Pupovcu treba potpirivanje vatre nesnošljivosti prema Hrvatima kako bi mogao opravdavati svoju ulogu vječnoga patnika

Kad se dogodi neki nemili incident s nacionalnim predznakom, u slučaju da su u pitanju domaći Srbi, u medijima i među političarima podiže se posebno gusta prašina. Srbi kao da su i tu privilegirani premda glede ravnopravnosti svih građana Hrvatske bez obzira na nacionalnost ne bi trebalo biti razlika u dobru i zlu. Većina tih 'antisrpskih' prijestupa dolazi iz redova huligana i sličnih besprizornih skupina, dakle od ljudi koji očito ne znaju što rade. Oni nemaju pojma o važnosti međunacionalnih odnosa nego samo traže priliku da izazovu što veće odjeke u javnosti, u čemu očevidno uživaju, to im podiže 'cijenu' u vlastitim očima ili kod suparničkih nasilničkih skupina. Novinari i političari svaki put upadaju u zamke ovih provokatora. Ovdje nije toliko riječ o politici koliko o psihologiji, ali u Hrvatskoj uvijek preteže politika jer u njoj je najlakše stjecati bodove utjecaja na društvo.

Da ne bude nikakve sumnje, naglašavam da osuđujem svako nasilje, bez obzira na to pod kojim je predznakom počinjeno jer za žrtve je svejedno u ime čega su ozlijeđene, bol je bol pa bio netko Srbin, Hrvat ili Eskim. No u Hrvatskoj postoje političari i novinari koji kad Hrvati zlostavljaju Srbe, to ocjenjuju većim aršinom nego kad je riječ o nekoj drugoj nacionalnosti. Tako je novinarka Večernjeg lista fizički nasrtaj huligana na Srbe, ali i neke Hrvate u Supetru na Braču uopćila riječima kako je 'biti Srbin u Hrvatskoj opasno po život'. Rekao bih, dajte, gospođo, smirite se, spustite loptu. Pretpostavljan da ti huligani nemaju mnogo pojma o hrvatsko-srpskim odnosima, oni samo žele postići što veći odjek u javnosti, a to je moguće ako se nasilje izvrši nad Srbima. Naime, ti odnosi i do danas nisu dovoljno rasvijetljeni kako bi se u njima odijelio povijesni kukolj od žita.

Pupovac & Co. trebaju odustati od 'šurovanja' sa srbijanskim vlastodršcima

Političari, povjesničari i medijski djelatnici u Hrvatskoj nemaju dovoljno znanja i snage da napokon osude srpska zlodjela u nas tako jednoznačno da osuda padne isključivo na krivce, koji su u manjini, a ne na cijelu srpsku zajednicu. Još i danas možemo čitati u nekim novinama kako su se Srbi u Hrvatskoj pobunili jer im je oduzet ustavni status konstitutivnoga naroda, što je notorna laž, jer taj status nisu imali ni u Ustavu Socijalističke Republike Hrvatske.
O nevinim srpskim žrtvama u Domovinskom ratu pišu se kilometarski tekstovi i snimaju filmovi, o mnogobrojnim istovrsnim hrvatskim žrtvama to nije slučaj. Jedan istaknuti srpski intelektualac niječe rezultate referenduma o neovisnosti Hrvatske i tvrdi da Hrvati nisu htjeli državu, a za 'nagradu' dobiva položaj sveučilišnoga profesora u Zagrebu. Srbi kao nacionalna manjina imaju zajamčena tri zastupnika u Hrvatskom saboru, isto toliko koliko i hrvatska dijaspora (to su u stvari b-h Hrvati koji nisu dijaspora) premda je iseljena Hrvatska bitno pridonijela hrvatskoj samostalnosti dok ju je dio srpske manjine u Hrvatskoj s oružjem u rukama htio spriječiti. Zastupnik dijela srpske manjine Pupovac još nije smogao snage ispričati se radi širenja laži kako je u Hrvatskoj 'pokatoličeno' deset tisuća srpske djece.

Zašto su domicilni Srbi dopustili da ih u Saboru predstavlja čovjek koji je za vrijeme Domovinskoga rata likovao kako je u Vukovaru 'uništen posljednji ustaški bastion', zar nisu imali nekoga nekompromitiranoga, a takvih je bilo dovoljno među onim Srbima koji su se borili s Hrvatima u obrani naše zajedničke domovine? Zašto naši Srbi inzistiraju na ćirilici kad se to pismo nalazi na uzmaku i u samoj Srbiji, zašto žele biti veći Srbi od Srbijanaca? Zašto srpske 'Novosti', plaćene novcem hrvatskih poreznih obveznika, vode propagandni rat protiv većinskog hrvatskoga naroda i prljaju hrvatske nacionalne simbole, primjerice himnu, vesele se nesreći Hrvatske vojske, primjerice pada dvaju migova te traže dlaku u jajetu iz daleke prošlosti onim političarima koji im PupovacMilorad Pupovac još se nije ispričao zbog mnogobrojnih laži o Hrvatskoj. Zašto su Srbi dopustili da ih u Hrvatskom saboru predstavlja čovjek koji je za vrijeme Domovinskoga rata likovao u Vukovaru? Zašto inzistiraju na ćirilici kad se to pismo nalazi na uzmaku i u Srbiji? Zašto 'Novosti' vode propagandni rat protiv većinskoga hrvatskoga naroda... Tko je onda tu ugrožen.nisu po volji? Ovakve rečenice s upitnicima mogao bih nizati do beskraja.

No dio krivnje za rečeno snose i oni hrvatski političari koji, da bi osigurali većinu u Saboru, nisu ništa poduzeli da se uklone sve nejasnoće i namjerno izazivane zbrke u hrvatsko-srpskim međunacionalnim odnosima u zajedničkoj nam domovini. Zanimljiv je s ovim u svezi s intervjuom koji je beogradskom NIN-u, (6.6.2019.) dao umirovljeni srbijanski general Blagoje Grahovac, sada analitičar geopolitičkoga procesa na tzv. Zapadnom Balkanu koji negativno ocjenjuje gotovo sve regionalne političare, govori da su Jugoslaviju stvorili najbolji, a uništili najgori među njima, ali nalazi pohvalne riječi za Ivu Josipovića, za kojega tvrdi da je 'politička ikona na Balkanu' i Ivu Sanadera koji je 'moralno posrnuo', ali je imao 'predispoziciju za državnika'. Mi u Hrvatskoj znamo da je Sanader uveo Pupovčeve Srbe u Vladu bez ikakvih uvjeta glede osude njihove pobunjeničke prošlosti i budućih obveza prema zajedničkoj domovini te da je Josipović gajio posebno 'idilične' odnose sa Srbijom premda je morao znati da bez priznanja krivnje za agresiju, odavanja grobišta hrvatskih žrtava i vraćanja ukradenoga hrvatskoga blaga, normalni međudržavni odnosi nisu mogući.

Normalizacija hrvatsko-srpskih odnosa u našoj Republici također ne će biti izvediva dok Pupovac i njegovi te odnose zloupotrebljavaju kao sredstvo pritiska na hrvatsku politiku smatrajući dvije neovisne države Srbiju i Hrvatsku svojim 'spojenim posudama'. Sve dok Pupovac & Co. ne odustanu od 'šurovanja' sa srbijanskim vlastodršcima, pogotovo ovima danas koji su autoritativni, sređivanje odnosa između Hrvata i Srba u nas ne će imati trajniju budućnost, stalno će biti opterećivani čak i takvim huliganskim ispadima kakvi su se nedavno zbili na Braču.

Instrumentalizacija nasilja u političke svrhe

A Srbi u Hrvatskoj na neki način moraju biti sretni što žive u njoj. Zar nemaju veći životni standard od svojih sunarodnjaka u Srbiji? Zar nemaju privilegije kao građani Europske unije na koje će Srbijanci još dugo čekati? Zar ne uživaju veće demokratske slobode od onih više nego krnjih kakve su na snazi u Srbiji pod knutom autoritativnog političara Vučića? Zar im tko smeta da njeguju svoju posebnu srpsku i zajedničku hrvatsko-srpsku kulturu? Zar im tko sprječava da svoj život organiziraju onako kako ga je opisao Nikola Tesla kad je izjavio kako se ponosi svojim srpskim rodom i svojom hrvatskom domovinom? Odgovor je jasan: nitko! No Pupovcu i njegovima kao da je potrebno potpirivati vatricu nesnošljivosti spram hrvatskoga naroda kako bi prema sebi i inozemstvu mogli opravdavati stalna potraživanja u otrcanoj ulozi vječnih patnika. Vjerujem da ta igra nema validnost vječnosti.

Možda će se u srpskoj nacionalnoj zajednici naći neki koji će imati snage da normaliziraju odnose s Hrvatima kako bi se naša Republika mogla intenzivnije posvetiti rješavanjima aktualnih problema, da navedemo važnije, koji su jednaki za oba naroda: otvaranju novih radnih mjesta, povećanju plaća i zaustavljanju iseljavanja, ukratko poboljšanju svih aspekata života u slobodi i demokraciji. I još jednom: osuđujem svako nasilje nad ljudima bez obzira na njihovu nacionalnost, ali isto tako i instrumentalizaciju tih nasilja u političke svrhe. Prva rečenica u njemačkom Ustavu glasi: 'Die Würde der Menschen ist unantastbar', dostojanstvo čovjeka je nedodirljivo, pri čemu se misli na sve ljude u svijetu. Ovu humanističku poruku trebali bi prihvati svi u Hrvatskoj, svi bez obzira na razlike među njima bilo koje vrste.

Gojko Borić
Hrvatski tjednik