Nije riječ samo o ekonomiji

Čini se ipak, da potezi Donalda Trumpa i američke administracije oko uređenja trgovinskih odnosa s Kinom nisu puko blefiranje kako bi se pregovarala što bolja pozicija SAD-a. Sve je jasnije kako se radi o istinskome sukobu trenutačnoga svjetskog lidera i novoga igrača koji pomalo preuzima prijestolje. Uvođenje carinskih nameta s jedne i druge strane ekonomski ne koriste niti jednoj zemlji, ali ovdje nije riječ samo o ekonomiji.

Produbljivanje sukoba

Iako je kineski izvoz u SAD golemih 540 bilijarda dolara, a SAD-a u Kinu četiri puta manji, produbljivanje bi sukoba s ekonomske strane moglo više štetiti SAD-u. Usprkos tomu što je kineska ekspanzivna ekonomija ovisna o vanjskim tržištima, Kini SAD uopće nije niti potreban kako bi zadržali već stvorenu svjetsku industrijsku i trgovinsku dominaciju izgrađenu marljivim radom i pametnim planiranjem. Ona ima bolje i jeftinije proizvode, jeftiniju radnu snagu, dobre pregovaračke sposobnosti i već izgrađenu trgovinsku mrežu diljem svijeta.

Kinezi tu ne misle stati, već imaju izrađene planove za sljedeća desetljeća. Primjerice, već do 2025. godine kineski je cilj postati vodeća ekonomija u deset najvažnijih novih tehnologija koje uključuju umjetnu inteligenciju, kvantna računala, robotiku, autonomna vozila... Vodeća ekonomska svjetska sila će, ako se nastave trenutačni trendovi, uskoro postati Kina čiji je BDP izjednačen s onim Eurozone, a kada bi dolar, primjerice, bio vrjednovan na ekonomskim umjesto vojnim i političkim temeljima, već danas bi se moglo sa sigurnošću reći kako je kineska ekonomija snažnija od američke. SAD, s druge strane, nazaduje upravo ondje gdje su bili najsnažniji, u razvoju i primjeni modernih tehnologija.

Google najveći gubitnik

Američko zabranjivanje korištenja opreme Huaweia svojim kompanijama, osim što poništava samu bit slobodne trgovine, otkrilo je nevjerojatnu istinu. Američke lokalne zajednice uopće nemaju izbora i ne mogu naći američkoga dobavljača adekvatne opreme. Zabrana Googleu da omogući svoj operativni sustav Android za kineskoga proizvođača mobitela donijet će štetu i jednima i drugima iako uopće nema sumnje kako će kineska kompanija vrlo brzo proizvesti vlastiti operativni sustav kompatibilan sa svim postojećim uređajima i softverom pa će najveći gubitnik biti američki Google.

Jednako tako, isključivo Kina proizvodi baterije za električne automobile u ozbiljnim količinama. Tko zna kakvo je trenutačno stanje s drugim tehnologijama koje će biti najvažnije u budućnosti. SAD je trgovinski slabiji, što je jasno iz njihova zatvaranja vlastitoga tržišta, koje daje najveće profite na svijetu. Međutim, zatvoreno bi moglo postati preskupo i nedovoljno kvalitetno za domaće stanovništvo koje će trebati umjesto jeftinih Kineza samo za sebe stvarati proizvode. Cijene proizvoda pogođenih povećanim carinama već su značajno porasle na američkom tržištu. Trgovinski se deficit s Kinom zbog carina, doduše, smanjio, što bi se trebalo i nastaviti barem neko vrijeme i to je jedino što SAD-u ide u prilog. Kina se koristi nešto slabijom cijenom svoje valute kako bi pojačala konkurentnost cijena, ali je pitanje koliko dugo to mogu raditi i trošiti rezerve. Ipak su i država i poduzeća zaduženi u dolarima koji je moćan instrument američke dominacije, a Kina, ako misli postati vodeća sila, ne bi smjela olako obezvrjeđivati svoju valutu čija je vrijednost pokazatelj ekonomske snage nacionalne ekonomije.

Dvostruki kriteriji

Izravne investicije jedne zemlje u drugu zbog sukoba padaju, ali značajnije one kineske u SAD-u. Treba napomenuti kako Kina primjenjuje dvostruke kriterije u odnosu na OdmjeravanjeOsim ekonomskoga odmjeravanja, na žalost i ono je vojno sve bliže, a na tom je području SAD u izrazitoj prednosti. Posezanje za vojnim sukobom, kako bi se zaustavilo mijenjanje ekonomske ravnoteže, nije nepoznato.ekonomiju unutar vlastite zemlje ili onu međunarodnu. Prema vani su za otvoreno tržište bez barijera, dok u vlastitoj zemlji ne dopuštaju stranim kompanijama preuzimanje primata na bilo kojemu području. Po tom je pitanju Donald Trump potpuno u pravu, Kina više ne može istovremeno biti mala nezaštićena ekonomija i veliki globalni igrač, ovisno o tomu što joj više odgovara, te bi bilo možda za nju korisno malo obuzdati svoje ambicije.

Poznat je trgovinski rat SAD-a i Japana iz osamdesetih godina prošloga stoljeća kada je Japan trebao preuzeti poziciju trgovinski najsnažnije ekonomije svijeta. Ronald Reagan lako je riješio problem Japana i prisilio ga da osnaži svoju valutu u odnosu na dolar, s čime se Japan i dan danas teško nosi. Međutim, Kina nije Japan koji je bio isključivo trgovinska sila preovisna o SAD-u. Kina želi biti dominantna zemlja svijeta i prisutna je svugdje te se ne radi samo o ekonomiji. Zbog toga je, osim ekonomskoga odmjeravanja, na žalost sve bliže i ono vojno, a na tom je području SAD u izrazitoj prednosti.

Ekonomija i geopolitika

Iako se već vode manji sukobi kroz potporu zaraćenim stranama u Jemenu, Siriji, Sudanu, Libiji, ne treba sumnjati u skori početak većeg rata s, primjerice, Iranom. Zbog toga je i instalirana osoba poput Donalda Trumpa. Jedan Barack Obama nikad ne bi pokrenuo ozbiljan sukob. Posezanje za vojnim sukobom kako bi se zaustavilo mijenjanje ekonomske ravnoteže nije nepoznato, iz istog je razloga današnja Njemačka uvučena u svjetske ratove, a sličnih je primjera kroz povijest ljudskog roda bezbroj. Ljudska se narav, uz sav tehnološki napredak, nije promijenila od doba plemenskih zajednica kada rast jedne automatski ugrožava drugu.

Dugoročno je nemoguće predvidjeti pobjednika u ovom ratu, ekonomski gledano gube svi, dok je geopolitički važnije tko će izgubiti više. Ostatak svijeta je svakako na gubitku te bi svjetska ekonomija, ako se sukob nastavi, mogla osjetiti značajno nazadovanje. Bliska budućnost, evidentno, pripada Kini. Na duge staze, ključno će biti svrstavanje drugih zemalja, uz SAD ili Kinu, što će odrediti budućega pobjednika koji će određivati pravila igre.

Marijan Jović
Hrvatski tjednik