Srbi snimaju film o Jasenovcu, od ministrice Obuljen traže novac i dopuštenje da ga snimaju u Jasenovcu, a traže i da koljače djece glume hrvatski glumci

Predrag Antonijević, srpski redatelj koji se predstavlja kao američki, priprema igrani film na temu Jasenovca. Tema je, koliko se zna, sudbina djece u Jasenovcu, što će u njihovoj inačici, vjerojatno biti priča o klanju djece. Proračun filma je, navodno, 23 milijuna USD-a, a pokrivaju ga Srbija i Republika Srpska. Jedna židovska organizacija iz SAD-a dala je redatelju Antonijeviću potporu i s njim napisala dopis hrvatskoj ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek tražeći, prvo, sastanak i, drugo, pomoć u realizaciji te njihove priče. Traže i da Hrvatska dopusti snimanje filma na prostoru sadašnje Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac, ali traže i financijsku pomoć, a uza sve to još i sudjelovanje hrvatskih glumaca.

Sada je na potezu hrvatska ministrica kulture. Sudeći po onomu kako se ponaša, realno je strahovati da će ona „izaći u susret“ ovomu evidentno velikosrpskom projektu. Ako je suditi po onomu kako se ministrica do sada ponašala prema ovoj problematici, napose po njezinoj više no sramotnoj ulozi u filmu danske produkcije s velikosrpskom podvalom „15 minuta masakr u Dvoru“ koji je odobrila u HAVC-u, ali i proglašavanju knjiga generala PojedinciHrvatska ne ulaže ni dolar u obranu povijesne istine. Sve je prepušteno pojedincima kao što su Igor Vukić, Blanka Matković, Roman Leljak, Jakov Sedlar koje se zbog toga još i napada.Praljka šundom čime mu je otežala situaciju na Haaškome sudu, onda se može očekivati njezin pozitivan odgovor na traženje ove (veliko)srpske ekipe.

Ovo je dominantno politička i politikantska priča, a snimanje filma tek je sredstvo u funkciji politike koja je toliko neprijateljska prema Hrvatskoj koliko je frustrirajuća i nesposobnost nomenklature da to spozna. Tragično u našemu hrvatskom slučaju jest da nema, dakle, nikoga odlučujućega tko bi realno pogledao o čemu je riječ kad su u pitanju teme Drugoga svjetskog rata. Na strani hrvatske historiografije samo se vrte stare priče, ne prihvaća se nikakva realna revizija, premda bi mogućnost revizije kao znanstveni postulat i kao Damoklov mač u afirmativnom smislu morala biti stalno iznad glave institucija i znanstvenika. Inertnost, strah, korumpiranost, oportunizam ili ideološka zadrtost, sve su to razlozi prevladavanja i preživljavanja jugosrpskih dogma u povijesti 20. stoljeća na prostoru Hrvatske i šire. Postoje neustrašivi pojedinci koji strpljivo pretražuju arhive i hrabro naglavačke postavljenu povijest pokušavaju postaviti na noge, mukotrpno i u vječnoj financijskoj oskudici i namjernoj uskrati potpora objavljuju senzacionalne spoznaje koje iz temelja ruše laži , ali oni se na sve načine diskreditiraju, nemaju zaštitu ni od koga. Istraživači Igor Vukić, Roman Leljak, povjesničarka Blanka Matković, redatelj Jakov Sedlar.... „Svi mi koji pokušavamo ispraviti nepravde i laži pribijeni smo na stup srama s epitetima ustaše, fašisti etc“, kaže nam jedan od tih suvremenih hrvatskih „heretika“.

Grief tužio Hrvatsku UN-u

Srbi i njihovi plaćeni prijatelji Židovi koji su angažirani na snimanju igranoga filma o Jasenovcu vrlo vjerojatno angažirat će neke hrvatske glumce da glume koljače i ubojice u toj fiktivnoj i sumanutoj drami. Uopće nema sumnje da će neki unutar te glumačke kaste u Hrvatskoj, bez novca, bez identiteta, bez nacije i vjere, ne samo pristati nego i jedva dočekati da prihvate ponuđene im takve uloge i da će kasnije uživati u kritičkim ovacijama za „genijalnu glumu“ koje će im ispisati poznati javni apologeti četničkih laži o Jasenovcu, Pavičić, Tomić i slični.

Snimanje igranoga filma o Jasenovcu odavno najavljuju vodeći političari Republike Srbije i njezine ekspoziture u BiH, Republike Srpske. U početku se najavljivalo da će redatelj biti poznati odnarođeni bošnjački redatelj Emir Kusturica, veliki poklonik politike Slobodana Miloševića. Snimanje filma o Jasenovcu dio je neprekidne velikosrpske promidžbe usmjerene prema Hrvatskoj. Ta promidžba iz godine u godinu sve je jača i beskrupuloznija. Srbija ne bira sredstva i ne žali novca za taj prljavi posao. U već duboko odmaklome 21. stoljeću, kada se nakon gorkih iskustava s kraja prošloga stoljeća i pored svih suvremenih razvojnih tendencija očekivalo da će se Srbija okaniti prošlosti i uz neophodnu katarzu okrenuti budućnosti, događa se posve suprotno. Ona se vraća prošlosti, starim mitovima, deluzijama, lažima i zabludama kao ciljevima zbog kojih je već nebrojeno i sebe i druge kupala u krvi. Srbija se DiplomacijaNejaka diplomacija tek stvorene Tuđmanove Hrvatske uspjela se obraniti od velikosrpskih promidžbenih nasrtaja u svijetu i dobiti taj rat, a današnja hrvatska vlast ne može obraniti ni prvo bijelo polje na povijesnom hrvatskome grbu.teško oslobađa kompleksa poražene države u 90-im prošloga stoljeća, ne pada joj na pamet shvatiti kako je taj poraz bio istinski znak povijesne pravde. Ako se dosad i vjerovalo da su memorandumi, dokumenti njezinih akademika, više umišljaj u državama žrtvama srbijanske agresije koje pušu i na hladno, čini se da je o tomu u zadnje vrijeme sve manje nejasnoća. Naime, moglo bi se reći da je Srbija promidžbeni i specijalni rat protiv Hrvatske podigla na novu potenciju, ona ga pokušava voditi iz Srbije i iz raznih punktova u svijetu.

Izraelski povjesničar Gideon Greif ovih je dana uputio povjerenici za ljudska prava u UN-u tužbu protiv Hrvatske za navodnu rehabilitaciju fašizma i to uporabom grba na kojemu je prvo početno polje bijelo te uporabom pozdrava Za dom spremni. Naravno, svatko zna da je takva kleveta besmislena jer je hrvatski grb podjednako tijekom povijesti imao početno i bijelo i crveno polje, kao što se znade da se dio Hrvatske vojske u Domovinskomu ratu borio protiv srbijanskoga agresora i uz pozdrav Za dom spremni pa kao takav nema apsolutno nikakve mrlje na sebi. Sve to znade i židovski povjesničar Gideon Greif, ali on svejedno upućuje tužbu UN-u. Greif javno nastupa u ovomu dijelu svijeta od prije nekoliko godina, posebno u posljednje vrijeme daje šokantne izjave da je Jasenovac bio gori od Auschwitza. On, naravno, nikada nije bio u Jasenovcu, nikada se nije bavio tom temom, niti je istraživao, a nije otkrio ni jedan dokument o Jasenovcu. Vjerojatno i ne zna gdje je Jasenovac. Nedavno je bio u Beogradu gdje je povlađivao velikosrpskim ušima. U svakoj njegovoj izjavi vidi se da je plaćeni srpski lobist. Sada je prijavio Hrvatsku UN-u vjerojatno zato da se hrvatska vlast prestraši, da se počne opravdavati i da pod pritiskom te tužbe ministrica kulture prihvati one zahtjeve iz pisma koje joj je uputila srpsko-židovska produkcijska ekipa. Srpski lobist je, dakako, i Efraim Zuroff koji godinama uvjerava svjetsku javnost da Srbi nisu počinili genocid u Srebrenici, a svako malo optužuje Hrvatsku za svaki potez na koji mu se požale velikosrbi i petokolonaši. U kontekstu spomenutoga pojačanog promidžbenoga rata protiv Hrvatske treba promatrati i komemoracijske skupove u Srbiji. Nedavno je održan u Nišu skup u povodu 20. obljetnice NATO-ova bombardiranja Srbije. Čelnici Srbije, Republike Srpske i SPC-a nimalo samokritično održali su mitološko-martirijske patetične samosažaljavajuće tirade o nebeskom srpskom narodu, naravno uz neizostavne prijeteće poruke poglavito Hrvatskoj. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić govorio je o Oluji kao hrvatskomu zločinu. Sve je to slušao i svojom nazočnošću podržao hrvatski manjinski političar Milorad Pupovac. Upitan po povratku u Hrvatsku odobrava li te poruke, on ne samo da nije Vučićeve prijetnje i laži pokušao obojiti toplijim riječima, nego je ispred Banskih dvora odgovorio protupitanjem: „Mislite li da Srbi mogu Oluju doživljavati pozitivnom?“.

Benzin hrvatski, ideje velikosrpske

Naravno, velikosrpski pojedinci kao što je on ne mogu Oluju doživljavati drukčije nego negativnom jer je dokinula san o Velikoj Srbiji. Oni, pak, Srbi koji žive, vole i brane svoju domovinu Hrvatsku Oluju su doživjeli povijesnom pobjedom i slobodom Hrvatske. Sličan skup Srbija je organizirala i u kolovozu prošle godine u povodu obljetnice Oluje. I na tom je skupu bio Pupovac. Dakle, hrvatski političar, hrvatskim novcem, hrvatskim automobilom i hrvatskim benzinom odlazi na skupove na kojima se veliča agresija Srbije na Hrvatsku, a kleveće oslobodilačka operacija. Pupovac je dio te velikosrpske mašinerije, jedan od mnogih uključenih u specijalni i promidžbeni aktualni velikosrpski rat protiv Hrvatske, jednako kao Vučić, Zuroff, redatelji Antonijević, Kusturica, povjesničar Grief... Ono što, kad je u pitanja hrvatski sustav vlasti, predstavlja svojevrsnu moralno-političku i juridičku travestiju jest činjenica da je taj Pupovac najbliži koalicijski partner predsjedniku Vlade, HDZ-ovcu Andreju Plenkoviću. Poslije svake provokacije s odlascima u Srbiju i otvorenoga agitiranja i pljuvanja po hrvatskim vrijednostima, Plenković prima Pupovca i „spere s njega“ svu tu velikosrpsku prljavštinu, valjda kako bi mogao nastaviti sa svojim destrukcijama protiv Hrvatske. Benzin hrvatski, program velikosrpski! Takva nakaradnost moguća je samo u Hrvatskoj. Kada uskoro Srbija i Republike Srpska snime film o Jasenovcu, nema sumnje da će na premijeri u prvome redu sjediti Vučić, Šešelj, Pupovac, Dodik... a možda se odazovu svečanosti Andrej Plenković i Nina Obuljen.

Samo politički naivci vjeruju da pravda pokreće svijet i da svijetom vlada istina. Ne vlada prava istina, nego ona istina koja je lobiranjem i promidžbom izborila svoj status i koja je dobro plaćena. U Izraelu znaju jako dobro što rade Zuroff, Grief i neki drugi, zato do njih u toj državi drže kao crna ispod noktiju. Dakle lobiranje je gotovo ključna stvar u svemu, u umjetnosti i politici posebno jednostavno zato što odavno ne postoji mjerila za bilo što, ili su relativizirana. Ako imaš novac, možeš od svega napraviti uspjeh. U toj vječnoj i beskrupuloznoj borbi interesa, borbi za novac, kriteriji su se pogubili, laž postaje istinom i obratno. Sve ovisi o PR-u. Ozbiljne države to shvaćaju i na tomu rade. Hrvatska stoji kao krepana kokoš na mjestu. Ništa apsolutno ne poduzima na zaštiti države i naroda.

Lobisti za novac sve rade

Službeni Zagreb nikada ništa nije napravio da se barem nešto pokrene pa je danas sve ostalo na pojedincima koji pokazuju znake otpora promidžbenoj agresiji. Ali to nije problematika s kojom se moraju i mogu nositi pojedinci LobistiSrbija je shvatila kako funkcionira svijet. Dobro plaća lobiste iz Izraela da lažu protiv Hrvatske. Nakon Zuroffa, koji ponavlja da Srebrenica nije srpski genocid, tu je povjesničar Grief koji optužuje Hrvatsku za fašizam jer je u uporabi grb s prvim bijelim polje, i kojemu je Jasenovac gori od Auschwitza premda on u Jasenovcu nikad nije bio niti išta zna o njemu.bez koordinacije, riječ je o problematici koja bi morala postati i biti državna strategija. Redatelj Jakov Sedlar imao je strašnih teškoća na početku u Izraelu i sa svojim prijateljima i poznanicima u izraelskim institucijama zbog prijava koje su iz Hrvatske slane protiv njega. Tek nakon velikih napora kada je ukazao na najvažnije činjenice, otvorile su se oči mnogima u Izraelu shvativši da jugosrpska povijest nije nešto što se može štititi. Danas Sedlar upravo u Izraelu više čini na zaštiti hrvatskih interesa od same države, samo toga država nije svjesna, niti joj je stalo do toga kao što čini sve da opstruira i u biti onemogući istraživanja Vukića, Leljaka...

Srpski promidžbeni obrazac je da država ima i da mora imati novac koji se koristi za vlastiti PR, ali još više i za blaćenje Hrvatske, Kosova... Srbija takvim djelovanjem želi sa sebe zbaciti stigmu ratnoga gubitnika. Sve države svijeta ne žale novac za vlastiti PR. Tijekom prvih deset godina samostalnosti znala je to dobro i Hrvatska. U doba Tuđmana i Šuška dio provjerene i lojalne diplomacije uspješno je obavio niz teških zadaća u SAD-u i Izraelu, tajnim kontaktima s pojedincima i institucijama u kojima se tada objašnjavao hrvatski stav i stjecala potpora za nj u tim VelikosrpskiBenzin hrvatski, program velikosrpski! Hrvatski političar, hrvatskim novcem, hrvatskim automobilom i hrvatskim benzinom odlazi na skupove na kojima se veliča agresija Srbije na Hrvatsku, a kleveće oslobodilačka operacija. Pupovac je dio te velikosrpske mašinerije, jedan od mnogih uključenih u specijalni i promidžbeni aktualni velikosrpski rat protiv Hrvatske,  jednako kao Vučić, Zuroff, redatelji Antonijević, Kusturica, povjesničar Grief... A Plenković ga prima i klanja mu se...državama. Židovi su u to doba, kao mudri ljudi, znali da je hrvatski stav iskren, da Hrvatska želi sve ono što je priječilo međusobne dobre odnose maknuti pa su i sami predlagali što napraviti. Nakon što su Srbi pokušali ocrniti Tuđmana zbog njegove knjige, baš suprotno, Židovi su pomogli da dođe do promocije knjige u Americi i po svijetu. To su oni napravili i Hrvatska u to doba nije mogla to obaviti bez njih. Stajalo je to, zašto ne reći, strašno mnogo novca, ali svi znamo da je vrijedilo. Nejaka diplomacija tek stvorene Tuđmanove Hrvatske uspjela se obraniti od velikosrpskih promidžbenih nasrtaja u svijetu i dobiti taj rat, a današnja hrvatska vlast ne može obraniti ni prvo bijelo polje na povijesnom hrvatskome grbu. Zar to nije jasan znak dometa ove Plenkovićeve i Kolindina vlasti pa onda nije ni čudna „drskost“ Srba da snimaju laži o Jasenovcu i od Hrvatske još traže novac za to.

Devedesetih, hrvatski diplomatski i politički entuzijasti dovodili su stalno u Hrvatsku brojne goste iz Izraela koji su se na licu mjesta uvjeravali kakav smo narod i da nema ni govora o koljačima i mrziteljima Židova, kao što nas žele predstaviti Srbi i njihovi lobisti. Ali Hrvatska ne treba proizvoditi drukčiju istinu o Drugome svjetskom ratu i Jasenovcu od onakve kakva je uistinu bila. Ako Srbija ulaže novac u lobiranje za laži, Hrvatska mora pokazati otpor ulaganjem u obranu istine. Hrvatska, dakle, mora promovirati istinu i pravo stanje o Drugom svjetskom ratu, Jasenovcu i svemu onomu što se upotrebljava protiv nas kao naroda. Srbi su shvatili kako funkcionira svijet i znaju da je uvijek moguće u svakomu društvu pronaći pojedince koji su spremni za novac raditi i dobre, istinite stvari, ali i lagati, iako su svjesni laži. Ni jedan narod nije lišen, na žalost, i takvih. Zato su Srbi pronašli Griefa koji pojma nema o Jasenovcu da po svijetu širi njihove laži o Jasenovcu, vjerojatno za pozamašan novac. Grief zna da laže, zna da nema apsolutno ni jedan dokaz za svoje tvrdnje, ali on u ovomu poslu nije znanstvenik, nego beskrupulozni trgovac. Naivna Hrvatska vjeruje da je ona u pravu i da ne treba ulagati u obranu od takvih trgovaca. Na našu žalost, istina je potpuno drukčija, možeš biti u pravu stotinu puta, ali bez prave logistike za promociju istine, ostaješ poražen.

Hoće li se Hrvatska osvijestiti

Poruka je ovoga prikaza da svijet nije bajka i da u aktualnim teškim i mučnim prijeporima bez lobija i lobiranja, bez angažmana ljudi koji to rade, teško možete ostvarivati svoje interese. Uostalom, postoje službeni lobiji i pojedinci koji za novac svašta rade. Ako je Srbija angažirala lobiste da promiču njezinu laž, i Hrvatska je mogla angažirati lobiste da brane istinu. Konfrontacija jednih i drugih u svjetskome javnome eteru posve bi obezvrijedila i bacila u sjenu srpski film o Jasenovcu i zasluženo ga svela na prljavu politikantsku laž od koje bi svi bježali. Pitanje je, dakle, hoće li se i kada napokon Hrvatska osvijestiti.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik