Razgovor: Marin Sabolović, magistar primijenjene geografije, predsjednik Društva za očuvanje hrvatske vojne tradicije (DOHVT), kolekcionar vojnih hrvatskih odora

Marin Sabolović rođen je 30. listopada 1989. godine u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu završio je u Bjelovaru, a zvanje magistra primijenjene geografije stekao je na Sveučilištu u Zadru. Apsolvent je na poslijediplomskom doktorskom studiju interdisciplinarnih znanosti - područje geografija i humanističkih znanosti – područje povijest na Sveučilištu u Zadru. Autor je znanstvene monografije Odoroslovlje hrvatskih oružanih formacija 1990. -1996., član je programskih odbora četiriju znanstveno-stručnih skupova održanih na Sveučilištu u Zadru, Sveučilištu u Splitu i Sveučilištu u Zagrebu, urednik je četiriju zbornika radova sa znanstveno-stručnih skupova te je član uredništva časopisa za društvo, kulturu i politiku Obnova. Autor je jedanaest znanstvenih radova i više desetaka članaka vezanih uz vojnu geografiju i odoroslovlje. Dobitnik je nagrade Sveučilišta u Zadru za iznimna studentska kulturna postignuća, nagrade Frederik Grizogono za izvrstan uspjeh na petoj godini studija i javnoga priznanja Zlatna plaketa „Grb Grada Bjelovara“ za izuzetan uspjeh na području znanosti. Kolekcionar je službenih odora hrvatskih oružanih formacija, znakovlja i odlikovanja Republike Hrvatske stečenih za vojne i ratne zasluge i predsjednik Društva za očuvanje hrvatske vojne tradicije.

Predsjednik ste Društva za očuvanje hrvatske vojne tradicije (DOHVT). Kako je došlo do osnivanja Društva i koji su njegovi ciljevi?

Društvo za očuvanje hrvatske vojne tradicije osnovano je 2017. godine kao svojevrsni nastavak muzejskoga postava početkom 2016. godine. Društvo broji 30 članova, uglavnom kolekcionara, ali i istraživača, usudim se reći i zaljubljenika u hrvatsku ratnu i vojnu povijest. Ciljevi Društva su proučavanje suvremene epohe hrvatske ratne povijesti u skladu s pomoćnim povijesnim znanostima poput faleristike, genealogije, heraldike, veksilologije te odoroslovlja koji proučava nastanak, razvoj i povjesnicu odora, promicanje njezinih etnoloških vrijednosti u korelaciji sa srodnim znanostima poput socioloških i vojnih te uopće s društvenim, humanističkim i interdisciplinarnim područjima znanosti s posebnim osvrtom na Domovinski rat. Domovinski rat ima najznačajniju ulogu u Društvu, s tim je ciljem i realiziran Stalni muzejski postav koji je naša osnovna djelatnost.

Što sve možemo pronaći u okviru postava?

Stalni muzejski postav Domovinskoga rata podijeljen je u tri tematske cjeline. Prva tematska cjelina vezana je uz raspad Jugoslavije, početak višestranačja u Hrvatskoj te prve hrvatske oružane formacije – policije. Druga uključuje genezu službenih odora Oružanih snaga Republike Hrvatske počevši od prvih službenih odora izrađenih za Međunarodno vojno hodočašće u Lourdesu 1993. godine, preko službenih i svečanih odora grana oružanih snaga do protokolarnih i ceremonijalnih odora simfonijskoga orkestra, Prvoga hrvatskog gardijskog zbora te povijesno-tradicijske odore. Treća tematska cjelina uključuje domicilno područje te ratne odore, odnosno one predmete koji su svjedoci neposrednih ratnih okolnosti. Uz odore izloženo je pješačko naoružanje, a u postavu se nalazi i prigodna instalacija vezana uz bjelovarski ratni rujan 1991.

Stalni postav Domovinskoga rata u Bjelovaru otvoren je za posjete?

