Hrvatski tjednik
 

 Karadžić je osuđen, ali ostaje njegovo djelo, na genocidu nastala Republika Srpska

Haaški sud ne će pisati povijest kraja 20. stoljeća na području nekadašnje Jugoslavije, ali za sobom ostavlja presude koje će još dugo biti alibi mnogima koji će rado izvrtati povijesnu istinu. Ratni vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić s 40 prvostupanjskih godina pravomoćno je osuđen na doživotnu robiju. Politici koja u tom međunarodnome kazalištu lutaka upravlja sudačkim i tužiteljskim marionetama drakonska kazna Karadžićpojedincu (do kojega nikomu više nije stalo) u funkciji je potiskivanja primarne činjenice da je Srbija prošla neokrznuto. Proces Karadžiću bio je zadnja prigoda da se koliko-toliko udovolji pravdi i Srbiju barem spomene kao državu koja je vodila agresiju i u sastavu koje je bio Karadžić.

Kao žalosni rezime ratovanja na području bivše Jugoslavije, jedino je Hrvatska označena kao agresor u Bosni i Hercegovini, Srbija je izbjegla takvu kvalifikaciju i za Hrvatsku i za BiH. To jednostavno nije istina, slažu se i odvjetnici i promatrači koji nisu skloni Hrvatskoj. Ali kao da sada svi otkrivaju toplu vodu i kao da se uopće smjelo dopustiti da situacija dođe do gotovo zadnjega slučaja bez HaagKad se vidjelo kakvim se sve klevetama i bez ikakvih dokaza, uz sumanute konstrukcije, taj isti Haag koristi ne bi li osudio šestoricu bosansko-hercegovačkih Hrvata, odnosno do čega su doveli časnoga Slobodana Praljka, koji niti je zapovjedio, niti je počinio ratni zločin, niti je bio u funkciji bilo kakve agresije, onda Hrvatskoj ne bi smjelo biti nimalo utješno što je Haag zatvorio Karadžića i Mladića do kraja života, ostavljajući rezultate njihova zločina, a Hrvatsku, uza sve to, označio kao jedinoga krivca za sve. Odavno je propuštena prigoda za reakciju i danas nema koristi od lamentiranja.osude Srbije. Radovanu Karadžiću život je uglavnom prošao, on odlazi u najsramniju povijest ljudskoga roda, ali nije ga briga za to. Nakon presude poručio je otprilike kako je manje važna njegova sudbina ako je to cijena opstanka Republike Srpske. Karadžić je osuđen, ali ostaje njegovo djelo, na genocidu nastala Republika Srpska, mahom zaključuju svi promatrači.

Detuđmanizacija

Tendencije Haaškoga sudišta mogle su se prepoznati od prvih dana njegova djelovanja kada je sud procesuirao prvo Hrvate, a tek onda ostale, ne poštujući ni kronološku ni moralnu dimenziju rata. Kada su vidjelo kamo smjera Tuđmantužiteljstvo u svojoj politici istraga i procesuiranja, pri čemu je otvoreno ignoriralo čak i slučaj jednoga Vukovara, samosvojna država morala je reagirati, ali nije. Ruanda je na istome sudu reagirala zbog podjednakoga procesuiranja žrtve i u agresora u tamošnjem ratu i nakon toga Tužiteljstvu je oduzeta nadležnost za tu državu. Točno je da se Hrvatska u startu zauzimala za utemeljenje Haškoga suda, ali kao suverena država mogla je, kada je vidjela da on ide u smjeru izjednačavanje krivnje, isto tako kao suverena država i povući potpis.

Umjesto toga, do kraja 2000. godine tadašnja se vlast upuštala u pravne bitke, s djelomičnim uspjehom (sub poena u slučaju Gojka Šuška), a vlast nakon 2000. godine u procesu detuđmanizacije i rehabilitacije jugoslavenstva prekinula je bilo kakav oblik pravnoga otpora i jednostavno dala nadležnost tužiteljstvu za oslobodilačke operacije Oluju i Bljesak, što je dovelo do poraznih posljedica. Nitko nije štitio interese hrvatske države. Srbija niti je surađivala, niti je predavala dokumentaciju koju nije htjela, niti je dopustila da bude optužena kao država za genocid, zločine protiv čovječnosti. Sklona joj međunarodna zajednica tolerirala je opstrukcije, a postizala je da joj Srbija izručuje pojedince, kao ustupak za obećanja i izdašne nagrade, a najveća nagrada je, danas se vidi, potpuna amnestija od bilo kakve odgovornosti za sve imperijalne pohode 90-ih.

Izdajnička kultura

U Hrvatskoj se 20 godina razvijala jedna bolesna i izdajnička kultura veličanja, opravdavanja i podupiranja Haaškoga suda. Pojedinci poput Ivana Zvonimira Čička čak su nosili nagrade tužiteljici Carli Del Ponte zato što je procesuirala generala Gotovinu, Račan joj je nudio besplatno ljetovanje na Jadranu, Mesić širom otvorio arhive i nudio najveće državne tajne, Sanader otvarao šampanjac i nazdravljao joj nakon uhićenja Gotovine, sve obavještajne službe i ministarstva pretvoreni su u servis Haaškoga suda, Jadranka Kosor proganjala branitelje i jače nego što je tražio Haag. Što je Haaški sud više djelovao protiv Hrvatske i protiv pravde, više su ga slavili. Tek pred kraj njegova Praljakdjelovanja, pojedinci su „veleumno“ progledali i zaključili da taj sud ipak nije osigurao pomirenje ni pravdu jer nije procesuirao vodeće vojne zapovjednike srbijanske agresije, ali, eto, ipak bio je potreban jer da nije bilo njega ni Milošević ne bi završio u zatvoru, kao ni Mladić, Karadžić... To je istina, ali nakaradnost toga stava sadržana je u staroj pravničkoj poslovici: bolje pustiti stotinu krivaca nego zatvoriti jednoga nevinoga.

Kad se vidjelo kakvim se sve klevetama i bez ikakvih dokaza, uz sumanute konstrukcije, taj isti Haag koristi ne bi li osudio šestoricu bosansko-hercegovačkih Hrvata, odnosno do čega su doveli časnoga Slobodana Praljka, koji niti je zapovjedio, niti je počinio ratni zločin, niti je bio u funkciji bilo kakve agresije, onda Hrvatskoj ne bi smjelo biti nimalo utješno što je Haag zatvorio Karadžića i Mladića do kraja života, ostavljajući rezultate njihova zločina, a Hrvatsku, uza sve to, označio kao jedinoga krivca za sve. Odavno je propuštena prigoda za reakciju i danas nema koristi od lamentiranja. Trebalo bi možda sazvati te apologete Haaškoga suda, od Čička do Sanadera, Mesića pa do J. Kosor, da kažu naciji nije li ih sram barem uzimati plaću od države protiv koje su se tako entuzijastično borili.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Pon, 19-08-2019, 09:16:37

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.