Saša Kosanović mora na HTV, Karolina Vidović Krišto mora s HRT-a

Zapadni udžbenici za novinarstvo navode kako se suvremeno novinarstvo temelji na sljedećim profesionalnim standardima: istinito, točno, pošteno, nepristrano i uravnoteženo izvješćivanje. Navedeni standardi posebno bi trebali vrijediti za javne medije, kao što je Hrvatska radiotelevizija (HRT), koji se financiraju novcem poreznih obveznika.

Na žalost, na HRT-u se odavno ne poštuju niti minimalni profesionalni standardi. HRT već dugo vremena predstavlja skupi socijalistički mastodont koji služi kao poluga politike, i to – neovisno o tomu tko je na vlasti – jugosferno-zapadnobalkanske politike, politike koja je usmjerena na razaranje same biti hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta.

Dolaskom na vlast tzv. kukuriku kolacije 2011. godine dogodilo se nešto što je nezamislivo u bilo kojoj demokratskoj državi koja je okusila „blagodati“ komunizma. Naime, na čelo HRT-a došao je Goran Radman, koji je od 1987. do 1990. bio direktor Televizije Zagreba. Nepotrebno je ulaziti u špekulacije o tomu je li Radman bio suradnik KOS-a (o tome je vođen sudski spor između Radmana i Marka Franciškovića, a u tome kontekstu Radmana je spominjao u svome iskazu SZUP-a uhićeni član terorističke skupine Labrador Radenko Radojčić), dovoljno je upozoriti na činjenicu da od 1987. do 1990. direktor Televizije Zagreba nije mogao biti nitko tko nije bio na pravovjernome partijskom kursu totalitarne jugoslavenske države, države koja je bila negacija hrvatskih interesa. Nezamislivo je da bi danas u Njemačkoj na čelo ARD-a došao netko tko je imao i najmanju funkciju u medijskim strukturama DDR-a. U zemlji čudesa zvanoj Hrvatska, međutim, sve je moguće, pa tako i to da Radman dođe na čelo HRT-a i da prilikom preuzimanja dužnosti izjavi da će mu uzor za politiku na čelu toga javnog servisa poslužiti razdoblje šezdesetih i sedamdesetih godina 20 st., razdoblje kad su se Hrvatima lomila rebra ako su zahtijevali veća prava za Hrvatsku unutar Jugoslavije.

Radmanovi kriteriji prilikom upravljanja HRT-om zaista su uzore imali u vremenu totalitarne Jugoslavije. Tako je početkom 2013. ukinuta emisija Karoline Vidović Krišto „Slika Hrvatske“ s obrazloženjem da je ova novinarka „narušavala pravile struke“. A kako je to Vidović Krišto narušavala pravila struke? Tako što je u jednoj emisiji raskrinkala tzv. spolni odgoj koji je tadašnji kukuriku thermidor želio implementirati u školsko-obrazovni sustav. U emisiji je emitirana skraćena verzija filma „The Kinsey Syndrome“ u kojemu je bio prikazan „znanstveni“ rad notornoga pedofila Alfreda Kinseya, „oca seksualne revolucije“, na čijemu se institutu školovao Aleksandar Štulhofer, jedan od autora tada predloženoga kurikuluma zdravstvenog odgoja.

Nastavak Radmanove kadrovske politike

Na udaru Radmanove kadrovske politike (Lenjin: najvažnija politika je kadrovska politika) našla se tada i novinarka Hloverka Novak Srzić. Ona je u proljeće 2015. dobila otkaz zajedno s Elizabetom Gojan. Čitav slučaj na kraju je završio na Općinskome radnom sudu u Zagrebu, koji je nakon tužbe Hloverke Novak Srzić presudio u korist HRT-a, dok je u drugom, po svim elementima sličnom slučaju tužbe Elizabete Gojan, presudio u njezinu korist, nakon čega je i vraćena na posao. Županijski sud u Osijeku na kraju je ukinuo presudu u slučaju Novak Srzić zbog pogrješno utvrđenoga činjeničnog stanja. U međuvremenu, Novak Srzić povukla se iz televizijskog novinarstva, pa je ostracijski pothvat u konačnici uspješno priveden kraju.

