Hoće li arbitražna odluka presuditi slovenskoj tužbi pred Sudom EU-a u Luxembourgu?

Slovenija, koja smatra arbitražnu odluku obveznom, zaboravila je na točku 1137 iste te arbitražne odluke. Ta točka jasno kaže da Sud EU nije nadležan u ovom predmetu. Dakle ta točka, odnosno jedna rečenica glasi: "...ništa u ovoj odluci ne odnosi se na prava ili obveze stranaka koje proizlaze iz prava EU."

Glavna slovenska teza na usmenoj raspravi u svezi s nadležnosti Suda EU, održanoj 8. srpnja u Luxembourgu, glede tužbe slovenske Vlade protiv Hrvatske u pogledu neprovedbe arbitražne odluke može se sažeti na ovaj način: arbitražna je odluka činjenica i Sud nema što o tome raspravljati. Drugim riječima, trebao bi se proglasiti nadležnim, podržati slovensku tužbu i zatražiti od Hrvatske da provede arbitražnu odluku. No je li baš tako? Prvo što treba pitati: je li arbitražna odluka međunarodna pravna činjenica? Jedni će reći da jest, drugi da nije. Činjenica jest da je Arbitražni sud donio odluku. No sada slijedi drugo, i to pravno pitanje, bez kojega je prvi odgovor manjkav: kakva je to odluka? Je li ta arbitražna odluka validna, odnosno kakve je pravne naravi? Da je riječ o činjenici, ali upitne pravne naravi, svjedoči ne samo činjenica da je zbog prekršenih odredaba Arbitražnoga sporazuma, odlukama Hrvatskoga sabora i Vlade iz srpnja 2015., dvije godine prije nego što je arbitražna odluka donesena, Hrvatska istupila iz Arbitražnoga sporazuma, nego i očitovanja dviju država čije se mišljenje o međunarodnopravnim pitanjima uvažava. Britansko Ministarstvo vanjskih poslova (29. lipnja 2017) priopćilo je: "Primili smo na znanje odluku Suda. Ujedinjeno Kraljevstvo bilo je konzistentno jasno u podršci procesu pred Arbitražnim sudom - mi podržavamo legalno rješavanje sporova.

Ovaj bilateralni spor stvar je hrvatske i slovenske Vlade. Ujedinjeno Kraljevstvo voljelo bi vidjeti rješenje toga spora, no na tim je dvjema stranama da odluče kako će se to postići", zaključuje Ministarstvo. Slično je gledište gotovo istodobno iznijelo američko veleposlanstvo u Zagrebu, koje je priopćilo da je upoznato s odlukom Arbitražnoga suda u Haagu u sporu između Slovenije i Hrvatske. "Jasno smo rekli i Sloveniji i Hrvatskoj da mi ne ćemo zauzimati strane u tom sporu. Obje su države članice NATO-a i EU i na njima je da riješe ovaj bilateralni problem. Uvjereni smo da će u tomu i uspjeti. Potičemo obje strane da rade na postizanju rješenja", stoji u priopćenju. Njemačka je Vlada, međutim, iznijela drukčije gledište. Pozvala je Hrvatsku da poštuje i provede odluku Arbitražnoga suda o graničnom sporu Hrvatske i Slovenije. U priopćenju njemačkoga veleposlanstva u Zagrebu, objavljenom nekoliko sati prije presude Arbitražnoga suda o graničnom sporu Hrvatske i Slovenije, ističe se kako Vlada u Berlinu smatra važnim načelo međunarodnoga prava da se odluke arbitražnih sudova moraju poštovati te da ih stranke moraju implementirati. Njemačka izjava, neki će reći, nije mogla biti drukčija. Jer nije samo riječ o tomu da je jedan od arbitara bio nekad uvaženi stručnjak u njemačkome Ministarstvu vanjskih poslova, pred kojim su njemački diplomati polagali međunarodno pravo nego je za arbitražnu odluku, posebno na moru, bilo uvelike zainteresirano njemačko gospodarstvo koje veliki dio naftnih derivata osobito u južnom dijelu Njemačke osigurava plovnim putem do Trsta kroz hrvatsko teritorijalno more, koje je arbitražnom odlukom, suprotno Konvenciji o pravu mora UN-a iz 1982., proglašeno gospodarskim pojasom, a to je opet izvedeno tako da je Hrvatskoj oduzeto teritorijalno more u tom dijelu i, potezom arbitražnoga (štoviše, arbitrarnoga!) pera, prenamijenjeno u režim tzv. junctiona, a koji u sadržaju odgovara pravima i obvezama u gospodarskom pojasu te time uvodi u tom dijelu mora slobodu plovidbe za sve brodove, uključujući, dakako, i njemačke naftne tankere. U Hrvatskoj takvo rješenje u arbitražnoj odluci podržavaju uglavnom oni koji još u svojim glavama žive u Jugoslaviji i nisu se odrekli bratstva i jedinstva, a Hrvatsku ne mogu zamisliti kao neovisnu ili suverenu državu. Njima ni danas nije jasno zbog čega Hrvatska nije prihvatila arbitražnu odluku.