Stalni je postav javnoga karaktera, za posjetitelje je otvoren svakoga utorka i četvrtka od 18 do 19 sati te ponedjeljka i srijede od 12 do 13 sati. No naši će članovi volonteri rado otvoriti postav i za skupne posjete, potrebna je tek prethodna najava na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., a sve informacije o postavu moguće je dobiti na internetskoj adresi www. dohvt-muzejdomovinskograta.hr.

Kad, kako i zašto ste krenuli s prikupljanjem odora, kapa i ostalih militarija?

Pomalo poput anegdote, nakon završetka srednje škole otac me je priupitao što želim za dar, s obzirom na to da sam maturirao s odličnim uspjehom. Neki su moji vršnjaci željeli, pretpostavljam, novi mobitel, računalo, sat, a ja sam, pak, poželio oznake. Ljubav prema militariji nije pala iz vedra neba, dolazim iz kolekcionarske obitelji, stoga moja želja nije bila iznenađujuća. Počeo sam, dakle, s oznakama pripadnosti hrvatskih oružanih formacija, nastavio sam s odorama, dijelovima odora i odlikovanjima i na koncu inicirao projekt stalnoga postava koji je vrlo uspješno zaživio.

Zašto sam se odlučio na odore? U načelu, odora čini prvi kontakt s pripadnikom oružanih formacija, bilo vojske ili policije. Uz povijesni, ima i etnološki karakter, u sebi sadrži povjesnicu države koju predstavlja, njezini su elementi povezani s brojnim povijesnim elementima poput grba, zastave ili pak pletera i, koliko se god možda i čini OdoreOdora čini prvi kontakt s pripadnikom oružanih formacija, bilo vojske ili policije. Uz povijesni, ima i etnološki karakter, u sebi sadrži povjesnicu države koju predstavlja, njezini su elementi povezani s brojnim povijesnim elementima poput grba, zastave ili pak pletera i, koliko se god možda i čini nezanimljivom u odnosu na, recimo, zbirke oružja, prikupljanje odora vrlo je izazovno jer odore su vrlo nezahvalne za čuvanje i kao takve vrlo brzo postaju rariteti. nezanimljivom u odnosu na, recimo, zbirke oružja, prikupljanje odora vrlo je izazovno jer odore su vrlo nezahvalne za čuvanje i kao takve vrlo brzo postaju rariteti. Na koncu, u hrvatskim muzejima postoje brojne muzejske zbirke oružja i uporabnih predmeta koji datiraju u srednji vijek, ali odore već iz Prvoga svjetskog rata zaista su rijetkost.

Odoroslovlje hrvatskih oružanih formacija 1990.-1996.

Objavili ste znanstvenu monografiju „Odoroslovlje hrvatskih oružanih formacija 1990.-1996.“. Možete li nam reći nešto više o sadržaju knjige?

Kruna moje dosadašnje karijere svakako je znanstvena monografija koju sam započeo pisati još kao 24-godišnji student 2013. godine, a završio dvije godine kasnije. Istodobno s knjigom, razvijao se i koncept muzejskoga postava, što je u značajnoj mjeri odredilo njegovu metodologiju i didaktiku. Knjiga obrađuje službene odore i znakovlje hrvatskih oružanih formacija od početka formiranja hrvatskih oružanih formacija, tada još Socijalističke Republike Hrvatske do završetka Domovinskoga rata. Uz odore, u monografiji su obrađena i odlikovanja Republike Hrvatske za vojne i ratne zasluge.

Knjiga je podijeljena na četiri tematske cjeline. Prvi dio odnosi se na kroniku događaja neposredno prije i tijekom Domovinskoga rata, drugi dio na sociološku komponentu s povjesnicom suvremenih odora i motiva korištenih kao uzor znakovlju, treći, glavni dio, na kronološki prikaz svih elemenata službenih odora i znakovlja te kroniku događaja koji su se odvijali usporedno s uvođenjem ili izmjenama odora i znakovlja. Četvrti dio vezan je uz odlikovanja s opisom tehničkih obilježja, načina dodjele, nošenja i sl.

Urednik knjige je dr. sc. Jakša Raguž, a recenzenti su dr. sc. Nikica Barić, doc. dr. sc. Zlatko Begonja i dr. sc. Željko Heimer, predgovor za knjigu napisao je prof. dr. sc. Ozren Žunec. Naglašavam to zbog toga što je njihova nazočnost i potpora meni, tada još studentu bez iskustva u pisanju znanstvenih radova, uvelike doprinijela kvaliteti knjige i uvrstila ju u znanstvene monografije. Knjiga je 2015. godine sufinancirana od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i školstva u kategoriji sveučilišnih udžbenika i znanstvenih knjiga.

Kakav je tijekom povijest bio značaj i uloga pletera, grba i zastave za hrvatski identitet?

Simbolički identitet i semiološki značaj totema kao što su grb i pleter u hrvatskoj su povijesti zaista nemjerljivoga značaja. Malo se koja država može dičiti tolikom povezanošću sa svojim simbolima do te mjere da su oni i danas predmetom povijesnih, socioloških i političkih polemika, što dodatno potkrjepljuje njihovu ulogu u suvremenoj povijesti. No valja napomenuti kako su oba simbola zapravo „uvezena“. Pleter je ranosrednjovjekovni motiv vezan uz veliki dio država srednje Europe, što pak daje Hrvatskoj srednjoeuropski karakter. Gotovo od toga vremena koristi se BojaNačelni zaključak brojnih hrvatskih heraldičara kaže kako je boja prvoga kvadrata ovisila o prikazu grba: ako je grb bio dijelom sjedinjenoga grba, tada je bio prvi srebrni kvadrat, a ako je pak bio samostalan tada je prvi kvadrat bio crvene boje. Bilo koji oblik povezivanja prve boje kvadrata s bilo kojim državnim ustrojem, pogotovo tijekom 20. stoljeća, besmislen je i neopravdan.i na hrvatskim prostorima jer su tadašnji majstori očito imali europske uzore, a kako su pletere izvodili na kamenu, materijalu kojega u Primorskoj Hrvatskoj ne nedostaje, brojni su primjerci očuvani do danas. Stoga se s pravom, ako se uzme u obzir kontinuitet postojanja, taj pleter može nazvati i hrvatskim.

S vremena na vrijeme u Hrvatskoj se pojave prijepori vezani uz prvo bijelo ili crveno polje? Kako to komentirate i postoji li uopće bijelo polje?

Grb s naizmjeničnim kvadratima različitih boja jednako je tako, usudim se kazati, svjetska praksa. Još od samih početaka primitivne heraldike, kada su se bojama na štitovima prepoznavali srednjovjekovni vojnici, motiv naizmjeničnih kvadrata uglavnom različite boje bio je dovoljno uočljiv, a opet vrlo jednostavan za izradu. Tako tijekom žive heraldike veliki udjel grbova velikaških obitelji ima upravo isti motiv u svojim grbovnicima. Prikaz naizmjeničnih srebrnih (bijela boja ne postoji u heraldici, i ako je zaista bijela, čita se kao srebrna) i crvenih kvadrata kao grb Kraljevine Hrvatske koristi se još od 15. stoljeća, od kada datira prvi takav pronađen u Innsbrucku.

Tijekom svoje šest stoljeća stare povijesti izveden je na mnogo načina s najčešćom razlikom u rasporedu srebrno-crvenih, odnosno crveno-srebrnih kvadrata. Načelni zaključak brojnih hrvatskih heraldičara kaže kako je boja prvoga kvadrata ovisila o prikazu grba: ako je grb bio dijelom sjedinjenoga grba, tada je bio prvi srebrni kvadrat, a ako je pak bio samostalan tada je prvi kvadrat bio crvene boje. Bilo koji oblik povezivanja prve boje kvadrata s bilo kojim državnim ustrojem, pogotovo tijekom 20. stoljeća, besmislen je i neopravdan.

Kako ocjenjujete odnos prema Domovinskome ratu od strane institucija i općenito društva?

