Je li se povratak hrvatskih znanstvenika u domovinu sveo na „iznimne“ slučajeve poput Ozrena Pupovca

U nastavku želim ocrtati evoluciju jedne ideje koja je u početku plijenila svojom ljepotom i očaravala svojim potencijalom da bi se pod silnicama hrvatske real-politike pretvorila u takav ispljuvak da je se i sami njeni začetnici srame. Riječ je Povratku hrvatskih znanstvenika u domovinu (primijetite veliko slovo P). Naime, ideja o Obrazovanjepovratku hrvatskih znanstvenika u domovinu pretočena je u program Ministarstva 2004. godine pod istim nazivom: "Povratak hrvatskih znanstvenika u domovinu".

Pismo tadašnjeg ministra Dragana Primorca rektorima sveučilišta lijepo sažima ideju o povratku hrvatskih znanstvenika u domovinu. U pismu, ministar Primorac piše: "Prvi kongres hrvatskih znanstvenika iz zemlje i inozemstva, kojeg smo nedavno organizirali, pokazao je da u inozemstvu postoji impresivan potencijal hrvatskih znanstvenika koji su voljni uključiti se u sve oblike suradnje s kolegama i institucijama u domovini i tako pridonijeti napretku Hrvatske.

Mnogi su pokazali i interes za trajni povratak u domovinu." Dalje, govoreći o prihvaćenim zaključcima plenarne sjednice ministar piše kako oni "jasno ukazuju na potrebu izgradnje sustava i infrastrukture što će omogućiti organizirano uključivanje znanstvenika iz dijaspore u istraživačke i razvojne programe ... i izgradnju uvjeta za povratak u domovinu."

Dalje u tekstu, pozivajući se na podatke s Kongresa, ministar piše kako se rektorima "javlja veći broj kolega iz inozemstva koji se žele odmah i trajno vratiti u zemlju". Zatim piše kako "u želji da taj proces ubrza" otvara "postupak za hitno rješavanje molbi za povratak onih znanstvenika koji su neosporno dokazali znanstvenu izvrsnost". Slažete li se da je ova ideja bila lijepa? Da, postupak za povratak je uključivao detaljnu prijavu koja je uključivala i opis budućeg istraživanja, tražilo se mišljenje rektora i stručna evaluacija (peer-review), a sve je trebalo  završiti Dijasporaministrovim odobrenjem za raspisivanje natječaja - i sve to jasno piše u pismu rektorima. Možda je golemi potencijal ove prekrasne ideje je nekima bio previše strašan.

Ministar Jovanović, 2012. godine pozivajući se na pismo ministra Primorca kojim je stvoren "temelj za povratak vrhunskih hrvatskih znanstvenika iz inozemstva u domovinu" donosi odluku u kojoj definira uvjete za podnošenje prijave Ministarstvu, a oni su sljedeći:

(a) najmanje 5 godina radnog iskustva u sustavu znanosti izvan Republike
Hrvatske i

(b) ispunjavati kriterije za najniže znanstveno zvanje.

Primijetite kako je ljestvica značajno spuštena - nema više nikakvog govora o izvrsnosti - a Ministarstvo je i dalje zadržalo pravo kada i kome će "odobriti radno mjesto". Primijetite također, kako nema govora o odobrenju za raspisivanje natječaja, nego o radnom mjestu - što dodatno govori o netransparentnosti procedure koja je definirana u odluci ministra Jovanovića.

Nažalost, našoj sagi tu nije kraj. Ministrica Divjak 2018. godine donosi odluku u kojoj su kriteriji dodatno sniženi, tako da je od 2018. godine moguće zaposliti i one koji maju samo 4 godine iskustva u sustavu znanosti izvan Republike Hrvatske. Ipak, ministrica Divljak je dodala  još tri iznimna slučajeva koji su trebali pokazati težnju k izvrsnosti.

U prvom "iznimnom" slučaju, kandidat kojem će ministrica odobriti radno mjesto može imati samo dvije godine Pupovaciskustva ukoliko je završio doktorski studij na nekom od top 300 sveučilišta šangajske liste. U drugom "iznimnom" slučaju odobrava se radno mjesto znanstvenicima koji  su "bilo hrvatski, bilo strani državljani" - ukoliko su voditelji projekta Europskog istraživačkog vijeća. U trećem "iznimnom" slučaju odobrava se radno mjesto stranim državljanima koji imaju "3 godine radnog iskustva na sveučilištima rangiranim unutar top 300 sveučilišta  sukladno zadnjoj objavljenoj listi", te koji mora raditi na projektu kojim u Republici Hrvatskoj može ostvariti financiranje svog istraživanja u razdoblju od najmanje godinu dana.

Skrenuo bih pozornost "iznimne slučajeve".

