Novi zakon o otocima i perspektive razvoja

Hrvatska je Vlada uputila u saborsku proceduru prijedlog novoga Zakona o otocima, koji će zamijeniti postojeći, star dvadeset godina, a koji je postigao vrlo skroman učinak na poboljšanje životnih uvjeta otočana. Hrvatska je uz Finsku jedina europska država koja uopće ima Zakon o otocima, što je i logično s obzirom na njihovu brojnost i važnost za državu. S druge strane, uvažavajući sve poteškoće života na otocima, brojna su druga hrvatska područja danas u lošijem položaju od otoka koji su prošle godine primili 1,7 milijarda kuna javnih sredstava iznad standardnih iznosa. Osim toga, turizam, koji je glavni izvor prihoda na otocima, ionako je nisko porezno opterećen te je upitno dodatno financiranje života na otoku dok istodobno doslovno izumiru Dalmatinska Zagora, Lika i Slavonija.

Bolje od postojećeg

Jedan opći zakon koji bi donio konkretne olakšice u vidu razvojnih planova i nižih poreza za slabo razvijena područja bi vjerojatno bio efikasniji kako za otoke, tako i za druga nerazvijena područja. Kroz novi zakon bi se ponajviše trebalo usmjeriti ka izvlačenju sredstava iz europskih fondova, s obzirom na to da smo specifična otočno razvijena zemlja. Sredstva iz državnoga proračuna ipak treba koristiti pametnije od isključivoga financiranja autobusnog prijevoza i punjenja cisterni pitkom vodom. Europska unija je detektirala otoke kao područja s trajno otežanim uvjetima za život, što svakako možemo i moramo financijski iskoristiti.

Zakon će biti prihvaćen. Bolji je od postojećega, uz zamjerku da je po uhodanome obrascu prereguliran od strane lokalne i opće države, što donosi dodatne troškove, dok su konkretne mjere i jasno određeni financijski iznosi izostali. Naveden je koncept razvoja “pametnih otoka”, što podrazumijeva uporabu modernih tehnologija koje bi omogućile bolju energetsku učinkovitost, opskrbu vodom i upravljanje otpadom. Konkretno, nije jasno kako bi se pametni otok financirao, a jedino je moguće iz sredstava Europske unije. Zakon predviđa donošenje nacionalnoga plana razvoja otoka, godišnjega programa na nacionalnoj razini te izradu planova na lokalnoj razini. Predviđeno je pojačano sufinanciranje javnoga prijevoza i opskrbe pitkom InfrastrukturaOno što država treba učiniti, kao i za ostala područja, je izgraditi kvalitetnu prometnu, energetsku i vodoopskrbnu infrastrukturu. Također, za otoke i druga evidentno nerazvijena područja treba smanjiti porezno opterećenje i to poreze na osobni dohodak ljudi koji žive i rade u nerazvijenim mjestima.vodom, te manjim iznosima potpora poslodavcima u svrhu očuvanja radnih mjesta u neturističkim djelatnostima, što je dobar potez. Također će se poticati zadrugarstvo, koje je na razini države potpuno zapostavljeno, ali i ovdje nije navedeno na koji način i u kojim iznosima.

Otočni koordinator

Otoke će Ministarstvo regionalnog razvoja svake tri godine vrednovati po razvijenosti temeljem otočnih razvojnih pokazatelja, što će biti temelj budućih razvojnih planova. Uvodi se i Otočno vijeće na razini države koje bi trebalo savjetovati ministarstva. Najvažnija je administrativna novost uvođenje funkcije otočnih koordinatora, fizičkih osoba koje bi koordinirale izradu, provođenje i nadzor razvojnih planova otoka, a njihove plaće bi financirali jedinice lokalne samouprave. Koordinator bi trebala biti osoba upoznata s aktualnim stanjem na terenu te povezivati Ministarstvo i lokalnu samoupravnu jedinicu pri donošenju odluka o pojedinim projektima te njihovom ostvarenju. Iako je dobro da postoji osoba usmjerena isključivo na otočne probleme, i nju treba platiti kao da unutar lokalnih jedinica nema osoba koje bi se mogle baviti tim poslom.

Nacionalni plan razvoja otoka obuhvaća prometno povezivanje, demografiju, gospodarski razvoj, gospodarenje otpadom, zdravstvenu skrb, zaštitu prirode, obrazovanje, itd., što je u stvari sve funkcija države i što za specifična područja preširoko navedeno. To upućuje kako će se vjerojatno raditi o mrtvome slovu na papiru i popisu dobrih želja. I onda bi iz tog plana lokalna samouprava trebala izraditi lokalne planove koji su uvjet za dobivanje sredstava iz europskog proračuna, realno i jedinoga izvora iz kojeg se mogu financirati. Dobra je činjenica kako se u gospodarskom razvoju otoka ne planira poticati turizam koji funkcionira bez pomoći, već će država usmjeriti svoje potpore ka poljoprivredi, maloj brodogradnji i industriji. Financijska sredstva će biti male vrijednosti, a iznose će propisivati ministar, tako da jasnih kriterija niti iznosa, dakle niti jsanog učinka nema.

Širok okvir

Predloženi Zakon daje tek široki okvir i definira tko je zadužen za donošenje planova razvoja otoka, ali dodatno troškovno opterećuje lokalne proračune, naročito ako nova organizacija ne postigne željene rezultate. Na kraju sve ostaje na dobroj volji i organizaciji lokalne samouprave. Otočani će i nadalje trebati pomagati sami sebi, a od središnje države ne će moći očekivati znatnu financijsku podršku. Zakon sam po sebi nije loš, dobro je da definira tko je za što odgovoran, ali,u stvari, ne rješava glavni problem otočana, a to su skuplji život za stanovništvo i viši troškovi za gospodarstvo.

Ono što država treba učiniti, kao i za ostala područja, je izgraditi kvalitetnu prometnu, energetsku i vodoopskrbnu infrastrukturu. Također, za otoke i druga evidentno nerazvijena područja treba smanjiti porezno opterećenje i to poreze na osobni dohodak ljudi koji žive i rade u nerazvijenim mjestima. Država im može smanjiti visinu parafiskalnih nameta, visinu poreza na dobit i slično, sve to sa svrhom kako bi izjednačila stvarne troškove poslovanja na otocima s onima na kopnu. Tada ne bi bili potrebni specijalni planovi, koordinatori, naravski, zaposleni po političkom ključu i slično, već bi otočni poduzetnici i tamošnje stanovništvo lako našli zanimljiva područja gdje i koliko ulagati u svoj otok.

Marijan Jović
Hrvatski tjednik