Uz tisućiti broj srpskih Novosti

Nedavno je u Novinarskom domu svečano obilježeno izlaženje tisućitoga (hiljaditog) broja Novosti, lista Srpskoga narodnog vijeća. Tom se prigodom Milorad Pupovac, predsjednik Vijeća pohvalio: „Ako išta korisno radim u Saboru, onda je to da ovi ljudi mogu mirno raditi.“ Hrvoje Šimičević, novinar Novosti, naglasio je kako je razbijen mit da je medij koji financira država pod utjecajem vlasti. Doista! Pozdravne riječi uputili su Hrvoje Zovko, predsjednik HND-a, te Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta nacionalnih manjina, a među gostima su bili zapaženi veleposlanici Srbije, Norveške i Slovenije, zatim notorni Budimir Lončar, zastupnici srpske manjine Dragana Jeckov i Boris Milošević, glumci Lana Barić i Vili Matula, književnik Bora Ćosić, vijećnici u Skupštini Grada Zagreba Rada Borić i Tomislav Tomašević, te aktivisti Zoran Erceg, Marina Škrabalo, Jelena Berković, Vesna Teršelič, Eugen Jakovčić, Zoran Pusić, Drago Pilsel...

Salva pohvala

Novosti su donijele niz izjava poznatih osoba o sebi. Evo nekih: Moćan medij s moćnim autorima, istraživački, kritičan, satiričan (Milorad Pupovac); duh legendarnoga Ferala (Hrvoje Zovko); nenadmašne naslovnice i sjajni autori (Gordana Vilović); nema kapitulacije jer nas zajedno s Novostima ima popriličan broj (Ivo Goldstein); izvanredni novinari, zlatna zrnca hrvatskoga novinarstva (Snježana Kordić); ne pristaju na trivijalizaciju (Nadežda Čačinović); popunjavaju prazninu nastalu nestankom Ferala, brana rastućem nacionalizmu i ustaštvu (Sanja Zoričić Tabaković); ozbiljne novine (Slobodan Živković); novine sa stavom, poznaju kontekst i imaju pamćenje (Andrea Zlatar Violić); opstaju na ekvilibristici nekolicine političara u sretnoj okolnosti ograničenoga suvereniteta Republike Hrvatske (Boris Buden); rastavljaju na sastavne dijelove, poučavaju sa svih strana, propitkuju, kritički razmišljaju, imaju higijenski učinak (Jelena Berković); otvaraju osjetljive političke teme (Mladen Iveković); utjelovljenje liberalne demokracije (Eugen Jakovčić); glas razuma, visoki profesionalni standardi (Zoran Pusić); problematiziraju probleme Srba (Srđan Jeremić); pokazuju da nas ima i da nas ne mogu ušutkati, prostor slobodnoga i kreativnoga novinarstva (Sanja Sarnavka); uvažavaju antifašizam kao civilizacijsku tekovinu (Franjo Habulin); naslovnice simboliziraju hrabrost, neovisne i neprofitabilne (Tomislav Tomašević); enfant terrible hrvatskog novinarstva, otvaraju zabranjene teme, luicidni komentari, uspješni i prepoznatljivi (Marko Torjanac); ozbiljan, oštar i kritičan medij (Lora Vidović); stožerni medij ljevice (Mate Kapović); novine regije bivše Jugoslavije (Furio Radin); doprinos boljitku svih manjina (Veljko Kajtazi); rijetka svijetla pojava u mraku ekstremne ustaške desnice i povijesnih revizionista (Stjepan Mesić); svjetionik hrvatskoga novinarstva, okuplja najbolja novinarska pera (Vojko Obersnel); luč koju su brojni novinari prenijeli iz Ferala (Rada Borić); tračak razuma i subverzije, prozor u budućnost za koju se valja boriti (Srećko Horvat); ponos hrvatskoga novinarstva, dosljedno suočavanje s prošlošću (Hrvoje Klasić); humanistička premisa, jedinstveno glasilo ugroženih i diskriminiranih manjina (Vesna Alaburić); izišli iz manjinskoga geta, kupiti ih, jednim je dijelom stav, biti bez njih, bilo bi isto kao biti bez nacionalne ravnopravnosti (Tvrtko Jakovina); jedine novine koje pratim (Olja Savičević Ivančević); list inteligencije (Nenad Popović); Noina arka kritičkoga novinarstva (Boris Pavelić); prave novine (Maja Sever); Novosti mi dobro dođu da neprijateljima svojih prijatelja kažem da su i moji neprijatelji (Branko Mijić); vraćaju u zlatno doba novinarstva (Damir Pilić); registriraju društvene poremećaje, ali i vrhunce koji obilježavaju ovo vrijeme (Ivica Buljan).

Točnosti i netočnosti

Tako su se intelektualci, novinari i umjetnici nadmetali tko će više neumjerenih, neodmjerenih, egzaltiranih i krajnje subjektivnih pohvala izreći na račun Novosti. Sve skupa golema musaka koju ni pas s maslom ne bi mogao progutati. Ali o ukusima i neukusima ne treba raspravljati niti se osvrtati na sve netočnosti koje su izrečene, jer bi nas to predaleko odvelo. Ipak, vrijedi iz gornjih izjava izdvojiti nekoliko točnosti.

