Razgovor s Marinom Paukom, splitskim vijećnikom i predvodnikom novoga vala hrvatskih političara

Neovisni splitski vijećnik Martin Pauk postao je predvodnik novoga naraštaja hrvatskih političara. Naglašavamo 'hrvatskih' jer mnogi političari koji djeluju u našoj zemlji ničim ne zaslužuju epitet hrvatskoga političara. Većina mladih ljudi koji politički istupaju, izbjegavaju govoriti o temama za koje smatraju da pripadaju prošlosti. Pauk nema taj problem. On se jasno deklarirao kao hrvatski orijentirani političar i domoljub koji je svjestan da ova zemlje ne može ići naprijed dok se ne suoči s mračnom prošlosti, ali i naslijeđenim komunističkim kadrovima i mentalitetom. Na početku svoga puta pristupio je Mostu koji je napustio nakon što se razočarao u njihovu politiku, ali i u sam koncept stranke s potpuno nedefiniranim svjetonazorom. Martin Pauk ima samo 25 godina, a na društvenim mrežama njegove objave prati tisuće mladih Hrvata iz Domovine i dijaspore. Ne bježi od rasprava s političkim neistomišljenicima, koje dijeli na zavedene i nepopravljive. Tvrdi da je jakom argumentacijom i činjenicama uspio mnoge mlade ljude uvjeriti da krivo razmišljaju, odnosno da nisu upoznati s pravom i cjelovitom istinom. Mnoga kriva uvjerenja nastaju pogrešnim odgojem i raznim štetnim utjecajima, ali nije svaki mladi čovjek zauvijek izgubljen. Možda baš otvoreni pristup Martina Pauka može biti prevaga da se među mladima opet masovno razbukta ona nesebična ljubav prema Domovini bez koje Hrvatska ne bi nikada preživjela svoje najteže godine.

Samo hrabri, čestiti i sposobni mogu Hrvatsku izvući iz apatije

Koliko nam je poznato, Most ste napustili kao pojedinac. Je li netko slijedio Vaš primjer? Po vašim spoznajama, postoji li lijeva i desna struja unutar Mosta?

Istina, Most sam napustio kao pojedinac istoga dana kad i saborski zastupnik Vlaho Orepić, iako tu nije bilo nikakva međusobnoga dogovora. Prije moga odlaska, ali i kasnije, Most su napustili i neki drugi ljudi, ponegdje i dobar dio ogranka, kao u Zadru. Most je zamišljen kao platforma koja povezuje ljude, a ne kao tipična stranka s klasičnom hijerarhijom. Mislim da se tu krije razlog nezadovoljstva pojedinaca. Samo postojanje dijametralno suprotnih karaktera, svjetonazora, ideja i načina njihova provođenja 'a priori' uvjetuje da prvo mora doći do raščišćavanja odnosa iz platforme kako bi bila uspostavljena stranka.

Istina je da ako ekonomski, ali i svjetonazorski gledamo, postoje tzv. 'lijeva' i 'desna' struja Mosta, ljudi imaju različitu viziju uređenja društva. Ljudi su se u Most uključivali oko zajedničkih tema vezanih uz transparentnost u politici, borbu protiv korupcije i klijentelizma. Razlike su se najbolje vidjele kod ratificiranja Istanbulske konvencije, gdje je pola Mosta glasalo za, a pola protiv.

Prije nekoliko mjeseci spomenuli ste da su vam Neovisni za Hrvatsku najbliža politička opcija. Zašto im još niste pristupili?