Pred kraj Radmanova kadroviranja HRT-om ukinuta je i emisija Branimira Bilića „Glas za čovjeka“, i to nakon niza emisija u kojima se problematiziralo negativno naslijeđe komunističke Jugoslavije.

Ovo su samo neki od primjera cenzure na HRT-u u vremenu kukuriku vladavine, a kada bismo radili popis svih KriterijiPadom Karamarkove vlade na HRT su vraćeni radmanovski kriteriji iz šezdesetih i sedamdesetih pa je otkaz dobio novinar Tihomir Dujmović iako je njegova emisija „Iza zavjese“, unatoč lošem terminu prikazivanja, imala iznimnu gledanost. Portal Direktno tada je objavio informaciju kako je „eskapade protiv njegove emisije i tema koje je obrađivala znao (...) imati na sjednicama Programskog vijeća Saša Milošević, inače desna ruka Milorada Pupovca“.iskaza neprofesionalizma i primitivizma pojedinih novinara na HRT-u u tom razdoblju, mogli bismo o tome napisati čitavu knjižurinu enciklopedijskoga formata.

Nakon dolaska na vlast HDZ-a pod Karamarkovim vodstvom činilo se da bi i na HRT-u moglo doći do određenih promjena, no ta je vlada trajala prekratko za bilo kakve veće promjene iako je Siniša Kovačić nesumnjivo imao dobru vizija upravljanja HRT-om. Iz toga vremena datira slučaj otkaza Saši Kosanoviću zbog sudjelovanja u radu na filmu u danskoj produkciji koji se bavi zločinima u Dvoru. Riječ je, podsjetimo, o filmu „15 minuta – Masakr u Dvoru“, koji predstavlja školski primjer rigidne protuhrvatske propagande.

Padom Karamarkove vlade na HRT su vraćeni radmanovski kriteriji iz šezdesetih i sedamdesetih pa je otkaz dobio novinar Tihomir Dujmović iako je njegova emisija „Iza zavjese“, unatoč lošem terminu prikazivanja, imala iznimnu gledanost. Portal Direktno tada je objavio informaciju kako je „eskapade protiv njegove emisije i tema koje je obrađivala znao (...) imati na sjednicama Programskog vijeća Saša Milošević, inače desna ruka Milorada Pupovca“.

Prema radmanovskim kriterijima ovih se dana na udaru cenzure na HRT-u ponovno našla hrabra novinarka Karolina Vidović Krišto. Kao što je poznato, Vidović Krišto uredila je emisiju u kojoj je nastupio politolog, novinar i povijesni istraživač Igor Vukić, koji je inače srpskoga porijekla, a pretci su mu i sami bili zatočeni u Jasenovcu. Vukić je u emisiji iznio rezultate znanstvenih istraživanja iz svoje knjige „Radni logor Jasenovac“. Vukićeva istraživanja, na žalost oponenata, temelje se na arhivskome gradivu i svjedočenjima preživjelih. Njegova su istraživanja nepobitna, čega je očito svjestan i povjesničar Hrvoje Klasić koji je u emisiji trebalo sučeliti stajališta s Vukićem, ali se očito uplašio i otkazao dolazak. Cenzore, međutim, ne zanimaju bilo kakva znanstvena istraživanja (na znanost se pozivaju samo onda kad im to odgovara), pa je tako Karolina Vidović Krišto, nakon Pupovčeva saborskoga poziva na kazneni progon Igora Vukića, ekspresno maknuta iz emisije „Dobro jutro, Hrvatska“.

U isto vrijeme, ovih smo dana doznali da je dično hrvatsko pravosuđe, poznato po neprijepornoj samostalnosti i neovisnosti, na posao na HRT-u vratilo Sašu Kosanovića. Na svom facebook profilu Kosanović je, naime, zapisao: „Važna obavijest za sve koji se sjećaju da sam nekada radio u neobičnoj ustanovi, poznatijoj kao HRT, gdje sam, nakon junačke borbe, teško ranjen prilikom probijanja obruča, nakon što su Karamarko i Hasanbegović na mene poslali specijalni odred pod komandom Siniše Laudata i inih. Nakon što je moje tijelo izneseno s ratišta, vjerujući da su etnički motivirani otkazi, hajke i progoni, zapravo protuzakoniti, podnio sam tužbu protiv matične hiže. Dok trepneš okom, malo više od dvije godine kasnije, dobio sam pravomoćnu presudu kojom se HRT-u nalaže da me hitno vrati na posao. O raspletu ove tragikomedije, pokorno ću javljati i dalje“.

