Razgovor s mladim poduzetnikom Antom Lučićem

Pred nekoliko tjedana Udruga Obnova održala je tribinu pod naslovom „Mladi i poduzetništvo u Hrvatskoj“. Na tribini su govorila dva mlada poduzetnika: Ante Lučić, direktor tvrtke za obrazovno i karijerno savjetovanje i upravljanje ljudskim resursima A-LINK, i Domagoj Ante Sulić, direktor tvrtke za izradu video igara GD ENTERTAINMENT, koji su iznijeli svoja iskustva i izazove s kojima se svakodnevno susreću u svome poslovanju. Govornici su nastojali realno prikazati stanje poslovne klime u Hrvatskoj i sve potkrijepiti vlastitim primjerima te pozitivnim i negativnim iskustvima. Uz pozitivne primjere, ukazali su tako na brojne probleme i zapreke koje im kao poduzetnicima postavlja država, spomenuli razna potraživanja i obveze, mnoštvo zakonskih odredaba, tromost sustava i birokratske nesuvislosti, što posebno pogađa mlađe poduzetnike koji tek kreću sa svojim poslovanjem i stječu prva iskustva, a za to nemaju gotovo nikakvu potporu administrativnog aparata države.

U povodu ove tribine razgovarali smo s gospodinom Antom Lučićem, koji se nakon završetka studija u inozemstvu vratio u Hrvatsku i pokrenuo vlastitu firmu.

Nedavno je održana tribina Udruge Obnova pod naslovom „Mladi i poduzetništvo u Hrvatskoj“ na kojoj ste bili jedan od govornika. O čemu je sve bilo govora na tribini i koji su njezini glavni zaključci?

Na spomenutoj i iznimno dobro posjećenoj tribini raspravljali smo, kako sam naslov govori, o izazovima s kojima se mladi u Hrvatskoj susreću kad je u pitanju pokretanje vlastitoga posla. Kolega Domagoj Ante Sulić (tvrtka GD Entertainment specijalizirana za razvoj video igara) i moja malenkost uglavnom smo navodili primjere iz vlastitog iskustva i prakse, kao što smo govorili i o izazovima i preprekama s kojima smo se susretali. Govorili smo o procesu samozapošljavanja, birokratskim barijerama, ljudskom kapitalu i kadrovima, trendovima u različitim industrijama te smo odgovarali na pitanja iz publike. Po mojem sudu, bili smo vrlo realni i nastojali smo biti objektivni. Cilj nam je bio motivirati i upozoriti mlade potencijalne poduzetnike na moguće izazove, u nadi da budu što uspješniji ako se odvaže uploviti u svijet biznisa.

Korijen problema poslovanja je u samome sustavu

Koji su, prema Vašem dosadašnjem iskustvu, specifični glavni problemi i prepreke s kojima se mladi susreću u Hrvatskoj u poslovanju?

Kad je u pitanju poslovanje kao skup procesa, smatram kako se i mladi i stari susreću s identičnim problemima, a većini tih zaprjeka korijen je u samome sustavu. Kad kažem "sustav", mislim na čitav niz regulativa, institucija, BoljitakBez obzira na sve, zaista vjerujem da dolazi bolje vrijeme za Hrvatsku. To bolje vrijeme bit će rezultat mukotrpnog rada mnogih briljantnih pojedinaca koji nisu izgubili vjeru u Hrvatsku. Njihov entuzijazam drži nas doslovce na životu. Ali, platit ćemo veliku cijenu za nadolazeći boljitak.procedura, državnih organa koji tvore i kontroliraju pravni okvir unutar kojeg bi se trebali odvijati poslovni procesi. Glavni problemi leže u činjenici da je taj okvir u Hrvatskoj napravljen kao da namjerno želi naštetiti (mladim) poduzetnicima. Ovdje mislim na tvrtke (j. d. o. o. i d. o. o.) jer paušale, obrte još nisu stigli unakaziti, premda se i o tome raspravlja - jer "zašto ne bismo i njih gulili?"

