Hrvatsko okretanje prema Kini

Deveti poslovni forum inicijative 16+1, odnosno 16 zemalja srednje i istočne Europe i Kine koja za cilj ima jačanje gospodarske suradnje, održan u Dubrovniku, ostavio je izvrstan dojam, a Hrvatska se predstavila kao dobar domaćin koji je s najvažnijim gostom izmjenjivao dirljive poruke prijateljstva. Naravno, u igri su samo interesi, a i Hrvatska i Kina imaju izraziti obostrani interes oko ključnih gospodarskih projekata.

Obostrani interes

Hrvatska je za Kinu jedan od najvažnijih potencijalnih zemalja partnera u sklopu politike širenja njezina utjecaja diljem cijeloga svijeta u poznatom projektu „Pojas i cesta“. Eventualno ulaganje Kine u željeznicu od luke Rijeka do mađarske granice te u samu riječku luku obostrano bi bio itekako koristan potez koji bi od Hrvatske stvorio jedno od najvećih tranzitnih središta.

Za razliku od hrvatskih zapadnih partnera koji se ponašaju više kao kolonijalisti, kineski je premijer u nedavnim izjavama imao više prijateljski i partnerski pristup jer je očito kako smo za njegovu zemlju vrlo privlačan partner. Čak si je dao truda UlaganjeEventualno ulaganje Kine u željeznicu od luke Rijeka do mađarske granice te u samu riječku luku obostrano bi bio itekako koristan potez koji bi od Hrvatske stvorio jedno od najvećih tranzitnih središta.proučiti dio naše povijesti i običaja, za razliku od, primjerice, američkih predsjednika koji teško da znaju u koju su zemlju sletjeli kada se nađu u zagrebačkoj zračnoj luci.

Kina pruža ruku partnerstva, a spremna je nešto i dati kako bi dobila drugo za uzvrat, slično kao što je davao SAD nakon Drugog svjetskog rata obnovom porušene Europe. Osim toga, zasad je jedino u Hrvatskoj jedna kineska kompanija pobijedila na natječaju infrastrukturne izgradnje financirane sredstvima europskih fondova.

Neiskorišteno tržište

Vjerojatno je Hrvatska Kini važnija nego Kina Hrvatskoj, koliko god to zvučalo nevjerojatno, stoga imamo veliku priliku iskoristiti činjenicu da Kina preko naše zemlje želi ulazak u prometne i gospodarske tokove Europske unije. Kinesko je gospodarstvo još uvijek izrazito planski upravljano od strane političkoga vrha, tako da je naša vlada u poziciji dogovoriti brojna, za nas korisna, kineska ulaganja. Samo kupnja Uljanika i 3. maja od strane njihova najvećeg brodogradilišta, što se kao slučajna tema pojavila u razgovoru dvojice premijera, za Hrvatsku je spas, a za njih prijateljska gesta.

Osim kineskih ulaganja, hrvatska bi poduzeća mogla ući na kinesko tržište i značajnije izvoziti dobra u kojima smo dovoljno konkurentni. Pa i sam nas je kineski premijer pozvao da u Kinu plasiramo prehrambene proizvode. Prije toga je ipak potrebno poraditi na rastu konkurentnosti jer je po posljednjim podatcima očekivano pogoršana trgovinska bilanca, rast izvoza je ispuhao, a uvoz i dalje nezaustavljivo raste.

Primjer „Rimac-automobila“

Robna razmjena Kine i Hrvatske kreće se oko milijardu i stotinu milijuna eura, ali je hrvatski izvoz mizernih stotinjak milijuna te upravo u izvozu i suradnji hrvatskih firmi preko zajedničkih projekata razvoja proizvoda više tehnološke razine treba tražiti priliku. Idealan primjer za to partnerski je odnos Rimac-automobila s kineskim partnerima. Europa, primjerice, uopće nema tvornicu za proizvodnju baterija za elektroautomobile, a Kina prednjači upravo na tom području. Kao zalog buduće suradnje ne bi bio problem “nagovoriti” kineske partnere da prvu europsku tvornicu otvore upravo u našoj zemlji.

Kina je definitivno na putu da postane najsnažnije svjetsko gospodarstvo te ako hrvatska vlada uspije uistinu i postići značajniju konkretnu suradnju, možemo joj oprostiti sve dosadašnje grijehe nečinjenja. Od izrazito izvozne ekonomije očekivati je kako će Kina sve više uravnoteživati vanjskotrgovinsku bilancu ta kako će njihovo stanovništvo sve više trošiti. Ako ne dođe do zatvaranja zapadnih zemalja i uvođenja trgovinskih barijera, Hrvatska je zbog svog geografskog položaja i prirodnih resursa u dobroj poziciji za natjecanje na otvorenom tržištu.

Teži dio posla

Trenutačna je gospodarska suradnja dviju zemalja, dakle, na niskoj razini, ali nudi za malu Hrvatsku izrazite mogućnosti. Treba se jedino nadati kako će Vlada RH ustrajati u unaprjeđivanju suradnje i dogovoriti konkretne poslove. Nadajmo se da organizacija posljednjega foruma nije poslužila kao folklorna priredba političkoga vrha, na što su nas, na žalost, navikli.

Sada slijedi najteži posao, borba protiv tihe diplomacije i pritisaka koji će sasvim sigurno uslijediti od strane SAD-a i nekih zemalja Europske unije željnih zaustavljanja širenja kineskoga utjecaja u Europi, Upravo će se na tom području pokazati snaga i kvaliteta državnoga vrha s Andrejom Plenkovićem na čelu, a rezultat doznati uskoro u reakcijama kineskih političkih predstavnika. S druge strane, Kina više nije politički slaba država, već država koja se ravnopravno nadmeće sa SAD-om oko trgovačkih odnosa te je pitanje može li se uopće političkim dekretom utjecati na zaustavljanje njihova ulaganja u srednju i istočnu Europu koja Kinu želi kao partnera.

Marijan Jović
Hrvatski tjednik