In memoriam: Georgij Paro (1934.- 2018.)

Dana 3. svibnja, na 18. godišnjicu srpskoga granatiranja Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu (tom prigodom ranjeno je 16 plesača), otišao je s ovoga svijeta Georgij Paro, zadnji hrvatski kazališni vitez, ratni intendant HNK.

Velikan hrvatskog glumišta Georgij Paro rodio se slijedom očevoga časničkog poziva 12. travnja 1934. u Čačku. Po Georgij Paro2222.jgpocu Pažanin, po majci Kozak, djetinjstvo i mladost proveo je u Karlovcu, u kojem je završio osnovnu školu i gimnaziju te uspješno igrao košarku (juniorski prvak Hrvatske). Završio je studij filozofije i anglistike na zagrebačkome Filozofskom fakultetu, a kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radio je kao redatelj na Radio Zagrebu i kao dramaturg u Zora filmu. Bio je stalni redatelj zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta i dramaturg u zagrebačkoj Komediji. Od 1966. režirao je i predavao na brojnim američkim sveučilištima. Bio je redoviti profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i umjetnički savjetnik Jadran filma. Djelovao je kao umjetnički ravnatelj Dubrovačkih ljetnih igara i Sterijinoga pozorja.

Na poziv dr. Franje Tuđmana, 1992. došao je na mjesto intendanta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Tu dužnost obnašao je do 2002. Istodobno iskreni domoljub i uvjereni kozmopolit, časno i dostojanstveno, mudro i humano, stajao je u vrijeme Domovinskoga rata na braniku kulture i civilizacije svojega naroda i svoje zemlje, kao branitelj stoljetnog hrama hrvatskog kazališta, hrvatske drame, opere i baleta, u trenucima dok je Zli bacao bombe po nedužnim građanima, ali i po njegovim baletanima, pjevačima i glumcima. Znao je koliko je zagrebački HNK, kao matično kazalište, važno za ukupnu hrvatsku kulturu, pa se s obzirom na postignute rezultate u tom teškome ratnom razdoblju slobodno može reći da je Paro (uz Stjepana Miletića) najvažniji intendant u povijesti.

Dobitnik je niza značajnih nagrada, odlikovanja i priznanja, među njima i Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo HNK(2007). Od 1953. i „Pepeljuge“ Jakše Kušana u svojem Karlovcu, režirao je više od 200 predstava u Hrvatskoj i inozemstvu. Nema većeg hrvatskog grada ni važnijeg hrvatskog kazališta u kojem Žorž Paro nije ostavio traga. Značajne redateljske rezultate ostvario je i u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Vojvodini, na Kosovu i u Italiji. Na američkim sveučilištima ostavio je duboke tragove kao pedagog i postavio niz vrijednih predstava. Među njegovim studentima bio je i proslavljeni američki glumac Michael Douglas, koji je u novinskim intervjuima često isticao da je o glumi najviše naučio od Georgija Para. Povjesničari kazališta ubrajaju Žorža Para među četvoricu velikana postgavellijanskog naraštaja hrvatskih redatelja, takozvanog „kartela“ (s Kostom Spaićem, Božidarom Violićem i Dinom Radojevićem). Bio je uvijek ispred vremena i predvodnik kazališne avangarde. Tako je početkom sedamdesetih godina tragao za kazalištem mita („Grbavica“ Stjepana Mihalića i „Događaj u gradu Gogi“ Slavka Gruma) i pokušao ostvariti poetiku teatarskog kolektiviteta, oslanjajući se na Artauda i njegove sljedbenike. Osamdesetih godina bio je bliži brehtovskom poimanju kazališne tradicije, glume, dramskog teksta, scenskog prostora i publike. Otkrivao je nove atraktivne kazališne prostore i proslavio se nezaboravnim ambijentalnim predstavama na Dubrovačkim ljetnim igrama: „Život Eduarda II, kralja Engleske“ Bertolta Brechta te „Aretej“ i „Kristofor Kolumbo“ Miroslava Krleže. Vrijeme kada je bio ravnatelj Dubrovačkih ljetnih igara smatra se najznačajnijim u njihovoj povijesti.

Paro je bio istinski krležijanac pa se naročito pamte i njegove inovativne interpretacije Krležinih drama („U agoniji“, „Maskerata“, „Gospoda Glembajevi“, „Put u raj“) te uspješne dramatizacije i prilagodbe drugih Krležinih tekstova („Banket u Blitvi“, „Zastave“, „Povratak Filipa Latinovicza“, „Ratni dnevnici“, „Tri kavaljera frajle Melanije“, „Balade Petrice Kerempuha“).

Za scenu je prilagodio djela mnogih velikana svjetske i hrvatske književnosti, među njima Fjodora Mihajloviča Dostojevskog („Idiot“ i „Ujakov san“) i Ranka Marinkovića („Zajednička kupka“ i „Never more“). Režirao je praizvedbe djela „Malo pa ništa“ Antuna Gustava Matoša, jednu od najznačajnijih predstava kazališta «Komedija», ali i mnogobrojna djela suvremenih hrvatskih pisaca: Marijana Matkovića, Ranka Marinkovića , Pere Budaka , Slavka Kolara , Ivana Supeka , Fadila Hadžića ,Ivana Bakmaza, Čede Price, Mire Gavrana, Miroslava Međimorca ...

Uz Parovu predstavu «Plebejci uvježbavaju ustanak» veže se i početak zlatnog doba Teatra ITD u Zagrebu. Devedesetih godina režirao je raskošne predstave prema obiteljskim sagama Nedjeljka Fabrija „Vježbanje života“ i „Berenikina kosa“ te adaptaciju epa „Osman“ Ivana Gundulića, najveću kazališnu produkciju ikada postavljenu na scenu centralne hrvatske kazališne kuće. Nema značajnijega svjetskog pisca kojega Paro nije postavio na scenu. Bez obzira da li se radilo o Shakespeareu, Marloweu, Websteru, Čehovu, Molliereu, Camusu ,Sartreu, Ibsenu, Gogolju, Strindbergu, Grassu, Brechtu, Pirandellu Calderonu, O'Nealleu... uvijek su to bile predstave koje su generacijama glumaca i redatelja služile kao nešto što bi bilo dobro slijediti. Uvijek je u njima bilo posebne kreativne ludosti .

Posljednjih godina Žoržov je najbliži i najdraži suradnik bio dramatičar Nino Škrabe, s kojim je ostvario šest predstava, od toga četiri u posljednje tri godine.

Uspješno je režirao i operna djela: Mozartovu „Čarobnu frulu“ i „Otmicu iz saraja“, Onjegin“ – Petra Iljiča Čajkovskog, „Borisa Godunova“ i „Hovanščinu“- Musorgskog te Verdijev „Nabucco“.

Istinski erudit i građanin svijeta, odvažan i mudar, blagi melankolik i duhoviti cinik, vrhunski predstavnik „zlatne ParoGlumci su voljeli raditi sa Parom. Znao je glumce u dušu i uvijek bio na njihovoj strani. Gotovo da i nema značajnije hrvatske glumice i glumca u posljednjih šezdeset godina koji nisu s njim surađivali i pritom ostvarili nezaboravne uloge. Izuzetno je cijenio sve suradnike u nastajanju predstave: scenografe, kostimografe, skladatelje, glazbenike, majstore rasvjete, inspicijente, šaptače, šminkere, scenske radnike...epohe“ našega glumišta, kao redatelj, pedagog, intendant i umjetnički voditelj kazališnih ustanova i festivala presudno je oblikovao fizionomiju hrvatskog teatra druge polovice 20. i početka 21. stoljeća.

Režirao je dokumentarne filmove, televizijske i radijske drame. Objavio je knjige kazališnih zapisa i autobiografskih eseja: „Iz prakse“ , „Made in USA“ , „Theatralia disjecta“ , „Razgovor s Miletićem“ i „Pospremanje“ .

Georgij Paro je u svojoj dugoj i bogatoj karijeri trajno i sustavno zastupao i svjedočio važnost svetog kazališnog „četverokuta“: pisac, redatelj, glumci, gledatelji... U jednome novinskom intervjuu osvrnuo se na svoju suradnju s piscima: „Volim raditi s piscima. Ja pisce poštujem, pripadam tom krugu postgavellijanaca koji poštuju pisce. No, to ne znači da im robujem. Uvijek i glumcima kažem da ne robuju piscu, nego da budu sustvaratelji, da tekst provedu kroz sebe, da idu svojim riječima, prijedlozima... ako treba, da krate i mijenjaju, ali da uvijek budu u duhu tog pisca.“

Glumci su voljeli raditi sa Parom. Znao je glumce u dušu i uvijek bio na njihovoj strani. Gotovo da i nema značajnije hrvatske glumice i glumca u posljednjih šezdeset godina koji nisu s njim surađivali i pritom ostvarili nezaboravne uloge. Izuzetno je cijenio sve suradnike u nastajanju predstave: scenografe, kostimografe, skladatelje, glazbenike, majstore rasvjete, inspicijente, šaptače, šminkere, scenske radnike...

A svaku, baš svaku predstavu radio je za publiku koja mu je bila vrhovni arbitar.

Veličanstveni kazališni krug Georgija Para počeo je i završio u njegovom Karlovcu. Tamo se 2. veljače ove godine i posljednji put pojavio na pozornici, pred publikom, prigodom karlovačke premijere „Dobrog čovjeka Bažuleka“, Nina Škrabea. Bio je već teško bolestan, ali sretan jer je doživio ovacije prepune dvorane Zorin doma i iz ruku karlovačkog gradonačelnika Damira Mandića primio specijalnu Medalju grada Karlovca za izniman redateljski i pedagoški doprinos.

Na ispraćaju, u zagrebačkom Krematoriju, došlo je petstotinjak poštovatelja Parova rada i osobe.

Na komemoraciji u njegovome HNK-u bilo je još više nazočnih, govorili su Dubravka Vrgoč, Sanja Ivić, Mani Gotovac, Krunoslav Šarić, Almira Osmanović, a posebno dojmljiv i dirljiv bio je govor Dragana Despota, prvaka Drame HNK i nacionalnoga prvaka, koji je u svome oproštaju naglasio presudno značenje svoga učitelja na moderno hrvatsko kazalište.

Urna Georgija Para položena je u obiteljsku grobnicu na Pagu.

Zbogom i doviđenja, poštovani profesore, uvaženi prijatelju, dragi Žorž! Laku noć, mili kneže; nek jata anđela te pjesmom uzibaju u mir!

(Tekst za film Jakova Sedlara koji je napisao Nino Škrabe)

Hrvatski tjednik

Sub, 8-02-2025, 11:25:51

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.