Odlazak Angele Merkel

Povjesničari će zabilježiti 29. listopada 2018. kao važan datum kad je, prema pisanju medija, najmoćnija državnica Europske unije, ako ne i slobodnoga svijeta, savezna kancelarka dr. Angela Merkel najavila svoj postupni odlazak s političke pozornice Njemačke time što se na kongresu svoje stranke Kršćansko-demokratske Unije, CDU, početkom prosinca više ne će kandidirati za predsjednicu, ali namjerava zadržati položaj šefice vlade do kraja mandata, krajem 2021. godine. Ova najava djelovala je kao mali politički potres u Berlinu premda je bila očekivana nakon izbora u pokrajini Hessenu na kojima je CDU doživio povijesni poraz. Komentatori su podijeljeni u svezi s tajmingom kancelarice koja je dosad važila kao trezvena i realistična u ocjenjivanju svojih i tuđih političkih poteza. Jedni tvrde da je trebala otići odmah nakon poraza svoje stranke na posljednjim federalnim parlamentarnim izborima u rujnu prošle godine, drugi odobravaju njezino sadašnje polagano povlačenje s jedne od dviju najvažnijih funkcija u njemačkoj politici čime dobiva na vremenu da se više posveti djelovanju u vladi. No nije malo njih koji zaključuju kako gospođa Merkel ne će moći izdržati na položaju šefice vlade bez funkcije predsjednice, ipak, još najjače stranke u Njemačkoj. I sama je prije nekoliko tjedana govorila da su te dvije funkcije nerazdvojive.

Životni i profesionalni put Angele Merkel

Angela Merkel rođena je 17. srpnja 1954. u Hamburgu no uskoro je njezina obitelj evangeličkoga pastora iselila iz zapadne u istočnu Njemačku gdje je ona završila sve škole do fakulteta i promocije za doktoricu fizike, zaposlivši se u Glavnome institutu za fizikalnu kemiju Akademije znanosti. Dva se puta udavala, sadašnje svoje prezime Merkel preuzela je od prvoga supruga; nije imala djece. Nakon demokratskoga preokreta u bivšoj Njemačkoj Demokratskoj Republici, DDR, dr. Merkel postaje članicom strančice 'Demokratski prodor', ali uskoro se upisuje u istočnonjemačku Kršćansko-demokratsku uniju u kojoj je bila zamjenica govornika prve demokratski izabrane vlade. Od 1990. članica je njemačkoga Bundestaga. Nakon niza funkcija u svenjemačkome CDU i Vladi saveznoga kancelara Helmuta Kohla, (koji ju je protežirao nazvavši ju šaljivo 'moja djevojka'), u članku objavljenome u 'Frankfurter Allgemeine Zeitungu', nakon njegove 'afere tajnog financiranja CDU-a' i gubitka izbora, zatražila je njegovu ostavku.

Postavši 2000. g. predsjednicom CDU-a i nešto kasnije parlamentarnoga kluba stranke u Bundestagu, napokon je od studenoga 2005. preuzela dužnost savezne kancelarice MerkelAnalitičari još nisu sigurni mogu li Angelu Merkel smjestiti među najvažnije kancelare Savezne Republike Njemačke kao što su bili Konrad Adenauer, Willy Brandt i Helmut Kohl. Merkel bi mogla bi ući u povijest kao 'spasiteljica' progonjenih migranata, ali ta njezina politika i previše je bila kontroverzna, a da bi ju svi prihvatili kao pozitivnu.Njemačke u dvjema različitim koalicijama, najprije s liberalima i kasnije sa socijaldemokratima. Cijelo vrijeme svoga djelovanja na čelu njemačke vlade A. Merkel bila je zapažena i cijenjena u inozemstvu kao jedna od najsnažnijih državnica ne samo svoje zemlje nego i Europske unije i šire. Mediji su ju proglašavali 'gospodaricom svijeta', 'kraljicom Europe', 'bezalternativnom' itd. No u svojoj zemlji nije bila uvijek prihvaćana kao u inozemstvu, posebice ne u posljednje tri godine. Ipak pod žezlom A. Merkel, Njemačka je učvrstila svoj položaj gospodarski najmoćnije države u Europskoj uniji i jedne od triju najuspješnijih izvoznica robe i usluga u svijetu. Od oko 82 milijuna Nijemaca, njih 45 milijuna imaju zaposlenje, dok su 20 milijuna umirovljenici, a budući da mirovine iznose nešto više od pola prosječne plaće, može se zaključiti da četiri zaposlena Nijemca financiraju jednoga umirovljenika, dok je taj odnos u Hrvatskoj jedan prema jedan. Unatoč povoljnim statistikama, nije teško ustvrditi da mnogi zaposleni nisu dovoljno plaćeni, da je njemačka država strašno zadužena, da brojnim starijima i djeci prijeti siromaštvo, da u Njemačkoj živi najviše inozemnih ilegalaca u usporedbi s drugim zemljama EU-a itd.

Njezini kritičari najviše joj zamjeraju dvije odluke: prvu: sudjelovanje u 'spašavanju' Grčke od financijskoga sloma s više od 170 milijarda eura, (ukupni ulog 250 milijarda) i drugu: 'širom otvorena vrata' afroazijskim izbjeglicama kojih je nekontrolirano nahrupilo u Njemačku više od jednoga milijuna; neki su kao islamisti i kriminalci počinili stravične zločine premda su, barem u početku, svi s doživjeli toplu dobrodošlicu. Analitičari još nisu sigurni mogu li Angelu Merkel smjestiti među najvažnije kancelare Savezne Republike Njemačke kao što su bili Konrad Adenauer, Willy Brandt i Helmut Kohl, od kojih je prvi 'privezao' Njemačku za zajednicu zapadnih demokracija, drugi započeo pomirenje s europskim istokom i treći virtuozno izveo ponovno ujedinjenje Njemačke. Gospođa Merkel mogla bi ući u povijest kao 'spasiteljica' progonjenih migranata, ali ta njezina politika i previše je bila kontroverzna, a da bi ju svi prihvatili kao pozitivnu. Možda je prerano govoriti o njezinu mjestu u suvremenoj njemačkoj povijesti.

Svađe kršćanskih stranaka – potpora' desničarskoj 'Alternativi za Njemačku'

Pitanje udomljavanja i zapošljavanja imigranata izazvalo je višemjesečne svađe između dviju posestrimskih kršćanskih stranaka, bavarske Kršćansko-socijalne unije Horsta Seehofera, koja je zahtijevala strože mjere prema izbjeglicama, i Merkličine Kršćansko-demokratske Unije s njezinom 'kulturom dobrodošlice'. Ova svađa naveliko je osokolila desničarsku 'Alternativu za Njemačku', AfD, koja je na posljednjim saveznim izborima ušla u Bundestag i KritičariNjezini kritičari najviše joj zamjeraju dvije odluke, prvu: sudjelovanje u 'spašavanju' Grčke od financijskoga sloma s više od 170 milijarda eura, (ukupni ulog 250 milijarda) i drugu: 'širom otvorena vrata' afroazijskim izbjeglicama.nakon izbora u Hessenu zaokružila svoju nazočnost u svim parlamentima njemačkih pokrajina. AfD je prije navale izbjeglica i svađe CSU-a s CDU-om bio na koljenima. Nakon sklapanja druge velike koalicije kršćanskih stranaka i socijaldemokrata u njemačkom Bundestagu, 'alternativci' su postali vodeća oporbena stranka u parlamentu sa svim s tim povezanim privilegijama. Zahvaljujući politički kratkovidnim liberalima, nije se uspjela formirati tzv. Jamaika koaliciju sastavljenu od CDU/CSU-a, Zelenih i Liberala.

Na posljednjim pokrajinskim izborima u Bavarskoj i Hessenu Zeleni i AfD doživjeli su prave trijumfe, dok su socijaldemokrati i kršćanske stranke pretrpjeli povijesne poraze. Za sve navedeno mnogi optužuju Angelu Merkel jer je svojom odlukom o otvaranju vrata za sve izbjeglice izazvala razdor kršćanskih stranaka i odbojnosti domaćega svijeta prema došljacima, a da o golemim troškovima za emigrante od oko 25 do 50 milijarda eura i ne govorimo. Dosad je samo oko trećine njih našlo posao na zahtjevnome njemačkom tržištu rada, ostali tavore u prenatrpanim utočištima na periferijama gradova, pa ne začuđuje da je njihov udjel u kriminalitetu više nego vidljiv u odgovarajućim statistikama. Poneki kriminalni slučajevi ubijanja i silovanja od strane emigranata izazivaju prave ksenofobne reakcije velikih razmjera i idu u korist samozvanih 'Patriota Europe protiv islamizacije Zapada', Pegide, i 'Alternative za Njemačku' iz koje ponekad dolaze neonacistički ispadi.

Čudnovate posebnosti politike Angele Merkel

Koliko su god kritičari kancelarice Merkel u nekim stvarima u pravu, objektivni promatrači i analitičari mogu zaključiti da je njezina politika u tuzemstvu, a još više u inozemstvu, uglavnom bila uspješna, premda često ne baš originalna. Ponajprije, gospođa Merkel uvijek je nastupala trezveno, racionalno i tiho, što nije bilo lako s obzirom na uznemirenost svjetske političke scene na kojoj djeluju 'alfa muškarci' kao Putin, Trump, Erdogan, Macron, Salvini, Orban, Kaczinsky i još neki. U međunarodne odnose ona je unosila veliku količinu realizma prema formuli kako je 'politika umijeće mogućega'. Jasno, ona je to mogla činiti jer je iza sebe imala gospodarski nadasve uspješnu zemlju, a svi navedeni autoritativci razumiju samo 'govor ekonomije'. Snaga njemačkoga gospodarstva u njegovoj je izvoznoj uspješnosti, u zemlje gdje 'Made in Germany' još uvijek dobro zvuči; njemački proizvodi nisu jeftini, ali su kvalitetniji od onih ostalih zemalja izvoznica. Zahvaljujući uhodanoj slozi između posloprimaca, (sindikata) i poslodavaca, (kapitalista), Njemačka je pošteđena velikih štrajkova. Broj nezaposlenih tijekom vladavine kancelarice Merkel spao je od 12,4 do današnjih 4,5 posto. Naravno, veliki je broj onih koji su plaćeni ispod tarifa i čija satnica nije jamstvo za mirovine dostatne za preživljavanje, ali brojčanost toga 'prekarijata' se smanjuje. Premda njemačka država 'pliva' u novcu poreznih obveznika, njemačke škole, ceste i mostovi nisu u najboljem redu, a veliki građevinski projekti često se ostvaruju s golemim zakašnjenjem.

Sve u svemu, ipak se može reći da Nijemci dobro žive u usporedbi sa stanovnicima ostalih zemalja Europske unije, izuzimajući Skandinavce, te nečlanice Unije kao što su Norveška i Švicarska. I društveni odnosi u Njemačkoj mirniji su i ugodniji od onih u većini ostalih europskih država. Nijemci i TrezvenoMerkel je uvijek nastupala trezveno, racionalno i tiho, što nije bilo lako s obzirom na uznemirenost svjetske političke scene na kojoj djeluju 'alfa muškarci' kao Putin, Trump, Erdogan, Macron, Salvini, Orban, Kaczinsky i još neki.inače cijene stabilnost i predvidljivost u politici, a to im je kancelarica Merkel davala u velikim količinama i onda kad je to bio više privid nego stvarnost. Samo nekoliko primjera za navedeno: Konzervativne stranke CDU i CSU dugo su tvrdile da je „služenje vojske“ iliti „vojna obveza“ škola nacije, ali odjednom su zaključile da to treba ukinuti i da Bundeswehr mora postati profesionalna vojska. Danas Bundeswehr nema dovoljno vojnika, a njegova tehnička oprema vrlo je manjkava, no to zanima samo stručnjake, a ne narod. Prije katastrofe u japanskoj nuklearki Fukušimi, njemačka je vlada zagovarala 'mješovite izvore energije', od nuklearnih i toplinskih elektrana do obnovljivih od sunca i vjetra, no poslije Fukušime Vlada se odlučila na posvemašnji odstup od nuklearne energije što će skupo platiti njemački porezni obveznici. Kršćanske stranke odbijale su jednospolne brakove, no gospođa Merkel u jednome je nevezanom razgovoru pristala na individualno glasovanje o tome u Bundestagu i gayevi su došli na svoje.

Jedan od kandidata za nasljednika kancelarice Merkel ministar je zdravstva, gay Jens Spahn. Sve navedeno nije u originalu poniklo u redovima kršćanskih stranaka, ali je gospođa Merkel bila toliko 'lukava' da je te ideje i prijedloge „prodala“ kao svoje, pa neka se 'pokradeni' ljute koliko mogu. To je jedan od razloga zašto mediji i obični građani ne vide pozitivan udjel socijaldemokrata u djelovanju Savezne vlade, nego sve uspjehe pripisuju kancelarici Merkel. Politika kancelarice Merkel prema Hrvatskoj i susjednim zemljama nikad nije bila posve 'topla' zahvaljujući hrvatskoj gluposti u svezi s neizručenjem dvojice udbaša njemačkom pravosuđu, ali i nekoj čudnoj njezinoj sklonosti autoritativnome srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću iza kojega stoji 'ruska prijetnja' na Balkanu, dok iza Hrvatske nitko ne stoji, pa ni Vatikan, koji je u interesu Papina putovanja u Moskvu 'preko Beograda' odgodio proglašenje blaženoga Alojzija Stepinca svetim do 'svetoga Nigdarjeva'.

Tko bi mogao naslijediti gospodu Angelu Merkel

Odmah nakon što je gospođa Merkel objavila da se više ne će kandidirati za predsjednicu Kršćansko-demokratske Kriza?S obzirom na skoro britansko napuštanje Unije, rusku vanjskopolitičku ekspanziju, neuračunljivost američke vanjske politike i kineske ambicije da preko golemih investicija bude neizbježiv čimbenik 'gospodarenja svijetom', vakuum koji bi mogla ostaviti Njemačka ako na njezino čelo ne dođe netko ravan njoj, mogao bi izazvati krizu koja nadmašuju sve dosadašnje.Unije, javilo se četvero kandidata za tu funkciju koja bi se mogla proširiti i na položaj saveznog kancelara, i to mnogo prije završetka sadašnjega razdoblja do god. 2021., možda čak do sredine sljedeće godine. Tu je u prvom redu bivša premijerka Saarlanda Annegret Kramp-Karrenbauer, kraticom nazvana AKK, koju je Merklica dovela da preuzme dužnost glavne tajnice CDU-a. Činjenica da ju zagovara kancelarica, premda se u nekim izjavama blago udaljila od nje, mogla bi biti otežavajuća okolnost za inače agilnu i u stranci popularnu AKK-a. Drugi favorit bivši je predsjednik parlamentarnog kluba CDU/CSU u Bundestagu Friederich Merz, kojega je s toga položaja izgurala gđa Merkel zbog razloga koji su uglavnom zaboravljeni, a on se potom smjestio u gospodarstvu postavši uspješnim odvjetnikom. Merz je ostao u sjećanju kao izvrstan ekonomist i sjajan govornik, no sad bi trebao „kopati“ po stranci da zadobije njezine simpatije. Treći je kandidat vrlo ambiciozni ministar zdravstva Jens Spahn koji je u posljednje vrijeme stekao 'zasluge' otvoreno kritizirajući politiku gospođe Merkel što bi mu moglo koristiti, pogotovo u parlamentarnome klubu koji je protivno želji kancelarice izabrao za svoga predsjednika Ralpha Brinkhausa, konzervativca i prakticirajućega katolika. To je bio prvi korak u detroniziranju Angele Merkel. Kao kandidat pojavio se i predsjednik vlade Sjevernog Poranja-Westfalije Armin Laschet iza kojega stoji najbrojnija pokrajinska organizacija CDU-a, ali on očito nema velike izglede jer su Merz i Spahn članovi stranke iz njegove pokrajine.

Svi navedeni javno se deklariraju kao konzervativci što se smatra očitovanjem protivnim politici gđe Merkel koja je Kršćansko-demokratsku uniju naveliko okrenula u smjeru ljevice, a to je ono radi čega je 'Alternativa za Njemačku' dobila brojne članove i glasače, prebjege iz CDU-a. Možda se do kongresa stranke početkom prosinca jave još neki kandidati, u svakome slučaju odlazak Angele Merkel s vodstva stranke naveliko je pospješio unutarstranačku demokraciju CDU-a, ali i Njemačke. Ne smije se odbaciti i tvrdnja nekih analitičara da bi i koalicijska Socijaldemokratska stranka Njemačke, SPD, mogla smijeniti svoju ne baš uspješnu predsjednicu Andreu Nahles i izlaskom iz vlade iznuditi nove izbore, ali to bi bila pustolovina koja bi za tu stranku mogla završiti katastrofalno, ali i uspješno tako da se ponešto oporavi i traži nove koalicijske partnere, no navedene pretpostavke teško bi se mogle ostvariti jer njemački birači traže 'bonacu', a ne 'buru', pogotovo s obzirom na sadašnja nemirna mora europske i svjetske politike.

Što znači odlazak gospođe Merkel za svjetsku politiku

Evo najprije nekoliko zanimljivih mišljenja o odlasku gospođe Merkel koje možemo naći u međunarodnim medijima. Kancelarica Merkel gotovo je isto toliko europska koliko i njemačka državnica pa će njezin konačni odlazak s političke pozornice itekako ostaviti prazninu u djelovanju Europske unije i Zapada uopće. Njezin najbliži suradnik u Uniji, francuski predsjednik Emmanuel Macron, ostat će bez nužne potpore u svojim planovima za produbljenje EU-a. S obzirom na skoro britansko napuštanje Unije, rusku vanjskopolitičku ekspanziju, neuračunljivost američke vanjske politike i kineske ambicije da preko golemih investicija bude neizbježiv čimbenik 'gospodarenja svijetom', vakuum koji bi mogla ostaviti Njemačka ako na njezino čelo ne dođe državnik ravan gospođi Merkel mogao bi izazvati krizu koja nadmašuju sve dosadašnje. Neke novine drže da je Merkel krivo postupila odstupanjem s položaja predsjednice svoje stranke jer je time oslabjela i svoj položaj šefice Vlade, (bečki 'Die Presse'). Po mišljenju drugih, gubitak oko 11 posto glasova u jednoj pokrajini nije tragedija pa je ostavka bila suvišna jer se za još tri godine kancelarovanja moglo mnogo toga popraviti nabolje, (ruske „Vjedomosti“).

Protivnici gospođe Merkel u inozemnim medijima likuju zbog njezine ostavke i tvrde kako je Nijemcima 'opran mozak' i 'do četvrte generacije nametnut umjetni osjećaj krivnje' što je dovelo do 'obustavljanja svakoga otpora' u izbjegličkoj politici, (mađarski dnevnik 'Magyar Idök'). Nasuprot tome, talijanske novine 'Corierra della Sera' nazivaju Merkel 'povijesnim gigantom' za kojim će žaliti Europljani. Ovaj list hvali njezinu politiku u grčkoj krizi i pitanju izbjeglica. Po mišljenju belgijskoga portala 'Politiko', A. Merkel morala je otići jer je izazvala svađu koalicijskih partnera i doživjela neuspjeh u svojoj 'izbjegličkoj politici'. Kako kaže šef trusta mozgova 'European Policy Centre' Janis Emanuloidis, odlazak gospođe Merkel prilika je i da se učini nešto novo. U središnjici EU-a Bruxellesu žali se radi povlačenje njemačke kancelarice jer prije izbora za Europski parlament u svibnju iduće godine ne će biti moguće dogovoriti se o zajedničkome proračunu EU-a za koji je odgovoran Nijemac Günther Oettinger.

Sve ove glasove treba uzeti s rezervom jer konačni odlazak Angele Merkel može biti brz ako ona bude prisiljena dati ostavku na funkciji šefice vlade pa bi njezin nasljednik morao odmah djelovati i stanke u vladavini ne bi bilo, ali i vrlo polagan ako ona zadrži kancelarijski položaj do kraja mandata daleke 2021. kroz koje se vrijeme može mnogo pozitivnoga dogoditi, a novi šef stranke mogao bi se za to vrijeme istrošiti u sukobu s kancelaricom. Gore nego što je sad u Uniji gotovo nije moguće zamisliti. Što se tiče hrvatske politike prema Njemačkoj, ona se u posljednje vrijeme počela popravljati tako da je kancelarica Merkel ponajprije ponudila posredovanje u hrvatsko-slovenskome prijeporu o granici u Savudrijskoj vali i nakon što su to Slovenci odbili, nagovarala obje strane da se o tome sporazume, što su Slovenci također odbili, čime su pokazali da su remetilački element u Europskoj uniji. Hrvatska bi svakako trebala potiho zagovarati da u Njemačkoj napokon dođe na stolac saveznoga kancelara netko tko istinski zagovara i prakticira načela konzervativne politike, no nismo sigurni može li to sadašnja vlada sa svojom vrlo neodređenom ideologijom jedne poslušnice birokracije u Bruxellesu.

Gojko Borić
Hrvatski tjednik