Kad su u pitanju privatne tvrtke, riječ je o stotinama parafiskalnih nameta, gomili nepotrebnih standarda i propisa koje vam nameće netko tko s poslovanjem veze nema niti je ikada imao. Možda je najtragičniji primjer nedavno izglasani zakon o doprinosima kojim su vlasnici i direktori malih tvrtki koji su u istima zaposleni prisiljeni sami sebi isplaćivati tzv. "direktorsku" plaću, neovisno o stabilnosti i snazi poslovanja. Izdatci za doprinose ovime su osjetno narasli - drugim riječima samo postojanje i poslovanje preko noći nam je svima poskupjelo za više tisuća kuna mjesečno. Ako to nije zaprjeka mladoj osobi da pokrene svoju tvrtku i ostane u Hrvatskoj, ne znam što jest. Također, danima bismo mogli pričati o neujednačenim i nejasnim propisima, kontradiktornim proceduralnim praksama i činjenici da smo konstantno u neizvjesnosti i strahu jesmo li i koliko u prekršaju.

Koliko je stanje u poduzetništvu posljedica naslijeđa bivšeg sustava?

Definitivno golemim dijelom jest. Iako taj sustav formalno gledano više ne postoji, često volim citirati jednoga svog prijatelja i kolegu kako je u smislu mentaliteta "socijalističko nasljeđe u Hrvatskoj živo i zdravo." S obzirom da mentalitet općenito u velikoj mjeri određuje ljudsko ponašanje (a upravo ljudi čine taj famozni sustav), mnogi akteri ostali su isti, preživjevši zajedno sa svojim nasljednicima tranziciju iz starog u "novi" sustav. Drugim riječima, sustavi su se promijenili, ali je mentalitet preživio. Na žalost, ne vidim da se isti vidljivo mijenja, a kako vrijeme prolazi taj uhljebničko-socijalistički mentalitet koji je poharao državnu upravu na milijun načina doslovno ubija poslovnu i poduzetničku klimu.

Ako najbolji nastave odlaziti napredak Hrvatske ne će biti moguć!

Možemo li govoriti o klijentelističkom sustavu kao o glavnome kočničaru hrvatskog napretka?

Apsolutno. Kad podobni kontroliraju sposobne i guše svaku njihovu privatnu inicijativu, a ovi potonji iz očaja PotencijaliTeško je nakon godina i godina ovako sramotnoga odnosa očekivati da će Hrvatska znati koristiti ogromne potencijale koje nudi iseljeništvo. Država kao skup aparata i namještenika voli povremeno trčkarati oko iseljeništva kad joj je u interesu, isti oni koji su dijaspori oduzimali pravo glasa.napuštaju zemlju, Hrvatska gubi na desetke tisuća mozgova neprocjenjive vrijednosti. Ako najbolji nastave odlaziti, napredak Hrvatske ne će biti moguć!

Ljudi danas uglavnom odlaze iz Hrvatske, a Vi ste primjer mladog čovjeka koji se vratio u Hrvatsku i otvorio svoju firmu. Zašto ste se odlučili za takav izbor?

Rekao bih da je posrijedi bila kombinacija nekoliko čimbenika. Prvi je razlog moja golema i iskrena ljubav prema Hrvatskoj. Inače, radim veliku razliku između zemlje Hrvatske i države Hrvatske. Prva je prekrasna, u njoj su moja obitelj, moji prijatelji, talentirani mladi ljudi, pošten i kreativan puk, prirodne ljepote itd. U drugoj često prevladava pustoš i zbog nje ljudi bježe.

Na prethodno spomenutoj tribini kolega Sulić i ja zemlju smo nazvali majkom, a državu maćehom, pogotovo kad je u pitanju poduzetništvo. Nadalje, u meni se probudio inat - ta ne će mi neki tamo političari-neradnici određivati hoću li živjeti u vlastitoj zemlji. Bez lažne skromnosti, smatram da sam kreativniji i sposobniji od većine tih ljudi koje sam ionako prisiljen plaćati zajedno sa stotinama tisuća drugih poreznih obveznika. Ne isključujem da ću zbog profesionalnih ili akademskih razloga možda ponovno otići iz Hrvatske, no ona će uvijek biti moj dom i moja baza u koju ću se vraćati i nastavit ću poticati druge da se vrati ili u njoj ostanu.

Financije nisu presudne za iseljavanje

Koji su po Vama glavni uzroci iseljavanja iz Hrvatske? Niska primanja, neuređena država i široko rasprostranjena nepravda...?