Obrambeni Domovinski rat postao je instrumentom dnevno-političkih previranja s vrlo površnom skrbi državnih institucija i kao takav ukorijenjen je u svijest hrvatskoga društva danas. Nije se posvetilo dovoljno pozornosti stradalnicima Domovinskoga rata, branitelji su marginalizirani i društveno izolirani svojim umirovljenjima, što je možda i namjerno učinjeno jer im se takvim pristupom nametnuo status velikih potrošača državnoga proračuna i mirovinskoga sustava.

Moglo bi se zaključiti kako su postojali mnogo bolji i kvalitetniji modeli emancipacije braniteljske populacije, ali ovaj model pokazao se najmanje kompliciranim, a doveo je do toga da je doveden u pitanje, između ostale problematike, mirovinski sustav. Naravno da tomu nisu krivci hrvatski branitelji već oni koji su od njih učinili umirovljenike. To je samo jedan od aspekata koji su izgradili mnijenje o Domovinskom ratu.

Mladi žele poznavati Domovinski rat

Pripadnik ste mlađega naraštaja rođenoga neposredno pred rat. Koliko su mlađi naraštaji zainteresirani za problematiku Domovinskoga rata?

Upravo smo nedavno, u suradnji sa Specijalnom policijom Omege Bjelovar, proveli dvodnevnu terensku nastavu za učenike srednjih škola u Bjelovaru. U projektu sufinanciranom sredstvima Ministarstva hrvatskih branitelja 150 učenika slušalo je predavanje dr. sc. Natka Martinića Jerčića, posjetilo Stalni muzejski postav i provelo dan na terenskoj nastavi u Pakracu obilazeći značajne lokalitete vezane za djelovanje pripadnika Policijske uprave Bjelovarsko-bilogorske, odnosno Operativne zone, kasnije Zbornoga područja Bjelovar.

Učenici su zaista bili zainteresirani, vrlo su temeljito pratili svako izlaganje i čini mi se kao da želja postoji, no pitanje mogu li tijekom redovne nastave dobiti dovoljno informacija ili se pak teme Domovinskog rata utope u ionako sadržajno prekompleksnu nastavu Povijesti. No upravo ovakvim projektima nastojimo korigirati svijest i potrebu za očuvanjem digniteta obrambenoga Domovinskog rata.

Imate li dojam da su mlađi ljudi općenito premalo zainteresirani za aktivnosti na planu politike i općenito u društvenim aktivnostima?

Politika je plemenita, prijeko potrebna i društveno vrlo odgovorna djelatnost, ali u našem sustavu ona ima vrlo negativan predznak koji podrazumijeva potrebu nebavljenja politikom jer će se samo na taj način sačuvati čist obraz. No ta je pretpostavka dijametralno suprotna potrebi da se što više kvalitetnih ljudi bavi politikom upravo kako bi se suzio prostor onima koji će svoje političke utjecaje rado zlouporabiti.

Kada bi se stvorila dovoljno jaka politička masa kvalitetnih političara i kada bi hrvatski građani postali politički pismeniji, kritičniji i smogli snage kazniti sve ono loše u hrvatskoj politici i društvu, vjerujem da bi politika postala ono što sam prvotno i naveo. Bojim se da to nije u interesu društva danas, tako da su mladi prepušteni samosvijesti i sami moraju stvoriti percepciju politike, a bojim se da je takav pristup vrlo upitan.

Školska reforma – konačni je proizvod vrlo upitan

Budući da radite u školstvu, zanima nas kako komentirate sve prijepore oko školskoga kurikula?

Problem cjelovite reforme školstva zaslužuje širu ekspertizu, ali nastojat ću biti koncizan. Iako je ovaj kurikul proizvod do sada najviše uloženih napora u cjelovitu reformu školstva, bojim se da je konačni proizvod ipak vrlo upitan. Problemi su brojni, od ideoloških u okviru predmeta Povijest, usudim se kazati i Hrvatskoga jezika, do sadržajnih u okviru mog predmeta Geografija, koji je pak prošao tek minorne zahvate, čemu smo se osvjedočili u primjercima udžbenika.

Edukacija nastavnika ima brojne nedostatke, postroje i opstrukcije, a administracija je i dalje ostao osnovni problem svih nastavnika, bez obzira na suprotne tvrdnje. Postavlja se pitanje je li za takve korekcije, barem što se Geografije tiče, trebala cjelovita reforma KurikulIako je ovaj kurikul proizvod do sada najviše uloženih napora u cjelovitu reformu školstva, bojim se da je konačni proizvod ipak vrlo upitan. Problemi su brojni, od ideoloških u okviru predmeta Povijest, usudim se kazati i Hrvatskoga jezika, do sadržajnih u okviru mog predmeta Geografija, koji je pak prošao tek minorne zahvate, čemu smo se osvjedočili u primjercima udžbenika.koja će prema projekcijama stajati gotovo 300 milijuna kuna. To je zaista otvoreno pitanje, a da se pri tome ne govori o povećanju plaća nastavnika koje zaista ne prate trend povećanja plaća i potrošačkih cijena, što će zasigurno biti veliki problem u skoroj budućnosti jer je deficit kadra u školstvu sve veći.

U nizu nelogičnosti valja istaknuti i isključivu ulogu radnoga staža ako želite postati članom ekspertne skupine, a ne npr. objavljeni znanstveni radovi, sudjelovanje u istraživanjima itd. Naravno da se nameće i pitanje može li se zaista digitalizacija i suvremenizacija kurikula postići bez svježih stručnjaka, odnosno onih koji nemaju višegodišnje radno iskustvo. No na koncu sustav školstva takav je da treba izmjene, ova će reforma ipak učiniti neke potrebne korake k suvremenizaciji pa ju, kakvu-takvu, ipak treba pozdraviti.

Jedno pitanje iz struke: je li Hrvatska balkanska ili srednjoeuropska država? Ako je potonje, zašto se stalno potencira Balkan?

Na ovo uvijek drago pitanje kao geograf odgovaram decidirano: Hrvatska je srednjoeuropska i sredozemna država. Pojam Balkana nije samo geografska već i kulturološka i povijesna determinacija. No ako govorimo samo s geografskoga aspekta, uzevši povijesne granice i kretanja kao korelaciju, čak ni u tom kontekstu ne pripadamo Balkanu. Ali s druge strane, vrlo lako je pojasniti zbog čega se Hrvatskoj uporno nameće balkanski epitet.

Naime, suvremena hrvatska politika uvijek je imala za cilj biti predvodnicom država „u okruženju“, doduše krnjem jer je politika, slučajno ili namjerno, zaboravila da su i Mađarska, Slovenija, Italija i Austrija države istoga karaktera PitanjeUvijek se postavlja pitanje je li bolje biti društveno-gospodarski „velika među malim državama“ ili „mala među velikim državama“, ali hrvatska se politika već odavno odredila k prvoj opciji i tako postala zaista vodeća država, ali samo jedna od zemalja Jugoistočne Europe jer lakše se uspoređivati s Bosnom i Hercegovinom, Albanijom i Crnom Gorom nego s Austrijom, Italijom, pa čak i sa Slovenijom.(srednjoeuropske i sredozemne). Uvijek se postavlja pitanje je li bolje biti društveno-gospodarski „velika među malim državama“ ili „mala među velikim državama“, ali hrvatska se politika već odavno odredila k prvoj opciji i tako postala zaista vodeća država, ali samo jedna od zemalja Jugoistočne Europe jer lakše se uspoređivati s Bosnom i Hercegovinom, Albanijom i Crnom Gorom nego s Austrijom, Italijom, pa čak i sa Slovenijom.

Dublji problem leži u vrlo kratkoj, ali jednako tako vrlo isprepletenoj i dobro ukorijenjenoj povijesti Hrvatske u zajednicama znanima kao Jugoslavije, od Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca do Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, čija je odlična diplomacija vrlo vješto ugurala Hrvatsku u, kako ste to vješto nazvali, „žrvanj Jugosfere“. Te silnice, koliko god zvuči nevjerojatno, gotovo 30 godina nakon raspada, djeluju i danas.

Vratimo se Društvu za očuvanje hrvatske vojne tradicije. Koje su bile dosadašnje aktivnosti Društva?

U svoje dvije godine postojanja rad Društva podređen je realizaciji stalnoga muzejskog postava, ali uz postav organizirana su i predavanja, poput predavanja kolege kolekcionara Tomislava Aralice, predsjednika Hrvatskoga groboslovnog i zastavoslovnoga društva, dr. sc. Željka Heimera te predstavljanja knjiga čiji su naslovi bliski našem djelokrugu. Organizirane su tematske izložbe poput tematskih izložaba maketa, militarije ili pak zbirke gostujućih kolekcionara, a u pripremi je i prigodna tematska izložba sablji Habsburške i Austro-Ugarske Monarhije. Kada govorimo o postavu, moram istaknuti i svoje najbliže suradnike Damira Moćana, Krešimira Večeka, Darka Banjeglava, Predraga Banjeglava i Zlatka Sabolovića koji su, uz ostale članove Društva, omogućili realizaciju postava.

Koji su projekti za budućnost?

Na nacionalnoj razini Društvo je prijavilo program izrade znanstvene monografije taktičke operacije „Miljevci“ sa suvremenim pristupom izrade virtualne stvarnosti, digitalnih modela i analiza, s čime će se korigirati nepravda kojom su brojne operacije provedene od 1991. do 1993. godine marginalizirane, a bile su pretpostavka za provedbu vojno-redarstvenih operacija Bljesak i Oluja. Program će se provoditi u suradnji sa Sveučilištem u Zadru, Udrugom specijalne policije iz Domovinskoga rata te Zborom veterana hrvatskih gardijskih postrojbi. Riječ je o projektu vrijednom gotovo pola milijuna kuna.

No projekt koji će značajno utjecati na daljnji rad Društva svakako je program koji je u pripremnoj fazi i koji će, uz nadu u pozitivan ishod, konačno revitalizirati zapušteno Spomen-područje Barutana. Potreba za uređenjem Spomen-područja Barutana prepoznata je od strane Grada Bjelovara koji je u pripremnoj fazi obnove cjelokupnoga spomen-područja, a u suradnji s Društvom planirano je apliciranje na programe Europskoga socijalnog fonda čijim bi se sredstvima osigurala adaptacija i revitalizacija objekta u okviru Spomen-područja Barutana. Radi se, naravno, o opsežnom višegodišnjem projektu u kojemu ćemo u suradnji s brojnim udrugama i činiteljima društvenoga života Bjelovara oživjeti taj za nas Bjelovarčane vrlo značajan prostor.

„Hrvatski tjednik“ ima sjedište u Zadru. Vaše su poveznice sa Zadrom velike?

Ako bih želio istaknuti najljepše doba svoga života, ona bih ga definitivno vezao uz Zadar i svoje studentske dane. Diplomirao sam 2014. godine na Sveučilištu u Zadru, a iste sam godine upisao i poslijediplomski studij povijesti i geografije. Tijekom studija kolege i ja organizirali smo i realizirali dva znanstveno-stručna skupa Semiologija obrambenoga Domovinskog rata i Vojno-geografski aspekti obrambenoga Domovinskog rata koji su u načelu odredili moj profesionalni opus. Tri godine kasnije objavljeni su i zbornici radova sa znanstvenih skupova, a u međuvremenu sudjelovao sam u organizaciji još dvaju skupova, jednoga održanog na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, a drugi na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, oba popraćena sa zbornicima radova.

Na Sveučilištu u Zadru organizirao sam i prvu svoju izložbu s uglednim predavačima povodom obilježavanja obljetnice operacije Maslenica, a druga izložba postavljena je u prigodi održavanja jednoga od skupova. Svoju vezu sa Sveučilištem u Zadru uvijek rado održavam, s već spomenutim partnerstvom – Sveučilišta u Zadru i Društva – na velikom projektu čija nas realizacija tek očekuje.

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik