Pobjeda Ursule von de Leyen – Pirova pobjeda!

Nakon ovogodišnjih izbora za Europski parlament na kojima je izlaznost bila do sada najveća, izgledalo je da će se nešto mijenjati nabolje u smislu transparentnosti njegovih odluka i odnosa prema drugim središtima odlučivanja u Uniji, no očito se to nije dogodilo. Jedan od razloga jesu izborne pobjede ekstremno desnih stranaka kao i veća stranačka rascjepkanost u Europskom parlamentu. Ni jedan od triju najjačih parlamentarnih klubova, Pučke stranke, Socijaldemokratske partije i liberala, nije dobio apsolutnu većinu pa su morali tražiti saveznike za uspostavljanje koalicije, a to nije išlo jer su razlike među njima u važnim političkim pogledima bile prevelike.

Načelo tzv. spitzenkandidata, vodećih političara dviju stranaka u osobama njemačkoga pučanina Manfreda Webera i nizozemskoga socijaldemokrata Fransa Timmermansa, nije bilo dovoljno prihvatljivo da jedan od njih dobije povjerenje većine članova Europskoga vijeća koje se sastoji od premijera ili predsjednika država Europske unije, njih za sada 28 na broju. Predvodnik liberalne skupine, francuski predsjednik Emmanuel Macron, nije prihvatio Webera jer navodno nema državničkoga iskustva i karizmu, (što je djelomično istina), a premijeri država Višegradske skupine odbili su Timmermansa jer je bio prestrog u kritiziranju njihove unutarnje politike. Tako su otpala oba „spitzenkandidata“.

I onda je Europsko vijeće „izvuklo iz šešira“ njemačku ministricu obrane Ursulu von der Leyen kao kandidatkinju za predsjednicu Komisije EU-a, na što su pristali svi „šefovi“ u Vijeću, premda ona nije bila „spitzenkandidat“, a niti je sudjelovala na izborima za Europski parlament. Sve se to zbivalo iza zatvorenih vrata, što je naveliko razljutilo socijaldemokrate, posebno njemačke, a očito je to bila ideja predsjednika Macrona koji se još jednom pokazao kao najlukaviji igrač među članovima Vijeća. Predstavnici „država Višegradske skupine“ tjerajući „lisicu“ Timmermansa istjerali su „vučicu“ Ursulu von der Leyen jer ona će, čim se učvrsti na svome položaju, biti isto toliko „tvrdo europska“ kao i Nizozemac.

Tijesna pobjeda bivše njemačke ministrice obrane Ursule von der Leyen

Gospođa Von der Leyen bila je dovoljno hrabra da je dala ostavku na položaj ministrice obrane prije glasovanja u Strasbourgu nadajući se pobjedi u Europskom parlamentu prigodom biranja za šeficu najutjecajnijeg političkoga tijela Europske unije. I pobijedila je s vrlo tijesnom većinom od 9 glasova: 383 glasa za, 327 protiv, uz 22 suzdržana. Neki su joj predbacili ovu tijesnu većinu, a ona je odgovorila prema onoj Adenauerovoj uzrečici „većina je većina“, no to je ipak mala mrljica na njezinoj pobjedi. Budući da je glasovanje bilo tajno, ne zna se tko je glasovao za gospođu Von der Leyen. Zna se da bi to mogli biti većinom članovi Pučke stranke, jedan dio socijaldemokrata i neki liberali, ali i parlamentarci desničarskih stranaka iz Mađarske i Poljske koji se time javno hvale što njoj nije baš ugodno. No najvažnija je zamjerka u tome da ona nije bila „spitzenkandidat“ i da nema legitimitet sudjelovanja na izborima za Europski parlament. Ona je puna tri dana prije glasovanja u Europskom parlamentu naveliko agitirala u svoju korist nastojeći uvjeriti zastupnike da je preuzela sve najbolje iz njihovih programa.

Nekoliko točaka u programu U. von der Leyen

Uzela je od svakoga pomalo, od pučana politiku zaštite vanjskih granica EU-a, od socijaldemokrata uvođenje minimalnih plaća, od zelenih tvrdnju da će Europa do 2050. biti potpuno ekološki zaštićena, a od liberala čuvanje individualnih prava građana. U vanjskoj politici držat će se kritičke njemačke crte spram Rusije radi agresivne moskovske politike prema Ukrajini, u odnosima prema Kini nastojat će suzbijati njezin „financijski ekspanzionizam“ koliko je to moguće u ovom globaliziranom svijetu. Teško da će proći njezin prijedlog o uspostavljanju „kvalificirane većine“, (apsolutne većine) pri odlučivanju u Europskom vijeću jer se mnoge države ne žele odreći dosadašnje prakse „prava veta“. I njezina preporuka da se obnovi načelo „spitzenkandidata“ za biranje predsjednika Komisije EU-a na idućim izborima za sada izgleda kao isprika za nedavno odbacivanje toga principa, a ne toliko stvarna želja.
U vrijeme svoga ministriranja u tri resora gospođa Von der Leyen mnogo je toga predlagala što danas izgleda nevjerojatnim, primjerice da se osnuju „Sjedinjene Države Europe“ kako bi se bolje rješavali financijski problemi EU-a, ali to nije bilo prihvaćeno ni u njezinoj Njemačkoj. Kritizirala je „istočne“ države kao Poljsku i Mađarsku radi njihovih kršenja načela europske politike, no znala je naći i riječi razumijevanja za njihove „drukčije“ postupke od onih u zapadnoeuropskim zemljama. Brexit smatra „katastrofom“, ali se nada da će Britanci i nakon napuštanja EU-a ostati barem dobri saveznici unutar NATO-a. Zalaže se za aktivnu ulogu njemačke vojske u inozemnim kriznim područjima pa je čak odobrila vojno uvježbavanje kurdskih postrojba Pešmerga.

Podupirala je politiku svoje vlade spram izbjeglica predloživši da Bundeswehr neke uvježbava kako su služili u obnovi svoje domovine. U odnosu prema Rusiji zagovarala je čvrst stav prema Putinu, ali i preporučila nastavak dijaloga s Moskvom. Nije se sustezala ni od kritiziranja autoritativnoga režima u Kini. Kad govori o Americi, dodaje da je „SAD više nego predsjednik Trump“ i da bi Njemačka ipak trebala povećati svoje izdatke za vojsku, što Amerikanci odavno traže. Po njezinu mišljenju, Njemačka se trebala više angažirati u vanjskoj politici.

Za sada se može reći da je gotovo sve do sada rečeno kod gospođe Von der Leyen bilo u svrhu dobrih želja i taktičkih preporuka kako bi dobila potporu većine u Europskom parlamentu, a ne toliko volja da ti prijedlozi stvarno budu prihvaćeni. No sve u svemu, za sada izgleda da je izbor gospođe Ursule van der Leyen ipak bio dobar potez Europskoga vijeća i nešto manje Europskoga parlamenta jer da je odbijena, sve bi išlo “Jovo nanovo“, a to bi onda bila velika kriza europskih institucija. A što se tiče nagađanja da bi hrvatski premijer Andrej Plenković mogao postati jedan od vrhovnika u Europskoj uniji, to je bila možda njegova potajna želja koja nije imala nikakve šanse nakon što je dosadašnja šefica naše diplomacije Marija Pejčinović Burić postala predsjednicom Vijeća Europa, a Hrvatska je još vrlo udaljena od članstva u Schengenskoj skupini i eurozoni. Plenković će još dugo ostati u Zagrebu da se nateže sa svojim stranačkim i ostalim protivnicima kojih je sve više.

Može li se pobjedu Von der Leyen smatrati Pirovom pobjedom?

Nisi svi njemački i europski mediji jednoglasno pozdravili pobjedu Ursule von der Leyen u natjecanju za predsjednicu Komisije EU-a. Tako lijevo liberalni „Die Zeit“ drži da je to „skandal jer su institucije Unije, odustajanjem od načela spitzenkandidata zavarale biračko tijelo“ koje se natprosječno odazvalo na izbore. Po mišljenju „Süddeutsche Zeitunga“ (München), gospođa Von der Leyen nije bila „bliska kandidatkinja“ jer je među ostalim bila „ne baš uspješna ministrica obrane“. Kako piše „Ausburger Allgemeine“, ona se „nalazi pred brojnim neugodnim zadatcima“ pa će „morati promijeniti svoj dosadašnji način rada u rješavanju praktičnih problema“. List „Freie Presse“ utvrđuje da su oni koji su predložili gospođu Von der Leyen prije svega „mislili na svoje birače, što nije dobro za Europu“. I Frankfurter Allgemeine Zeitung zastupa mišljenje da je njezinim izborom „za sada osigurana velika koalicija u Berlinu“. List Flensburger Tageblatt tvrdi da je „izbor Ursule von der Leyen više nego mala mana, da je rađanje iz nužde.“

Po mišljenju britanskoga „Timesa“, postoje „istinske sumnje hoće li ona imati dovoljno političkoga karaktera i snage oblikovati europsku politiku ili će postati marioneta francuskoga predsjednika i njemačke kancelarke koji su ju napravili onim što je sada.“ Kako piše talijanski Corriere della Sera Von der Leyen „izabrana je s ponešto netransparentnim manevrima iza zatvorenih vrata, ali da ova zastarjela metoda može postati snaga ove žene ...“ Prema ruskom Komersantu Ursula von der Leyen „praktično nije govorila o vanjskoj politici..., no da u odnosu prema Moskvi mora biti vođen dijalog s pozicija jedinstva i snage što je u Rusiji izazvalo divlje reagiranje, pa je ministar obrane Ruske Federacije Sergej Šoigu tada rekao kako bi kolegica iz Njemačke trebala šutjeti 200 godina...“

Süddeutsche Zeitunga navodi kako nije istinita tvrdnja gospođe Von der Leyen da je „izabrana proeuropskom većinom“ jer su za nju glasovali poljski, mađarski i talijanski zastupnici iz stranaka kao što su PiS, Fidesz i 5 zvijezda, a one su itekako kritične prema Europskoj uniji te će prije ili kasnije od nje „zahtijevati cijenu“ za tu uslugu što će se najkasnije vidjeti kad se bude glasovalo o proračunu za razdoblje od 2021 do 2027. Jer kad je „riječ o novcu, onda svi pokazuju svoje pravo lice“, kako je rekao jedan europski diplomat. Kao što vidimo, pobjeda gospođe Ursule von der Leyen u europskom parlamentu nije bila laka i mogla bi se označiti Pirovom pobjedom, pobjedom onoga grčkog kralja koji je svladavši Rimljane rekao: „Još jedna takva pobjeda i mi smo propali.“

Ipak, mnogi su u Europi i Njemačkoj uvjereni da gospođi Ursuli von der Leyen treba dati vrijeme i mogućnosti da se dokaže na svome novom položaju, a što se tiče Hrvatske, obećala je u kratkom obraćanju našim novinarima da će posjetiti Zagreb, posebice radi „davanja europske perspektive državama zapadnoga Balkana“. No tu se nalazi u opreci s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom koji to proširenje vidi tek nakon konsolidiranja dosadašnjih članica Unije, a to bi moglo potrajati ne samo godinama, nego i desetljećima.

Gojko Borić
Hrvatski tjednik