Počeo bih od posljednjeg što ste naveli: široko rasprostranjena nepravda i neuređena država. Drugim riječima, izgleda da zakoni, pravila i obveze ne vrijede jednako za sve. Mladi se pitaju u kakvoj to državi žive kada se, primjerice, visokopozicionirani političar u kontekstu svojeg nedjela izvuče na tzv. "proceduralnu pogrješku" iako je svima jasno da je kriv i odgovoran. Za očekivati je da bi bilo tko drugi bez takvog pokrića bio sankcioniran za isti prekršaj ili kazneno djelo. Vječito nam se pred očima odvijaju nepravde, a mi se osjećamo paralizirano. Možda i jest istina da je pravda spora ali dostižna, no Hrvatska i Hrvati nemaju toliko vremena. U međuvremenu nam se serviraju isključivo ideološke rasprave što ljude dodatno motivira na odlazak iz mračne i mučne atmosfere.

Tek nakon ova dva razloga bih naveo niska primanja. Financijski razlozi jesu važan, no ne i presudan faktor u donošenju odluke o napuštanju Hrvatske, a to uostalom pokazuju gotovo sva istraživanja koja su nedavno provedena na temu razloga odlaska. No nemojmo zaboraviti da bi uz dosljedniju pravdu i uređeniju (manju i efikasniju) državnu upravu i sama primanja porasla.

Čime se bavi Vaša firma A-Link?

Bavimo se s obrazovnim i karijernim savjetovanjem te razvojem i upravljanjem ljudskim potencijalima. Naš fokus je intelektualni kapital i pronalaženje najboljih načina kako ga maksimalno razviti i iskoristiti za dobrobit pojedinaca i čitavih organizacija. S jedne strane pomažemo pojedincima upisati željeni studij (najčešće u inozemstvu nakon čega ih vraćamo u RH), pripremiti se za određeni posao, promijeniti karijeru i sl., dok tvrtkama i institucijama pomažemo pri pronalasku najboljih kadrova, upravljanju postojećim zaposlenicima te razvoju talenta i vještina u svrhu postizanja što veće konkurentnosti. U svemu navedenom razvijamo, testiramo i uspješno koristimo svoje vlastite metode i metodologije.

Obrazovni sustav u Hrvatskoj treba debirokratizirati

Kako ocjenjujete stanje obrazovanja u RH i njegovu „usklađenost s tržištem rada“? Što treba mijenjati?

Odmah moram reći kako se tzv. usklađenost obrazovanja i tržišta rada pretvorilo u iritantnu ispraznicu koja se koristi kao paravan za dodatnu standardizaciju i pojačanju regulaciju u PodobniKad podobni kontroliraju sposobne i guše svaku njihovu privatnu inicijativu, a ovi potonji iz očaja napuštaju zemlju, Hrvatska gubi na desetke tisuća mozgova neprocjenjive vrijednosti. Ako najbolji nastave odlaziti, napredak Hrvatske ne će biti moguć.kreiranju okvira za odgoj i obrazovanje koji su po volji političkim elitama, kako bi oni mogli lakše manipulirati i sustavom i pojedincima. Ta usklađenost, kakvom se predstavlja, nije niti će biti na korist pojedincima koji se na tržištu trebaju boriti. Koliko vidim, obrazovanje nam se ni u čemu nije znatno mijenjalo u odnosu na vrijeme kad sam ja sjedio u školskim klupama prije 15-ak godina. Čak i da se postojeća reforma uspije završiti u sljedećih 10 godina, ona će tada biti irelevantna s obzirom na sve brži tehnološki napredak i činjenicu da će se u istom periodu samo tržište više puta višestruko promijeniti.

Smatram kako je važnije baviti se vrijednostima u obrazovanju i raspravljati na koji način obrazovanje možemo posložiti kako bi nas kontinuirano pripremalo za život, obogaćivalo nas i činilo nas boljim ljudima. Ako nešto treba mijenjati, za početak možemo prestati pisati pravilnike i stupidne strategije koji su sami sebi svrha te dati veću autonomiju školama, institucijama i samim učiteljima/profesorima. Ukratko, obrazovni sustav u Hrvatskoj treba debirokratizirati i posvetiti se sadržaju umjesto forme.

