Italija u recesiji

Italija je treći put u desetljeću u recesiji, pad nije izrazito velik, ali se po očekivanjima analitičara očekuje dulje trajanje ekonomskoga usporavanja. Zanimljivo je kako je recesija nastupila usprkos Vladi koja se bori protiv politike štednje i vodi visoki proračunski deficit od 2,4 posto BDP-a, što uobičajeno djeluje kao poticaj rastu BDP-a. Uz povećanje minimalne plaće, radi se o de facto dijeljenju novca od strane jedne od najzaduženijih zemalja svijeta, a sredstva im je dosad nesebično osiguravala Europska centralna banka sukladno svojoj politici održavanja na životu razorenoga bankovnog sustava. Da nije te politike, Italija bi odavno doživjela kreditnu krizu i propast banaka, a sličan scenarij niti danas nije isključen.

Ekspanzivna monetarna politika

Čini se kako niti ekspanzivna monetarna politika Europske centralne banke ne može učiniti ništa kako bi ojačala ekonomije europskih država. Ne radi se samo o Italiji, u sličnim je problemima barem polovica zemalja Europske unije. Tiskanje novca dovelo je do rasta dugova i deficita te je spasilo privatne banke, ali za realnu ekonomiju i prosječnoga stanovnika nije bilo naročite koristi. Naprotiv. Postojanje Europske unije u ovomu obliku također je veliki problem jer je politika jedinstva, koja koristi jednima, a čini štetu drugima, stvorilo neodrživu ravnotežu između, primjerice, bogate Njemačke, i problematične Italije, ili još točnije, Hrvatske. Da nema Unije i Europske centralne banke, Italija bi u slučaju ekonomskih problema morala umanjiti vrijednost svoje valute i manje uvoziti te bi se njezine banke teže zaduživale na tržištu, a kompanije bi bile prisiljene pojačati konkurentnost.

Ovako, kako stvari danas stoje, njezine su se banke bez problema zadužile u zajedničkoj valuti kako bi financirale kupnju, primjerice, njemačke robe, dok izvozničke kompanije nemaju šanse sustići one iz razvijenijih država te je Italija uhvaćena u negativnu spiralu duga i deficita iz koje, čini se, nema izlaza. Na ruku Italiji trenutačno ne ide niti usporavanje globalne trgovine, zbog čega sve zemlje bilježe pad industrijske proizvodnje. Italija ima veliku ekonomiju čija bi propast izazvala domino efekt diljem Unije i značila njezin kraj, tako da je teško očekivati kako u slučaju potrebe ECB ne će opet uskočiti plasiranjem gomile novca prema Italiji. Ima li kraja politici tiskanja novca kada ekonomije niti u vrijeme monetarne ekspanzije ne napreduju, ili slijedi višedesetljetna takva politika slična japanskoj?

Vjetar u hrvatska prsa

Hrvatska je kao dio Unije ekonomski izrazito ovisna o zajedničkom tržištu te nam više od šezdeset posto izvoza ide ItalijaOd svih zemalja svijeta, upravo je Italija najveći hrvatski vanjskotrgovinski partner. U Italiju izvozimo petnaest posto svoga ukupnog izvoza, više od petnaest milijarda kuna. Sudbina talijanske ekonomije, s kojom imamo gospodarski saldo od 10 milijarda eura, za hrvatsku je važna jednako kao i vlastita. Ako Italija dođe u ozbiljnije probleme, to će Hrvatska itekako osjetiti. Osim trgovine, talijanske su banke vlasnice najvećih hrvatskih banaka te je pitanje kako će se postaviti prema njima ako zapadnu u teškoće zbog vrlo loše naplate kredita u Italiji.prema Europskoj uniji. Zato je presudno što će se događati s našim neposrednim okruženjem. Jednako kako su nas povoljni vjetrovi gurali naprijed posljednjih godina, tako će nam sada, izgledno je, puhati u prsa. Na žalost, Hrvatska ne čini ništa kako bi promijenila strukturu svoje ekonomije i bila manje ovisna o utjecajima izvana. Pokrivenost uvoza izvozom jedva je 60 posto i pogoršava se iz godine u godinu, a naročito je velik uvoz prehrambenih proizvoda. Svaka se kriza može bez većih problema preživjeti ako država proizvodi hranu za svoje potrebe, što nije slučaj s Hrvatskom.

Od svih zemalja svijeta, upravo je Italija najveći hrvatski vanjskotrgovinski partner. U Italiju izvozimo petnaest posto svoga ukupnog izvoza, više od petnaest milijarda kuna. Sudbina talijanske ekonomije, s kojom imamo gospodarski saldo od 10 milijarda eura, za hrvatsku je važna jednako kao i vlastita. Ako Italija dođe u ozbiljnije probleme, to će Hrvatska itekako osjetiti. Osim trgovine, talijanske su banke vlasnice najvećih hrvatskih banaka te je pitanje kako će se postaviti prema njima ako zapadnu u teškoće zbog vrlo loše naplate kredita u Italiji.

Ipak, Italija je prevažna

Nitko ne može jamčiti da ne će ne samo ne davati kapital svojim hrvatskim podružnicama već i da ga ne će i izvlačiti u iznosima koje prelaze normalno poslovanje. To bi automatski smanjilo kreditnu sposobnost hrvatskih banaka te stvorilo manjak i poskupljenje kreditnih linija prema hrvatskim poduzećima i građanima. Ako se kojim slučajem takve posudbe ne bi uopće vratile, bila bi dovedena u pitanje čak i stabilnost bankarskoga sustava i štednja hrvatskih građana.

Ipak, najcrnje prognoze nisu izgledne zato što je Italija prevelika i prevažna za opstojnost Unije, a raspad njezine ekonomije i bankovnoga sustava značio bi kraj Europske unije. Europska centralna banka uvijek će, kada to bude potrebno, takvu zemlju opskrbljivati dovoljnom količinom novca kako bi prebrodila krizu, a pitanje je jedino do kada će slična monetarna politika na globalnoj razini uspjeti zavaravati realnu ekonomiju i njezine probleme koji će kad-tad doći na naplatu

Marijan Jović
Hrvatski tjednik