Točno je da Novosti imaju stav, da su kritične i hiperkritične, ali je ta kritika uvijek jednosmjerna, uvijek na račun Hrvatske, njezinih institucija i pojedinaca koji misle i govore hrvatski, a nikada, primjerice, na račun Aleksandra Vučića, Ivice Dačića ili Milorada MazohizamNe plediramo ni za kakve zabrane, Bože sačuvaj, ali je doista mazohizam kad sve to financira Vlada Republike Hrvatske novcem svih građana, koja je i sama proglašena Vladom NDH. U jednom od posljednjih brojeva, u duhu starih navika i uobičajene orijentacije objavljen je i podulji tekst o Andreju Rori, voditelju Odjela za medije HDZ-a, odjela, kako se ondje ironično kaže, „umjerenoga Plenkovića“. Rora je prikazan kao ljubitelj ustaša, nacistički revizionist i huškač antisrpske histerije. Naravno, ni njegov šef nije ništa drukčiji i ništa bolji. I kao što ništa bolji ne će biti ni jedan premijer i ni jedan predsjednik dok ova država postoji.Pupovca. Točno je da se u njima osjeća duh Ferala: i po autorima, i po temama, i po stilu i po sadržaju. To je tipični originalni duh Orjune. Prazninu nestankom Ferala,međutim, javnost nije osjetila, ona ga je prezrela, zbog čega je i propao. Točno je da se Novosti postavljaju kao brana „ustaštvu“, ali fantomskom ustaštvu koje ne postoji, koje oni priželjkuju i provociraju. Kad su Hrvati u pitanju, svaki izraz nacionalne svijesti i osjećaja za njih je nacionalizam, što im je u konačnici isto što i fašizam. Točno je da su izašle iz „manjinskoga geta“, ali se one zapravo i ne bave pravim kulturnim, ekonomskim i političkim problemima srpske manjine, nego su politički tjednik koji se bavi prije svega Hrvatskom, ali proizvodeći međusobne animozitete između većinskoga naroda i manjine koja s njim živi. Točno je da svojim primjerom Novosti dovode u pitanje mišljenje o tomu kako list koji financira država ne može biti kritičan prema vlasti, ali za razbijanje toga mita nije dovoljan samo jedan primjer. Točno je i da su postale glasilo regije, koja je, međutim, samo drugo ime za bivšu državu. Nedavno su posvetili specijalni broj godišnjici nastanka prve Jugoslavije s nizom izjava sličnih gore citiranim izjavama o njima. Jugoslavenstvo je i u njihovoj interpretaciji samo oblik velikosrpske ideologije. Točno je i to da Novosti opstaju na ekvilibristici nekolicine političara, točnije ekvilibristici koju čini Milorad Pupovac kao koalicijski partner nekad Ive Sanadera, danas Andreja Plenkovića. I, naravno, bez te ekvilibristike, točnije bez izdašnoga državnog financiranja kojim se plaćaju glasovi u Saboru, ove novine ne bi mogle izlaziti jer ih praktički ne kupuje nitko, ni Hrvati ni Srbi.

Visoka identifikacija

S Novostima nas ima popriličan broj, kaže Ivo Goldstein. One pokazuju da nas ima, domeće Sanja Sarnavka. Kupiti ih, tvrdi Tvrtko Jakovina, jest stav. Neprijatelji Novosti su i moji neprijatelji, zaključuje Branko Mijić. Pitanje je sad: tko ste to vi, koliko vas ima, kakav je vaš stav i tko su vaši neprijatelji?

Je li moguće da u pojedinih uglednih, dobro pozicioniranih članova ovoga društva postoji tako visoka, bez imalo distance, identifikacija s jednim listom koji je krajnje nemilosrdan i netolerantan prema svima koji drukčije misle, koji stavlja ljudima omče oko vrata, koji o državi piše kao o promašenom projektu, priželjkujući njezin nestanak, koji likuje nad palim zrakoplovima Hrvatskoga zrakoplovstva, koji se ruga nacionalnoj himni, koji tvrdi da je sadašnja Hrvatska isto što i NDH, koji Oluju proglašava genocidom i zločinom, za koji su generali, Tuđman i Stepinac zločinci, a Plenković i Kolinda poglavnici, koji sustavno vrijeđa nacionalne i vjerske osjećaje naroda i tako sve unedogled. Nitko iz HDZ-a nije ovom prigodom rekao ništa, valjda ih ništa nisu ni pitali, i ne zna se što stranka i njezini članovi uopće misle. Možda ne misle ništa, možda misle kako je sve to posve u redu, naročito ako je za njih korisno, možda im je neugodno, možda se srame.

Još jednom, ne plediramo ni za kakve zabrane, Bože sačuvaj, ali je doista mazohizam kad sve to financira Vlada Republike Hrvatske novcem svih građana, koja je i sama proglašena Vladom NDH. U jednom od posljednjih brojeva, u duhu starih navika i uobičajene orijentacije objavljen je i podulji tekst o Andreju Rori, voditelju Odjela za medije HDZ-a, odjela, kako se ondje ironično kaže, „umjerenoga Plenkovića“. Rora je prikazan kao ljubitelj ustaša, nacistički revizionist i huškač antisrpske histerije. Naravno, ni njegov šef nije ništa drukčiji i ništa bolji. I kao što ništa bolji ne će biti ni jedan premijer i ni jedan predsjednik dok ova država postoji.

Josip Jović
Hrvatski tjednik