij koji je 'tehnike komunikacije s medijima doveo do razine umjetnosti'.

Na konferenciji za tisak na kojoj je najavila dolazak 'proroka' ovako je zborila:

'Riječ je o impresivnoj osobi koja je potpuno odredila medijsko okruženje u kojem mi danas funkcioniramo. Ja se nadam da je interes za događaj jako velik, pogotovo sa strane političara. Stranke kod nas pate od silne arogancije koja ih priječi da u tom komunikacijskom dijelu rade što je bolje moguće. Ja se nadam da će pohrliti da čuju čovjeka koji je izniman talent, a isto tako se nadam da neki razmišljaju o tome da ga angažiraju; sigurno bi im se isplatilo s obzirom na cjelokupnu situaciju.'

Kako nitko nije hrvatskoj javnosti skrenuo pozornost na tamnu i mračnu stranu 'spin gurua', mnogi su se s Campbellom željeli tajno sastati, želeći ga angažirati za predizbornu kampanju koja je odavno započela. Spominjala se tu i Kukuriku i Kukulele koalicija, a radoznali fotograf Jutarnjeg lista Tomislav Krišto uspio je snimiti mladu nadu SDP-a Davora Bernardića na 'tajnom' sastanku sa Škotom.

Dakako, kako je napisao Peter Oborne u svojoj knjizi o Alastairu Campbellu, on nije ni prvi ni zadnji od 'ljudi iza scene' koji su 'šaptači' suvremenim političarima. Najslavniji i najopakiji među njima bio je svakako Clintonov 'mag' (karijeru je okončao jer je uhvaćen pri korištenju usluga 'elitne prostitutke') Dick Morris.

Ipak, iako se izum sintagme spin doktor pripisuje New York Timesu (taj je izraz prvi put upotrijebljen 1984. godine; novinari tog dnevnika zamijetili su da Reaganovi „komunikatori" na konferencije za tisak papire nose u torbama, kao „doktori"), stvarni je otac javnih odnosa, poslovne i političke promidžbe, pa i velikih medijskih i trgovačkih (marketinških) manipulacija, rotacija, poliranja i prijevara čovjek, zapravo nećak Sigmunda Freuda po imenu Edward Louis Bernays. Taj je čovjek primijenio teoriju o 'psihologiji gomile' (Gustave Le Bon, Wilfred Trotteron) i psihoanalitičke teoreme o ljudskoj podsvijesti slavnog ujaka Sigmunda Freuda na prve uspješne manipulacije javnošću, pa i potrošačima, klijentima i biračima.

Perači mozga iz hrvatskih sokaka

I vodeći hrvatski političari već desetak godina uspješno se koriste 'alatima' i 'tehnikama' pranja mozga, izvrtanja istine, manipuliranja i laganja javnosti.

Paradigmatski primjer 'okretanja pile naopako' u tom pogledu svakako je način na kojiProdavačica magleIako je upotrijebila sve 'trikove' kojima se obično koriste spin doktori, najveći joj dio javnosti jednostavno nije povjerovao. Za to nepovjerenje ona ne snosi krivicu. Čačiću ljudi ne vjeruju jer je dva dana šutio o nesreći, da bi u to doba u miru mogao slaviti (!) Josipovićevu pobjedu, čiji je komadić pokušao pripisati u vlastite i HNS-ove zasluge 'spin doktorica' Ankica Mamić medijski 'odrađuje' medijsku priču o prometnoj nesreći koju je prouzročio predsjednik HNS-a Radimir Čačić u Mađarskoj na samom početku prošle godine, a koja je za posljedicu imala smrt jednog Mađara i jedne Mađarice.

Da podsjetim. Nesreća se dogodila 8. siječnja 2010. godine nedaleko od Budimpešte, kod mjesta Sofioka. Na Škodu Fabiju koja je vozila nešto sporije od dopuštene brzine Čačić je naletio svojim Chryslerom. Na mjestu je preminuo 60-godišnji György Lipták, suprug vozačice koja je ozlijeđena u nesreći, a njegova je punica, 82-godišnja Erzsebet Lipták, podlegla ozljedama nekoliko dana kasnije.

Problem medijske komunikacije te tragične nesreće Ankici Mamić umnogome je otežala činjenica što vrhovnik HNS-a nije mogao odoljeti izazovu da se nakon tako strašne nesreće 10. siječnja 2010. pojavi na proslavi pobjede dr. Ive Josipovića na predsjedničkim izborima.

Ankica Mamić, direktorica marketinške agencije IM&C, dva je dana kasnije ovako 'iskomunicirala' događaj koji i danas izaziva prijepore, jer ogroman dio javnosti smatra kako se Čačić jednostavno MORAO povući iz politike:

'Radimira Čačića poznajem 30 godina, ali nikada ga nisam vidjela takvog. Bila sam u njegovu društvu kad je saznao da je jedan od sudionika nesreće preminuo i vidjela kada je zaplakao kao malo dijete. Doista je duboko i ljudski potresen. On se nalazi u Zagrebu, bio je i kod svoje majke, a obitelji poginulog poslao je brzojav sućuti. Molim vas za razumijevanje jer je on u ovom trenutku snažno potresen.'

Iako je upotrijebila sve 'trikove' kojima se obično koriste spin doktori (plače kao malo dijete, pati, odlazi mami po utjehu, pati i nudi ispriku), najveći joj dio javnosti jednostavno nije povjerovao. Za to nepovjerenje ona ne snosi krivicu. Čačiću ljudi ne vjeruju jer je dva dana šutio o nesreći, da bi u to doba u miru mogao slaviti (!) Josipovićevu pobjedu, čiji je komadić pokušao pripisati u vlastite i HNS-ove zasluge.

Tijekom vremena nevjera je povećana, a nju je nedavno najbolje izrazila novinarka Tanja Torbarina koja već puna dva desetljeća na neki način javno iskazuje 'običaje i osjećaje hrvatskih srdaca'.

U podlisku 'Drakula', objavljenom u Globusu, Tanja se obrušila na nesretnu Ankicu:

'To su ti pi-ar-ovci. Stručnjaci za muljanje, laganje i podvaljivanje. Opet govori (Ankica Mamić – op. S. L.) da se svakom može dogoditi da ubije dvoje ljudi. Kao Čačić. Ne samo da ih je zgnječio, taj je ko vampir dva dana kasnije došao na proslavu pobjede Ive Josipovića za predsjednika. Drakula je tad govorio nešto o izborima. Leševi mu nisu bili važni, da bi se na njih osvrnuo. Tek treći dan Ankica Mamić poslala je svima saopćenje da je Čačiću teško. To se na proslavi nije vidjelo. Pleso vampir pa se umorio. Šefica agencije za laganje Ankica Mamić i dalje pokušava uvjeriti svih da je nakon svakog ubojstva najnormalnije slaviti. Kako spriječiti da vampirica iz agencije za laganje prestane ismijavati mrtve. Ako je Čačić plaća za ove morbidne štosove, zašto bi to ljudi koji nisu vampiri podnosili. Najbolje je da se jedno drugome dobro napiju krvi. Pa da se taj krvoločni šou konačno završi.' (Drakula, Globus, 16. rujna 2011.)

Zanimljivo je napomenuti da se pokušajem 'spiniranja' u korist Radimira Čačića svojedobno bavio i predsjednik SDP-a Zoran Milanović.

Nekoliko dana nakon nesreće, na medijskom objedu u društvu s Davorom Butkovićem i samim Čačićem, Zoran Milanović ovako je pokušao 'pomoći' koalicijskom partneru: 'Postoje razne kategorije prometnih nesreća. Koliko mi je poznato, u ovome što se Čačiću dogodilo nema baš ništa što bi upućivalo na njegovu odgovornost. Dapače, ljudi koji su stradali nisu bili vezani.'

Mrežna je generacija - na fejsbuku i drugdje - njegov trud da javno obrani neobranjivo ismijala naslovom: 'Jebeš Mađare, nisu bili vezani.'

Epilog: Sindrom Dorijana Graya

Iako je do prije samo nekoliko godina izgledalo kao da politika pretvorena u simulaciju - slikotvorstvo, drsku promidžbu, fotošop, slogane, parole, lažna obećanja i spektakl nema granica, na marginama dominantne političke kulture posljednjih se godina ipak javlja spontani pokret otpora i sumnje u smisao i poslanje spin doktora.

Kao maleni znak tog novog kulturnog trenda koji će vrlo teško postati dominantnim – jer je istina o gospodarskoj, političkoj i društvenoj istini suvremenog svijeta toliko ružna da ju vrlo malo ljudi želi čuti i znati – može biti i pojava novog filma kultnog ruskog art redatelja Aleksandra Sokurova, predstavljenog na ovogodišnjoj venecijanskoj Mostri.

U toj najnovijoj filmskoj prilagodbi Goetheova remek-djela 'Fausta' Mefisto je – spin doktor. Novinar Jutarnjeg lista Jurica Pavičić, koji je očigledno film pogledao, ovako opisuje tog suvremenog sotonu s kojim političari, trgovci i ini Fausti sklapaju sotonske pogodbe: 'šapćući zavodnik, blagorječivi 'spin doktor' nakazne stature i odbojnog glasa'.

Tanja Torbarina očigledno je 'Mefista' vidjela i u liku i djelu hrvatske spin-doktorice Ankice Mamić, pa se na nju i njezina poslodavca i mecenu žestoko i bez pardona okomila.

Istina o današnjim hrvatskim, europskim i svjetskim vođama i realnostima nipošto nije laskava, pa je i običnom čovjeku nepoželjna. Doktorovo priznanjeKoliko je istina izgubila na vrijednosti i autoritetu u hrvatskoj politici posljednjih godina, možda je najbolje pokazao jedan od ključnih autora ključnog 'programskog' dokumenta 'Plan 21' Kukuriku koalicije dr. Branko Grčić. Naime, čovjek koji je prema vlastitom javnom priznanju osmislio formule '5i' u tom Planu - investicije, izvoz, industrija, inovacije i integracije, nekoliko dana kasnije javno je priznao kako je sve to samo šala, optimistička maska, svjetlucava lažSvijet je preplavio strah od istine. Političke su istine nepoželjne, nepodobne i opasne za miran san i zdravlje ljudi i nacija.

Suvremeni svijet i Lijepa Naša pate od onoga što bismo mogli nazvati 'Sindromom Dorijana Graya' okrenutim naopačke. Baš kao što to čine spin doktori, spin vračevi i spin čarobnjaci.

Naime dok u slavnom romanu 'Slika Doriana Greya' genijalnog irskog pisca Oscara Wildea glavni lik, prebogati i prelijepi Dorian Grey, ostaje vječno mlad, dok se njegove godine, grijesi i nemoralna nakaznost bilježe samo na njegovu brižno skrivanom portretu, suvremeni 'umjetnici' (izraz dr. Mirjane Grbeša) PR-a i spina tipa Alastaira Campbella u javnost plasiraju blještave portrete predsjednika nade, predsjednika građanina, predsjednika pravednika i budućeg potpredsjednika Vlade patnika koji navodno žali i 'plače kao dijete' zbog poginulih Mađara dok javno slavi tuđe političke pobjede, nadajući se vlastitima.

Koliko je istina izgubila na vrijednosti i autoritetu u hrvatskoj politici posljednjih godina, možda je najbolje pokazao jedan od ključnih autora ključnog 'programskog' dokumenta 'Plan 21' Kukuriku koalicije dr. Branko Grčić. Naime, čovjek koji je prema vlastitom javnom priznanju osmislio formule '5i' u tom Planu - investicije, izvoz, industrija, inovacije i integracije, nekoliko dana kasnije javno je priznao kako je sve to samo šala, optimistička maska, SVJETLUCAVA LAŽ.

U nastupu iskrenosti, u emisiji HTV-a 'Otvoreno' 21. rujna 2011. Grčić je izjavio: 'Novinari su očekivali da će netko u političkom programu najaviti otpuštanje polovice ljudi u upravi ili zatvaranje dvjesto tvornica. Onaj tko bi se na taj način prezentirao javnosti, nikad ne bi dobio izbore.'

Njegovo javno priznanje o opasnosti od istine upotpunio je kandidat za ministra unutarnjih poslova u budućoj Kukuriku vladi Ranko Ostojić. Narodu željnom linča, on je ponudio stvarni 'program' nove vlasti – čistke, uhićenja i tamnice.

U već slavnom intervju u Globusu, na naslovnici 'nacionalnog tjednika' u usta mu je stavljena ova 'programska' najava: 'Sve snage MUP-a stavit ću na raspolaganje Bajiću. Ne treba čuditi ako i Jadranka Kosor bude uhićena, a Ustavni sud ukine HDZ'.

Kad me uredništvo Globusa zamolilo za komentar tog Ostojićeva 'programa', pola u šali, a napola ozbiljno, ovako sam to prokomentirao: 'Nakon (Ostojićeve) najave uhićenja Jadranke Kosor i ustavne zabrane HDZ-a neki bi spin doktor Kukulele koalicije mogao tvrditi da u Planu 21 postoji Kvaka 22: tajni plan '7u': uplašiti, uskočiti (glagol skovan iz Uskoka), uhititi, ukinuti, uništiti, upropastiti, ustrašiti.

Nisam namjerno dodao glagol 'ubiti', iako u suvremenom svijetu spin-doktori znaju kako i ubojstvo pretvoriti u opće dobro.

Utješno je jedino to što se stvari ipak nisu tako radikalno promijenile kao što se nama u ovom recesijskom i depresijskom vremenu čini. Davne 1946. godine nenadmašni George Orwell napisao je: 'Politički jezik osmišljen je kako bi laži zvučale istinito i ubojstvo uznosito (vrijedno poštovanja) i kako bi se običnom vjetru dao privid čvrstine.'

Slaven Letica
Hrvatski list