Nacionalni program reformi za ovu godinu
Vlada Republike Hrvatske predstavila je, u skladu sa svojim obvezama kao članica EU-a, nacionalni program reformi za 2018. godinu i program konvergencije za razdoblje 2018.-2021. godine i tako odradila svoju europsku domaću zadaću. Nacionalni program reformi 2018. sadrži set od 59 mjera s glavnim ciljem jačanja konkurentnosti gospodarstva. Do kraja 2018. trebala bi se donijeti strategija za digitalnu transformaciju gospodarstva. Također se do kraja godine planira provođenje analiza za daljnje smanjenje poreznoga opterećenja gospodarstva. Vlada će i dalje liberalizirati poslovanje u pružanju usluga. Objedinit će se, navodno, gospodarske inspekcije i mijenjati njihovo načelo rada s kazni na edukaciju, što bi svakako bio korak u dobrom smjeru. Nabrajanje bi se moglo nastaviti i dalje, ali nema smisla. Sve skupa, na više od stotinu stranica rastegnuto je štivo koje nam govori kako se nešto planira, tu i tamo mijenja, ali u biti stvari ostaju iste i značajnijih promjena u 2018. godini neće biti niti u jednome segmentu nacionalnog gospodarstva.
Ignoriranje problema
U istome tonu je i Program konvergencije RH 2018.-2021. koji obuhvaća pregled stanja ekonomije i reforme koje se namjeravaju poduzeti u srednjoročnome razdoblju, što je još važniji dokment predstavljen od strane ministra financija Zdravka Marića. Predviđeno je usporavanje rasta domaćega gospodarstva u sljedećim godinama na 2,5 posto godišnje iako će svjetsko gospodarstvo rasti po stopama iznad tri posto, a sam rast bi se trebao temeljiti na domaćoj potražnji, što je odmah uočljivo nerealno jer nas napušta radno sposobno stanovništvo, što u Ministartstvu nisu primijetili. Javni dug bi se također trebao do 2021. smanjiti značajno i doći na razinu od 65 posto BDP-a. Ispravno se predviđa starenje stanovništva i pojačano izdvajanje na zdravstvenu skrb. Poreznih reformi, osim kozmetičkih, kao i do sada ne će biti. Predviđa se i dalje veći rast uvoza od izvoza. Dakle, padat će ili stagnirati zaposlenost, industrijska proizvodnja, izvoz, potrošnja itd., a opet Vladini ministi vide pozitivna kretanja zadnjih godina i očekuju isto u
budućnosti te će čak i povećati štednju i smanjiti javni dug, kad nam već tako dobro ide. Kao da je riječ o Njemačkoj kojoj je cilj zadržati postojeće stanje, a ne o državi koja gospodarski zaostaje i demografski odumire.
Vlada probleme ignorira, za nju ne postoje radno sposobni ljudi koji trajno napuštaju državu. Umjesto hitne i značajne porezne, poljoprivredne i pravosudne reforme nudi se status quo. Umjesto racionalizacije lokalne samouprave i mijenjanja rada državne administracije, produciraju se statističke analize tek da se zadovolji forma prema Bruxelesu. Jedino čega se vladajući ozbiljno hvataju teme su koje nisu od vitalnog nacionalnog interesa, poput kupovine aviona, Istabulske konvencije, odnosa sa Srbijom...
Prepuštanje sudbini
U društvu i u politici zavladala je apatija i pomirenje s činjenicom kako ne će biti bolje i da je svaki trud besmislen. Kao društvo prepuštamo se sudbini, a tek pojedinačno nastojimo ostvariti uspjeh i gubimo vjeru u zajednička ReformePoreznih reformi, osim kozmetičkih, kao i do sada ne će biti. Predviđa se i dalje veći rast uvoza od izvoza. Dakle, padat će ili stagnirati zaposlenost, industrijska proizvodnja, izvoz, potrošnja itd. Kao da je riječ o Njemačkoj kojoj je cilj zadržati postojeće stanje, a ne o državi koja gospodarski zaostaje i demografski odumire.postignuća, što je potpuno pogrešno i čini nas slabijima od drugih država. Posljedica takvoga razmišljanja je traženje pozicija preko stranačkih veza, porezna evazija, iseljavanje onih koji znaju samo radom nešto postići, a filozofija “snađi se druže” postala je standard. Promjena na bolje, dakle, ne će biti, već ćemo se i dalje baviti demagogijom i lažnim reformama te pripremom vladajućih za nove izbore, s čime je u skladu i najavljeno rješavanje problema blokiranih građana.
Pedeset posto blokiranih građana duguje iznose do 20.000 kuna, dok je 85 posto ukupnog duga u pojedinačnim kategorijama iznad 100.000,00 kuna, a veliki dužnici su nemalih 18 posto građana. Prijedlogom zakonskih mjera za rješavanje problema blokiranih građana rješava se pitanje kvantitete birača/dužnika, a ne duga, tj. rješava se pitanje mizernih milijardu kuna i velikog broja građana s malim dugom, a ne realnog problema nemogućnosti vraćanja dugova. S obzirom na to da je ukupni dug veći od 42 milijarde, jedino je rješenje traženje načina kako osnažiti gospodarstvo i povećati zaposlenost, pa će se i dugovi vratiti.
Mazanje očiju
Ovakvim polumjerama mažu se oči i novcima sviju plaćaju mali dugovi pojedinaca i to najviše za nepodmirene račune za mobitele i slično. Dakle, država će zajedno s državnim poduzećima pobrisati dugove do 10.000 kuna, bez kriterija, a nije isto spada li dužnik u socijalnu kategoriju ili ima milijunske nekretnine. Privatna poduzeća ukoliko otpišu ionako nenaplativi dug moći će platiti manje poreza na dobit državi. I jedno i drugo rješenje idu na teret onih koji uredno podmiruju svoje obveze. Stanje blokade računa je uostalom nevažno ukoliko dužnik ne radi, račun mu i ne treba, a ako počne raditi i dugovi će se smanjiti. S obzirom na rad Vlade i smjer gospodarstva, jedino rješenje za zadužene građane je isto kao i za nezaposlene- iseljavanje. Tada će se u novim analizama statistika nezaposlenosti i blokada računa prikazivati ružičastom za svih tri milijuna ljudi koji su ostali živjeti u Hrvatskoj.
Marijan Jović
Hrvatski tjednik