Plenkovićev dobar rejting na bruxellskim hodnicima ništa ne znači za Hrvatsku
U iščekivanju rezultata unutarstranačkoga dvoboja u HDZ-u, hrvatska je država zaustavila dah, nema rasprave o važnim temama, pa tako ni donošenja bitnih odluka. Čini se kako više ništa drugo nije važno osim izbora budućega vodstva najsnažnije političke stranke u državi, koje će automatizmom voditi i samu državu. Međutim, nastavi li ona voditi istu politiku, izgledan je i potop na parlamentarnim izborima koji bi se teško opet pravdao crnim labudom, koji je za satirične kritičare HDZ-a nitko drugi već njezin predsjednik Andrej Plenković. Tvorac pojma crnog labuda Nassim Nicholas Taleb definirao ga je kao teško predvidljiv događaj koji ima velike posljedice, a naknadno pronalazimo objašnjenja oko njegova nastanka.
Brojne afere
HDZ će izbore ipak gubiti predvidljivo i to zato što su njegovi birači izgubili pouzdanje u svoju stranku i nadu kako će se stvari promijeniti. Ne radi se tu samo o ideološkim pitanjima nego još i više o problemu korupcije i klijentelizma koji je potpuno obuzeo i stranku i cijelu državu. Vladajuća stranka vodi državu u ekonomsku propast (iako to njezino članstvo možda i ne vidi) i podržat će možda dosadašnji smjer zbog vlastitih pojedinačnih malih interesa. Sadašnji vodeći ljudi stranke kao kandidati na idućim izborima navješćuju borbu protiv korupcije, reformu pravosuđa i zaustavljanje iseljavanja, što nam pokazuje kako su svjesni najvećih problema u državi. Pitanje je (samo retoričko) jesu li i što su posljednje četiri godine radili po tim pitanjima.
Vlada je, naprotiv, bila prožeta brojnim korupcijskim aferama, s Agrokorom na čelu, zdravstvo je zaduženo kao nikad i pred kolapsom, stanovništvo napušta zemlju itd. Dobar rejting premijera na bruxellskim hodnicima jednostavno ništa ne znači ako vlastitu kuću ne može dovesti u red. S obzirom na isticanje ekonomskih uspjeha trenutačne Vlade, red je pogledati na ekonomske pokazatelje prije četiri godine. Vanjskotrgovinska bilanca znatno je lošija, naročito posljednje dvije godine, javni dug smanjio se u odnosu na BDP, ali i povećao u apsolutnom iznosu. Broj zaposlenih povećao se za oko pet posto, ali je produktivnost rada smanjena. Plaće su znatno narasle, a raste i BDP što je, kao i relativan pad zaduženosti, uglavnom rezultat tiskanja novca i gubitka njegove realne vrijednosti na globalnoj razini, te su na isti način porasli troškovi života, a rezultat svega otprilike je – nula. Ono najvažnije, osim rasta prihoda od turizma, ostatak ekonomije u padu je. Industrijska i prerađivačka proizvodnja u ozbiljnom je minusu, poljoprivreda stagnira na niskim razinama, a u međuvremenu Hrvatska ima oko dvjesto tisuća stanovnika manje. Ukupan je, dakle, rezultat rada trenutačne Vlade i vladajuće stranke na ekonomiju države neutralan, i to u razdoblju globalnoga ekonomskog rasta. Međutim, niti oponenti vrhuške unutar HDZ-a ne drže važnim predstavljati svoje viđenje ispravnoga vođenja ekonomske politike države zbog čega su im izgledi preuzimanja kormila sve manji.
Kineska (zdravstvena) prijetnja
I dok se zabavljamo vladajućima, onaj pravi crni labud možda se već događa. Širenje posljednjeg korona virusa koji se pojavio u Kini odvija se znatno brže od predviđanja, a broj zaraženih raste eksponencijalnom stopom – jedan oboljeli u prosjeku zarazi dvije osobe te bi u slučaju nastavka ove dinamike cijeli svijet bio zaražen unutar godinu dana. Smrtnost se kreće oko visokih dva posto i cijeli svijet je u strahu. Za svjetske razmjere sadašnjih 70 tisuća zaraženih kap je u moru te možemo samo zamisliti što će se zbivati ako se karantenama ne suzbije epidemija i ona se proširi na cijeli svijet. U ovomu trenutku, bolest već ima znatan učinak na globalnu ekonomiju koja je, primjerice, u Europskoj uniji krajem prošle godine ionako počela stagnirati.
Svjetske aviokompanije otkazale su brojene letove prema Kini, a kineski su turisti mahom otkazali putovanja i već pričinili znatnu štetu nesuđenim destinacijama u Italiji, Francuskoj i Turskoj. Pet milijuna kompanija u svijetu nabavlja dijelove iz kineskih tvornica koje su sada u velikom broju zatvorene, a najpogođenije su tvornice automobila. Hyundai i Kia čak su obustavile proizvodnju zbog nedostatka dijelova. Čak je i nedodirljiva njemačka industrija strojeva ovisna o kineskim dijelovima. Zatvorena je i tvornica koja dobavlja čelične konstrukcije za Pelješki most. Padaju cijene vozarina i ukupna kineska potražnja za resursima potrebnima industriji. Tako je i cijena nafte pala za petnaestak posto. Najveći svjetski industrijski proizvođač i dobavljač trenutačno je u blokadi te mu prijeti ekonomska katastrofa. U blokadi je i osamdeset milijuna ljudi te kompanije u kojima oni rade, a ta se brojka u kratkom roku može utrostručiti.
Ranjivi svijet
Kineski će problemi dugoročno posve sigurno povući i cijeli svijet, koji je ionako loše pripremljen za eventualnu globalnu krizu s obzirom na neriješene probleme prethodne krize. Umjesto teritorijalno ravnomjerne diverzifikacije proizvodnje, svijet je sve više globaliziran i ovisan o suradnji, problemi jednoga automatski postaju problemi sviju. Tiskanje novca ne može riješiti i krizu uzrokovanu zdravstvenom ugrozom. S obzirom na enormne dugove i umjetnu ekonomiju Zapada, eksplozija zaraženih u Kini i tamošnja zdravstvena katastrofa može imati do prije mjesec dana nezamislivi ekonomski kolaps usporediv s najvećima u povijesti.
Ujedno je ova zdravstvena kriza pokazatelj koliko je ljudska vrsta i ukupan živi svijet ranjiv na ljudsko zadiranje u prirodu. Ekonomski će problemi u slučaju svjetske epidemije postati tema drugoga reda kada ljudi oko nas počnu obolijevati. Iz vida iznova gubimo ono što je uistinu važno, dok nas sudbina ne podsjeti. Jednako tako, izbori unutar HDZ-a nemaju mnogo dodirnih točaka sa stanjem u državi i svijetu. Možda bi kandidati konačno trebali započeti pričati o temama proizvodnje hrane za vlastite potrebe i boljoj organizaciji zdravstva. Kao izraziti uvoznik hrane, Hrvatska je potpuno ovisna o inozemnim dobavljačima. Što ako i oni krenu s karantenama poput Kine?
Marijan Jović
Hrvatski tjednik