Mađarska i Srbija proglasile su moratorij na otplatu svih kredita u državi

Ekonomije brojnih svjetskih država trenutačno se nalaze u stanju hibernacije, što će se Proračunnastaviti sve dok stanovništvo ne bude u mogućnosti ponovno započeti normalan život. Za početak će sloboda kretanja biti velika pobjeda, a tek potom i ponovna uspostava potrošačkoga društva. Iako se gaje nade kako je korona prolazna kriza u razdoblju od dva do tri mjeseca, brojne stručne analize pokazuju kako bi izvanredno stanje uz različite intenzitete moglo potrajati i do dvije godine. Koliko god epidemija potrajala, svijet vjerojatno očekuju znatne promjene, i to za pojedinca u negativnom smislu. Možemo očekivati kako će se u ime osiguravanja kolektivne sigurnosti i zdravlja neproporcionalno smanjiti individualne slobode, gotovo svakome pojedincu će se nadzirati kretanje, zdravstveno stanje, a uz to i životne navike, politički stavovi itd.

Pumpanje potražnje

Čak i u najoptimističnijem scenariju u kojemu bi pandemija bila obuzdana do srpnja, ova kriza predstavlja znatan šok za svjetsku ekonomiju, već sada veći od krize iz 2008. godine. Pad proizvodnje i potražnje izrazitiji su, prihodi se smanjuju, a svijet je još zaduženiji nego što je bio prije petnaest godina. U stvari, ta zaduženost koja se samoodrživo povećavala u gospodarskom je smislu veći problem od samog virusa koji je samo razotkrio nakaradno postavljen globalni ekonomski sustav. Tek nas očekuje val otpuštanja i bankrota, koji će se onda spiralno nastaviti manjom Ekonomijapotrošnjom, putovanjima, i općenito manjim prihodima, što je neminovno, osim ako vladajuće elite nemaju nekog zeca u šeširu. Rješenje koje se jedino u ovom trenutku spominje umjetno je održavanje privatne potražnje, s obzirom na to da propadaju potrošnja, proizvodnja, izvoz, vozarine, praktično kompletna ekonomija.

Potražnja će se evidentno održavati novim monetarnim i fiskalnim mjerama tako da će se izvan svake regulative pomagati poduzećima da opstanu i ne dijele otkaze, a stanovništvo i bez rada dobije novac koji će trošiti. Trenutačno će trebati oko tri posto BDP-a stimulacije od strane svake države kako bi ekonomije opstale. Po toj bi logici hrvatska država trebala odmah unijeti minimalno dvanaest milijarda kuna svježega novca u sustav, što će raditi i sve druge zemlje. Iako se to čini mnogo, taj je iznos malen prema drugima jer Njemačka već najavljuje nova zaduženja države i pakete pomoći od 750 milijarda eura (gotovo 8000 eura po stanovniku). U SAD-u ekonomski stručnjaci predlažu dijeljenje novca u fiksnom iznosu od 1000 dolara po stanovniku i druge poteze. To je očito jedini način kako bi poduzeća preživjela, a sustav se sačuvao u postojećem stanju i dočekao vrijeme kada pandemija bude iza nas. Problem bi mogao nastati ako se novac bude plasirao kupnjom obveznica kao tijekom zadnjih deset godina, jer su sav novac pokupile velike kompanije za financijsko mešetarenje, dok mala poduzeća nisu dobila nikakvu pomoć. Pomoć i krediti trebaju biti plasirani izravno i svima.

Žrtvovanje budućnosti

S druge strane, manjak ponude i ogromne količine novoga novca trebale bi imati jak inflatorni utjecaj što će štetiti štedišama, umirovljenicima koji očekuju mirovine iz raznih fondova i sličnim kategorijama pučanstva. Žrtvovat ćemo budućnost radi očuvanja sadašnjosti, ali tko mari za budućnost u ovakvoj krizi. Doba još labavije monetarne politike neminovno dolazi, što je lako zaključiti iz stava Europske komisije koja je privremeno oslobodila države obveze kontroliranja proračunskoga deficita. Također je sve bliži dogovor oko izdavanja zajedničke euroobveznice, čemu se ne protivi niti Njemačka koja je takvu obveznicu odbacila 2008. godine. Njemačka će uložiti 750 milijarda eura, PadAustrija 38 milijarda eura, SAD 1500 milijarda dolara. Mađarska i Srbija proglasile su moratorij na otplatu svih kredita u državi.

Što u ovom trenutku radi hrvatska Vlada na očuvanju domaće ekonomije? Naša je država jedna od najpogođenijih na svijetu, zbog svoje ovisnosti o turizmu, a reakcija Vlade opuštena je. Ovisnost o tuđem prihodu dovela nas je u situaciju da ne proizvodimo, da imamo precijenjen tečaj valute, da nam stanovništvo iseljava. Trenutačna će se kriza, naročito u Hrvatskoj, pretvoriti u kreditnu krizu, malo je onih koji će moći podmirivati svoje obveze. Paket pomoći koji je najavila hrvatska Vlada sastoji se od isplate minimalne plaće po zaposlenome za ugrožena poduzeća tijekom nekoliko mjeseci i male odgode plaćanja javnih davanja.

Bankama je prepuštena odluka kome će odgoditi otplatu kredita, što će one omogućiti poglavito urednim platišama samo kako bi zadržale nisku razinu rezervacija za loše kredite. Banke posve sigurno danas bez jamstva države ne će izdavati kredite niti poduzećima niti fizičkim osobama. Kreditne linije preko državnih agencija ograničene su na oko 500 milijuna kuna. Sve to ima vrlo slab učinak na ekonomiju koja je praktički zaustavljena. Pomoći i beskamatni krediti moraju biti viši barem deset puta od najavljenih kako se ne bismo doveli u situaciju da poduzeća u okolnim zemljama opstanu, a naša se redom ugase. U slučaju ovakvoga nečinjenja, hrvatsku ekonomiju posve sigurno očekuje bankrot. Jedina svijetla točka potez je HNB-a kojim je bankama zabranila iznošenje kapitala iz zemlje i osigurala visoku rezervu likvidnosti, naravno ako ju banke budu plasirale.

Najugroženija mala poduzeća

Iako se guverner HNB-a Boris Vujčić pouzdaje u rezerve HNB-a od 18 milijarda eura, one će se lako istopiti kada HNBznamo da nam je trgovinska bilanca u godišnjem minusu od deset milijarda eura, što smo pokrivali priljevom od turizma u sličnome iznosu. Kako će taj priljev izostati, jasno je da će se rezerve brzo istopiti. Doduše, zbog općega pada standarda, značajno će pasti i uvoz, što je dobro. Važnije od toga pokretanje je domaće proizvodnje, kad nam se već pružila prilika. Tečaj kune prema euru može se braniti jedno kraće vrijeme, međutim pitanje je ima li ta obrana na ovim razinama ikakva smisla. Dvadesetak posto slabija kuna itekako bi koristila domaćim proizvođačima. Otežano vraćanje kredita denominiranih u eurima se može i treba kompenzirati ekspanzivnom monetarnom politikom, snižavanjem poreza i državnoga proračuna te podizanjem gospodarske aktivnosti unutar države.

Potencijal za rast gospodarske aktivnosti velik je u državi koja je više godina letargično ovisila o priljevu novca iz inozemstva. I u Hrvatskoj i u svijetu najugroženija su, dakako, mala obiteljska poduzeća koja bi mogla biti izbrisana, a sve bi stanovništvo u nekoj budućnosti moglo raditi isključivo za velike korporacije. Kako bismo izbjegli takav scenarij, potrebno je u razdoblju krize otvoriti golemu liniju likvidnosti svima koji ju trebaju. Uz druge poteze, kompanije će se znati izboriti za svoju budućnost. Trenutačna je situacija izvan svih na koje smo navikli i nije ju moguće riješiti klasičnim načinom. Ipak se radi o opstanku ekonomije, za što će nam trebati odlučne i hrabre odluke.

Marijan Jović
Hrvatski tjednik

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.