Očaj i bijes mnogih hrvatskih građana u domovini i inozemstvu zbog stanja u Hrvatskoj

Svakomu tko politički misli posve je jasno da je Plenkovićev HDZ bio gubitnik izbora za Europski parlament. Od sanjanih šest mandata spao je na četiri mršava isto kao i suparnički socijaldemokrati. Nije važno što su imali nešto više glasova nego „crveni“. I euforija SDP-ovaca nije na mjestu jer je nezaslužena, a još više će produljiti agoniju stranke pod vodstvom nesposobnoga Bernardića. Da su suverenisti i njima slični bili prije izbora pametniji, mogli su se ujediniti i izboriti barem tri zastupnička mjesta. A nisu. Tome je mnogo razloga koje je posebno britko opisao Vjekoslav Krsnik u svome komentaru pod naslovom „Nekoliko VlastSlužbena vlast šalje inozemnim Hrvatima svoje slatkorječive izaslanike koji pričaju bajke o mogućnostima povratka u domovinu, a konkretno se ništa ne poduzima. U isto vrijeme Hrvatsku masovno napuštaju mladi i obrazovani ljudi. Možda će u ne baš dalekoj budućnosti u Lijepoj Našoj ostati samo političari dok će ostali svijet živjeti u dijaspori pomalo se pretapajući u strane narode.važnih karakteristika proteklih europarlamentarnih izbora“. Ne moramo se složiti sa svim njegovim zaključcima jer su neki pretjerani, ali on uglavnom „pogađa u sridu“. Posebno su zaprepašćujući njegovi podatci o krivim popisima birača, počevši od referenduma o pristupu Hrvatske Europskoj uniji pa do prošlih izbora za EU-parlament. Krsnik točno zaključuje da su sva ta izjašnjavanja hrvatskih birača zapravo neispravna jer iz njih proizlazi da su oni koji su bili za ulazak u Uniju kao i oni koji su „pobjeđivali“ na svim dosadašnjim europskim izborima zapravo bili u manjini. Ne shvaćam zašto to nitko nije priopćio odgovarajućim organima Europske Unije i/ili Europskoga suda.

Dijaspora na izborima podjednako protiv HDZ-a i SDP-a

Rezultati glasovanja dijaspore pokazuju svu bijedu hrvatske političke scene. Tome je dokaz ne samo vrlo mršava izlaznost, (50 posto manja nego u Njemačkoj!) nego i gotovo plebiscitarno suprotstavljanje dijaspore dvjema glavnim strankama u Republici Hrvatskoj, HDZ-u i SDP-u, koje će, prema Krsniku, vrlo vjerojatno u ne baš dalekoj budućnosti sklopiti „veliku koaliciju“, čime bi dijaspora mogla biti konačno „otkinuta“ od hrvatskoga nacionalnog tijela. No to očito nikoga u Zagrebu ne zabrinjava. Službena vlast šalje inozemnim Hrvatima svoje slatkorječive izaslanike koji pričaju bajke o mogućnostima povratka u domovinu, a konkretno se ništa ne poduzima. U isto vrijeme Hrvatsku masovno napuštaju mladi i obrazovani ljudi. Možda će u ne baš dalekoj budućnosti u Lijepoj Našoj ostati samo političari dok će ostali svijet živjeti u dijaspori pomalo se pretapajući u strane narode.

Očaj i nerealizam nekih reagiranja na Krsnikov komentar

Reagiranja na Krsnikov komentar koje sam i netraženo dobio, dokumentiraju obijest nekih u dijaspori. Ne ću spominjati imena nego ću navesti samo neke citate. Tako piše jedan ojađeni rodoljub: „Mi živimo u gorem stanju mraka nego pred demokratske izbore '91. godine. Ovo je tiranija parazita. No nismo se mi borili za državu u kojoj se predsjednik vlade vozi u BMW-u, dok moja teta ima 2700 kuna penzije s 40 godina staža... Ovo nije republika nego tiranija 200.000 parazita, minus policija i vojska...Više sam puta rekao uvaženim prijateljima 'lagano krčka', a za srušit ovo nakaradno stanje dovoljno je 3.000 naoružanih, a ima ih, a to barem svi znamo, 300.000...A to nas opet zajedno vraća na dno Europe...no pazi vraga, pa mi jesmo u 25 godina došli po svakoj statistici na dno Europe, a odmaknemo li turizam od statističkoga uzorka, pa mi smo na nivou Somalije...užasno, ali istinito... Zastrašujuće je, ali istinito, ne treba ni 90 dana za reformu države, i to ne mora biti po diktatorskom principu. Dakle, Plenković u Europu, (bez prava na povratak, on je kao i Milanović, baštinik političkoga neuspjeha, između njih nema razlike) te redefiniranje centralno-desno političke misli bez kvaziekstremnih glupost, te kretanje prema političkoj misli republikanizma hrvatskoga tipa koji uvažava svako drugu osobu...“

Kao što vidimo, ovaj hrvatski državljanin iznosi teške zamjerke protiv vladajućih, zagovara oružani ustanak protiv slobodno izabranih predstavnika izbornog tijela, dok su njegove ostale preporuke o tomu kako ozdraviti politički život naše države vrlo maglovite i nedorečene. U stvari, opasne. Iz ovoga govori očaj i neznanje.

Ništa manje zastrašujuće reagiranje je predstavnice „Inicijative hrvatska sloga – IHS“ koja ovo piše o Krsnikovoj raščlambi izbora za EU-parlament: „Iz Vaše analize možemo zaključiti da su izbori farsa koju namještaju vladajući godinama. Sve je nelegalno jer su sve podloge nezakonite, a što je jednostavno dokazati kad pravosuđe i Vlada ne bi ignorirali upite građana. Oni su anarhisti i putem referenduma treba otvoriti pitanje kaznenog progona za sve koji su ovih dvadeset osam godina hrvatske samostalnosti, uništavali i prodavali narodna dobra, lažirali izbore, ignorirali upite građana i volju naroda... Stanje u Hrvatskoj je alarmantno. Dio građana je u financijskoj blokadi, blokadi normalnog života, i to dovodi do bezvoljnosti da se ništa ne može promijeniti jer ih tako vode iskustva sa službenim vlastima. Drugi dio građana radi u državnim službama i zatvaraju oči pred svime da ne dovedu sebe i svoju obitelj u opasnost. Treći su poput gospodina Krsnika, mene i nekolicine drugih koji analiziramo stanje u Hrvatskoj i pozivamo građane da im se odupremo dok ne bude kasno, jer su nam uništili sve djelatnosti, a sad su prodali i 6 izvora vode, je glas u pustinji i ne dopire učinkovito do građana... Moramo iznaći mogućnosti da ih smijenimo, sankcioniramo i poništimo nezakonite ugovore o prodaji narodnoga dobra jer ih narod nije za to ovlastio. To je kao da netko prodaje našu privatnu imovinu. KRIMINALCI NAJVEĆEGA KALIBRA, BEZ SRCA I DUŠE VODE NAŠU DOMOVINU, NEKI SE ČAK BUSAJU U PRSA DA SU DOMOLJUBI.“

I ove su riječ znak očaja, pogotovo s obzirom na činjenicu da autorica traži intervenciju pravosuđa, a upravo je pravosuđe dio vladajućega konglomerata sastavljenoga od stranaka, zakonodavne, izvršne i pravosudne vlasti, u kojima djeca, odnosno unuci komunizma igraju glavnu ulogu.

Neki u dijaspori ne shvaćaju stvarnost u Domovini

Ne baš u svezi s izborima za EU-parlament, ali vremenski u njihovoj blizini, javio se za riječ jedan čudak iz dijaspore u Kanadi koji se osvrće na pisanje nekih španjolskih novina kako bi posmrtne ostatke poglavnika Ante Pavelića i generala Vjekoslava Maksa Luburića trebalo „premjestiti“ iz Madrida u zemlju njihova podrijetla, a to je Bosna i Hercegovina, čime bi se navodno izbjeglo okupljanje „fašista“ na njihovim grobovima, što je dakako glupost jer tih okupljanja nikad nije bilo, pa zašto bi ih bilo u budućnosti? Sve je to povezano s namjerom socijalističke vlade u Madridu da se zemni ostatci španjolskoga diktatora Francisca Franca, pokopani na velikom groblju za žrtve građanskog rata, kako frankovce, tako i republikance, (što autor krivo naziva „memorijalnom grobnicom poginulih Španjolaca u ratu protiv komunizma iz cijelog svijeta“) u Valle de los Caidos kraj Madrida, prebace u privatnu grobnicu ili u madridsku katedralu, što nailazi na otpor Francove obitelji, ali i Katoličke crkve koja je mjerodavna za baziliku na tom groblju. Vlada u Madridu točno argumentira da Francu tu nije mjesto jer nije poginuo u Građanskom ratu nego je umro u svome krevetu dugo poslije rata. Čitava stvar do daljnjega se odgađa.

