Hrvatski narod ne smije zaboraviti koga ima na vlasti

Poznata sintagma 'mi ili oni' bivšega premijera Zorana Milanovića koja je tada imala ideološko značenje danas se, u kontekstu aktualnih političkih okolnosti, može koristiti kao sintagma koju politička oligarhija postavlja unutar svojih redova. Mi, oligarhija ili oni, narod? Tko će odlučivati u državi? To je pitanje potaknuto činjenicom kako je Građanska inicijativa Narod odlučuje pokrenula, a potom i dobila podršku naroda tj. ostvarila predviđen broj potpisa za pokretanje referenduma o promjeni izbornoga sustava. Izvjesno je kako su aktualne političke elite u strahu pred voljom naroda. U tako opasnim okolnostima, u kojima bi referendum mogao ugroziti njihov ostanak na vlasti, odlučili su pokrenuti antireferendumsku kampanju. Zato javnosti iniciraju i raspiruju difamaciju referendumske inicijative koristeći se manipulacijom i pritiskom dok u pozadini istovremeno pokreću procese kojima će pokušavati onemogućavanje raspisivanja referenduma. Kako se uvijek bave isključivo samo sobom i svojim ostankom na vlasti, ne vide kako je referendum za pravedniji izborni sustav postao borba naroda za Hrvatsku.

Vrlo je zanimljivo i znakovito, posebno iz današnje perspektive i aktualne antireferendumske kampanje u Hrvatskoj, prisjetiti se stavova premijera Andreja Plenkovića o referendumima u drugim europskim državama, konkretno Velikoj Britaniji i Nizozemskoj. Brexit, referendum u Velikoj Britaniji, za Plenkovića je bio velika pogreška. On smatra kako se jednostavno nije smio dogoditi. Može se zaključiti da je za njega neprihvatljivo da narod u Velikoj Britaniji donese suverenu odluku o sudbini svoje države. Već je tada bilo jasno kako veliki demokrat i europejac baštini totalitaristička promišljanja i spreman ih je implementirati u svoju politiku. Komentirajući ishod nizozemskoga referenduma, na kojem su građani odbili Sporazum o pridruživanju EU-a i Ukrajine, Plenković upozorava kako je nizozemski referendum pokazatelj kako europske teme poput Sporazuma o pridruživanju ne bi trebale biti predmet referendumskog izjašnjavanja. Dakle, za Plenkovića je referendum, kao izraz volje naroda pogrješka, a ako mu se kojim slučajem i dopusti, bit će ograničen od vlasti dopuštenim izborom tema. Stoga ne čudi što su Plenkoviću i u Hrvatskoj neprihvatljivi aktualni referendum o promjeni izbornog sustava i njegova pitanja. Jer za njega referendum može biti prihvatljiv samo ukoliko se bavi pitanjima koja ne ugrožavaju oligarhiju na vlasti i način na koji oni vladaju državom.

Promjena načina izbora političkih elita temeljna je promjena koju donosi referendum

A referendum Građanske inicijative Narod odlučuje za pravedniji izborni sustav jako ih ugrožava. Zato iniciraju i SustavSustav gubi elemente demokracije, a sve se više preuzimaju modeli iz totalitarne prakse. Protivno volji naroda i glasujući združeno velika koalicija uvodi ideologiju koja bi trebala osigurati dugoročno i trajno odumiranje hrvatskog nacionalnog identiteta, tradicije i kulture. Kako se uvijek bave samo sobom i svojim opstankom u vrhu politike, aktualne političke elite ne vide kako je referendum za pravedniji izborni sustav postao borba naroda za Hrvatsku. Jer narod vjeruje u Hrvatsku, njezinu prošlost, sadašnjost i budućnost. I ako se politički oligarsi usude zaustaviti demokratski proces u kojem narod odlučuje o svojoj sudbini, stječu se preduvjeti da narod sam preuzme sudbinu u svoje ruke bez sudjelovanja aktualnih političkih elita.raspiruju difamaciju referendumske inicijative i njezinih pojedinaca koristeći se manipulacijom i pritiskom. Nameću tezu o tome kako je referendum najproblematičniji zbog drugoga pitanja vezanog za nacionalne manjine, a zapravo ih referendum ugrožava prvim pitanjem. Jer, promjena načina izbora političkih elita koje bi upravljale Hrvatskom temeljna je promjena koju donosi referendum, a time bi se ozbiljno uzdrmale njihove dugogodišnje sigurne pozicije koje grčevito žele zadržati. To je osnovni razlog zbog kojeg oni na sve načine pokušavaju spriječiti raspisivanje referenduma. Skretanje pozornosti na drugo referendumsko pitanje, kojim se kako tvrde ugrožavaju prava nacionalnih manjina, pokušaj je ozloglašavanja referendumske inicijative kako bi se stvorio negativni dojam o referendumu i onemogućilo prikupljanje dovoljnog broja potpisa. U tome nisu uspjeli. Dapače, rezultati broja prikupljenih potpisa pokazuju kako je više potpisa prikupljeno za drugo nego li za prvo pitanje. Narod je shvatio kako nije riječ o dokidanju prava manjina već upravo suprotno, dokidanju prava hrvatskoga naroda da samostalno donosi odluke o svojoj državi. Jer predstavnik srbijanske nacionalne manjine Milorad Pupovac kojemu je zagarantirano mjesto u hrvatskom saboru ulazi sa 14 posto glasova od ukupnog broja glasova srbijanske manjine. Dodatno, srbijanska manjina se u većini slučajeva, gotovo 80 posto, uopće ne odlučuje glasovati za rezrevirana mjesta u Saboru već glasuju za opće liste. Znači ne samo da Pupovac nije relevantan predstavnik srbijanske manjine u Hrvatskoj nego uopće nema pravo za odlučivanje o sudbni hrvatskog naroda i države. Zato je nužno da predstavnik manjine ne odlučuje o proračunu i parlamentarnoj većini. Neuspjela manipulacija Plenkovićeve družine potpomognuta SDP-ovcima samo je pokazala narodu do kojeg su apsurda doveli ovu državu.

Kako bi osigurao ostanak političkih elita na vlasti, Plenković je spreman i na formaliziranje već postojeće velike koalicije HDZ-a i SDP-a. Zato združenim snagama difamiraju referendumsku inicijativu o promjeni izbornog sustava ali, istodobno u pozadini, pokreću procese kojima će pokušati onemogućiti raspisivanje referenduma. Partijski drugovi SDP-a dobili su zadatak predložiti promjene Ustava. U prijedlogu promjena Ustava predlaže se primjerice ukidanje izravnog biranja predsjednika RH. Umjesto da narod neposredno bira predsjednika države, predlažu da ga izabere većina u Saboru. Jer takav izbor omogućuje još više trgovine između dvije velike stranke. Ako jedna ima vladu, druga će dobiti predsjednika. Prijedlozima promjene Ustava izbjegavaju se njima neprihvatljiva pitanja i teme. Zato predlažu ograničavanje referendumskih pitanja. Idu toliko daleko da žele ograničiti i pravno spriječiti čak i aktualnu referendumsku inicijativu, iako je pokrenuta prije njihova prijedloga. Tako, umjesto da o promjenama Ustava odlučuje narod, oligarsi na vlasti oduzimaju narodu to pravo te umjesto transparente javne rasprave međusobnim pregovorima skrivenim od javnosti žele promijeniti Ustav.

Hrvatski narod ne smije zaboraviti koga ima na vlasti. Plenković je do sada pokazao koliko drži do interesa svoga naroda i za što je sve spreman kako bi bio stabilan na vlasti. Brojni su primjeri koja potvrđuju njegovu politiku protiv naroda. Protivno volji naroda formirana je vlada s ideološkim suparnicima. Osmišljena je agenda u kojoj se u najviši hrvatski dom političke vlasti ne ulazi sukladno volji naroda već volji političke kaste odvojene od naroda. Od političkih stranaka napravili su sekte u kojima se reduciranom demokracijom uspostavlja diktatura vodstva nad članstvom. Sustav gubi elemente demokracije, a sve se više preuzimaju modeli iz totalitarne prakse. Protivno volji naroda i glasujući združeno velika koalicija uvodi ideologiju koja bi trebala osigurati dugoročno i trajno odumiranje hrvatskog nacionalnog identiteta, tradicije i kulture. Kako se uvijek bave samo sobom i svojim opstankom u vrhu politike, aktualne političke elite ne vide kako je referendum za pravedniji izborni sustav postao borba naroda za Hrvatsku. Jer narod vjeruje u Hrvatsku, njezinu prošlost, sadašnjost i budućnost. I ako se politički oligarsi usude zaustaviti demokratski proces u kojem narod odlučuje o svojoj sudbini, stječu se preduvjeti da narod sam preuzme sudbinu u svoje ruke bez sudjelovanja aktualnih političkih elita.

dr. sc. Sanja Bilač
Hrvatski tjednik