Dakle, Kosanović – koji je međuvremenu pisao za Pupovčev „nedeljnik“ Novosti, koji iz broja u broj na račun hrvatskih poreznih obveznika bljuje protuhrvatsku propagandu – vraća se na „mjesto zločina“, pa u budućnosti možemo vjerojatno očekivati da će sudjelovati u kreiranju sličnih sadržaja kao što je vulgarna protuhrvatska propaganda iznesena u filmu „15 minuta – Masakr u Dvoru“. Ipak je Kosanović „pravovjerni kadar“. Naime, još 2011. on je na svom facebook profilu jasno deklamirao komparativne prednosti za rad na HRT-u: „ (...) Nisam završio ništa, al sam odlučio raditi na HTV-u... hvala didi i 9. udarnoj dalmatinskoj brigadi...!“.

„Dida“ i 9. udarna dalmatinska brigada poslužili su za zaposlenje, a kasnije je Kosanović svoga zaštitnika imao u notornom etnobiznismenu Miloradu Pupovcu, koji, tvrde pojedini zlobnici, već dugo vremena kadrovira po HRT-u. Nekoliko HRT-ovih novinara autoru Kadrovik„Dida“ i 9. udarna dalmatinska brigada poslužili su za zaposlenje, a kasnije je Kosanović svoga zaštitnika imao u notornom etnobiznismenu Miloradu Pupovcu, koji, tvrde pojedini zlobnici, već dugo vremena kadrovira po HRT-u. Nekoliko HRT-ovih novinara autoru ovih redaka privatno su rekli da je Pupovac odavno jedan od glavnih kadrovika na HRT-u, a da je njegova moć posebno ojačala nakon ulaska SDSS-a u inkluzivnu vladu Andreja Plenkovića.ovih redaka privatno su rekli da je Pupovac odavno jedan od glavnih kadrovika na HRT-u, a da je njegova moć posebno ojačala nakon ulaska SDSS-a u inkluzivnu vladu Andreja Plenkovića.

Hrvatski sabor šuti

Ne čudi stoga ni to što je Aleksandar Stanković, tvrde navedeni izvori, najzaštićeniji novinar na HRT-u koji u emisiji „Nedjeljom u 2“ može činiti što ga je volja, pa i otvoreno se izrugivati s osjećajima većine hrvatskih građana. Izrugivanja Pupovca (predsjednik njegova SDSS-a donedavno je bio lekar Vojislav Stanimirović, gradonačelnik okupiranog Vukovara koji je pad vukovarske bolnice nazvao padom „poslednjeg ustaškog uporišta“, a 2008. izjavio da bi ponovno napravio sve isto), velikosrpske i projugoslavenske kamarile s Hrvatskom te hrvatskim identitetom i njezinim vrijednostima postalo je nešto uobičajeno u današnjoj Hrvatskoj. Izrugivati se s hrvatskom državom i hrvatskim narodom predstavlja mainstream hrvatske političko-medijske scene. Ono nije odlika samo Pupovčevih „Novosti“, nego i HRT-a kao javnoga servisa koji se plaća našim novcem.

Umjesto da sudjeluju u izgradnji i jačanju hrvatskog identiteta, u objektivnom i profesionalnom informiranju građana, HRT je već dugo vremena u službi identitetske razgradnje i rastakanja. Neprofesionalizam, neodgovornost, mediokritetstvo, najprljavija cenzura i kadroviranje od strane političkih struktura (i onih Pupovčevih), pa i otvoreni protuhrvatski pothvati i nathvati učinili se od HRT-a tamnicu hrvatskoga duha i agitprop protuhrvatstva. U vremenu dok hrvatska mladost obija pragove europskih gradova, zgađena stanjem u državi, tamničari i agitpropovci jako dobro žive od svojega protuhrvatskog djelovanja koje je postalo najbolje honorirani posao u državi.

O svemu navedenome, kao i o tome kako se uopće zapošljava i po kojim kriterijima napreduje na HRT-u, Hrvatski sabor, kao stvarni vlasnik tog servisa, šuti. Sličan se sličnom veseli, rekli bi stari Latini. HRT financiramo svi mi, kao porezni obveznici i on je utoliko slika našega duhovnog stanja i jedan od najboljih simptoma našega propadanja na svim razinama. Bez hrvatskoga HRT-a i bez hrvatskih sadržaja, parafrazirat ćemo pokojnoga prof. dr. Branimira Lukšića, Hrvatska ostaje nedovršena država. Država iz koje mladost bježi glavom bez obzira, ali oni koju ju proglašavaju „fašističkom“ i „ustaškom“ iz nje, naravno, ne odlaze.

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik

Siniša Kovačić, bivši ravnatelj HRT-a: Nacionalno osviješteni kadrovi na HRT-u šute, trpe i nadaju se nekome novom hrvatskom valu

Da biste išta napisali o Karolini Vidović Kristo morate znati nešto i o njezinim počecima na HRT-u. Mislim da je to bila 1998. kada je Karolina, baš poput drugih početnika, najprije iza scene, tesala zanat pisanja vijesti u Dnevniku. Bila je vrlo britka, energična i stalo joj je bilo već tada do pozadine svake vijesti. Tu se formirala, u dnevno-informativnom programu. Dvadesetak godina kasnije, ona i dalje radi sa istim žarom i ciljem - da se čuje istina, druga strana, pozadina svake vijesti jer nosi Hrvatsku u srcu i ponosi se njome, rekli bismo, nije se odrekla ideala, poglavito 2000. godine kada je provedena prva čistka kadrova u Informativnome programu odvođenjem svih honoraraca na audiciju na Filozofski fakultet u Zagrebu iako su je mnogi prošli 1994., 1995. i 1996. Kad sam bio na čelu HRT-a, Karolina je vraćena na ekran kao voditeljica dnevnoga pregleda novina, a potom je počela uređivati vijesti. Osobno smatram da uz novinarske obiluje voditeljskim kvalitetama jer izaziva pozornost publike, a to je ono što i HRT-u i drugim medijima nedostaje - voditelji koji nisu prozirni i neprimjetni.

Na žalost, zbog ideoloških i političkih bitaka koje se stalno vode na HRT-u, neki talenti se nemaju prilike razviti do kraja. Karolina je jedna od njih. Paradoksalno je bilo s Mirjanom Hrgom koja je doslovce preko noći otjerana s HRT-a, Ivanom Petrović, Andrijom Jarkom, Marijom Miholjek i drugima kojima nikada HRT nije dao pravu priliku, a onda im se dogodila NOVA TV koja ih je etablirala u nacionalne TV zvijezde.

Ukidanjem popularnih emisija koje su zaživjele za mog mandata, poput emisije Iza zavjese Tihomira Dujmovića, HRT gubi utrku i s pluralnošću i djeluje jako umorno. Jedni su aktivisti preglasni, ali nemoćni, pa se od otkaza sklanjaju u sindikate, drugi nacionalno osvješteni šute, trpe i nadaju se nekome novom hrvatskom valu. Ponovno imate nepoželjne goste, a neke se teme uopće ne otvaraju ili se o njima govori sa debelim zakašnjenjem. Presudu Kosanoviću ne želim komentirati jer je nisam imao prilike pročitati, ali ako će tragom te presude biti sada svakom radniku HRT-a dopušten rad za konkurenciju bez pismenog dopuštenja naređenog rukovoditelja - bit će to zanimljiv pravosudno - medijski presedan. Zaključno, velikim pisanim slovima na HRT-u u Infomrativnom programu ne bi smio raditi nitko bez završenog fakulteta. Bila bi to poruka izvrsnosti.

Zoran Vukman, novinar i publicist: Najbolje da Pupovac bude ravnatelj HRT-a

Mislim da bi bilo najbolje da se za direktora HRT-a postavi Milorada Pupovca, tako da bude kompletirana i zaokružena medijska priča u SR Hrvatskoj. Ili neki Pupovčev čovjek. Recimo da Saša Kosanović postane ravnatelj, možda glavni urednik ili nešto slično. Zabrinut sam za manjinska prava, pa bih im povećao kvote, dao bi im da upravljaju ovom zemljom, kao što su upravljali od vremena Karađorđevića preko doba Titove „epopeje“, i u vrijeme Račana. Navika je nezgodna stvar, nisu se nikada odviknuli od vlasti. A i tamo gdje su KOS i Udba pustili svoje korijenje, ništa drugo ne raste. Kako god bilo, bojim se da kolegici Karolini prijeti tiha profesionalna „likvidacija“, ili kako ja to zovem medijsko-socijalna smrt. Kad te uklone, ušutkaju, i ne daju ti više nigdje ni raditi, ni govoriti, ni pisati, ni u jednom „mainstream“ mediju, ostaju ti internetske niše, društvene mreže i virtualni geto. A i ondje sve budno motre. Što se tiče HRT-a, javna je televizija u vječitoj profesionalnoj dekadenciji, golemi sustav koji proždire kvalitetne ljude, poput nekog postsocijalističkog tiranosaura koji je oživio iznenada u jurskome parku. Koji je uopće veliki medij u Hrvatskoj ikada zaživio a da je stvarno hrvatski? Ako mediji nisu nikada lustrirani od jugoslavenskoga kadra i jugo-spavača koji se aktiviraju kad je potrebno, što onda možemo očekivati od javne televizije kao najznačajnije medijske strateške točke u zemlji? Da provodi kontralustraciju hrvatskih kadrova.

Josip Jović, novinar i publicist: Uvijek na HTV-u stradavaju „nacionalisti“

Bizaran je slučaj da se zbog jedne knjige koja nije zabranjena i jednoga gosta koji je posumnjao u neke istine u koje se ne smije sumnjati (a bio je pozvan i zagovornik tih istina) smjenjuje urednik emisije. Karolina je, da podsjetimo, po drugi put suspendirana. I nije ona usamljen slučaj. Nada Prkačin dobila je otkaz. Ukinuta je emisija koju je vodio Tihomir Dujmović. Stradaju uvijek“nacionalisti“. Kao da još uvijek živimo u Jugoslaviji. Godinama su dragi gosti Puhovski, Lalić, Jakovina, Klasić, Goldstein, a nikada ili rijetko Jurčević, Hasanbegović, Pečarić...

Glede gostovanja Igora Vukića, najprije se ogradio HTV, onda je reagirala Javna ustanova Jasenovac, koja inače uporno šuti na sve dokazane falsifikate o imenima i broju žrtava stradalih u ustaškom logoru. Programsko je vijeće sazvalo hitnu sjednicu reagirajući u tipičnoj maniri bivših komiteta. I čak su iste kvalifikacije: kleronacionalizma, rehabilitacija ustaštva, itd. S HTV-a su se znale čuti neke druge „neprimjerene“ tvrdnje; kako nije bilo agresije na Hrvatsku, kako je Bleiburg bio pravedna i nemasovna odmazda, kako je Hrvatska nastala na zločinu i slično, ali nitko zbog toga nije suspendiran.

Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara: Manjina, koja je izvršila agresiju na RH, zauzela sve pozicije u Hrvatskoj pa tako i na HRT-u

Na HRT-u će biti mjesta za hrvatske kadrove kada HRT budu vodili hrvatski kadrovi, kada budu vodili kadrovi koji zastupaju interese hrvatske države i hrvatskoga naroda i kada se u prvi plan budu isticale vrednote koje su hrvatski branitelji izborili pobjedom u Domovinskom ratu nad srpsko-crnogorskim agresorom.

HRT je državna, nacionalna televizija, ima dobroga programa koji nije vezan uz dnevno političke događaje. Najveća zamjerka je upravo u ovim dnevnom političkim događanjima, komentarima i usmjerenjem koje vodstvo HRT-a vodi u čudnom pravcu koji nema veze s interesima hrvatskoga naroda i hrvatske države.

Na žalost, u hrvatskoj državi koju su stvorili i izborili hrvatski branitelji da bi svi imali jednake uvjete, dogodio se paradoks, a to je da je manjina, koja je najvećim dijelom izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku sada zauzela sve pozicije, pa tako vlada i HRT-om. To najbolje možemo vidjeti u neargumentiranim sadržajima koje možemo gledati u emisijama posvećenim nacionalnim manjimana gdje, unatoč otvorenim neistinama obmanjivanjima naroda, odnosno hrvatske javnosti, oni koji bi trebali upozoriti na takvo što, a to su prije svega voditelji, dakle djelatnici HRT-a, to ne čine, nego, dapače, svojom benevolentnošću potiču da se iznose takve neistine osobito o Domovinskome ratu, osobito o položaju nacionalnih manjina u Hrvatskoj, koje u svijetu uživaju najveći standard i zaštitu. Istodobno i dalje se na hrvatski narod i hrvatsku državu baca stigma kao na one koji su fašisti i koji im uskraćuju prava. Neka te nacionalne manjine upru prstom u bilo koju državu u kojoj je toliko pripadnika, i to posebno nacionalne manjine koja je najvećim dijelom izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku, u državnim ustanovama, državnim agencijama, na lokalnoj razini i u vlasti. To je samo tako u Hrvatskoj. Smatram da je itekako potrebno izvršiti reviziju, kako Ustavnoga Zakon o pravima nacionalnih manjina, tako i ostalih zakona koji uključuju dominaciju nacionalne manjine čiji su pripadnici najvećim dijelom izvršili agresiju na Hrvatsku, kako bi se doveo u jednak omjer, odnosno pružila jednaka mogućnost i pripadnicima ostalih nacionalnih manjina u Hrvatskoj.

Đuro Vidmarović. predsjednik Društva hrvatskih književnika: To nije normalno stanje,  tražim od Sabora da razmotri političku orijentaciju ravnatelja HRT-a i njegovih suradnika

Odluka vodstva HRT-a o udaljavanju gospođe Krišto samo zbog toga što je podržavala demokratsku pravnu stečevinu: audiatur et altera pars, umjesto da bude pohvaljena, a vraćanju na raniju dužnost gospodina Kosanovića koji je žestoko klevetao Hrvatsku koristeći se falsifikatima i tu klevetu plasirao u svijet kao tobožnju istinu, ne može se prihvatiti kao normalno stanje. Štoviše, ona pokazuje kako se u vodstvu ove narodne ustanove nalaze ljudi koji ne misle demokratski, koji su skloni diskriminaciji i provociranju svojih pretplatnika hrvatske nacionalne orijentacije. Kao hrvatski intelektualac i književnik, kao pretplatnik HRT-a po sili zakona, te kao slobodoljubiv čovjek, protestiram i molim saborsko tijelo zaduženo za sredstva masovnog obavještavanja da uzme na dnevni red ocjenu političkih orijentacija Glavnog direktora HRT-a i njegovih suradnika. Oni se i dalje ponašaju kao da bivši notorni Radman nije odstranjen s vlasti. Kao „barakaš“, očajan sam imajući pred očima sav taj titoistički revival. Pri tome ne želim diskriminaciju nikoga, a kao povjesničara zanima me samo istina otkrivena na temelju objektivnog i poštenog rada u arhivima na primarnoj arhivskoj građi.

Javor Novak, publicist i novinar: HRT je kao JRT, današnje čistke nisu bitno različite od nekadašnjih

Kada razmišljamo o HRT-u pokazuje nam se pet žarišta neprežaljenog jednoumlja:

- HRT, nevezano o relevantnim činjenicama, što je pogubno, proizvodi svoje arbitre i svoje činjenice. Primjer: svjedok čije je svjedočenje Haag odbacio kao nevjerodostojno, dežurni je, stalni, najčešći, glavni, višegodišnji politički analitičar HRT-a. I nije jedini takav pretplaćeni haerteovac. A čovjek to čak ni profilom formalnoga obrazovanja ne zadovoljava (Žarko Puhovski).

- neprekidno uzdizanje političkih neznatnika. Primjer: HRT je proizveo Vesnu Pusić koja je na izborima osvajala fantastične rezultate neznatnih postotaka što HRT-u nije smetalo da ju promovira svaku večer baš kao što to sada opet čini s Mrak Taritaš. Istodobno, HRT ne zanimaju mladi ljudi koji su na izborima ostvarili sjajne rezultate. Tako se pokazuje i alkemijskim krivotvoriteljem, sustavom koji stvara događaje, a ne prenosi one koji su se realno zbili.

- na HRT-u godinama velik prostor dobivaju svi koji žele pljuckati po domovini, obezvrjeđivati nacionalni osjećaj, Domovinski rat i hrvatski zavičaj. Primjer: notorni i odavno potrošen, neinventivan za išta drugo, Aleksandar Stanković. Zatim trenutno, takav jedan medijski poželjan pajac, koji konfabulira po potrebi voditelja a komunikacijski je insuficijentan, jest (i) Rajko Grlić.

- medijski je prostor HRT-a s ova četiri vječna „programa“zapunjen i zagušen kao gipsom pa se ne može pojaviti trend mladih, trend iskoraka u pozitivnu kadrovsku selekciju. Da do javnog prostora dođu prije svega primjerice hrvatski povjesnici, koji nam imaju mnogo toga objaviti, samo ako ih želimo čuti.

- HRT svake godine mjesecima slavi svoje obljetnice: 200 godina Radija i 100 godina Televizije. Ne znam ni jednu drugu instituciju koja mjesecima slavi samu sebe. Pri tom u HRT-a nema snage koja bi demokratski napokon progovorila o drugom i dugom, bolnom dijelu HRT-ove povijesti, a to je ona vrlo obimna u kojoj su se emisije zabranjivale, bunkerirale i brisale. Cijeli lanci događaja nisu postojali. Ne govori se o ljudima koji nisu smjeli biti gosti pred mikrofonom ili kamerom, a taj je popis iznimno dug. Mnoge je HRT uspio obmanuti, primjerice s imenovanjem dvorane „Zvonimir Bajsić“, otkako tog autora više nema među živima. Ali još se nema petlje progovoriti koje su to snage unutar kuće bile koje su godinama zabranjivale objavu njegova legendarnog (recimo samo) „Praškog proljeća“. HRT još nema snage govoriti o svojim aparatčicima poput famoznog lika (od milja zvanog Grašo) koji je čitajući crtane romane brisao dragocjene povijesne snimke Hrvatskoga radija. Pokazuje se time, skrivanjem velikog dijela povijesti HRT-a, o kojoj bi mnogi živi pojedinci mogli mnogo i mnogo detaljnije govoriti, da je duh tih nalogodavaca još živo prisutan te presvučen u glavama mlađih (izvršavajućih) naraštaja. Zato današnje čistke na HRT-u bitno nisu različite od nekadašnjih, jednoumnih. HRT tako još čeka svoju katarzu, pri kraju trećeg desetljeća otkako, kažu, nije više JRT.

Na kraju, uz ispriku zbog opširnosti, hrvatskoj javnosti nedostaje otvorenih i istinoljubivih novinara istraživača, a to nije samo do HRT-a. Upravo zbog ovakvog ukupnog stanja, moguće su kaverne i erupcije: uljudbeno mizerne i opetovane mrzilačke eskapade eklatantnog Nenada Stazića... koje se (i bez isprike „autora“) prikrivaju.

Hrvoje Hitrec, književnik: Velika političko-medijsko-sudska sprega čije su žrtve istina i sloboda!

Ako se nakon skandaloznoga nastupa nekoga meni nepoznatoga srbijanskog glumca kod notornog Stankovića, dan poslije ne sastane Programsko vijeće i učini što mu dužnost nalaže, onda to govori samo za sebe. Ako se isto Vijeće žurno okupi dan poslije nastupa znanstvenika koji propituje strahote jugoslavenske komunističke historiografije, pa zaključi što je zaključilo, onda i to govori samo za sebe.

Ako hrvatski sud vraća Kosanovića na Hrvatsku televiziju, sve govori o velikoj političko-medijsko-sudskoj sprezi čije su žrtve istina i sloboda, ujedno trijumf krupnih ostataka vremena neslobode koje smo tobože ostavili za sobom stvaranjem moderne, demokratske hrvatske države.