Hrvatska je Arbitražni sporazum bila prihvatila bona fide. I tako se vladala dok nije shvatila da se dogodilo nešto neprimjereno, nešto što je pravno poremetilo čitav postupak. Tko bi mogao prihvatiti dogovaranje arbitražnih rješenja između slovenskoga arbitra i slovenske agentice s jedne, te slovenskoga arbitra i predsjednika Arbitražnoga suda, odnosno njemačkoga arbitra s druge strane? Shvativši da je arbitražom izigrana, nepovjerenje nije Hrvatska iskazala samo prema partneru u arbitraži (Sloveniji), nego i Arbitražnom sudu u cijelosti. Gubljenje povjerenja nije moglo rezultirati drukčije nego izlazom iz Arbitražnoga sporazuma, što je Hrvatska pravodobno notificirala slovenskoj Vladi, Arbitražnom sudu i UN-u. Prema tomu, arbitražna odluka, koliko se god slovenski političari upirali dokazati da je pravna činjenica, zbog protupravnih je čina koji su obilato korišteni tijekom arbitražnoga postupka – invalidna, pravno nevrijedna i stoga neprimjenjiva.

Slovenski opsesivni duh

Slovenski mediji svemu su nakon usmene rasprave o nadležnosti Suda EU u Luxembourgu nastojali dati optimističan ton. Godinama opsjednuti tom temom, nametnuli su tezu kako Slovenija "nije bez izgleda da dobije tužbu" protiv Hrvatske glede provedbe arbitražne odluke o granici. Slično su navijački postupali i kad je svojedobno počeo arbitražni postupak. Dovoljno se sjetiti što je sve govorio tadašnji slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec. U slovenskome glavnom političkom glasilu "Delu" ocijenjeno je da se, nakon što su predstavljeni suprotstavljeni argumenti dviju strana u Luxembourgu, pokazalo kako je Hrvatska "u defenzivi", a sudci su iskazali "prilično razumijevanje za slovenske argumente". Komentator Dela Peter Žerjavič piše: "Slovenska se argumentacija čini uvjerljivom pa ako joj sudci na kraju daju za pravo, tada Hrvatskoj ne će ostati ništa drugo nego implementirati arbitražnu presudu, makar se sada pretvara da ju se arbitražna presuda ne tiče. No takva se igra isplati samo dok je politička cijena guranja glave u pijesak niža od cijene provedbe arbitraže." Slično smo mogli čitati na stranicama tih novina i prije pet godina i onda je slovenska argumentacija bila uvjerljivija. Ostaje samo vidjeti hoće li se naći neki arbitar poput Jerneja Sekoleca da sve to iskomunicira i sudce Suda EU motivira za slovenske argumente kako bi se taj sud proglasio nadležnim za slovensku tužbu, iako nije jasno u što bi se sve to, na kraju, moglo pretvoriti. Do tada ćemo slušati pjesme "o vladavini prava", po kojemu su slovenski predstavnici tijekom arbitražnoga postupka bezočno gazili, kao i o tomu da se Hrvatska treba pokazati kao "proeuropska država", drukčijega lica od Poljske ili Mađarske itd. Uvrjede za uvrjedama! Ništa se drugo od opsesivnih susjeda nije moglo očekivati. Naravno, kao ni drukčiji politički stav o odnosima između dviju država. Jer, jasno se u slovenskim medijima stavlja Hrvatskoj na znanje da dok Sud EU o tužbi ne donese odluku (naravno, u korist Slovenije) ne treba očekivati poboljšanja u bilateralnim odnosima Ljubljane i Zagreba. Hrvatski mediji nisu se mnogo bavili štimungom i kvalitetom argumenata koji su izneseni u usmenoj raspravi, kao slovenski mediji. Jednima i drugima je, međutim, promakla jedna točka sadržana u izlaganju hrvatskih predstavnika. O čemu je riječ?

