Ajmo reći Hrvatska...

Dožupan Primorsko-goranske županije Petar Mamula na Trubačkom je festivalu u Guči izjavio: ''Ove godine smo došli s jednim društvom iz jednog malog mjesta iz Gorskog kotara iz Primorsko goranske županije, iz Gomirja, iz zapravo najzapadnijeg mjesta srpskog u, ajmo reći, Republici Hrvatskoj.'' Mamula je, i ne htjevši, dao vrlo dobru ocjenu suvremene Hrvatske. Ona je, na žalost, tek ''ajmo reći Hrvatska''. Uostalom, da tomu nije tako, ne bi se ni on, pa makar za sebe mislio da je Srbin sa dna kace, usudio tako posprdno govoriti o zemlji u kojoj obnaša relativno visoku i dobro plaćenu dužnost. I to u prvom redu po nacionalnom ključu, to jest zato što je Srbin, a ne zbog sposobnosti.

U ''ajmo reći'' državi Hrvatskoj moguće je da zamjenik urednice jednog od najčitanijih portala za predsjednicu države iz čista mira napiše da je kuja, a da se nitko zbog DinoDino je raja, a Hrvati su zaboravni, dočim se prašina malo slegne, uzet će Merlin nazad svog bubnjara i sve će biti kao što je i bilo. Da je Hrvatska država, a ne samo ''ajmo reći'' država, nikada više nesuđeni tenkist Amar ne bi zabubnjao u Hrvatskoj niti bi onaj sarajevski glumac s predugačkim prezimenom Hadži-i-nekako zaigrao Antu u hrvatskoj reklami.toga ne uzbuđuje. U ''ajmo reći'' državi Hrvatskoj moguće je da popularni voditelj zajedno s bivšom predsjednicom Povjerenstva za odlučivanje o sukob interesa zaključi da je grb kao onaj na krovu crkve sv. Marka ustaški simbol. U ''ajmo reći'' državi Hrvatskoj moguće je da DORH vjeruje da je jedan čovjek iz Bosne potkraj studenoga 1991. kroz Slavoniju u plamenu rata došao na Ovčaru kraj Vukovara ''skidati jesenji urod i spašavati poljoprivredne strojeve''. Iako svi znamo da je tamo krvav urod bio i da su se skidale hrvatske glave. No u zemlji gdje girice drže opasnim oružjem, moguće je i da kalašnjikovi i kame budu poljoprivredne alatke.

Amar Češljar, bubnjar Dine Merlina, vidio kako čudnovati ajmo-reći-Hrvati ne drže do sebe pa se okuražio i on zazvati tenkove da opletu po protukomšićevskim hrvatskim prosvjednicima u Mostaru. Zna Amar da je ajmo-reći-Hrvatima iz ajmo-reći-Hrvatske do tamo-nekih-Hrvata iz Mostara kao do lanjskog snijega... Međutim, digla se medijska graja, Dino se uplašio da bi mogao ostati bez izdašnih gaža u Hrvatskoj te je otpustio bubnjara. Kasno se nesretnom Češljaru upalila lampica u glavi, pa je krenuo panično kukati: ''Nisam ja, majke mi, hakiralo, bolan...'' No, Dino je raja, a Hrvati su zaboravni, dočim se prašina malo slegne, uzet će Merlin nazad svog bubnjara i sve će biti kao što je i bilo. Da je Hrvatska država, a ne PripovijestSamo da je Hrvatska država, a ne ''ajmo reći'' država – povjesničari koji temeljito sumnjaju u smisao hrvatske državene bi mogli biti profesori nacionalne povijesti na vodećim nacionalnim sveučilištima. Koliko god da se zaogrtala plaštem znanost, povijest je bila i ostala pripovijest.samo ''ajmo reći'' država, nikada više nesuđeni tenkist Amar ne bi zabubnjao u Hrvatskoj niti bi onaj sarajevski glumac s predugačkim prezimenom Hadži-i-nekako zaigrao Antu u hrvatskoj reklami.

Ponekad se čini da je hrvatskim susjedima u Hrvatskoj sve nekako ustaško ili barem opasno vuče na ustašluk. Osim kuna. Isto je i s hrvatskim antifašistima. Tako se povjesničar Tvrtko Jakovina žali da njegovi kritičari ne mogu shvatiti da je on Hrvat. Samo zato što, drži on, ''da biste bili 'pravi' domoljub u Hrvatskoj, morate biti etnički Hrvat, deklarirati se kao katolik (ali ne morate živjeti kao kršćanin), morate biti glasni nacionalist i mrziti Srbe''. Jakovina, kao i obično, govori neistine. Vukovarski branitelj Predrag Mišić nije etnički Hrvat, no nitko mu tko voli Hrvatsku neće osporavati domoljublje. Hasanbegović nije katolik, ali nijedan mu katolik zbog toga neće osporiti hrvatstvo, a ni domoljublje. A što se tiče mržnje prema Srbima ili bilo kojem narodu, tim se ne zamara nijedan normalan čovjek. Osim balkanske endemske vrste hrvatomrzaca, među kojima se, na žalost, još najbrojniji možda etnički Hrvati. Stoga, ne boj se, Tvrtko, shvaćamo mi da si ti Hrvat. Upravo takav kakav si.

Samo da je Hrvatska država, a ne ''ajmo reći'' država – povjesničari koji temeljito sumnjaju u smisao hrvatske državene bi mogli biti profesori nacionalne povijesti na vodećim nacionalnim sveučilištima. Koliko god da se zaogrtala plaštem znanost, povijest je bila i ostala pripovijest. Zajednica koja ispusti kontrolu nad svojom pripoviješću na dobrom je putu da nestane. To jest postane ''ajmo reći'' država, a njezina mjesta kandidati za najzapadnija mjesta njihova istočnog susjeda ili najistočnija mjesta njihova zapadnog susjeda.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik