Polagano umiranje Hrvata, a Plenkovićeva Vlada ne nudi nikakav odgovor

Nedostatak radne snage već ozbiljno prijeti budućnosti hrvatskoga turizma, gotovo jedine uspješne grane gospodarstva. Radnika, na žalost, nedostaje i drugdje, naročito u zanimanjima s potrebnom nižom stručnom spremom. Ta činjenica ne treba čuditi s obzirom na to da su uvjeti rada za radnike u, primjerice, turizmu i građevini izrazito loši. Nude se isključivo ugovori na određeno vrijeme i male plaće, a hrvatski su poslodavci godinama izgradili reputaciju nedosljednih i nepoštenih partnera. Veseli stoga činjenica kako su prisiljeni povećavati plaće i nuditi dodatne beneficije s ciljem pronalaska zainteresiranih radnika iako je logično da će sezonski radnici, ako zbog posla mijenjaju mjesto boravka, radije otići u bogatije europske države i u nekoliko mjeseci zaraditi barem dvostruko. Krivica, naravno, nije isključivo na poslodavcima koji uz postojeća porezna opterećenja i nemaju mogućnosti znatnijega povećanja plaća. Veliki broj nezaposlenih nije spreman raditi niti za pristojne dohotke.

Sveopća korupcija

Neusporedivo je ozbiljniji problem hrvatske države trajno iseljavanje mladoga stanovništva, ljudi koji s cijelim obiteljima traže sreću negdje drugdje. Uzrok je, jasno, u tome što nismo uspjeli izgraditi društvo koje nudi perspektivu, sigurnost, koje poštuje zakone i, naravno, omogućuje kvalitetan život na osnovi rada. Glavni su krivci za to političke elite koje uvijek negdje drugdje pronalaze obrazloženje za egzodus koji posljednjih godina doseže alarmantne brojke. Njihovo relativno shvaćanje zakona i prava ljudi te sveopća politička korupcija u svrhu osobnoga probitka u drugi su plan bacile vođenje ekonomske politike države koja stihijski propada.

Tragično je gledati zatvaranje mljekarskih farma, smanjenje stočnoga fonda, zaostajanje industrije itd., uz istodobno hvalisanje gospodarskim rastom od strane hrvatskih premijera. Činjenici kako slavonski zemljoposjednici odlaze konobariti u Irsku ne treba dodatni komentar, a posljedica je potpuna propast poljoprivredne proizvodnje, kralježnice svake države. Samo u prva IseljavanjeHrvatsku, osim loše demografske strukture, pogađa i pojačano iseljavanje što znači doslovnu smrt za jedan narod, a hrvatska Vlada ne nudi apsolutno nikakav odgovor niti problem shvaća ozbiljno, kao ni bilo koju drugu stvar od vitalnoga značenja za državu.četiri mjeseca ove godine izvoz poljoprivrednih proizvoda pao je 30 posto i najviše pridonio znatnome pogoršanju vanjskotrgovinske bilance.

Niz loših posljedica

Od 2008. godine glavni je problem bio velika nezaposlenost mladih koja posljednjih godina ubrzano pada, što ne možemo zahvaliti rastu zaposlenosti, već iseljavanju i prestanku traženja posla. Kada jedna obitelj napusti državu, osim samoga radnika koji će izgrađivati neku drugu državu i njegova doprinosa društvenom proizvodu, gubimo znatno više. Na jednoga zaposlenika gubimo barem dva potrošača, polaznika škole i vrtića, uplatitelja doprinosa za mirovinski i zdravstveni sustav. Istodobno padaju cijene nekretnina u kojima nema tko živjeti, manje posla imaju i djelatnici javnih službi, slabi unutarnja i vanjska sigurnost države. Hrvatsku, osim loše demografske strukture, pogađa i pojačano iseljavanje što znači doslovnu smrt za jedan narod, a hrvatska Vlada ne nudi apsolutno nikakav odgovor niti problem shvaća ozbiljno, kao ni bilo koju drugu stvar od vitalnoga značenja za državu.

