Monetarna politika

Uosljednjih dvadeset godina hrvatska se država može podičiti neobičnim i jedinstvenim uspjehom u europskim i svjetskim razmjerima. Ti uspjesi kriju se u činjenici da su zaredom već tri hrvatska VUjčičguvernera od osamostaljenja države (Marko Škreb, Željko Rohatinski i Boris Vujčić) nagrađeni (ne novčano) neviđenim medijskim spinovima u maniri hladnoratovskoga agitpropa za najbolje guvernere u Europi ili čak u svijetu, i to od novinskih kuća u Engleskoj i zemalja od kuda su većinski vlasnici hrvatskih banaka. Poznata je činjenica da se sve reklame (osobito putem novina) izdašno naplaćuju pa se i u ovakav oblik 'reklame' može također vrhunski honorirati, a pogotovo što se u tim istim zemljama i njihovim bankama već 20 godina drže i/ili čuvaju hrvatske devizne rezerve. S deviznim rezervama (od oko 17 milijarda eura) upravlja Hrvatska narodna banka i na međunarodnom tržištu novca trguje, odnosno upravlja s tim rezervama u bescjenje (s dokazano ostvarenim gubitcima u 2017. i 2018. godini) iako HNBsu devizne rezerve u vlasništvu države RH, a samo su dodijeljene HNB-u na upravljanje, iako Vlada i Hrvatski sabor ne pokazuju nikakav interes za kontrolu nad tim novcem.

Paradoks neviđenih osobnih uspjeha trojice guvernera ne može se podičiti stvarnom činjenicom da je istovremeno gospodarstvo Republike Hrvatske, u promatranom dvadeset godišnjem razdoblju, 'palo' na samo dno ne samo Europske unije nego i Europe u cjelini.

Navedena tužna činjenica vrijedna je ne samo uskoga profesionalnoga već i ljudskoga i moralnoga osvrta jer se radi o mogućoj protudržavnoj prljavoj raboti Hrvatske narodne banke pored brojnih drugih promašaja u njezinu poslovanju. Kao dugogodišnja analitičarka u Hrvatskoj narodnoj banci tvrdim kako je upravo vođenje pogrešne monetarne politike u posljednjih 20-25 godina u Republici Hrvatskoj najviše 'zaslužno' za srozavanje i čak uništavanje hrvatskoga gospodarstva, čemu svjedočimo i danas u 2019. godini.

Pad svih oblika proizvodnje

Stvarno dostignuta tužna slika hrvatskoga gospodarstva u cjelini zatvara sve perspektive mogućega oporavka i u paddolazećim vremenima iako se i sadašnja Vlada upire, na žalost lažnim podatcima, ne bi li prikazala nepostojeća 'Potemkinova sela', odnosno uljepšanu sliku lažnoga stanja ukupnoga gospodarstva RH. Istodobno, središnja banka Republike Hrvatske (HNB) pokazuje, navodnom neovisnošću, tvrdu malicioznost i indiferentnost na dugogodišnje propadanje hrvatskoga PosljedicaPosljedica vođenja potpuno pogrešne jednosmjerne monetarne politike HNB-a (osobito od 2000. godine) stvorila je uvjete za opstanak čvrstoga eldorada financijskoga profiterstva. Enormne financijske profite ostvaruju, bez ikakva rizika, samo strane banke, strani investicijski fondovi, uvozno orijentirani sektor hrvatskoga gospodarstva s Telekomom, kao nigdje u Europi, dok izvoznici, obrtnici i domaća proizvodnja nezaustavljivo propadaju.gospodarstva pod lažnim tvrdnjama navodnoga očuvanja financijske stabilnosti u zemlji. Upravo dugoročno vođenje konzervativne monetarne politike koja isključivo podržava i izdašno financijski pomaže tzv. domaće banke, stvarno u većinskom vlasništvu stranih banaka i financijskih fondova, omogućilo je da isključivo cjelokupni navodno hrvatski financijski sustav (banke i fondovi) dugoročno ostvaruje stabilno rekordne profite ne samo u europskim već i svjetskim razmjerima. Takav pristrani pristup monetarnoj politici svodi se na najjednostavniju teoriju novca izbjegavajući napredan pristup koji se koristi naročito u 21. stoljeću, a to je monetarna teorija proizvodnje i zaposlenosti koju primjenjuju (Kina, USA, Mađarska, Češka, Irska, Švedska, Njemačka i dr.) sve prosperitetne i dobronamjerne vlade i predsjednici država koje brinu o napretku i dobrobiti svojih građana odnosno zemalja.

