Ante Fumić: Lokalni političari uskoro ne će imati nad kim vladati niti će ih imati tko izabrati
Često možemo čuti kako jedino mali i srednji poduzetnici mogu podignuti hrvatsku ekonomiju i kako mladi i obrazovani ljudi trebaju zauzeti istaknutija mjesta u društvu i postati nositeljima svekolikoga napretka. Ističe se i potreba mentalnoga izlaska Hrvatske iz socijalizma, kao i potreba nižih poreza s obzirom na to da visoki porezi i glomazna birokracija djeluju destimulativno za razvoj ekonomije. O ovim temama, ali i o tome kako Hrvatsku „brendirati“ u svijetu razgovarali smo s Antom Fumićem, mladim poduzetnikom i marketinškim menadžerom, koji se ističe promicanjem Like u Hrvatskoj, ali u posljednje vrijeme i u svijetu.
Već nekoliko godina vlasnik ste tvrtke koja se bavi marketingom i odnosima s javnošću (eng. PR). S obzirom na to da ste kao poduzetnik dobro upoznati s poslovnim ozračjem i uvjetima poslovanja u Hrvatskoj, zanima nas što ističete kao najveće probleme s kojima se susreću poduzetnici, posebno mlađi, u Hrvatskoj? Je li riječ o previsokim porezima, hiperregulaciji tržišta ili nečem drugom?
Istina, poduzetništvom sam se službeno počeo baviti 2015. godine, imam tvrtku PRiLIKA od početka 2015. godine. MladiPrvu sam tvrtku otvorio s 26 godina pa kad se pojavite tako mladi, većina potencijalnih partnera se čudi. Gledaju te kao nezreloga i 'zelenoga', a ne kao pozitivnu i svježu priliku za svoj biznis i napredak. Osobno smatram da je takva vrsta podcjenjivanja štetnija od porezne politike, hiperregulacije, i slično. S tim sam se susreo pa znam o čemu pričam.Poslovno je ozračje u Hrvatskoj figurativno rečeno - polarno. Iako smo mediteranska zemlja, s umjerenom kontinentalnom klimom, u poduzetništvu vladaju polarni uvjeti. Početak moga puta u poduzetništvo obilježio je famozni 'j.d.o.o.', jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću. Nakon tri godine poslovanja, ušli smo u PDV, što znači da sada i službeno dajemo 25 posto. Logično, toliko su nam se povećale cijene, u nekim situacijama pala je konkurentnost. I da, porez je previsok. Kolege koji imaju tvrtke u drugim državama, među ostalim, govore i kako imaju porez 10-15 posto. Kolege iz tvrtki u drugim državama govore i kako su kod njih poduzetnici dobrodošli u svakome pogledu. Izlazi im se u susret, drži ih se kao «kap vode na dlanu», dok kod nas to sigurno nije slučaj. Moja tvrtka spada u mikropoduzetništvo, ali i kao takav, reakcija nekad zna biti kao da smo velika prijetnja ili radimo protiv, a ne za. A mi samo radimo posao najbolje kako znamo. Cijela filozofija poslovanja u Hrvatskoj trebala bi biti mnogo jednostavnija od one kakvom se predstavlja, riječ je o uspjehu ili neuspjehu. Znanju ili neznanju. Hiperregulacija, porezi, drugi problemi... mogu biti samo izgovori. Ako ste dobri u svome poslu, ništa vas ne može zaustaviti. Ako ste dobri u svome poslu, a okružje to ne cijeni, promijenite okružje. Svaki problem ima svoje rješenje.
U Vašem je pitanju dobro naglašeno i 'mlađi', jer i u tome leži dio problema. Prvu sam tvrtku otvorio s 26 godina pa kad se pojavite tako mladi, većina potencijalnih partnera se čudi. Gledaju te kao nezreloga i 'zelenoga', a ne kao pozitivnu i svježu priliku za svoj biznis i napredak. Osobno smatram da je takva vrsta podcjenjivanja štetnija od porezne politike, hiperregulacije, i slično. S tim sam se susreo pa znam o čemu pričam.
Koliko je loša ekonomska situacija posljedica naslijeđenih navika i običaja iz socijalizma? Prevladava li kod nas i dalje antipoduzetnički mentalitet prema kojem se za sve treba pobrinuti država i gdje se s prijezirom gleda na individualne inicijative, a posebno na ljude koji iskaču kvalitetnim idejama?
Da, na žalost. Mnogo puta sam se sa svojim projektima našao kao «prozvani krivac» za neke, po meni, i dalje baš zgodne i zanimljive projekte putem kojih mnoštvo ljudi može profitirati. Rekao bih da Hrvati ne znaju surađivati u onome osnovnom poslovnom smislu riječi, uz naravno čast izuzetcima kojih je po mojoj procjeni 20-ak posto od ukupnoga broja poduzetnika i poslovnoga sektora. Podrazumijeva se da je u biznisu bitan interes, ali suradnja podrazumijeva i obostranost. A u Hrvatskoj bi svi surađivali na isključivo svoj interes. I zbog toga postoji antipoduzetničko ozračje. Jedni optužuju druge, a istina je više na strani onih koji žele, a onemogućeni su. Država se prilagodila suradnji u svoju korist i zbog toga bi poduzetnici InicijativeIndividualne su inicijative moja specijalnost - barem što se Like tiče. Prije desetak godina pokrenuli smo udrugu Studentski zbor Gacke, malo kasnije krenuo sam u projekt LIKACLUB, prije tri godine pokrenuo sam agenciju za usluge u komunikacijama PRiLIKA, a prošle godine sa suradnicom sam ušao u još jedan novi projekt pod nazivom The Plitvice Times.trebali plaćati doprinose na plaću, koji su suludo veliki. Na svoju štetu. Zar bi itko radio na svoju štetu? I zašto bi?
Individualne inicijative su već na neki način moja specijalnost - barem što se Like tiče. Prije desetak godina pokrenuli smo udrugu Studentski zbor Gacke, malo kasnije sam krenuo u projekt LIKACLUB, prije tri godine pokrenuo sam agenciju za usluge u komunikacijama PRiLIKA, a prošle godine sa suradnicom sam ušao u još jedan novi projekt pod nazivom The Plitvice Times. Putem sam naišao na mnoge koji su o tim idejama, ali naglašavam – i našim konkretnim aktivnostima, imali svakakva mišljenja. Znao sam kritičare usput priupitati žele li surađivati, uključiti se, konkretno surađivati, popraviti to što smatraju da može bolje, ali uvijek sam dobivao isti odgovor - ne žele, oni samo znaju. I to se zove 'antipoduzetnički mentalitet' , svi nešto 'znaju' i misle, ali rijetki se usude. Zato stvaramo svoje priče, a od ulaska u poduzetništvo s agencijom PRiLIKA pomažemo i drugima da ispričaju svoju priču. Socijalizam čak ne bih miješao u ovu priču, prošlo je 30 godina od socijalizma, bit ću toliko optimističan i reći da je to prošlost. Zanima me budućnost, u kojem ćemo sustavu biti za 30 godina, oko 2050., i nisam siguran da će to biti sadašnji vid kapitalizma.
Politički ratovi u Gospiću, Otočcu, Korenici...
Jedan ste od osnivača 'The Plitvice Times', prvoga turističkog magazina na engleskome jeziku koji promiče 'priče' iz Like, a pokrenut je u listopadu prošle godine. Pred nekoliko godina s nekolicinom mladih ljudi pokrenuli ste i portal 'LIKACLUB'. Koje sve ciljeve želite postići pokretanjem ovih medijskih projekata?
Tako je, maloprije spomenuti, volimo se našaliti – 'lički Times', Plitvice Times, i LIKACLUB, projekti su kojima u medijskom smislu radimo na boljem pozicioniranju Like u Hrvatskoj i svijetu. LIKACLUB je jedini lički nacionalni portal, s velikom bazom čitatelja izvan granica Ličko-senjske županije, a Plitvice Times također je jedini lički međunarodni turistički magazin, ali s velikom bazom čitatelja izvan granica Republike Hrvatske.
S jedne strane LIKACLUB je portal koji održavamo jer volimo Liku i želimo ju pričati pozitivnije, onako kako smatramo da je ispravno. Nacionalni mediji često se Like sjete samo kad je riječ o velikoj katastrofi, nekome priglupom komentaru ili izjavi, tragičnoj prometnoj nesreći i slično. Međutim, u posljednje vrijeme primjećuju se neki pomaci i u tom pogledu. Što se tiče LIKACLUB-a, nedavno smo proslavili četvrti rođendan od pokretanja portala, vjerujem da dobro radimo svoj posao iako je još mnogo mjesta za napredak. Sad primamo nove ljude, pa ćemo i tome prionuti pojačanim snagama. Lika je lijepa, ali netko to mora i reći. LIKACLUB to kaže. Plitvice Times međunarodni je turistički magazin koji će pričati upravo ono što mu ime govori, pa i šire od toga. S kolegicom sam prošlog ljeta na jednoj večernjoj kavi zaključio kako Lika nema medija koji su svjetski, medija koje razumije mnoštvo stranaca koji prolaze našim krajevima. U kratkome smo vremenu krenuli u realizaciju, a ono što sada možete vidjeti je magazin s kvalitetnim webshopom. S toplim, fotografskim, jednostavnim i turističkim pričama turista koji gledaju Plitvička jezera i Liku nekim drugačijim očima. Potrudili smo se i da izgleda svjetski, nadamo se da smo i uspjeli. Plitvice Times ulazi u svoju prvu sezonu, krajem godine ćemo komentirati što je bilo dobro, a što ćemo poboljšati.
Imate li dojam da Lika, ali i općenito drugi krajevi Hrvatske, još uvijek ni približno ne iskorištavaju svoje turističke potencijale? Treba li nam jače 'brendiranje' turističkih odredišta?
Naravno da imam takav dojam. Ali nemojmo zanemariti da Lika, izuzev Plitvica, nije turistički kraj, tj. nije kraj s PovezivanjeRekao bih da nam ne treba jače brendiranje turističkih odredišta, ono što nam treba jest kvalitetnije povezivanje turističke Ličko-senjske županije. Naglašavam, cijele županije, ali i šire, jer kad stranac dođe iz Kine njemu je županija stran pojam. A ako dođe razgledavati Plitvička jezera, može ga se usmjeriti i druge općine i mjesta. Na tragu toga, s našim medijskim projektom Plitvice Timesom, želimo upravo umrežiti područje 100-200 kilometara od Plitvica. Zato u magazinu možete pronaći priče iz Karlovca, Gospića, Otočca, Senja, i sličnih destinacija. Vjerujemo da je i to doprinos povezivanju, a naši partneri već su to počeli i prepoznavati.turističkom tradicijom. Ličani su se kroz prošlost bavili poljoprivredom i šumom. Turizam je nova grana koja se tek mora razviti od strane lokalnog stanovništva. Ipak, mora se priznati da su veliki pomaci u turizmu vidljivi u posljednje dvije godine. Otočac iz godine u godinu bilježi sve veći broj posjeta, Lovinac je razvio svoju mikroturističku priču podno Velebita, Senj tradicionalno dobro turistički radi i ima mnoštvo događanja, Novalja to jasno i glasno komunicira i događanjima usmjerava u mirniji i sportski turizam, Plitvička jezera postaju svjesna da mogu pogurati i ostali dio županije. Sinergija će kad tad reći svoje, ako već nije počela pričati. Rekao bih da nam ne treba jače brendiranje turističkih odredišta, ono što nam treba jest kvalitetnije povezivanje turističke Ličko-senjske županije. Naglašavam, cijele županije, ali i šire, jer kad stranac dođe iz Kine njemu je županija stran pojam. A ako dođe razgledavati Plitvička jezera, može ga se usmjeriti i druge općine i mjesta. Na tragu toga, s našim medijskim projektom Plitvice Timesom, želimo upravo umrežiti područje 100-200 kilometara od Plitvica. Zato u magazinu možete pronaći priče iz Karlovca, Gospića, Otočca, Senja, i sličnih destinacija. Vjerujemo da je i to doprinos povezivanju, a naši partneri već su to počeli i prepoznavati.
Kako ocjenjujete društveno-političku i demografsku situaciju u Lici?
Svakome izvan Like, kao i svakome u Lici, jasno je da su obje situacije loše. Ipak, jedna je s tendencijom promjena nabolje, dok za drugu nisam siguran. U svakome slučaju, dobro je što su svi svjesni problema. Društveno-politička situacija već mnogo godina vrti se oko velikih političkih ratova koje možete pronaći u Otočcu i Gospiću, a od prošlih izbora i u Korenici. Podijeljeni su mediji, ljudi, projekti, društva, događanja - sve. Izuzetno sam žalostan bio kad mi je kolega koji je bio nazočan na nedavnome obilježavanju Dana Grada Otočca rekao kako su u dvorani doslovno jednom govorniku pljeskali jedni, a drugom drugi ljudi, u istoj dvorani. Podjele idu toliko duboko i toliko djeluju rušilački na Ličko-senjsku županiju da više nisam siguran mogu li ju sadašnji akteri izvući iz gliba. Političke stranke zaboravile su ljude, politika je zaboravila da samo struka i znanje mogu pomoći Lici. Članstvo u stranci odavno je postalo relativno jer mnogi članovi stranaka nemaju ništa od toga. Samo uska šačica ljudi, neovisno koje vladajuće stranke, često drma glavnim proračunima u gradovima i općinama. Postoje u Ličko-senjskoj županiji i svijetli primjeri političara, nadam se da će oni ipak biti glasniji i konkretniji u realizaciji.
Cijenim vlast, ali smatram da vlast mora dati priliku ljudima koji nešto znaju. A vlast to u većini slučajeva ne da, iz tog razloga Lika ima manje od 50 000 stanovnika, u Hrvatskoj ju nitko ni ne spominje kao problem, već se ona tako sama po sebi podrazumijeva. Siromašna, bez ljudi, neobrazovana. A to uopće nije istina. U našem kraju ima bogatih ljudi, i duhovno i financijski, a o obrazovanju bi se isto dalo govoriti. Osobno poznajem ljude sa znanjem koji žele pomoći svom kraju, ali ne žele se dati u ralje politike jer bi se na taj način osobno kompromitirali i postali kao oni koji Lici ne idu na čast. To vam dovoljno govori o stanju svijesti i zašto iz Like pričaju budale, a pametni šute...
Ismijavanje projektu za Udbinu
Svojedobno se spominjala izgradnja svemirskog centra za orbitalne letove u Udbini od strane jedne švicarske firme, no lokalni su se novinari ismijavali toj inicijativi koja je imala potencijale da donese radna mjesta, a da o PR benefitima Like ne govorimo. Tu se opet vraćamo mentalitetu i rekao bih svojevrsnome strahu od investicija, inovacija i promjena. Kako to komentirate, čime je taj strah uvjetovan?
Da, sviđa mi se ovo pitanje jer sam igrom slučaja bio sitan dio u toj priči. Preko portala LIKACLUB otvoreno smo afirmativno pisali i pratili projekt u njegovim početcima. Projekt u Udbini na žalost nije uspio. Igrom slučaja, a nekad i (s)Udbine, to tako biva. Profesor i znanstvenik Slobodan Bosanac koji je bio jedan od glavnih ljudi u Hrvatskoj zadužen za taj projekt, zaista se trudio osvijestiti hrvatskoj javnosti i medijima da je bitno i izvedivo napraviti svemirski centar u Udbini. Imao je viziju, kao i ulagači iz inozemstva. Dio infrastrukture je već postojao, ali je trebalo posložiti financijsku konstrukciju i nastaviti raditi na razvoju. Osobno sam bio zaista zainteresiran za uspjeh tog projekta, kako iz privatnih razloga, tako i poslovnih. Kao što navodite, PR benefiti Like bili bi brojani na svjetskoj razini, a ne na lokalnoj ili državnoj. Otvorili bi si put za znanstvenike, edukacije, turizam, i mnoštvo toga. No s obzirom na to da je taj projekt stao, pustimo to. Strah od investicija i inovacija proizlazi iz vlastite nesigurnosti ljudi, ali i iz zavisti u našem narodu. U vrijeme pokretanja tog projekta, nakon prvog pozitivnog hype-a u medijima, ubrzo je počelo i ismijavanje lokalnih stanovnika. Lokalni novinar snimio je ljude na ulici kako komentiraju svemirce, dolazak svemirske luke u Udbinu i slično. Taj video postao je popularan, ismijavale su Udbinu odmah i nacionalne televizije, novinari,... zašto nam to treba? Želim reći, nije to samo «strah», u našoj državi se i konkretno djeluje protiv investicija i inovacija. Iz zavisti, zlobe, pokvarenosti. Nije to samo gledanje sa strane, već se motivirane i svježe ideje pokušava ugasiti i poniziti, u narodu bi se reklo «podmetnuti nogu». To je glavni problem Hrvatske, pobjeda neznanja nad znanjem, i pobjeda gluposti nad pameti.