Slovenci zaboravili na točku 1137 arbitražne odluke?

Riječ je o točki 1137 arbitražne odluke. To je samo jedna rečenica, a toliko važna za predmet koji se nalazi pred Sudom EU. Budući da Slovenija smatra u cijelosti arbitražnu odluku pravnom činjenicom koja obvezuje, onda ju također obvezuje i navedena točka. A ako je tako, onda je njezina tužba Sudu EU-a, kako smatraju pravni stručnjaci, bespredmetna. Jer ta točka jasno kaže da Sud EU nije nadležan u ovom predmetu, i to već po samoj arbitražnoj odluci, odnosno konkretno sadržaju spomenute točke. Točka 1137 u izvornomu tekstu glasi: " ...nothing in this Award purports to address any rights or obligations of the Parties arising under EU law". Dakle na hrvatskom jeziku: " ...ništa u ovoj odluci ne odnosi se na prava ili obveze stranaka koje proizlaze iz prava EU-a". Slovenija se u argumentaciji u svezi s nadležnosti pozivala na fusnote međunarodnih sporazuma, a zaboravila je na glavni tekst, rekli bismo nosivu gredu, bar kad je riječ o nadležnosti. Zaboravila je, riječju, na točku 1137 arbitražne odluke, kojom je sam Arbitražni sud već presudio o nenadležnosti Suda EU – i to tako da je cijelu arbitražnu odluku izuzeo iz domašaja prava EU. Ne ostaje nam dakle drugo nego čekati 6. studenoga 2019., kad će nezavisni odvjetnik Priit Pikamae iznijeti svoje gledište o javnoj raspravi. Nadajmo se da će pritom ozbiljno razmotriti točku 1137 arbitražne odluke.

Srbijanske ograde na granici između Slovenije i Hrvatske

Slovenci su stalno u nekim radovima na hrvatskoj granici. Ako nisu arbitražni, onda su građevinski, schengenski. Netom što je završilo usmeno ročište u povodu slovenske tužbe pred Sudom EU u Luxembourgu, slovenske vlasti objavile su postavljanje 40 kilometara ograde na granici s Hrvatskom. Beogradski list Politika na mrežnim stranicama objavio je, 11. srpnja, tekst: Na granici Slovenije ka Hrvatskoj biće srpska ograda. Posao vrijedan 4,8 milijuna eura na natječaju je dobila srbijanska tvrtka Legi. Zasad se ne zna gdje će biti ograda, koja se postavlja, kako javljaju slovenski mediji, radi sprječavanja ilegalnog prijelaza državne granice stranih migranata te zaštite ljudi i imovine. Po podatcima slovenskog Ministarstva javne uprave, do sada je na 50-tak lokacija prema Hrvatskoj postavljeno raznih ograda (od 2015.) 179 kilometara. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, međutim, raspolaže drugim podatcima. Po njemu je na granici Republike Hrvatske i Republike Slovenije postavljeno 193.058 metara žice, na kojoj se nalazi 64 vrata. "Prilikom postavljanja žice od strane vlasti Republike Slovenije počinjeno je više povreda državne granice RH, o čemu je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova odgovarajuće reagiralo prema slovenskim vlastima", priopćeno je iz hrvatskoga MUP-a 28. rujna 2017. Hrvatskom tjedniku. Po izračunu stručnjaka, tijekom dosadašnjih postavljanja ograde Slovenija je otkinula 0,6 kilometara četvornih hrvatskoga područja. Prilikom novih radova očekivati je da Državna geodetska uprava po naputcima hrvatske Vlade pozornije prati slovenske radove na granici kako ne bi ponovno zagrabili u hrvatsko državno područje, a to im tobože nije ni na kraj pameti.

Marko Curać
Hrvatski tjednik