Revizija Matoševe kuće

Kad smo se ponadali da će se provesti revizija obavljenih poslova i utrošenih sredstava na obnovi rodne Kuće A. G. Matoša u Tovarniku, koju je javno i glasno predložio predsjednik Matice hrvatske prof. dr. Stipe Botica, i na taj način raščistiti sumnjičenja o utrošku novaca i nakon toga nastaviti poslovi na završetku obnove te kuće, došlo je do novoga zapleta, o kojemu smo razgovarali s predstavnicima Društva A. G. Matoša i Odbora za izgradnju. Zaplet je uslijedio nakon nedavnoga sastanka vukovarsko-srijemskoga župana dipl. ing. Bože Galića i Matičina predsjednika prof. Botice. Župan se proljetos, kad je u javnosti kao bomba odjeknulo sudsko rješenje o ovrsi Matoševe kuće kako bi Matica hrvatska namirila novčana potraživanja, uključio u rješavanje prijepora između Matice hrvatske i Društva Antuna Gustava Matoša iz Tovarnika i bio je spreman podmiriti dug kako bi se završila Matoševa kuća, ali prethodno je trebalo obaviti reviziju, koju je podržalo i Društvo. No stvari nisu krenule u tome smjeru.

Na sastanku sa županom predsjednik je Matice hrvatske zanijekao da je tražio reviziju utrošenoga novaca. To je iznenadilo i župana, a napose Društvo A. G. Matoša iz Tovarnika koje je na taj način računalo skinuti sjene sumnja o trošenju novca glede obnove Matoševe kuće. Predsjednik Matice hrvatske izjavio je da ga je novinarka krivo razumjela, da u intervjuu portalu Direktno. hr (3. srpnja 2018.) nije tražio reviziju utrošenoga novca. No, kako stručnjak za usmenu književnost nije tražio ispravak, nego je pred županom za sve okrivio novinarku, nije baš jasno?! Oni koji bolje poznaju prof. Boticu, kazat će – ništa neobično. On je jednostavno takav!

No zašto je došlo do toga obrata? Teško je povjerovati da je novinarka krivo razumjela predsjednika Matice hrvatske baš samo u svezi s revizijom obnove Matoševe kuće. Uostalom, postoji snimka razgovora koju je lako preslušati. Obrat u stavu predsjednika Matice hrvatske može se tumačiti samo na jedan način: u dijelu rukovodstva Matice hrvatske, posebno onomu koje je nakon pokretanja sudskoga spora dovelo do "samoubojstva" tovarničkoga Ogranka Matice hrvatske i osnivanja Društva A. G. Matoša, javila se sumnja da bi moglo biti kompromitirano ako se utvrdi da je novac trošen potpuno regularno.

Nametnulo bi se pitanje: zbog čega je sudskim sporom Matica hrvatska opstruirala obnovu Matoševe kuće? Taj intervju, koji sada na svoj način svjedoči o vjerodostojnosti predsjednika Matice hrvatske, međutim, poznat je i po jednome drugom iskazu, oko kojega nije bilo prijepora, a taj glasi: "Ja ipak imam te dinarske krvi, ostalo je i puno ilirskog u meni, jer Iliri su bili prastanovnici ovog područja. Ako treba podviknuti, onda ću to i učiniti. To je moja poruka kriptomatoševcima".

Da, umjesto argumenata, najlakše je podviknuti na kriptomatoševce. No, tko su kriptomatoševci? Jesu li to možda oni koji bi željeli vidjeti obnovljenu Matoševu kuću? U jednome ranijem razgovoru, kojem je nazočio i župan Galić, tražeći povrat novca od Društva A. G. Matoša, dao je prof. Botica svima do znanja kako je "malo žešći Dalmatinac". Na tragu tih izjava možda bi trebalo razmisliti o promjeni imena Matice hrvatske. Jednako bi ju se moglo nazvati: Matica dinarska, Matica ilirska (tako je bilo od 1842. do 1874.) ili pak Matica dalmatinska. Tako nešto bi vjerojatno odgovaralo "normalnim Hrvatima". Jer, kako je ustvrdio u intervjuu Večernjem listu u drugoj polovici rujna: "Hrvatskoj danas ne trebaju veliki, nego normalni Hrvati". To razvrstavanje Hrvata trebalo bi povjeriti prof. Botici, ali prije bi trebao odlučiti - što s jednima, a što s drugima?

Uglavnom, nakon spomenuta razgovora, župan je obavijestio Društvo A. G. Matoša kako Vukovarsko-srijemska županija ne može sudjelovati u nastavku izgradnje projekta Spomen-kuće dok se ne definira nositelj projekta. Istodobno sukladno dosadašnjim razgovorima, župan napominje, kako je Vukovarsko-srijemska županija spremna biti nositelj investicije s ostalim partnerima te sufinancirati potrebne i pripremne radnje za završetak realizacije navedenoga projekta. Što se može iščitati iz ovakve formulacije? Župan je spreman financijski poduprijeti završetak projekta ako se utvrdi nositelj projekta. Tko je do sada bio nositelj projekta? Je li time župan izrazio nepovjerenje u dosadašnjega nositelja projekta, a da nije proveo rečenu reviziju, koju je obećao čak i financirati, te tako zapravo pristao na argumentaciju predsjednika Matice hrvatske da nije tražio reviziju?

Željko Anić

Drugim riječima, može se nastaviti posao, ali iz svega treba izbaciti Željka Anića, predsjednika Društva A. G. Matoša iz Tovarnika, koji nije samo predsjednik Društva nego i voditelj projekta. U Društvu A. G. Matoša, budući da ih prije dvadeset godina nije nitko "definirao" nositeljem projekta obnove i izgradnje Matoševe rodne kuće, smatraju kako bi bilo korektno da im se kaže tko je, kada i zašto odlučio oduzeti im tu ulogu. Također, navode kako predsjednik Društva nije ovlašten prepustiti bilo kome, pa tako ni Vukovarsko-srijemskoj županiji, da bude nositelj projekta, odnosno da eventualno takvu odluku može donijeti samo skupština Društva.

Veliki interes Vukovarsko-srijemske županije za preuzimanje projekta teško je razumjeti, ako se ima u vidu duboka šutnja o tomu da je Županiju posljednjih godina napustilo više od petine stanovništva, da voćari krče mlade voćnjake, i konačno šutnja o dramatičnome kriku upozorenja protiv neprocesuiranja ratnih zločina koji se ovih dana diljem Hrvatske čuo iz Vukovara. Sve to baca sumnju u iskrene namjere završetka projekta kojemu se suprotstavljala na razne načine ne samo Matica hrvatska, nego i Ministarstvo kulture.

Konačno treba pitati što znači iskorjenjivanje, naglašavamo iskorjenjivanje, lokalnoga Društva iz čitava projekta, bez valjanih argumenata? Zar Tovarnik ima toliko mnogo entuzijasta i društava koji će sutra raditi na tom projektu, koji nema samo svrhu obnoviti Matoševu kuću, već da ta kuća s kulturnim i inim programima zaživi među lokalnim i širim stanovništvom, da bude hrvatski kulturni svjetionik.

Član Odbora za obnovu Matoševe kuće književnik Hrvoje Hitrec kaže kako ne smijemo dopustiti da na izbočenome dijelu hrvatskoga Srijema ne bude privedena svrsi ta utvrda kulture u Matoševom Tovarniku, u sklopu kulturne, gospodarske i sigurnosne prve crte u istočnoj Slavoniji, s herojskim Vukovarom.

Što reći na kraju: čovjek ne može povjerovati da Ministarstvo kulture i Matica hrvatska nisu bili motori jednoga takvog projekta - obnove Matoševe spomen-kuće, nego se toga zahtjevnog i važnoga posla entuzijastički najprije prihvatio Ogranak Matice hrvatske i onda Društvo A. G. Matoša iz Tovarnika, koje se sada hoće u zemlju pokopati? Nije li to najbolji primjer iskorjenjivanja i rastjerivanja ionako decimiranih snaga na istoku Hrvatske.

Marko Curać
Hrvatski tjednik