Što bi po Vama trebalo učiniti za gospodarski i demografski oporavak Like?
Potrebno se udružiti i zbiti redove. Ono što politika uporno ne želi, biznis uporno treba. Prije nekoliko godina kad sam pokretao lički portal, ako se dobro sjećam poslao sam jedan mail svim drugim portalima, u smislu da smo mi novi, ali želimo surađivati s njima. Što mislite, jesam li dobio i jedan pozitivan odgovor? Niti jedan. Neki su me kasnije još i besramno nasanjkali. Dakle ključni problem koji radi protiv gospodarskog oporavka Like je velika podijeljenost. Možda to čak ne bi bio problem da smo veći i da imamo više stanovnika, ali kad se dijelite u najslabije naseljenoj županiji u Hrvatskoj, ne piše vam se dobro.
Demografski se Lika sustavno prazni već više od 50 godina. Kad gledate stare popise stanovništva u Ličko-senjskoj županiji, posebno je dramatična situacija u selima. Sela koja su nekad imala 500-600 stanovnika, školu i trgovinu, danas više nemaju niti 100 stanovnika, ni školu niti trgovinu. To je po meni nepovratno i nepopravljivo. Lokalni političari ne gledaju to kao ključan problem, iako je to njihov najveći problem. Uskoro ne će imati nad kim vladati, niti će ih imati tko izabrati. Demografija je nacionalni problem, mislim da profesor Šterc zna mnogo više o toj problematici, pa neka stručnjaci kažu svoje.
Loša demografska situacija nije, međutim, danas obilježje samo Like, nego i drugih hrvatskih krajeva. Negativni prirodni prirast praćen sve snažnijih iseljavanjima iz Hrvatske prijeti potpunom demografskom katastrofom, urušavanjem mirovinskog, zdravstvenog, ali i sigurnosnog sustava. Kako kao pripadnik mlađega naraštaja gledate na iseljavanje, posebno mladih ljudi iz Hrvatske? Jesu li uzroci isključivo ekonomski ili su ljudi izgubili vjeru u promjenu na bolje u našoj zemlji?
Pa gledajte, ono što se dramatično događa u Slavoniji, događa se i u Lici. Razlika je u tome što se o Slavoniji u medijima priča, a o Lici se ne priča. 'Projekt Slavonija' je dobar i ispravan korak, ja osobno držim da se mora pokrenuti i 'Projekt Lika'. Imamo sve što ima i Slavonija, na žalost, u negativnom kontekstu. I vjerovali ili ne, što je potvrđeno i matematički, Lika je još praznija od Slavonije. Iseljavanje iz Hrvatske gledam kao rezultat ukupnog nezadovoljstva građana. Niti je sve u novcu, niti je sve u ljubavi prema državi. Svega morate imati dovoljno da biste bili zadovoljni. Nama u Hrvatskoj vole prodavati priču da mi nismo svjesni koliko nam je dobro, a ja bih dodao i da nismo svjesni koliko nam je loše. Nigdje nije savršeno, ali u Hrvatskoj može biti bolje.
Isključivost ubija
Pridonose li stvaranju negativne slike o Hrvatskoj i mediji potenciranjem loših sadržaja i rijetkim isticanjem pozitivnih primjera?
Na žalost, da, prije dvije godine radio sam za jednoga ličkog klijenta i čekali smo prilog o njemu na jednoj nacionalnoj televiziji. Nisam znao kada će biti emitiran pa sam LikaOno što se dramatično događa u Slavoniji, događa se i u Lici. Razlika je u tome što se o Slavoniji u medijima priča, a o Lici se ne priča. 'Projekt Slavonija' je dobar i ispravan korak, ja osobno držim da se mora pokrenuti i 'Projekt Lika'. Imamo sve što ima i Slavonija, na žalost, u negativnom kontekstu. I vjerovali ili ne, što je potvrđeno i matematički, Lika je još praznija od Slavonije. Iseljavanje iz Hrvatske gledam kao rezultat ukupnog nezadovoljstva građana. Niti je sve u novcu, niti je sve u ljubavi prema državi. Svega morate imati dovoljno da biste bili zadovoljni. Nama u Hrvatskoj vole prodavati priču da mi nismo svjesni koliko nam je dobro, a ja bih dodao i da nismo svjesni koliko nam je loše. Nigdje nije savršeno, ali u Hrvatskoj može biti bolje.dnevnik gledao od početka do kraja te se tad ozbiljno zapitao u kojem to smjeru ide. Jedini pozitivan primjer u tom dnevniku, jedina pozitivna priča u tih 45 minuta trajanja najgledanije informativne emisije, bila je upravo ta. I to kao zadnji prilog. Toliko je Hrvatska pozitivna. Morate imati na umu i da digitalni mediji i portali traže klikove, tisak kupovanje novina, televizije gledanost televizije. To su reference medija, njihovi rezultati su mogućnost zarade od marketinga. Kako bi došli do tih rezultata, nekad se izgubi granica u načinu pisanja naslova. Glavni urednici i mediji imaju veliku odgovornost biti uspješni i ne biti dosadni. S obzirom na to da se i sam bavim medijima, ne ću osuđivati kolege iz medijskoga biznisa, vjerujem da u mnoštvu slučajeva uopće nema zle namjere. Iz osobnoga iskustva znam i da Hrvati izuzetno vole klikati crnu kroniku, a manje pozitivne priče. Jesu li mediji baš uvijek krivi? Zapitajmo se bi li mediji objavljivali crnu kroniku da im ona ne daje dobre rezultate? Zaključujem protupitanjem, moraju li se mijenjati mediji ili ljudi koji čitaju medije?
Kako pobijediti apatiju, pesimizam i rezignaciju te mlade zainteresirati da ostanu u Hrvatskoj? Trebaju li se mladi više društveno angažirati? Imate li kakvih ideja?
Da, pobijediti možemo radom. Ukratko, od vremena kad sam otvorio tvrtku, više nemam vremena za politiku. Pratim sva aktualna zbivanja, ali nemam vremena na to trošiti aktivnu energiju. Ne treba biti pesimističan, treba se truditi, činiti bolje i svojim primjerom pokazati da se može. Uvjeren sam i na svom putu upoznao sam mnoštvo dobrih i sposobnih ljudi koji su samo tražili mjesto gdje se mogu dokazati, to je ono što treba podržati. Osobno sam najviše o poslu naučio dok sam volontirao u udrugama, radio na projektima gdje nisam zarađivao. Ali to nisu bile 'stručne' vještine, već one ljudske, komunikacijske. Moramo se naučiti pričati i surađivati, to je glavna ideja za cijelu Hrvatsku. Isto tako, moramo se naučiti ne biti zavidni i jalni, jer cijela Hrvatska često ne voli nove stvari, nove ljude koji imaju svoje mišljenje. A onda opet s druge strane, Hrvatska žudi za promjenama. Moramo se odučiti, želimo li ili ne želimo. U mnogim zapadnim državama na koje se volimo ugledati i nametnuti pojedine stavove iz njihovih sustava, različitost je bogatstvo. Ali u Hrvatskoj se drugo mišljenje ne cijeni. U tom pogledu potpuno smo isključivi, politički i poslovno, a rezultat je uvijek isti - podjele. Ja ne moram misliti kao vi, a i mogu, stvar je izbora. To je ideja koja bi pobijedila opću nezainteresiranost. Ljudi kao vrsta vole uključivost i skupinu, a Hrvatska je postala prilično isključiva zemlja. Zato su nam skupine razbijene, a rezultati loši.
Aktivno se bavite društvenim mrežama pomoću kojih je Donald Trump, ističu stručnjaci, i pobijedio na predsjedničkim izborima u SAD-u. No u posljednje vrijeme spominje se njihova jača kontrola pa i osnivanje internetske policije. U Njemačkoj već vidimo da su uvedene restrikcije glede tzv. govora mržnje na internetskim bespućima. Kako gledate na te najave?
Da, društvene su mreže najjači medijski alat u povijesti. Trump je samo iskoristio ono što su mu društvene mreže ponudile, ne vidim tu nikakav problem. Niti jedna država svijeta nije bila spremna na društvene mreže, a još će proći vremena dok to zaista budu. Nešto što je digitalno, svjetski rasprostranjeno, neopipljivo, teško možete kontrolirati bilo kojim zakonom. Jeste li svjesni da je zanimanje imena 'community manager' - menadžer za upravljanje društvenim mrežama, osmišljeno u skladu s potrebom na tržištu prije 3-4 godine? Potreba za čovjekom koji upravlja poslovnim profilima osoba i tvrtki. Želim reći, sve se događa izuzetno brzo i u hodu. Zanimanje koje je danas u punom jeku, prije nekoliko godina nije postojalo.
Govor mržnje treba sputavati, ali mnogi alati za to već postoje. U postavkama svake Facebook stranice postoje mogućnosti za blokiranje prostih riječi, u tri intenziteta. Isto tako, Facebook svakoj stranici omogućuje izbacivanje korisnika sa stranice, brisanje komentara, i slično. Ne ću ulaziti u detalje, ali postavke privatnosti svakoga profila na Facebooku prilično su jasne. Mislim da tom problemu pridajemo previše pozornosti, jer Facebook na tom problemu ozbiljno radi već godinama. Uz to, mnoštvo Facebook stranica je u posljednjih nekoliko mjeseci ugašeno, Facebook je svjestan da kao tvrtka mora sama raditi na restrikcijama, jer ne postoji 'svjetski zakon'. Često zaboravljamo da je Facebook tvrtka, dakle tvrtka koja radi posao. Na njima je ogroman profit, ali i ogromna odgovornost. Treba nekad imati razumijevanja za njih. Shodno tome, ne postoji svjetski pravni okvir, vjerujem da će se tek razviti s vremenom. Kad imate gotovo 2 milijarde korisnika, od 7 milijarda stanovnika na svijetu, teško je držati red. I bit će sve teže, ali vjerujem u njih.
Rješenje su ljudi izvan politike
Vidite li na političkim obzoru Hrvatske snage koje bi mogle dovesti do pokretanja pozitivnih promjena i oslobađanja kreativnih čimbenika što bi djelovalo stimulirajuće na ekonomski i demografski oporavak?
Smatram da se pozitivne promjene već događaju, ali ne zbog politike. U politici u Hrvatskoj ne treba tražiti rješenje, već u ljudima izvan politike. Rimac s automobilom, Mrvoš s pametnom klupom, kao i slični inovatori i mladi poduzetnici, oni su koji mogu preokrenuti trendove. Politika ako zna, može osigurati uvjete za poslovanje, pa i uvjete za demografski oporavak. Pitanje je vremenskoga odmaka, jer što god napravili, za prve mjerljive rezultate često treba čekati i po nekoliko godina. A nismo poznati po strpljivosti. Vidjet ćemo što će vrijeme reći, ali osobno se ne uzdam u to da će nam politika nešto u životu popraviti, sami se moramo potruditi i raditi na tome.
Davor Dijanović
Hrvatski tjednik