Izvještajni sabor HDZ-a i dva referenduma

Dan kad ovo pišem je 30. svibnja 2018., bivši Dan državnosti do 2001. godine, a sada Dan Hrvatskoga sabora, kao spomen na prvu konstituirajuću sjednicu prvoga demokratski izabranoga hrvatskoga višestranačkog sabora u hrvatskoj povijesti, koji je zapravo bio preteča hrvatske neovisnosti i suverenosti. Tim slobodnim i demokratskim odlučivanjem državljana RH na referendumu o hrvatskoj samostalnosti, održanom 19. svibnja 1991. godine, donesena je sa 94,17 postotnim brojem glasova odluka o hrvatskoj samostalnosti.

Razne izmjene i dopune Ustava i različitih zakona poslije onih izvornih iz 90-ih godina rezultirale su uglavnom ograničenjima i smanjivanjima Ustavnih odredaba iz čl. 1. Ustava RH, koji glasi: „Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država. U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.“

Poseban otklon, do neprepoznatljivosti, dogodio se s ovim drugim dijelom članka 1. Ustava RH: „Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem“.

Isto se dogodilo i sa Zakona o referendumu, čiji čl. 2. glasi: „Referendum je oblik neposrednog odlučivanja birača u obavljanju državne vlasti o pitanjima određenim Ustavom“, što se onda drugim člancima tog zakona, Izbornog zakona i odlukama Ustavnog suda iskrivljuje na razne načine, do neprepoznatljivosti i tek djelomične provedivosti.

Takva je praksa s posebnim intenzitetom ustaljena od 2000. godine do danas od svih vlada RH i svih saziva Hrvatskog sabora.

Kulminacija „narodnog biračkog bunta“ došla je posebice do izražaja u vrijeme VII. Izvještajnog sabora HDZ-a u Ciboni 21. i 22. lipnja 2002. i Vlade Ive Sanadera te prošlotjednog XVIII. Izvještajnog sabora HDZ-a također u Ciboni 26. svibnja 2018.

Mnogo je sličnih pa i istovjetnih ponašanja na oba ova sabora, a i veliki broj istaknutih HDZ-ovaca koji su u 2002. godini bili istaknuti podupiratelji Sanadera danas su bespogovorno podupiratelji Plenkovića. U to vrijeme bio sam saborski zastupnik HDZ-a za 11. izbornu jedinicu (hrvatski državljani izvan Hrvatske – dijaspora). Na vlasti u Hrvatskoj bio je Ivica Račan i šestorka sa „zadaćom“ detuđmanizacije i rušenja svega onoga što je predsjednik Tuđman stvarao. Nisu bili „previše uspješni“ pa su „međunarodni faktori“ svoja usmjerenja kanalizirali prema Sanaderu, svjesni spoznaje da se detuđmanizaciju i rušenje hrvatske državne suverenosti može obaviti jedino iznutra, tj. detuđmanizacijom HDZ-a. Poslije neuspjelog Račana, Sanaderu je to išlo „poprilično dobro“, svakako uz bespogovornu podršku njegovih pobočnika u Vladi i Saboru.

Sanaderova dionica

Na VII. Saboru HDZ-a u Ciboni donesen je i „novi, osuvremenjeni statut HDZ-a“ u kojem jedan novi članak kaže da predsjedništvo HDZ-a može raspustiti organizacije ili zajednice HDZ-a ako krše odluke Statuta i imenovati povjerenstvo u svrhu uspostavljanja nove uprave. Članak sličnog sadržaja ovomu zadržao se i u svim kasnijim izmjenama Statuta, uz određene dopune i modifikacije, pa tako i u onome prihvaćenom na sličan način na nedavnom, XVIII. Izvještajnom saboru HDZ-a.

Prijedlog novog Statuta na VII. Saboru podijeljen nam je tada na ulazu u Cibonu. Poslije Sanaderova uvodnog govora i velikog broja slatkorječivih hvalospjevki njegovih izabranika te vatrenog govora vrsnog govornika iz SAD-a na engleskom, svakako uz hrvatski prijevod, došla je na dnevni red i točka o Statutu. Sanader ju je najavio, ali i predložio da se, zbog već poodmaklog vremena i činjenica da su na Statutu radili vrsni stručnjaci pa im se može vjerovati, Statut prihvati kako je predložen. Dignuo sam ruku za riječ, ali gromoglasni pljesak nazočnih u punoj Ciboni bio je presudan u „jednoglasnom prihvaćanju“. I, eto, tako onaj „demokratski“ dio HDZ-a završi kao poklon „velikom vođi“ i malom broju njegovih odabranika i obožavatelja, a ona dva dijela, onaj „hrvatska“ i onaj „zajednica“ (zajedništvo), ostala su im za kasniju nadogradnju, kad pobjede na demokratskim izborima, što se i dogodilo 2003. godine (do 2009. godine).