Kako gledate na odnos hrvatske države prema dijaspori? Zašto nisu više iskorišteni potencijali izvandomovinske Hrvatske?

Odnos hrvatske države prema dijaspori daleko je od dobroga. U pravilu država kao skup aparata i namještenika voli trčkarati oko iseljeništva samo kad je to njima u interesu, a zadnje vrijeme im je sve više u interesu. Ti isti ljudi oduzimali bi dijaspori pravo glasa, često ih gledaju s visoka, posprdno o njima pričaju itd. S druge strane, velik dio hrvatske dijaspore izgubio je povjerenje u hrvatske institucije i s pravom odbijaju investirati ili pomoći jer su do sada nebrojeno puta bili prevareni i izmanipulirani. Teško je nakon godina i godina ovako sramotnoga odnosa očekivati da će Hrvatska znati koristiti ogromne potencijale (ne samo financijske) koje nudi iseljeništvo. No ipak, postoji sve više inicijativa koje se baziraju na poslovnoj suradnji i poticanju mobilnosti ljudi i kapitala između domovinske i iseljene Hrvatske.

Može li se RH bez iseljeništva, bez njezina iskustva, znanja i kapitala, uopće izvući iz sadašnje situacije?

Teoretski može, ali uz ogromnu cijenu. Bilo bi mnogo pametnije strateški surađivati sa svojim iseljeništvom, primarno u poslovnoj sferi. Hrvatska dijaspora među najvećima je na svijetu po glavi stanovnika i u sebi sadrži ne samo financijski kapital, nego i onaj intelektualni. Iskreno, ne bih da država išta poduzima glede iseljeništva u smislu donošenja strategija ili pravilnika, već da pusti privatne inicijative, udruge i druge organizacije da u miru i neometano surađuju za dobrobit Hrvatske.

30 milijardi dolara uloženo u Hrvatsku od strane dijaspore

Vi ste na tom tragu osnovali platformu za povezivanja hrvatske start-up scene i iseljeništva; možete li nam reći više o tome?

Od 1991. godine do danas hrvatsko je iseljeništvo na različite načine "utuklo" više od 30 milijardi američkih dolara u Hrvatsku. Velik dio tog novca bio je za propale kapitalne i infrastrukturne projekte gdje je (lokalna) politika pokazala svoje lice te na sve moguće načine otežala brojne investicije. Mene kao povratnika osobno je iritirao taj manjak konkretne suradnje između Hrvatske i njenog brojnog iseljeništva. Nisam želio da se glavnina komunikacije svodi samo na tamburice i lex Perković, već sam nekako konkretizirati stvari. Istodobno, kao netko tko je aktivan u hrvatskoj start-up zajednici, nisam bio zadovoljan s hrvatskom lokalnom investicijskom scenom.

Nakon iskustva mentoriranja američkih start-up tvrtki, shvatio sam da nisu nimalo bolji od nas, već imaju mnogo lakši i obilniji pristup kapitalu. Tako je nastala moja platforma Cronnect.me - spoj mojih dvaju interesa: tehnoloških start-up tvrtki u Hrvatskoj i hrvatskog iseljeništva. Ukratko, cilj nam je što više spojiti i umrežiti naše mlade timove (start-up tvrtke) koji traže strateški kontakt ili investiciju. Umjesto dubioznih donacija njegujemo investicijske procese poticane poslovnim interesima, sve skupa je znatno olakšano činjenicom da s obje strane sudjeluju Hrvati i na taj način se upoznaju i stvaraju dodanu vrijednost.

Vidite li u Hrvatskoj razloge za optimizam?

Bez obzira na sve što sam ranije naveo i usprkos izuzetno negativnom javnom diskursu, ja zaista vjerujem da dolazi bolje vrijeme za Hrvatsku. To bolje vrijeme bit će rezultat mukotrpnog rada mnogih briljantnih pojedinaca koji nisu izgubili vjeru u Hrvatsku, a ima ih više nego što se čini. Njihov entuzijazam nas doslovno drži na životu. Također moram reći da ćemo za nadolazeći boljitak ipak morat platiti veliku cijenu. Realno gledano, bit će nas još manje i usput ćemo morat rješavati brojne izazove, no uspjet ćemo kao zemlja i kao narod. Treba vjerovati i boriti se s iskrenim motivima.

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik