Sve je to politika, a ne pravna država

Predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor nikad ne će doznati odakle cure Uskokove i DORH-ove informacije o istragama koje su proglašene tajnima i ne bi smjele biti dostupne medijima i javnosti. Jednako tako nikad ne će doznati ni tko je i kako dostavljao Brijunske transkripte mimo zakona i procedure haaškom tužiteljstvu, a koji su bili gotovo presudni u drakonskim presudama generalima Gotovini i Markaču. Taj dio sustava HDZ ni Jadranka Kosor ne nadziru pa imamo bizarnu situaciju da je HDZ na vlasti, a pravosudni i represivni sustav obračunavaju se s njom i HDZ-om. Zasluženo ili ne, to je drugo pitanje.Hrvatski novinariNema novinara i medija koji ne bi objavio tajni iskaz bivše HDZ-ove blagajnice Branke Pavošević o tomu kako su se i komu dijelili milijuni kuna iz crnoga HDZ-ova fonda u izbornim kampanjama, iako su hrvatski novinari koji su objavili tajne haaške iskaze osuđeni, a da nije bilo stajanja na stranu novinara kao u ovom, hrvatskom slučaju

Crna slika politike

Nema novinara i medija koji ne bi objavio tajni iskaz bivše HDZ-ove blagajnice Branke Pavošević o tomu kako su se i komu dijelili milijuni kuna iz crnoga HDZ-ova fonda u izbornim kampanjama, iako su hrvatski novinari koji su objavili tajne haaške iskaze osuđeni, a da nije bilo stajanja na stranu novinara kao u ovom, hrvatskom slučaju. Pokušaj da se krivnja prebaci na novinare stoga je posve deplasiran, a osim toga sasvim je drugorazredno pitanje kako je iskaz dospio u javnost, u odnosu na sam sadržaj iskaza, a on odaje crnu sliku vladajuće stranke u stjecanju i raspodjeli financijskih sredstava, dakle nešto za što postoji interes javnosti da se dozna.

Sjećamo se da je predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor prije nekoliko mjeseci, nakon osude Gotovine i Markača, najavila istragu o načinu na koji su se dijelili transkripti haaškome tužiteljstvu, no nakon što je munjevito reagirao Stjepan Mesić, brzo je aterirala, jer je gospođa Kosor i danas u nekakvoj neobjašnjivoj ovisničkoj poziciji u odnosu na bivšega predsjednika i s njim je u bliskijim odnosima nego sa sadašnjim predsjednikom Ivom Josipovićem. Nakon toga ta je priča utihnula, od istrage i rezultata ni traga, premda je to prvorazredno pitanje nacionalne sigurnosti, odnosno riječ je o kaznenom djelu špijunaže ili izdaje. Slično će završiti i ova priča o onome tko je dao tajni iskaz Branke Pavošević novinarima. Kako sada stvari stoje, najvjerojatnije je to netko iz vrha Uskoka ili DORH-a, s obzirom da jedna od odvjetnica, Jadranka Sloković, kaže da takvi iskazi dođu prije u medije, nego u njihove, odvjetničke ruke. Uostalom, to se događa već mjesecima, a i godinama, pa nitko nikad nije reagirao na to evidentno kršenje zakona, nego tek sada kada je jednim iskazom apostrofirana i sama predsjednica stranke Jadranka Kosor.

"Moralni naboj"

Kada bi one koji dostavljaju tajne iskaze protiv HDZ-a vodio neki moralni naboj, njihova bi se aktivnost mogla prešutno ili javno poduprijeti. No nema sumnje da je u pitanju organizirani obračun s HDZ-om, a iskaz Branke Pavošević došao je kao nenadani džoker ogorčenim protivnicima vladajuće stranke. Obračun s HDZ-omKada bi one koji dostavljaju tajne iskaze protiv HDZ-a vodio neki moralni naboj, njihova bi se aktivnost mogla prešutno ili javno poduprijeti. No nema sumnje da je u pitanju organizirani obračun s HDZ-om, a iskaz Branke Pavošević došao je kao nenadani džoker ogorčenim protivnicima vladajuće strankeNjih se u biti i ne tiče ni gospođa Pavošević, ni krađa novca kao takva, nego ih taj slučaj zanima samo kao sredstvo kojim će pokušati oduzeti HDZ-u sve moguće šanse na izborima. Jesu li se u tom 'projektu' ujedinili neki poznati odvjetnici s pojedincima iz Uskoka ili DORH-a, te su u 'projekt' uključili i određene medije, teško je tvrditi, ali da je u pitanju tzv. selektivno funkcioniranje pravne države, nema odavno nikakve sumnje.

Zar upravo iz Uskoka nije zadnji dan predsjedničke kampanje izdano nečuveno priopćenje protiv Milana Bandića koji je u tom trenutku bio protukandidat Ivo Josipovića? Zar nismo svjedoci da se istrage protiv osumnjičenih počinitelja partizanskih zločina sada već godinama opstruiraju, dolazi do neobjašnjivih blokada, dok se u slučajevima sumnji protiv hrvatskih branitelja oni odmah ekspresno privode u pritvor, a da bi ih ponizili, pozivaju i televizijske kamere, kao u slučaju Tomislava Merčepa i drugih, da prate privođenje od doma do pritvora. Nadalje, imamo situaciju da je poduzetnik Tomislav Horvatinčić proveo mjesec dana u pritvoru jer je svojom jahtom usmrtio dvoje talijanskih turista u moru kod Primoštena, ali i situaciju u kojoj jedan od čelnika Kukuriku koalicije Radimir Čačić svaku večer s televizijskih ekrana dijeli političke naputke i lekcije, premda je ubio svojom krivnjom dvoje Mađara u prometu.

U redu, ovdje se istražna tijela mogu 'vaditi' da je to mađarski, a ne hrvatski pravosudni slučaj, ali je pitanje moralnog ozračja u državi u kojoj ubojica iz prometa ima toliku mogućnost gostovanja u svim emisijama nacionalne televizije. Deklarativno smo protiv svih totalitarizama i teških tereta prošlosti, ali policija privodi samo one koji se usude istaknuti povećano slovo 'U', dok oni s crvenom zvijezdom slobodno i nekažnjeno divljaju, vrijeđaju i provociraju, pa u tom smislu Mile Budak nema pravo ni na grob, a Josip Broz Tito ima pravo na velebne spomenike, ulice i trgove te na javna veličanja njegova imena i njegova mračnoga režima, a Budak je bio humanist u odnosu na tog masovnog jugoslavenskog ubojicu. Deklarativno nema nedodirljivih, ali Stjepana Mesića nitko se ne usudi pitati, a kamoli istražiti porijeklo njegovih milijuna. Veliča se i u narodnu heroinu pretvara zviždačica Ankica Lepej premda ona nikad nigdje nije otkrila nikakav kriminal, nego je počinila kazneno djelo otkrivši bankovnu tajnu na koju je prvi hrvatski predsjednik imao pravo i koji novac na štednji nije ukrao, ali se marginalizira zviždačica Vesna Balenović (Josipović nedavno nju nije htio pozvati na skup zviždača) samo zato što je ona otkrila golemi kriminal u Ini koju su kao „svoje" leno držali Stjepan Mesić i Tomislav Dragičević.

Generali koji su bili označeni kao Tuđmanovi bili su izloženi svim mogućim podmetanjima, progonima i obeščašćivanju, a oni koji su se priklonili Mesiću i Josipoviću imali su svu moguću zaštitu pa i nagrade. Mirovina generala Ademija, koji je rekao da je bio ugrožen kao Albanac, iznosi više od 12.000 kuna, a generala Gotovine i ostalih 'Tuđmanovih' nešto više od 6.000. Norcu je Josipović s lakoćom oduzeo čin, ne i generalu Blaškiću, HDZ-u se vadi utroba i prati kako je plaćao Ninu Badrić, SDP nitko ne pita kako je plaćao Severinu, svim 'desnim' poduzetnicima čupaju se stari poslovni dugovi i grijesi, a Čačića nitko ne pita kako je prevario Zadar za milijune bivših njemačkih maraka, kao što i svi pokušaji istrage prema političarima i poduzetnicima koji pripadaju lijevim političkim strankama brzo završavaju u košu. Ne kažemo, naravno, da oni prvi nisu zaslužili progon, ali što je s ovim drugima? Politički, a ne pravni ili moralni motivi pokreću hrvatska pravna tijela. Zato smo još daleko, daleko od situacije kada će suci, državni odvjetnici, istražitelji i policajci djelovati po načelu 'Sine ira et studio'.

Ivica Marijačić
Hrvatski list