Prema podatcima stranih imigracijskih ureda, Hrvatsku godišnje napušta preko 50 000 ljudi, i to mlađe dobi, uglavnom cijele obitelji, s velikim udjelom visokoobrazovanih i već zaposlenih. Hrvatsku je u posljednje četiri godine napustilo oko pet posto njezina najmlađega, najzdravijeg fertilnog stanovništva i ako se trend nastavi, vrlo skoro doći će do sloma države kakvu poznajemo. Prema podatcima Eurostata, 14 posto radno sposobnih Hrvata radi u inozemstvu, a pitanje je dana kad će dobar dio njih promijeniti i mjesto boravka. Prema podatcima HZZO-a, u zadnje tri godine smanjio se broj osiguranika za 175 000, a troškovi liječenja znatno su porasli. Ostaju, dakle, samo stari i bolesni.

Iluzija o medu i mlijeku

Upravo suprotno uvjerenju kako je novac glavni motiv odlaska, život s prosječnim poslom u, primjerice, Njemačkoj MogućnostiSveukupno se porezno opterećenje treba smanjiti, te liberalizirati poduzetništvo i omogućiti novim poduzećima plaćanje raznih doprinosa i poreza tek kada nešto i zarade. Mogućnosti su brojne i dalo bi ih se razraditi i provesti u nekoliko mjeseci, a ova slabo naseljena zemlja obiluje resursima koji nam daju za pravo tvrditi kako možemo biti uspješni. Ostaje samo pitanje tko bi ovaj jednostavan zadatak u našim političkim strukturama uopće htio provesti.nije bitno kvalitetniji. Standard je znatno viši, a s njim i cijene stanovanja, školovanja i medicinske skrbi. U pravilu, hrvatski iseljenici za malo bolji standard rade znatno više nego u domovini, a to im ipak ne smeta jer ondje očito postoji poveznica između truda i nagrade. U našemu se društvu stvorila kolektivna želja za odlaskom, vlada opće uvjerenje kako je u Hrvatskoj sve loše i beznadno, a kako u inozemstvu teče med i mlijeko, što je daleko od istine.

Hrvatskoj je, ustvari, potrebna samo jedna stvar, koju ćemo na žalost teško doživjeti, a to je kvalitetno političko vodstvo koje bi bilo u stanju poduzeti potrebne promjene ekonomskoga i pravosudnoga sustava te uvjeriti narod kako se isplati ostati u domovini i sudjelovati u njezinoj izgradnji, a uvjete za to svakako imamo. Na žalost, ljudi u hrvatskim političkim strankama, istinski domoljubi poput Ive Stiera, koji bi htjeli i mogli nešto promijeniti, bivaju smaknuti po staroj komunističkoj navadi. Jedina politička stranka koja poduzima inicijative i nudi konkretna zakonska rješenja za omogućavanje ostanka stanovništva u Republici Hrvatskoj je Most, ali čini se kako niti predsjednici Republike nije dopušteno podržati takve inicijative.

Još nije prekasno

Iako se čini beznadno, još uvijek nije prekasno da ova država oporavi svoju ekonomiju i zaustavi iseljavanje jer je jedno vezano s drugim. Konkretno, potrebno je po savjetu Stjepana Šterca uvesti status profesionalnoga roditelja, a sav novac isplaćen njima višestruko bi se vratio u proračun, što je znatno isplativije od kupnje rabljenih zrakoplova. Zatim, tko brani državi da beskamatno kreditira kupnju stana obiteljima s djecom. Barem u poljoprivredi možemo postaviti pravilnike uz koje bi uvoz postao neisplativ. Žurno treba podići PDV na proizvode koje ne proizvodimo, a smanjiti na hranu, turističke i druge djelatnosti u kojima možemo biti konkurentni.

Sveukupno se porezno opterećenje treba smanjiti, te liberalizirati poduzetništvo i omogućiti novim poduzećima plaćanje raznih doprinosa i poreza tek kada nešto i zarade. Mogućnosti su brojne i dalo bi ih se razraditi i provesti u nekoliko mjeseci, a ova slabo naseljena zemlja obiluje resursima koji nam daju za pravo tvrditi kako možemo biti uspješni. Ostaje samo pitanje tko bi ovaj jednostavan zadatak u našim političkim strukturama uopće htio provesti.

Marijan Jović
Hrvatski tjednik