Jurčević: Upozoravali smo davno na Ninu Obuljen, a sada većini postaje vidljiva naša nesreća

Prema pluralnim demokratskim kriterijima – koji su civilizacijski standard – sloboda govora, udruživanja i javnoga djelovanja temeljno su ljudsko pravo svakoga čovjeka i zajednice, pa tako i umjetnika. Međutim, isto tako civilizacijski je standard da te slobode nisu apsolutne i da su ograničene ako ugrožavaju slobode drugih osoba i zajednica. Teoretski, tu postoji veliki i rastezljivi prostor tumačenja koji ovisi o znanju, vještini i etičkome integritetu onoga tko tumači.

Zbog toga u demokratskim državama postoji jasna vrijednosna, pravna i praktična razdjelnica, kako bi se spriječile manipulacije koje vode u kaos. Naime, uljuđene države i društva u svojim su ustavima, zakonima i praksi javnih institucija jasno odredili svoje temeljne vrijednosti, stajališta i simbole te se isključivo takve vrijednosti, stajališta i simboli mogu financirati iz javnih sredstava od državne do najlokalnije razine upravljačkoga institucijskog ustroja. To se jednako odnosi i na zagovaranje, predstavljanje, podupiranje itd. u institucijama upravljačke piramide koju plaćaju porezni obveznici.

Sve drugo što je protivno ili problematično može se financirati isključivo iz privatnih izvora te zagovarati i predstavljati u privatnim otvorenim i zatvorenim prostorima.

Javne institucije RH, od vrha do dna, okupirane su od strane naslijeđene totalitarne komunističke oligarhije koja je zloporabom položaja moći i tehnikama manipulacije paralizirala većinu čestitih službenika u javnim institucijama te je postupno dovela hrvatsku državu i hrvatsko društvo do vrijednosne, simboličke i praktičke perverzije. Iz toga proizlazi i razorna poplava svih sada jasno vidljivih realnih katastrofa u Hrvatskoj – od demografske i gospodarske do identitetske. Stotine tisuća najvitalnijih građana Hrvatske – u biološkome i proizvodnome smislu – spašava se masovnim bijegom iz Hrvatske.

Dakle praktički pustoš u Hrvatskoj posljedica je duhovne pustoši beznađa, malodušja i nevjere koju najviše proizvode okupirane javne institucije kulture, obrazovanja i medija. Sadašnja ministrica kulture jedna je od tipičnih loših sluga još gorih gospodara, čija je šupljina dugogodišnjega služenja toliko nabubrila da je izronila čak do ministarskoga mjesta na kojem još služnije služi.

Na sve to ukazivala je Koordinacija braniteljskih i stradalničkih udruga iz hrvatskoga Domovinskog rata, kad je sadašnja ministrica privođena na ministarski položaj. Mnogi su tada šutjeli, valjda se nadajući kako će poplava nesreća presušiti. Izgleda da sada sve većoj većini stanovnika Hrvatske postaje vidljiva nesreća u koju smo uronjeni, makar i preko crvene zvijezde petokrake i saborskoga zazivanja novih masovnih pokolja, progona i utamničenja. Ako je to znak početka dubinskih institucijskih promjena u Hrvatskoj, onda su to dobri znakovi. U protivnome, oni najavljuju konačni potop svega vrijednoga i plemenitoga što smo kao zajednica činili herojske 1991. godine.

prof. dr. sc. Josip Jurčević
Hrvatski tjednik