Istina je, sviđa mi se način kako na najvišoj instanci, u Saboru djeluje trozubac NHR-a Esih, Hasanbegović i IstinaIstina je moj najodaniji suputnik u ovoj borbi. Iako 'mainstream' mediji općenito nisu skloni i cenzuriraju rad konzervativnih političara, građani, susjedi i svi ostali kojima je stalo do napretka domovine itekako vide tko se iskreno zalaže za istinu, za borbu protiv lošega sustava i općenito uređenje društva. Nikad se nisam 'ulizivao' novinarima i urednicima, nisam plaćao večere iz proračuna niti davao desetke tisuća kuna za afirmativan članak u novinama kojim se stvara kult ličnosti. Jednostavno je: ljudi su pametni i lako prepoznaju tko se bori za istinu i za narod, a tko samo za sebe i fotelju.Glasnović. Dijelimo istu viziju ekonomskoga i društvenoga uređenja zemlje na dobrobit cijele Hrvatske. S obzirom na to da se trenutačno provodi proces širenja stranke i osnivanja temeljnih ogranaka, promatram situaciju jer sam svjestan da 'Neovisni za Hrvatsku' moraju pažljivo odabrati ljude koji će ih predstavljati na lokalnim razinama. Samo s hrabrim, čestitim i sposobnim pojedincima na svim razinama možemo Hrvatsku izvući iz apatije.

Pripadate najmlađoj generaciji hrvatskih političara, a već ste skupili zavidan broj sljedbenika i potencijalnih glasača. Kako ste uspjeli u tako kratkome roku, bez podrške medija i političke stranke, zauzeti prostor na hrvatskoj političkoj pozornici?

Istina je moj najodaniji suputnik u ovoj borbi. Iako 'mainstream' mediji općenito nisu skloni i cenzuriraju rad konzervativnih političara, građani, susjedi i svi ostali kojima je stalo do napretka domovine itekako vide tko se iskreno zalaže za istinu, za borbu protiv lošega sustava i općenito uređenje društva. Nikad se nisam 'ulizivao' novinarima i urednicima, nisam plaćao večere iz proračuna niti davao desetke tisuća kuna za afirmativan članak u novinama kojim se stvara kult ličnosti. Jednostavno je: ljudi su pametni i lako prepoznaju tko se bori za istinu i za narod, a tko samo za sebe i fotelju.

Dajte mi mladoga komunista na pet minuta i vratit ću vam drugačijega čovjeka

Generacije koje su rođene u neovisnoj i slobodnoj Hrvatskoj nemaju osobna sjećanja na život u bivšoj Jugoslaviji. Zato mnogo toga ovisi o odgoju i učenju pravih vrijednosti. Neki Vaši vršnjaci koji su rasli pod drugim svjetonazorom, deklariraju se kao antifašisti, pa i komunisti. Kako uvjeriti te mlade ljude da se nalaze na potpuno krivoj strani?

Dovedite ih meni na pet minuta i vratit ću vam potpuno drukčijega čovjeka. Zajamčeno.

Mladi ljudi upijaju kao spužve te ovisno o obiteljskome okruženju i krugu prijatelja definiraju neke svoje stavove i svjetonazore, kako o prošlosti, tako i o budućnosti.

Baš svaki moj vršnjak koji bi nasamo sa mnom popričao i krenuo preispitivati moje stavove jer je mislio da su pogrešni, otišao je s razgovora zbunjen, ali sretan jer sam srušio dogme koje su mu godinama stvarali, te je shvatio da je cijelu mladost bio u krivu. Argumentiranim, smirenim razgovorom gotovo svakome se može objasniti pravo stanje stvari. Naravno, postoji i manji postotak ljudi koji su zaslijepljeni komunizmom i ultraliberalnim ispraznicama, i na takve se ne isplati trošiti vrijeme. Recimo, jednog Matu Kapovića ili Dragana Markovinu nikad ne bih mogao razuvjeriti.

Ako su oni sebi zacrtali da je nebo crveno, tada je nebo crveno i nema daljnjega razgovora.

Piši propalo!

Često komunicirate putem društvenih mreža, pogotovo facebooka. Je li popularnost na društvenim mrežama iluzija ili stvarnost? Mislite li da facebook uljenjuje ljude, stvarajući im privid političkoga angažmana koji se rijetko kada u istoj mjeri ostvaruje i u praksi?

Facebook je danas najmoćniji alat političke promidžbe. U velikim tiskovinama i na TV programima uglavnom se provodi promidžba članova dviju najvećih stranaka, a njih podržava ukupno 45 posto birača. Dakle ostalih 55 posto birača traži drugi način informiranja, puna im je kapa i SDP-a i HDZ-a. Facebook je stoga plodno tlo za predstavljanje ljudi i stranaka jer tijekom 24 sata i svaki dan možete građanima predočiti što mislite o nekoj temi, strategiji razvoja ili svjetonazorskome pitanju. Osim toga, na facebooku građani mogu imati izravnu komunikaciju i raspravu s onim koji objavljuje, za razliku od novina ili TV-studija gdje su samo promatrači, nitko ih ništa ne pita.

Svoje političko djelovanje uglavnom temeljim na društvenim mrežama te sam se uvjerio koliko su moćan alat i koliko je širok krug ljudi kojima sam približio ideje koje zastupam. Uvjeren sam da je većim dijelom ta podrška stvarna te kad dođe pravi trenutak, da će ljudi koji su aktivni na facebooku isto tako postati aktivni u stvarnome političkom životu na terenu.

U Italiji su na izborima pobijedile antiestablišment stranke M5S (pet zvjezdica) i Liga koje su obećale građanima porezne olakšice i 780 eura mjesečno za svaku siromašnu obitelj. Ekonomski su stručnjaci upozorili kako će njihove mjere dovesti do proračunskoga deficita od 50 milijarda eura. Očekuje li i Hrvatsku ovakav scenarij? Što mislite o Živom zidu?

Takve socijalističke postavke države mogu dovesti samo i isključivo do skoroga bankrota, kao u Venezueli. Ti ljudi ŽZSve što Živi zid propagira, čisti je neodrživi populizam i najkraći put u bankrot države. Ekonomska politika koju oni zagovaraju dovela  bi nas u stanje Venezuele.  SAD i Australija imaju vrhunske porezne mjere, građani sami štede za svoju mirovinu, a ne uzima im mirovinski sustav svaki mjesec 20 posto bruto plaće kao nama. Zato američki i njemački umirovljenici mirovinu provedu putujući s kontinenta na kontinent, a naši putujući od kontejnera do kontejnera.žive u nekakvu bunilu jer nije moguće istodobno smanjiti porez, a dijeliti svima proračunski novac. Ako nema poreza, nema ni novca, samim tim nema se što ni dijeliti.

Istina je sljedeća – najbolja je socijalna mjera smanjenje poreza na plaće i pustih nameta prilikom otvaranja tvrtke. Gotovo pola prosječne plaće pojedu porezi. Ako primate neto 6 000 kuna mjesečno, država vam uzme još 4000 kuna koje ste zaradili, a onda vam 'vrati' 700 ili 800 kuna pa je ta država socijalna? Kakva glupost! Najpravednija je mjera maksimalno smanjenje poreza i davanja državi, tako će radniku umjesto 6000 kn, ostajati 8000 kuna. Tada nikome ne će trebati socijalna pomoć. SAD i Australija imaju vrhunske porezne mjere, građani sami štede za svoju mirovinu, a ne uzima im mirovinski sustav svaki mjesec 20 posto bruto plaće kao nama.

Američki i njemački umirovljenici mirovinu provedu putujući s kontinenta na kontinent, a naši putujući od kontejnera do kontejnera. Što vam to govori, tko je u pravu – mi ili oni?

Sve što Živi zid propagira čisti je neodrživi populizam i najkraći put u bankrot države.

Cijenim njihovu borbu s bankama i protiv deložacija, ali to je samo maska kojom žele uvesti potpuno promašenu ekonomsku politiku koja bi nas dovela u stanje Venezuele.

Toliko o njima.

Bez lustracije nema napretka ni sloge

Jeste li sudjelovali u referendumskim inicijativama 'Narod odlučuje' i 'Istina o Istanbulskoj'? Ako jeste, na koji način?

Naravno da sam potpisao obje inicijative, a uz to sam se prijavio i za volontiranje kod prikupljanja potpisa. Uvjeren sam da će obje inicijative uspjeti i da ćemo referendumom pokazati Vladi i Saboru što narod misli o njihovim odlukama.

Otkazivanje Istanbulske konvencije donijelo bi nam moralnu LustracijaLustracija je morala biti provedena 1990., a svim komunistima zabranjeno svako političko djelovanje. Zemlje koje su tako napravile, danas su prosperitetne države koje ekonomski hvataju korak sa zapadnom i srednjom Europom, a mi dandanas međusobno ratujemo, svađamo se i mrzimo dok nam se narod raseljava, a država propada. U strahu za svoju imovinu i svoje fotelje zavadili su nas, a oni i dalje vladaju. Lustracija sve to rješava jednim potezom pera i zato je lustracija nužna odmah i sad!satisfakciju, a novi izborni zakon okrenut će stanje u državi naglavačke. Ne će više biti strančica s 0,5 posto potpore koje nas vode u nesigurnu budućnost. Da je novi izborni zakon danas na snazi, ni Pupovac, ni Vrdoljak, ni Anka Mrak-Taritaš ne bi imali nikakva utjecaja u Saboru.
To će biti jedna nova, prosperitetna i napredna Hrvatska.

Što je za vas Jasenovac, a što Bleiburg?

Za mene je Drugi svjetski rat najveća klaonica i vrijeme krvavoga bezumlja na cijeloj Zemlji u njezinoj povijesti, pa tako i u našoj domovini. Desetci milijuna nevinih ljudi stradali su, desetci milijuna ljubavi prekinuto je, desetci milijuna djece ostali su bez roditelja, desetci milijuna žena ostale su udovice. Kaos, bezumlje i ludilo kojega ni Hrvatska nije pošteđena.

Povijest pišu isključivo pobjednici pa se o Jasenovcu i zločinima počinjenima ondje više-manje sve već zna i svi smo svjesni što on predstavlja i kolika je to tragedija za sve žrtve i njihove obitelji.

S druge strane, ti su 'pobjednici' na Bleiburgu i Križnom putu pokušali zatrti sjeme hrvatskoga naroda, mučki su ubili, zaklali i bacali u jame čitave generacije hrvatskoga naroda. Pouzdani povjesničari i svjedoci vremena utvrdili su da je između 200 000 i 300 000 nenaoružanih ljudi, nevinih žena, djece i staraca pobijeno u tome osvetničkom ludilu krvožednih partizanskih jedinica, dobrim dijelom sastavljenih od prosrpskih snaga koji su od četnika preko noći postali partizani. Bleiburg i sve poslije njega za mene je sumanuti čin bezobzirne osvete kojim je hrvatski narod trajno desetkovan i obilježen, te označuje početak ropstva, jednoumlja i potlačenosti Hrvata koje je trajalo punih 45 godina.

Kako bi se, po Vašem mišljenju, mogla provesti lustracija u Hrvatskoj? I zašto je ona toliko bitna?

Pogledajte zemlje bivšega istočnog bloka u kojima je provedena lustracija i usporedite ih s onima u kojima nije. Ondje gdje je odmah, u startu provedena lustracija, nema podjela naroda, svi su zdušno osudili komunističko jednoumlje, nigdje nije bilo nepravedne privatizacije, već je ona obavljena moralno i u skladu sa zakonom. Zar mislite da su bivši komunisti, koji su držali sve konce vlasti, tek tako prepustili državu Hrvatima i povukli se? Naravno da nisu.

Lustracija je morala biti provedena 1990., a svim komunistima zabranjeno svako političko djelovanje. Zemlje koje su tako napravile, danas su prosperitetne države koje ekonomski hvataju korak sa zapadnom i srednjom Europom, a mi dandanas međusobno ratujemo, svađamo se i mrzimo dok nam se narod raseljava, a država propada. U strahu za svoju imovinu i svoje fotelje zavadili su nas, a oni i dalje vladaju. Lustracija sve to rješava jednim potezom pera i zato je lustracija nužna odmah i sad!

Marin Vlahović
Hrvatski tjednik