Ako Parlament odbije prijedlog 28 moćnika, potvrdit će svoju samostalnost, a cijena će biti kriza ove ionako nesigurne zajednice država

Naši dalmatinski seljaci, prirodno mudri temeljem iskustva, često su govorili 'Politika je kurba' misleći pri tome na nečasne odluke političara bez morala iza zatvorenih vrata i bez kontrole viših i neovisnih tijela. Ova oštra izreka naših seljana naveliko je potvrđena nedavnim prijedlogom Europskog vijeća koje se sastoji od predsjednika vlada ili država Europske unije, njih 28 na broju, o političarima koji bi trebali zauzeti vodeće pozicije u tijelima Europske unije ako ih potvrdi Europski parlament, a riječ je o Njemici Ursuli von der Leyen (njemačkoj ministrici obrane), koja bi trebala postati predsjednicom Komisije EU-a, Belgijancu Charlesu Michelu (premijeru te dvonacionalne države) kao predsjedniku Europskoga vijeća, Francuskinji Christini Lagarde (sadašnjoj predsjednici Međunarodnoga monetarnog fonda) koja se kandidira za predsjednicu Europske središnje banke i Španjolcu Josepu Borellu (ministru vanjskih poslova svoje zemlje) koji bi mogao postati povjerenikom za vanjsku i sigurnosnu politiku EU. Otpali su kao kandidati za predsjednika Komisije EU-a Nijemac Manfred Weber, Nizozemac Frans Timmermans i Belgijanka Margarethe Vestager.

Ova tužna priča započela je kandidaturom Webera kao predsjednika najvećega parlamentarnog kluba u Europskom parlamentu, a podržavali su ga ne samo Nijemci nego i neki drugi u visokoj europskoj politici. Protiv njega je od samoga početka bio francuski predsjednik Emmanuel Macron tvrdeći da Weber nema državničkoga iskustva ni karizmu, što nije daleko od istine, ali to je mogao nadoknaditi praktičnim radom nakon preuzimanja dužnosti predsjednika Komisije EU-a. Da bi izašla ususret lukavom i agresivnom Francuzu, njemačka kancelarka Angela Merkel hladnokrvno je odbacila Webera i predložila socijaldemokrata Timmermannsa za predsjednika svojevrsne europske vlade, koji je kao državnik sposobniji od Webera, ali tomu su se odlučno protivili predsjednici vlada država Višegradske skupine Poljske, Češke, Slovačke i Mađarske, ali i Talijani jer Nizozemac je bio vrlo čvrst u svome nastojanju da se te zemlje pridržavaju zakona i dogovora unutar EU-a o poštivanju pravila demokratske vladavine u pravosuđu i medijima. Nakon propasti i ovoga prijedloga gospođe Merkel i gospodina Macrona, njih dvoje su se iza zatvorenih vrata dogovorili da zbunjenim premijerima ostalih država članica Europske unije predlože jednu posve novu ekipu vrhovnika Unije koji uopće nisu sudjelovali na izborima i iza kojih do sada ne stoje članovi Europskoga parlamenta. Bila je to potpuna pobjeda predsjednika Macrona nad kancelarkom Merkel, ali i urušavanje nenapisanih pravila svake demokratske procedure nakon izbora, naime da se mandat za sastav vlade, (to je u ovom slučaju Komisija EU) najprije povjeri čelniku najvećega parlamentarnog kluba, konkretno Manfredu Weberu, predsjedniku Pučke stranke u Europskom parlamentu. Odbijenica je pogodila i socijaldemokrata Timmermansa, što je uzbudilo njemačke socijaldemokrate u Merkličinoj vladi, pa se ona pri izglasavanju petero vrhovnih dužnosnika suzdržala, dakako protiv svoje volje, što je još jedan dokaz nečasne rabote europskih političara u njihovu dogovaranju izvan javnosti. Za Macrona je bilo najvažnije da na čelo Središnje europske banke dođe njegova francuska miljenica Lagarde, koja u tom poslu nema velikoga iskustva. Još jedan dokaz koliko su neki europski političari nacionalisti, iako stalno naglašavaju svoje europejstvo.

Sad je na Europskom parlamentu da odobri ili odbije prijedlog 28 članova Europskoga vijeća o vrhovnicima EU-a. Ako potvrdi, što se može očekivati, na čelu najutjecajnijega tijela EU-a dolazi Njemica Ursula von der Leyen, rođena u Bruxellesu, tečno govori francuski i engleski, neuspješna ministrica obrane, politički potpuno vjerna Angeli Merkel, zagovara stvaranje 'Sjedinjenih Država Europe', (premda to ne žele većina zemalja Unije i većina ljudi u ovoj zajednici suverenih država), ima dvojak odnos prema državama Višegradske skupine, s jedne strane ih preoštro kritizira, s druge strane mlako hvali, ubacila je propalu ideju o stvaranju 'Vojske Europljana' ma što to značilo, u svome ministarstvu ostavila je more neriješenih problema i bila predmetom napada oporbe i medija zbog niza nepravilnosti u svome radu tako da je ona danas sretna što napušta Berlin, ali i njemački generali su sretni što im ne će 'zapovijedati' ministrica Von der Leyen. No nije rečeno da ona ne bi mogla biti uspješna predsjednica Komisije Europske unije jer je nesumnjivo vrlo inteligentna, prodorna u svojim zahtjevima i komunikativna kad joj to odgovara. Ako pak EU parlament odbije kadrovske prijedloge Vijeća Europe, Europska će se unija naći pred svojom valjda najvećom krizom jer će sav postupak morati biti ponovljen bez izgleda na uspjeh, i to baš u ovim nemirnim vremenima u kojima se Europa mora postavljati nasuprot anarhističkoj američkoj politici, financijskom imperijalizmu Kine i ruskoj agresivnoj vanjskoj politici. I dosad EU nije bila baš uspješna u svojoj vanjskoj politici bez većih mjerodavnosti za to određenoga povjerenstva koje preuzima ostarjeli Španjolac Borelli, političar koji dolazi iz Katalonije, ali je protivnik katalonske neovisnosti. Bit će zanimljivo vidjeti kako će glasovati Europski parlament. Ako odbije prijedlog 28 moćnika Unije, potvrdit će svoju samostalnost, a cijena će biti, kako rekosmo, najveća kriza ove ionako nesigurne zajednice država. Zaista nezavidna situacija europskih parlamentaraca.

Gojko Borić
Hrvatski tjednik