Prvi iznimni slučaj ne zahtjeva iskustvo u sustavu znanosti na nekom "top" sveučilištu (makar ono bilo 285.), ne zahtjeva da doktorat bude u razdoblju kada je sveučilište bilo u top 300 rangu, ali prodano nam je kao poboljšanje (u izvrsnosti) u odnosu na one uvjete koje je definirao ministar Jovanović - iako su njegovi uvjeti dodatno smanjeni.

Drugi iznimni slučaj pokazuje kako se "odluka o kriterijima za odobravanje radnih mjesta znanstvenika-povratnika" odnosi i na strane državljane. Je li ministrica bila zbunjena pa ovdje navodi strance? Teško je reći. U "odluci o izmjeni odluke" iz 2019. godine, ministrica je to propustila izmijeniti.

Konačno, treći iznimni slučaj jasno definira iz koje godine se ljestvica uzima, te zahtjeva radno iskustvo (a ne samo doktorat) upravo na takvim institucijama - ali govori isključivo o strancima. Ako se pak odluka tumači cjelovito (čitajući i naslov i kriterije) ostaje nejasno koji su  to znanstvenici-povratnici koji su stranci, odnosno tko su povratnici u Hrvatsku koji nemaju hrvatsko državljanstvo ili zašto ga ti povratnici nemaju? Ako pak odluku tumačimo parcijalno, možemo se pitati zašto se stranci nalaze u odluci koja se nastavlja na ideje Prvog kongresa hrvatskih znanstvenika iz zemlje i inozemstva, odnosno koja bi trebala biti instrument za povratak znanstvene dijaspore u Hrvatsku?

Nadalje, možemo se pitati jesu li ovom odlukom povlašteni stranci? Ili, jesu li ovom odlukom povlaštene osobe s dvojnim državljanstvom? Je li takvo povlašteno odobravanje radnih mjesta na temelju državljanstva uopće zakonski dopušteno? Naime, John koji je tri godine bio zaposlen na nekom od "top 300" sveučilišta zadovoljava ove kriterije, ali Ivan koji je duže zaposlen na istom sveučilištu ih ne zadovoljava iz jednostavnog razloga što je Hrvat (i nema dodatno strano državljanstvo).

Konačno, pravna struka bi trebala reći je li zakonski valjano odobriti radno mjesto za konkretnu osobu? Naime, ako je ministrica odobrila radno mjesto za Ivicu, smije li se Ivicu zaposliti bez javnog natječaja? Da, možda bi trebao javni natječaj, ali nije li to je puka farsa, jer ako se na natječaj javi Mate, njega se - bez obzira na kvalifikacije - ne smije
zaposliti jer ministrica za njega nije odobrila radno mjesto... Bilo bi lijepo postaviti ova pitanja (sada već bivšoj) ministrici, jednako kao i nekom budućem ministru.

Konačno, svratio bih pozornost na nekoliko činjenica koje sada već pripadaju prošlosti. Samo jedno sveučilište u „Regionu“ je bilo kratko iznad 300. mjesta šangajske liste - to je Beogradsko sveučilište. Bilo je to 2017. godine - slučajno u godini koja prethodi odluci ministrice - a danas je to sveučilište između 601. i 800. mjesta, daleko ispod npr. Splitskog sveučilišta. Bilo bi zanimljivo provjeriti koliko se puta ta činjenica koristila kao argument za odobravanje radnog mjesta izravno od ministrice.

Spomenimo još slučaj Ozrena Pupovaca - da, prezime vas je dobro asociralo, on je (sasvim slučajno) sin jednog poznatog političara.

Kao što je to lijepo dokumentirao portal hrsvijet.net g. Pupovac se pokušao kao povratnik vratiti na Sveučilište u Rijeci 2017. godine. No nažalost mu se pripriječio onaj zahtjev od 5 godina radnog iskustva u sustavu znanosti izvan Republike Hrvatske. Da, u dobro ste upamtili, to  je onaj uvjet koji je ministrica godinu dana kasnije smanjila na 4 godine, te još dodatno na dvije ukoliko imate završen doktorski studij na nekom od "top 300" sveučilišta šangajske liste (ne definirajući godinu za koju se rang lista uzima)...

Toliko o Povratku hrvatskih znanstvenika u domovinu. Još uvijek će trebati mnogo raditi na povratku hrvatskih znanstvenika u domovinu. Ali kad su pojmovi toliko slično nazvani, teško je razlikovati tko na čemu radi.

Jesam li vam rekao da će vam se zgaditi i najljepše ideje? Pamet u glavu. Uskoro će izbori. Pazite što zaokružujete.

Hrvatski tjednik

 

Pon, 4-11-2024, 03:20:26

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.