NDH je ipak bila posve drukčija od sadašnje Republike Hrvatske

No ono što najviše smeta u komentaru čudaka iz dijaspore njegovo je naglašavanje navodnih velikih zasluga Ante Pavelića i Vjekoslava Luburića za Hrvatsku. Po njemu, „da nije bilo poglavnika Ante Pavelića i generala Vjekoslava Maksa Luburića, ustaša i domobrana, danas bi Hrvatska bila samo geografski pojam u Europi. Međutim, utemeljenje NDH za koje se plebiscitarno odlučio hrvatski narod, kako je na komunističkom sudu rekao kardinal Alojzije Stepinac, dovelo je do konačne pobjede hrvatske državotvorne ideje i uspostave samostalne i slobodne hrvatske države, makar u ratnim okolnostima, za koju su se borili Pavelić i Luburić, ustaše i domobrani, te hrvatski branitelji u svetom Domovinskom obrambenom ratu ostvarili samostalnost i suverenost Republike Hrvatske. To je factum historicum!“ Ovo je točno ono što tvrde najgori antihrvatski propagandisti u Srbiji i drugom inozemstvu, naime da je sadašnja Republika Hrvatska samo produžetak ustaške NDH i da je Franjo Tuđman nastavio ondje gdje su stali Ante Pavelić i Vjekoslav Luburić! Za svoju tvrdnju autor navodi veliku prodaju romana Pere Zlatara o Paveliću i knjigu Vlade Vladića o Luburiću, potpuno ignorirajući sva ozbiljna historiografska djela domaćih i stranih autora o ustaškom režimu i NDH. Ipak valja naglasiti da su čak i komunisti u Kraljevini Jugoslaviji pokazivali stanovite simpatije za ustaše, (hvalili su njihov Lički ustanak!) i već se 1937. odlučili za federaliziranje Jugoslavije, da je HSS pod vodstvom Vladka Mačeka god. 1939. iznudio osnivanje Banovine Hrvatske, a sve je to neminovno vodilo do domaćega i inozemnog prihvaćanja hrvatskih zahtjeva za nacionalnom i teritorijalnom posebnošću hrvatskoga naroda u obliku države u nekoj dalekoj budućnosti. Ni jedan dokument, nazovimo ju Tuđmanove Republike Hrvatske, ne poziva se na Pavelića, ustaše i NDH, baš obratno u preambuli Ustava to se izričito niječe u korist partizanskoga Zavnoha. Nezavisna Država Hrvatska nije bila neovisna, politički je bila totalitarna i u najboljem slučaju autoritativna tvorevina, potpuno nedemokratska, bila je u službi njemačkih rasnih zakona, podlijegala je pritiscima talijanskoga fašizma, nije kontrolirala velike dijelove svoga teritorija, kršila je vlastite zakone prema manjinskim narodima i vjerskim zajednicama itd. Komu ona može biti uzorom? Nikomu!

