Jasenovačke krivotvorine

„Ne samo da je moj otac Moise Danon lažno uvršten u službeni popis jasenovačkih žrtava, nego su uvrštena i još trojica mojih predaka: očev brat Mordehoi, baka Rahela i djed Sabetaj. Moj otac umro je 1969. godine i pokopan je na Mirogoju, prema tome grubi je falsifikat da je 'ubijen od ustaša' u jasenovcu 1942. godine.“

To nam je prošle subote potvrdio zagrebački poduzetnik Marko Danon. On se intenzivno bavi proučavanjem povijesti svoje, ali i ostalih židovskih obitelji u Zagrebu. „Nema apsolutno nikakve dvojbe da je na popisu žrtava u Jasenovcu, kad je riječ o članovima njegovih predaka, uvrštena laž koja i danas tamo stoji. Unatoč činjenici da postoji čak obiteljska grobnica sa spomenikom na Mirogoju na kojemu je jasno upisano da je moj otac umro 1969. godine, a tu su pokopani i ostali moji preci. Ja ne znam otkud upravi u Jasenovcu takvi podatci. Nikada nas nisu pitali i provjeravali. Ne pada mi napamet od njih tražiti da uklone ime moga oca s popisa. To je njihova sramota. Ako su mogli samostalno i bez ikakve provjere uvrstiti te ljude kao žrtve režima NDH, onda ih samostalno mogu i ukloniti“, kaže Marko Danon.

Gospodin Danon podsjeća da je 2004. godine u Zagrebu objavljena knjiga Melite Švob u kojoj je popis Židova, kako stradalih tijekom Drugoga svjetskog rata u Zagrebu, tako i preživjelih. U knjizi su jasno navedena imena moga oca i drugih predaka u kategoriji preživjelih. „Dakle, moj otac, njegov brat, moja baka i moj djed, bili su živi, a navedeni su kao osobe koje su navodno ustaše u Jasenovcu ubile što je gruba i sramotna laž.“ „Otac je bio jako dobar sa sinom ministra Mirka Puka u Vladi NDH. Ministra su vjerojatno smaknuli komunisti po svršetku rata, ali ne znam kako je završio njegov sin koji je s mojim ocem zajedno išao u školu. Molio bih ovim putem ako netko zna za moguće potomke SramotaOdgovor ravnatelja nije nikakav ozbiljan odgovor za sramotan propust uvrštavanja živih osoba na popis žrtava. Po toj logici, moguće je na popis žrtava uvrstiti bezbroj osoba pod izgovorom da nisu znali da dotični ima obitelj, potomke. Zar je bilo previše očekivati od uprave i kustosa SP Jasenovac da preuzimajući jugoslavensku i velikosrpsko dokumentaciju provjere podatke. Dakle, bilo je potrebno provjeravati, a ne samo prepisivati. Ali što bi onda ostalo od jasenovačkoga mita.obitelji ministra Puka, unuke ili neke druge da stupim u kontakt s njima i možda otkrije neke nepoznate podatke, da im zahvalim što su spasili moga oca. Jer u vrijeme jedne racije Gestapoa moj otac zatekao se u Zagrebu. Bio je u društvu sa sinom ministra Puka koji ga je, predstavivši se kao ministrov sin, izvukao i čak pozvao na piće, ne otkrivši Gestapu da je on Židov, nego da je Hrvat, a otac je imao i izrađen lažni identitet. Dakle, ustaše su spasile oca.

Moise Danon rođen je 1913. U Sarajevu, ali obitelj se doselila u Zagreb. Markova baka Rahela pohađala je, premda Židovka, isusovačku gimnaziju u Travniku. Nekima to može biti nevjerojatno, ali je istina. Nakon školovanja došla je u Zagreb u kojemu je sigurno imala kolege i prijatelje iz školskih dana koji su također iz Bosne došli u Zagreb i kao isusovci bili na određenim pozicijama te je zacijelo uz njihovu pomoć došla do kardinala Stepinca kako bi mojem ocu, prije početka rata, nakon što je završio Agronomski fakultet, pomogao oko zaposlenja. Otac je dobio posao u Maksimiru, a kako je ubrzo izbio rat, i morao se skloniti iz Zagreba. Uz pomoć kardinala Stepinca došao je kuriju Rauch u Pušći, koju je držala udruga učiteljica i gdje su se brinuli za malu djecu. Tata je ondje, praktički, proveo cijeli rat.

Ivo Pejaković, ravnatelj JU SP Jasenovac: Ne možemo mi znati ima li živih iz obitelji navedenih žrtava!

Ravnatelja Javne ustanove Sponen područje Jasenopvac (JU SP Jasenovac) Ivu Pejakovića pitali smo kako je moguće nakon svega, nakon pisanja Hrvatskoga tjednika i istupa Marka Danona, da ime Moise Danona i dalje stoji na popisu žrtava. On nam je odgovorio nam je da nitko nikada, ni obitelj ni bilo tko drugi, nije zatražio uklanjanje toga imena. Uostalom, devet je osoba istoga imena i prezimena na popisu žrtava. U nastavku komunikacije e-poštom, ravnatelja smo dodfatno pitali je li intervencija obitelji jedini kriterij za uklannjanja neistinitih podataka s popisa žrtava i nije li to ipak sramota države, Pejaković je odgovorio da je Moise Danon rođen 1913. godine u Sarajevu uvršten na popis: na osnovu Popisnih lista žrtava fašističkog terora za grad Sarajevo. U najvećem broju slučajeva Spomen područje Jasenovac nema mogućnost utvrditi da li je osoba čije se ime nalazi na Popisu žrtava imala potomaka, da li su oni još uvijek živi te ako jesu, koje im je mjesto prebivališta.“

Dakako, odgovor ravnatelja nije nikakav ozbiljan odgovor za sramotan propust uvrštavanja živih osoba na popis žrtava. Po toj logici, moguće je na popis žrtava uvrstiti bezbroj osoba pod izgovorom da nisu znali da dotični ima obitelj, potomke. Zar je bilo previše očekivati od uprave i kustosa SP Jasenovac da preuzimajući jugoslavensku i velikosrpsko dokumentaciju provjere podatke. Dakle, bilo je potrebno provjeravati, a ne samo prepisivati. Ali što bi onda ostalo od jasenovačkoga mita.

Hrvatski tjednik