Na žalost sve Vlade Republike Hrvatske u kreiranju i vođenju ekonomskih politika nisu se odmakle od 1994. godine jer su zarobljene okoštalom, staromodnom, zlonamjernom i isključivo grabežu namijenjenoj monetarnoj politici, podržavanu i u Ministarstvu financija, u korist 'isključive stabilnosti financijske oligarhije' što je HNB, od 2000. godine, osigurala i danas kreiranjem svojega Zakona o HNB i Ustava RH. Zakonom osigurana stabilnost, neovisnost ekonomijai neodgovornost financijske oligarhije osigurava i nedodirljivost i neodgovornost guvernera i cijele Uprave UNB-a u posljednjih 19 godina.

Rezultat takva zaštićenoga pristupa zlouporabe monetarne politike u razvoju zemlje jest da hrvatsko gospodarstvo posluje i nadalje u sve težim i u sve lošijim uvjetima (unatoč navodnom priljevu milijarda eura u zemlju za nekakve nevidljive i izmišljene projekte), a posljedica je poticanje na sve veći 'bijeg' radno sposobnoga stanovništva koje se guši u financijskoj nesigurnosti koje im priređuju tzv. hrvatske banke, a putem ovrha i korumpirano hrvatsko financijsko i radno zakonodavstvo usvajano u Hrvatskome saboru. Pored navedenoga, hrvatsko gospodarstvo guši i porezna presija kao i lažne porezne olakšice koje se nadoknađuju povećanim poreznim davanjima prema državi, što u konačnici završava slavodobitnim hvaljenjem ostvarenoga suficita u državnom proračunu, ALI, na žalost, popraćeno padom svih oblika proizvodnje (industrijske, poljoprivredne, kulturne, obrazovne, zdravstvene), kao i stagnacijom ukupnoga društvenog proizvoda zemlje. Uz navedeno, želimo ponoviti da su danas, uz nezaposlene, glavni akteri napuštanja Hrvatske uglavnom tzv. blokirani građani kao i mladi stanovnici, koji se u 90 posto slučajeva mogu zaposliti samo na određeno vrijeme.

Posljedica vođenja potpuno pogrešne jednosmjerne monetarne politike Hrvatske narodne banke (osobito od 2000. godine) uz isticanje navodne financijske stabilnosti zemlje, što upućuje na nedostatak financijskoga znanja, a osobito financijske inteligencije odgovornih državnih dužnosnika u toj instituciji, stvorilo je uvjete opstanka čvrstoga eldorada financijskoga profiterstva. Enormne financijske profite ostvaruju, bez ikakva rizika, samo strane banke, EUstrani investicijski fondovi, uvozno orijentirani sektor hrvatskoga gospodarstva s Telekomom, kao nigdje u Europi, dok izvoznici, obrtnici i domaća proizvodnja nezaustavljivo propadaju.

Ne želimo biti zločesti niti defetisti iznošenjem stvarnih činjenica. Bilo bi ugodno kad bismo mogli potvrditi izvješća službenih vladinih institucija, no slika stanja hrvatskoga gospodarstva zaista je sumorna, na što upozorava i Europska unija. Na žalost, niti jedna hrvatska Vlada u prošlih dvadeset godina nije bila u stanju, a ni danas u 2019. godini nema pravi odgovor niti nudi ispravna rješenja za barem početni prosperitet i oživljavanje ukupnoga gospodarstva.

I nadalje su u Republici Hrvatskoj samo banke i 'tranzicijski pobjednici', tj. profiteri hrvatskoga načina pretvorbe i IseljavanjeDugoročno vođenje ekonomskih politika bez potpore monetarne politike potvrđuje se kao pogubno za zemlju pa stoga, kao neposredni promatrači i ekonomski analitičari, ne možemo podržati lažno nagrađivanje trojice guvernera HNB-a jer su po zapovjednoj odgovornosti, kao kreatori i nosioci monetarnih politika, najodgovornije osobe za jadnu i tužnu sliku ostataka nekad ponosnoga i kreativnoga hrvatskog gospodarstva koji je gradio i održavao vrijedan i pametan hrvatski narod. Dugoročna nedjelotvornost hrvatskoga gospodarstva i posljedični egzodus stanovništva samo potvrđuju tko i zašto dodjeljuje priznanja 'najboljim hrvatskim guvernerima' u okolici i svijetu. Sapienti sat!privatizacije poduzeća i banaka financijski stabilni i bogati dok je cijela nacionalna ekonomija siromašna, a većina stanovništva na rubu egzistencije s dugoročno administrativno održavanim niskim plaćama. Svoj opstanak i perspektivu života stanovnici 'Lijepe Naše' zato sve manje vide u Hrvatskoj i jedino životno rješenje vide uglavnom odlaskom (iseljavanjem) u zemlje Europske unije s uređenim pravnim, gospodarskim, poreznim, socijalnim i sigurnim financijskim pravilima društvenoga komuniciranja, u zemlje s niskom razinom korupcije i nepotizma.