Pomirbu je ostvario demokrat Tuđman, a ne ustaša Luburić

I glasovito Luburićevo pozivanje na „pomirenje“ ustaša i partizana nije imalo nikakva učinka u Domovini jer je u narodu bilo nepoznato, te još važnije, dolazilo je od jednoga čovjeka koji je, među ostalim, bio zapovjednikom svih koncentracijskih logora u NDH i odgovoran za brojne fizičke likvidacije logoraša, pa čak i onih iz ustaških redova kao što su bili Lorković i Vokić koje je Pavelić denuncirao kod Nijemca i time stvarno osudio na smrt. Hrvatska pomirba u Domovinskom ratu uslijedila je na inicijativu Franje Tuđmana koji ni u čemu nije oponašao Pavelića i Luburića. A naš dijasporaš iz mraka svoje prošlosti stavlja u Luburićeve zasluge, ni manje ni više nego Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, pisanje Hrvatskog književnog lista i Hrvatskog tjednika, hrvatsko proljeće i Bugojansku akciju „Feniks 1972.“. Stvarno treba imati bujnu maštu i pomanjkanje osnovnoga znanja iz povjesnice pa tvrditi HOSHOS je bio tek jedna manja „frakcija“ hrvatskoga braniteljstva, nije se borio za ideale Ustaškoga pokreta niti je postupao prema njegovu uzoru, a ono što je preuzeo iz toga doba, „očistio“ je svojom hrabrošću i svojim žrtvama za demokratsku Republiku Hrvatsku. Stoga mu je Povjerenstvo za istraživanje posljedica totalitarnih vladavina i odobrilo uporabu tih simbola u vlastite svrhe. Na žalost Vlada do sada nije pretočila preporuke Povjerenstva u važeće zakone.navedeno. On čak izmišlja nekakav dolazak jednoga od vođa hrvatskih komunista Andrije Hebranga na noge Budaku i Lorkoviću u Banske dvore 17. travnja 1941., gdje im je ponudio priznanje NDH, ne samo od strane hrvatskih komunista nego i od Staljina, što spada u znanstvenu fantastiku kad se zna da je Hebrang u to vrijeme bio u dubokoj ilegali, da su ga ustaše god. 1942. otkrili, teško ranili, (izgubio je oko) i držali u tamnici dok nije u zamjenu bio pušten da ode u partizane gdje je već u početku nailazio na otpor centralista pri svome nastojanju da „pohrvati“ partizanski pokret u Hrvatskoj. Stradao je poslije rata od ruku svojih komunističkih drugova koji su ga, među ostalim, optuživali da je bio „ustaški špijun“, točno po receptu našega dijasporskog zagovornika ustaških zasluga za sadašnju Hrvatsku.

Republika Hrvatska originalna je tvorevina hrvatskoga naroda

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, HDZ, Domovinski rat, Republika Hrvatska i sve ostalo u svezi s navedenim nisu imali nikakve veze s Ustaškim pokretom, Antom Pavelićem i njegovima, a tko to povezuje, taj je zlonamjeran i/ili puki neznalica. No takvi se mogu „tješiti“ jer oni s protivne strane, filokomunisti i jugonostalgičari, a njih je više i nalaze se na visokim pozicijama u hrvatskoj vlasti, tvrde ideološki suprotno s istom izmišljotinom, naime da bez Ustava SFRJ s pravom na samoodređenje do odcjepljenja, bez Josipa Broza Tita, partizana, Komunističke partije, NOB-a itd. ne bi bilo sadašnje Republike Hrvatske, što je također besmislica jer su upravo nasljednici spomenutih političkih snaga bili protivnici hrvatskoga osamostaljenja, pokazujući to konkretno u podizanja ustanka dijela srpske manjine i suradnje tzv. JNA s pobunjenicima. Hrvatski narod ostvario je svoju državu temeljem univerzalnoga prava na samoodređenje naroda zajamčena Poveljom Ujedinjenih naroda, izostanka starih hrvatskih političkih podjela pred ugrozom od velikosrpske agresije, borbe i žrtava branitelja u Domovinskom ratu, pomoći Domovini od strane dijaspore i dobronamjernosti nekih stranih sila od Vatikana do Njemačke. Sve to nema nikakve veze ni s ustašama, a niti s partizanima, koje bi jednom zauvijek trebalo prepustiti povjesničarima i tragičnoj prošlosti hrvatskoga naroda. Sadašnja Hrvatska zaista je originalna tvorevina hrvatskoga naroda i ne može se povezivati ni s kojom drugom zajednicom hrvatskoga naroda u prošlosti. Neki će reći a što je s HOS-om i njegovim preuzimanjem nekih simbola iz doba NDH. Odgovor je jednostavan: HOS je bio tek jedna manja „frakcija“ hrvatskoga braniteljstva, nije se borio za ideale Ustaškoga pokreta niti je postupao prema njegovu uzoru, a ono što je preuzeo iz toga doba, „očistio“ je svojom hrabrošću i svojim žrtvama za demokratsku Republiku Hrvatsku. Stoga mu je Povjerenstvo za istraživanje posljedica totalitarnih vladavina i odobrilo uporabu tih simbola u vlastite svrhe. Na žalost Vlada do sada nije pretočila preporuke Povjerenstva u važeće zakone.

Gojko Borić
Hrvatski tjednik