Što se tiče zajedništva, ono je nestalo čišćenjem u stranci tako da su svi oni koji nisu bili na liniji vrhovnika, ne samo pojedinci nego cijeli ogranci i zajednice bili raspušteni, neki za stalno, a u nekima je uspostavljena privremena uprava. I, eto, tako završi naš barem donekle višestranački demokratski sustav, a zamijeni ga onaj višepartijski kao vjerna kopija onoga jednopartijskog načina funkcioniranja unutar „stranke“ kao osnove višestranačja.

To što se događalo s HDZ-om u vrijeme Sanadera i poslije, događalo se i u drugim strankama, po logici „ako je nešto dopušteno velikima, SanaderTo što se događalo s HDZ-om u vrijeme Sanadera i poslije, događalo se i u drugim strankama, po logici „ako je nešto dopušteno velikima, zašto to ne bilo dopušteno i malima“. Danas je situacija poprilično jednaka u svim strankama, a najjasnije se to očitovalo u posljednje vrijeme u HSS-u. Što se tiče hrvatskih interesa, oni su s vremenom kopnjeli pod utjecajem „međunarodnih faktora“ i haaških optužnica, a za velike ambicije hrvatskih kozmopolitskih političara Hrvatska je preuska i premala pa može samo poslužiti kao zalog i odskočna daska „za veliki svijet“.zašto to ne bilo dopušteno i malima“. Danas je situacija poprilično jednaka u svim strankama, a najjasnije se to očitovalo u posljednje vrijeme u HSS-u.

Što se tiče hrvatskih interesa, oni su s vremenom kopnjeli pod utjecajem „međunarodnih faktora“ i haaških optužnica, a za velike ambicije hrvatskih kozmopolitskih političara Hrvatska je preuska i premala pa može samo poslužiti kao zalog i odskočna daska „za veliki svijet“.

Pogubnost takvih vladajućih oligarhija za narod i državu vidi se i na činjenici prazne Sabornice u kojoj je dovoljno da budu samo predstavnici klubova zastupnika pojedinih stranaka, i to uglavnom samo u vrijeme kad trebaju govoriti, a drugi saborski zastupnici svakako ni o čemu i ne odlučuju niti su komu odgovorni osim šefu partije koji ih može staviti ili ne staviti na popis kandidata za iduće izbore, što smo nedavno već i čuli! Tako je naš višestranački demokratski sustav iz 90-ih rasformiran u višepartijski!

Dakle, čl. 1. Ustava RH ostao je samo prazno slovo na papiru.

Sanader je „odradio svoju dionicu“ pa je iduću dionicu nastavila Jadranka Kosor, onda Milanović i njegovi u SDP-u, i sada ponovno HDZ i Plenković. Dionice su u međuvremenu postajale sve zahtjevnije. Trebalo je nastaviti na istom putu i u svakoj dionici donijeti čim više zakona, uredaba, potpisati domaćih i međunarodnih ugovora koji na dugi rok obvezuju hrvatsku državu i narod, a u njihovoj provedbi zasigurno će se naći netko pogodan tko će svaku novu dionicu svojski odrađivati.

Odrađivanje „valjano ugovorenih“ obveza vezano je uz neminovnost izvršenja za svaku pravnu državu pa nam ubuduće narod ne će imati o čemu ni odlučivati. Tehničke vlade trebat će odrađivati već zadano, pa čemu se onda i opterećivati voljom naroda, domoljubljem, zaštitom nacionalnih interesa (kad već postoje oni viši), čemu ideologije, savjest i demokratsko natjecanje kad zadane poslove mogu čak i bolje obavljati tehnokrati! Prema tome, stranke i nemaju neku posebnu svrhu. Ako se već „čelnici partija“ mogu „uspješno“ dogovoriti o najučinkovitijem odrađivanju poslova, svakako uz malo manje egoizma i malo više volje za podjelu funkcija i drugih blagodati vladanja, a da ne spominjemo političku, gospodarsku i svaku drugu korupciju i klijentelizam, onda to postaje u potpunosti zadovoljavajuća forma.

Ne zaboravimo da u svemu tome nenarodnom i nedemokratskom postupanju istu odgovornost nose svi oni koji su prihvatili da budu izabrani na stranačkim listama i da u ostatku saborskog mandata dizanjem ruku ili pritiskom na gumb nekritično prihvaćaju sve ono što im je servirano. Premda u mnogim slučajevima odluke izvršavaju pognute glave ili stisnutih zubi, to ne umanjuju njihovu odgovornost za posljedice učinjenog.

U dvije godine Vlade Andreja Plenkovića s HDZ-om, kao odgovornim za obnašanje vlasti u ključnim segmentima za budućnost države i naroda, vlast vode oni pojedinci i grupacije kojim HDZ-ovo biračko tijelo ni u snu ne bi dalo glas. Naravno da je biračko tijelo HDZ-a nezadovoljno takvom „vjerodostojnošću“ i mnogi se danas u HDZ-u i njegovu biračkom tijelu pitaju što je od tog slogana ostalo a da je vjerodostojno. Jesu li to vlast i državna uprava, isključivanje bivšega jugoslavenskoga komunističkog sustava iz definicije totalitarizama 20. stoljeća ili ratifikacija protuprirodnog i sotonskog uratka, tzv. Istanbulske konvencije?!

Referendum

Narod se konačno buni i ustaje. Ne želi baš tako olako prepustiti svoju sadašnjost i svoju budućnost na milost i nemilost drugima, od kojih su mnogi nama neskloni. Prije ulice ostale su još samo referendumske mogućnosti kao najdemokratskiji oblik neposrednog odlučivanja.

U Hrvatskoj je od 13. do 27. svibnja 2018. trajalo prikupljanje potpisa za održavanje dvaju referenduma. U prvoj inicijativi, „Narod odlučuje“, prikupljeno je za prvo pitanje 397.024 potpisa, a za drugo 390.189. U drugoj inicijativi, „Istina o Istanbulskoj“, na tiskovnoj konferenciji je objavljeno da su prikupili 371.821 potpis, no sva mjesta još nisu obrađena, a u nekim mjestima nisu mogli ni skupljati potpise.

Unatoč svim opstrukcijama onih iz državnog i stranačkog života, koji bi trebali dati podršku svakom prijedlogu za referendum, a učinili su sve da ih onemoguće zakonski, administrativno, medijski i tehnički, skupljen je u zadanom roku rekordan broj potpisa.

Za te su dvije građanske inicijative prikupljeni glasovi birača gotovo pa isključivo iz hrvatskoga državotvornog i KapitalZa te su dvije građanske inicijative prikupljeni glasovi birača gotovo pa isključivo iz hrvatskoga državotvornog i suverenističkoga biračkog tijela, a ako se samo njihov broj od gotovo 400.000 glasova podijeli s potrebnim brojem glasova za jednog saborskoga zastupnika (što je poslije prošlih izbora iz 2016. iznosilo u prosjeku nešto više od 13 tisuća glasova po zastupniku za 140 zastupnika u 10 izbornih jedinica), možemo lako izračunati da bi broj prikupljenih i pravilno iskorištenih glasova bio dovoljan za 30 zastupničkih mjesta na budućim prijevremenim ili redovitim izborima. Sada je ključno pitanje za organizatore i volontere koje mehanizme treba primijeniti da se ovaj potencijalni kapital pretvori u konkretnu političku snagu hrvatskog naroda, a da ne ostane samo izraz pukog nezadovoljstva postojećim stanjem i utiranje dodatnog mazohizma, bez obzira na to što o budućim referendumima rekao Ustavni sud.suverenističkoga biračkog tijela, a ako se samo njihov broj od gotovo 400.000 glasova podijeli s potrebnim brojem glasova za jednog saborskoga zastupnika (što je poslije prošlih izbora iz 2016. iznosilo u prosjeku nešto više od 13 tisuća glasova po zastupniku za 140 zastupnika u 10 izbornih jedinica), možemo lako izračunati da bi broj prikupljenih i pravilno iskorištenih glasova bio dovoljan za 30 zastupničkih mjesta na budućim prijevremenim ili redovitim izborima. Sada je ključno pitanje za organizatore i volontere koje mehanizme treba primijeniti da se ovaj potencijalni kapital pretvori u konkretnu političku snagu hrvatskog naroda, a da ne ostane samo izraz pukog nezadovoljstva postojećim stanjem i utiranje dodatnog mazohizma, bez obzira na to što o budućim referendumima rekao Ustavni sud.

U svakom slučaju, navedeni trendovi u događanjima u Hrvatskoj od 2000. godine pa do danas ukazuju na to da su uglavnom sve političke promjene išle prema tome da stvore čim veću dimnu zavjesu između volje naroda i onih koji bi ju trebali provoditi u djelo.

U devedesetim godinama prošloga stoljeća, kao što smo rekli, volja naroda izražena na prvim demokratskim i višestranačkim izborima bila je ključna za provođenje u život onoga što je narod tražio i očekivao, a od 2000. do danas sve je išlo u suprotnom i pogrešnom smjeru. Nije li taj „proces“ ujedno i put da nas se ponovno vrati u zlo iz kojeg smo se teškom mukom i velikim žrtvama jedva izbavili? Tu posljednju zloćudnu dionicu hrvatski narod ne smije dopustiti!

Čuli smo nedavno izjavu predsjednika Vlade RH na sastanku predstavnika država tzv. zapadnog Balkana, održanom u Sofiji 17. svibnja 2018., da će se u Zagrebu 2020., u povodu 20. godišnjice balkanskog (Mesićeva i Račanova) skupa, održanog u hotelu Westin 2000. godine, održati još veći skup u vrijeme kad Hrvatska bude predsjedala EU-om. Želim spomenuti da je u 2000. godini HDZ žestoko prosvjedovao protiv toga skupa rečenicom ističući poznatu opomenu Stjepana Radića Hrvatskom vijeću u studenom 1918. godine: „Ne srljajte kao guske u maglu!“ Tada se HDZ pozivao i na čl. 135. Ustava RH: „Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskog državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.“

Hrvatski narod ne će dopustiti nikakav povratak u neku četvrtu Jugoslaviju (pa ma kako se ona nazivala); u prve smo dvije utjerani a da se nije pitalo narod, treću smo izbjegli isključivo zahvaljujući predsjedniku Tuđmanu, hrvatskim braniteljima i hrvatskom narodu!

Zaključno navodim citat iz govora Stjepana Radića na noćnoj sudbonosnoj sjednici Narodnog vijeća u Zagrebu 24. studenoga 1918. godine:

„Gospodo!

Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška svoj rođeni narod stavljati pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po gospodskoj svojoj voljici, bez naroda i protiv naroda. Ako to ne vjerujete, dao Bog svima poživjeti toliko – to neće biti dugo – da vidite kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas otpuhati baš u času kad ćete misliti da se narod smirio, a vi da ste ga dobro zajahali.
Živjela republika! Živjela Hrvatska!“

Ovome dodajem i ono Tuđmanovo: „Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što!“

Ante Beljo
Hrvatski tjednik

Dodatak 1: VODSTVU HDZ-a POSLIJE 7. OPĆEG SABORA

Ime naše stranke nije slučajno Hrvatska demokratska zajednica Dugo smo o imenu buduće stranke raspravljali 1988. i 1989. godine pripremajući se za dolazak najavljivanog višestranačja u Hrvatskoj. Svaka riječ pojedinačno u tom imenu ima duboko značenje Hrvatska - jer će štititi interese svog naroda. Demokratska - jer treba biti ustrojena i vođena po svim pravilima i normama modernih zapadnih demokratskih stranaka. Zajednica - jer su svi oni koji su nas ugnjetavali i tlačili kroz povijest, najvećeg saveznika imali u našoj neslozi i razdoru.

Zajedništvo nam je danas potrebno isto toliko koliko je to bilo u vrijeme stvaranja naše stranke i naše samostalne hrvatske države. Samo složni su jaki i samo jaki su slobodni.

I stoga, gospodo iz stranačkih tijela HDZ-a:

Dužni ste:

Iz tri tima, koji su se natjecali na 7. općem saboru HDZ-a. stvoriti jedinstven HDZ-ov tim od ljudi koji su tamo izabrani sukladno njihovim izbornim rezultatima, podijeliti zadatke i početi borbu s našim pravim političkim protivnicima Dosta je bilo zabijanja političkih autogolova. Iduće izbore HDZ mora dobiti, a poslije dobivenih izbora, morat ćemo već prvog dana imati sve potrebne kadrove za vođenje države. Nemamo previše stručnih ljudi, a za eksperimentiranje nam narod neće pružiti priliku. Umjesto razmišljanja koga ćete isključiti iz stranačkih aktivnosti, pokušajte pronaći kvalitetna imena za dužnosti koje će trebati popuniti!

Nemate pravo:

Svoje osobne interese i taštine stavljati ispred interesa hrvatskog naroda i naše stranke. Previše je žrtvovano za ovu Hrvatsku da bismo mogli tolerirati luksuz svađa i podjela. U demokraciji se ljudi ne moraju voljeti da bi mogli surađivati. Ocjena njihovog rada i legitimitet koji uživaju, proporcionalan je broju glasova koji su dobili u narodu, ali je tom broju razmjena i njihova odgovornost prema njihovom izbornom tijelu, pa im taj legitimitet može umanjiti, uvećati ili oduzeti to isto biračko tijelo. Neka nedemokratske spletke i podvale ostanu zauvijek daleko od nas.

Gdje god smo imali unutarstranačke sukobe, tu kao stranka nismo uspjeli animirati ni vlastito članstvo da iziđe na izbore pa smo ili zbog toga gubili čak i u tim mjestima, u kojima je bilo za očekivan da ih dobijemo.

Ne odlučujte o nama bez nas!

Svaka nedosljednost se u demokraciji skupo plaća.

Mi, sudionici u stvaranju HDZ-a i njenog odrastanja do današnjeg dana, nećemo nikome dozvoliti štetne polarizacije ili raskol u stranci. Prestanite se baviti sami sobom - glasovali smo za vas da stranku pripremite za predstojeće izbore poslije kojih moramo biti spremni i sposobni rješavali probleme Hrvatske. Malo je u svijetu onih koji će nam u tome pomoći - naprotiv, mnogi s radošću pomažu naše «bavljenje samim sobom».
Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što!

Članovi HDZ-a kojima je dobrobit stranke i domovine iznad svega

U Zagrebu, 13. lipnja 2002., na dan sv. Ante

Molimo članove HDZ-a, koji se s navedenim tekstom slažu, da ga potpišu i pošalju na: Središnjica HDZ-a,Trg žrtava fašizma 4, 10 000 Zagreb (faks: ++385 1 4552 600, e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.)
Kopiju molimo poslati na A. Beljo

**Ovo pismo proslijedio sam HDZ-ovim saborskim zastupnicima, članovima Predsjedništva stranke i članovima Središnjeg odbora, ali bez osobitog odaziva.

Dodatak 2

Zagreb, 19. lipnja 2002 god.

Dr. Ivi Sanaderu, predsjedniku HDZ-a
i
g. Vladimiru Šeksu, predsjedniku Kluba zastupnika HDZ-a

Predlažem sazivanje zajedničke sjednice Predsjedništva HDZ-a i Kluba zastupnika HDZ-a u Saboru RH za ponedjeljak 1. ili utorak 2. srpnja 2002. god. ili bilo koji drugi datum koji većini odgovara (ali svakako prije ljetne pauze 15. srpnja). Sjednica bi se trebala održati u prostorijama Središnjice HDZ-a.

Tema sastanka: HDZ-poslije 7. općeg Sabora i sjednice Središnjeg odbora HDZ-a

Stanje među našim članstvom na terenu nije zadovoljavajuće. Mi saborski zastupnici dobivamo mnoštvo pitanja od naših članova i birača sa terena na koje trebamo davati odgovore. Pošto većina nas nismo ujedno i članovi Središnjeg odbora ili Predsjedništva stranke nemamo odgovora iz prve ruke. Ne želimo odgovore iz "rekla kazala" izvora, nego od Predsjedništva stranke.

Za budućnost naše zajedničke stranke svi smo odgovorni. Razgovarati je potrebno.

Očekujem pismeni odgovor u roku od tjedan dana.

Uz pozdrav, Ante Beljo,
Saborski zastupnik

**Kopiju ovoga pisma uručio sam svim tadašnjim HDZ-ovim saborskim zastupnicima, članovima Predsjedništva stranke i članovima Središnjeg odbora. Nikad sjednica nije sazvana, a mi saborski zastupnici u to vrijeme nismo bili članovi ni jednog stranačkog tijela. Dakle, bili smo bez ikakve veze sa članstvom i s biračima.