Bijeg mladih ljudi kao posljedica

Već godinama u patriotski naklonjenom Hrvatskom tjedniku uporno ukazujemo na nemogućnost, otpore, neznanje i šlampavost koji uporno guše privredni život zemlje, u čemu prednjači navodno neovisna, ali dokazano pogrešna kreditno-monetarna politika Hrvatske narodne banke od strane nekompetentnih Uprava na čelu s (na žalost) neobrazovanim guvernerima iz područja financija (koji su stekli doktorate iz ekonomike prometa, privrednoga planiranja Jugoslavije, zapošljavanja žena...). Vezano uz navedene negativne činjenice, svjedoci smo da je posljedica nestručnoga vođenja pogrešne monetarne politike Republike Hrvatske činjenica da je gotovo cjelokupni privredni život završio isključivo kao plijen interesa stranoga kapitala koji je porobio ovu nesređenu zemlju, zemlju velikih potencijala, ali dokazano loših upravljačkih elita. Nameće se pitanje gdje se u bespućima samosvojnih Iseljavanjezemalja Europske unije izgubila mudrost, hrabrost i stvaralaštvo ponosnih i hrabrih stanovnika lijepe i bogate ali na žalost ekonomski sve zaostalije i ponižene Republike Hrvatske.

Zbog financijskih lobija koji upravljaju najvažnijim državnim institucijama, a naročito Hrvatskom narodnom bankom, kao i vlastohlepnih i slatkorječivih karijernih diplomata koji to, osnovano sumnjamo, podržavaju preko institucije hrvatskih Vlada i Hrvatskoga sabora, rastopila se suverenost Republike Hrvatske. U birokratskoj središnjoj kotlovnici velikih nacija Europske unije (Njemačka, Francuska, Italija) sve više se potvrđuje da ta zajednica svojim dokazanim krutim administrativnim i besperspektivnim djelovanjem stvara političku platformu za porastom želja članica Unije za izlaskom iz takve licemjerne zajednice, a one zemlje koje su izvan te lažne družbe bezglavo 'srljaju' u njezino okrilje, a da nisu ni svjesne što ih očekuje.

Iz takva okruženja koje kreira i vodi financijska oligarhija Europske unije stižu lažne promocije i pohvale, po nejasnim i upitnim kriterijima utvrđivanja, odnosno proglašavanja trojice guvernera Hrvatske narodne banke navodno 'najboljima', čak i u svijetu. Promatrajući rezultate ostvarenja privrednoga razvoja Republike Hrvatske u posljednjih 25 godina, suočeni smo s tužnom slikom uništavanja privrede pa se navodno pozitivan privredni razvoj temelji samo na rastu potrošnje stanovništva. Novčano prebogate strane financijske institucije, njihova stabilnost i neovisnost o kojima isključivo brine neovisni i 'samostalni' guverner središnje banke zaštićen doslovce 'privatnim' Zakonom o HNB-u i Ustavom RH reklamno su nagrađivale guvernere HNB-a kao najbolje.

Dugoročno vođenje ekonomskih politika bez potpore monetarne politike potvrđuje se kao pogubno za zemlju pa stoga, kao neposredni promatrači i ekonomski analitičari, ne možemo podržati lažno nagrađivanje trojice guvernera HNB-a jer su po zapovjednoj odgovornosti, kao kreatori i nosioci monetarnih politika, najodgovornije osobe za jadnu i tužnu sliku ostataka nekad ponosnoga i kreativnoga hrvatskog gospodarstva koji je gradio i održavao vrijedan i pametan hrvatski narod. Dugoročna nedjelotvornost hrvatskoga gospodarstva i posljedični egzodus stanovništva samo potvrđuju tko i zašto dodjeljuje priznanja 'najboljim hrvatskim guvernerima' u okolici i svijetu. Sapienti sat!

mr. sc. Mirjana Čerin, analitičarka u HNB u aktivnoj mirovini
Hrvatski tjednik

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.