Kako pobijediti pesimizam

Ako imalo ima uvid u hrvatske prilike onako kako ih se predstavlja u medijima, nije mu teško RHzaključiti da su Hrvati prilično veliki pesimisti. Taj 'crni' odnos prema stvarnosti ide toliko daleko da neki sumnjaju u sam projekt stvaranja hrvatske države, smatrajući ga neuspjelim, dok mnogi tvrde kako se svuda u svijetu bolje živi negoli u Lijepoj Našoj. Dio pesimizma svakako je opravdan, ali samo dio. Kad Hrvatsku u bilo čemu usporedimo s drugim državama, dolazimo do službenih podataka Europske unije u kojima se naša država nalazi gotovo na začelju uspješnosti, s jedne strane, ali kad privatno razgovaramo sa strancima koji nas poznaju i imaju iskustva s našim ljudima i prilikama, oni su puni hvale kad govore o Hrvatima. Postoji čak i ljestvica 'sretnosti' pojedinih zemalja u svijetu na kojoj se Hrvatska nalazi negdje u sredini, naravno iza Slovenije, ali ispred Srbije i Bosne i Hercegovine, što nije nikakva razlika u usporedbi s tim poretkom u bivšoj Jugoslaviji. Osobno sumnjam da je sreća, bilo pojedinačna ili kolektivna, znanstveno mjeriva, ona je obično subjektivna i time nedovoljno dokaziva. Ali oni koji provode i vole ankete, rado postavljaju odgovarajuće pitanje o (ne)sreći i onda slažu svoje ljestvice.

Hrvatski pesimizam ima neko svoje povijesno 'opravdanje'. Hrvatska je stoljećima bila prisiljena živjeti u Starčevićzajednicama s nevoljenim susjednim narodima, Hrvati nisu bili svoji na svome, često su bili prisiljeni biti 'dobre sluge loših gospodara' itd. Tek kad je otac domovine Ante Starčević u 19. stoljeću ustvrdio da bi u Hrvatskoj trebali vladati samo Bog i Hrvati, došlo je do konačnoga konstituiranja hrvatske nacije. To je bilo kasno, gotovo prekasno. Unatoč toj samorazumljivoj postavci, u Hrvata još ima pojedinaca i skupinica koji bi nas rado ponovno odveli u veće zajednice, recimo u neku novu Jugoslaviju, koju tako ne nazivaju jer je kompromitirana, nego joj daju 'zaobilazna' imena kao Regija, Jugosfera i tome slično. To je hrvatskim Ustavom zabranjeno, ali takva zabrana još nije pretočena u zakon s kaznenom odredbom. U Njemačkoj postoje tzv. Reichbürgeri, navodni građani propaloga Njemačkoga Reicha koji ne priznaju Saveznu Republiku Njemačku pa dolaze pod udar zakona. Takvo bi nešto trebalo uvesti u Hrvatskoj, samo bi 'Reich' trebalo zamijeniti s prije navedenim nazivima, u stvari krinkama iza kojih se krije jugoslavenstvo. Osnivač patuljaste strančice 'Nova ljevica'

Dragan Markovina više je puta izjavio kako 'nikad nije bio veći Jugoslaven nego danas', isto što govore i njemački markReichbürgeri kad tvrde da sadašnja Njemačka ne postoji, da Njemački Reich nije ukinut porazom u Drugom svjetskome ratu. Potonji dolaze u sukobe sa zakonom i policijom, dok u Hrvatskoj širenje jugoslavenstva nije kažnjivo jer, navodno, spada pod rubriku 'sloboda mišljenja', a to ne bi smjelo biti. Ponovno ćemo jednu važnu političku činjenicu usporediti s njemačkom praksom, naime demokracija u Njemačkoj nije anarhija, oni koji bi se poslužili sredstvima demokracije da bi ju ukinuli, u Saveznoj bi Republici Njemačkoj naišli na čvrst otpor državnih institucija, odnosno demokracije kao sustava koji Nijemci nazivaju 'wehrhafte Demokratie', obrambena demokracija. Njemački je Ustavni sud ustvrdio da se ni odlukom većine građana ne može ukinuti demokracija! To je njemačka HrvatskaKad Hrvatsku u bilo čemu usporedimo s drugim državama, dolazimo do službenih podataka Europske unije u kojima se naša država nalazi gotovo na začelju uspješnosti, s jedne strane, ali kad privatno razgovaramo sa strancima koji nas poznaju i imaju iskustva s našim ljudima i prilikama, oni su puni hvale kad govore o Hrvatima. Postoji čak i ljestvica 'sretnosti' pojedinih zemalja u svijetu na kojoj se Hrvatska nalazi negdje u sredini, naravno iza Slovenije, ali ispred Srbije i Bosne i Hercegovine, što nije nikakva razlika u usporedbi s tim poretkom u bivšoj Jugoslaviji.pouka iz doba tzv. Weimarske Republike, (1918.-1933.) u kojoj su nacionalsocijalisti uz pomoć nekih konzervativnih stranaka postupno potiskivali demokraciju da bi ju pri kraju preko parlamentarne većine u Reichstagu ukinuli uspostavivši svoj jednopartijski nacionalsocijalistički totalitarni sustav. Sve je išlo 'po zakonu', ali bez referenduma, to jest neposrednoga pitanja naroda. U Europskoj uniji to više nije moguće premda neke njezine države naginju autoritativnom načinu vladavine. Hrvatskoj se takvo što ne bi smjelo dogoditi.

Siromaštvo se može svladati u domovini

Ono što hrvatske građane najviše tišti loše je gospodarsko stanje. Naravno, postoje i donekle opravdani razlozi za to, primjerice strahoviti gospodarski gubitci uzrokovani Domovinskim ratom i vrlo nestručno, zapravo kriminalno provedena privatizacija. Prema podatcima iz raznih međunarodnih izvora, prosječna godišnja plaća u Hrvatskoj god. 2017. iznosila je 10.959 eura, (mjesečno 913 eura) čime se Lijepa, ali siromašna Naša našla na 37 mjestu svjetske Proračunljestvice na čijemu se čelu nalaze Monaco, Liechenstein, Norveška, Švicarska, Njemačka, Danska, Švedska, Irska itd., a na začelju Gana, Bangladeš, Nepal, Etiopija, Afganistan, Kongo i Madagaskar.

Ispred nas se od europskih država nalaze, među ostalim, sve zapadne zemlje, ali od bivših komunističkih Slovenija, Češka, Poljska i Mađarska. To da su iza nas Srbija, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Albanija i Kosovo, ne bi nas trebalo tješiti jer su i u socijalizmu nosili fenjere ekonomskoga razvoja. Da u Hrvatskoj nije bilo rata i da je gospodarska pretvorba provedena barem onako kao u Sloveniji, možda bi se Hrvatska našla glede ekonomskoga prosperiteta u društvu Austrije i Italije, svakako bila bi gospodarski slična Sloveniji, Poljskoj i Češkoj. Naime, bio je u pitanju i manjak vizija kako se izvući iz socijalističkoga ekonomskog modela u kojemu nije bilo posve jasno tko su vlasnici sredstava za proizvodnju, a to je osnovno pitanje kad je riječ o tome kako unaprijediti gospodarstvo. Budući da je tu bilo više vlasnika, od banaka do zaposlenih, krajnje odluke ipak je donosila Partija i neki stručni timovi, tzv. tehnokrati, pa je to urodilo svojevrsnom anarhijom u kojoj se nije znalo 'tko pije, a tko plaća'. Tako su bivši direktori nakon pada komunizma uz pomoć jeftinih kredita za sitna pare pokupovali poduzeća i onda ih raskomadali ili preprodavali. Osim rata, došao je i gubitak izvoznoga tržišta susjednih zemalja. Mnoge su tvrtke bile tehnološki zastarjele.

Sve u svemu, hrvatsko se gospodarstvo još dugo vremena ne će naći na onoj razini na kojoj je bilo u vrijeme Padcvjetanja socijalističke 'mješovite ekonomije' sastavljene od društvenih do privatnih tvrtki. Poslije uspostavljanja neovisnosti i demokracije stranci su masovno pokupovali naše najvažnije tvrtke, od kojih su neke bile prethodno sanirane državnim novcem (!), no to nije bila 'pljačka', kako tvrde neki novinari, nego poslovanje s valjanim kupoprodajnim ugovorima, mi smo prodavali, stranci su kupovali. A sad kukamo radi toga.

Sve rečeno jedan je od uzroka hrvatskoga pesimizma jer učinjeno više nije moguće ispraviti. Narod kaže: 'Prošla baba s kolačima'. Stvarno je zastrašujuće kako su Hrvati svih političkih uvjerenja, (najviše socijaldemokrati!) jeftino prodavali svoje najuspješnije tvrtke strancima dobro znajući da će oni zaradu prebacivati na svoje bankovne račune, a ne investirati u oporavak našega gospodarstva: tzv. grinfild investicija, (osnivanja novih proizvodnih pogona) gotovo nije bilo. Naravno, postoje mladi i pametni poduzetnici koji su se osmjelili na osnivanje novih tvrtki i bivaju sve uspješniji, ali oni moraju proći kroz pravu džunglu hrvatske administracije s neizvjesnim vremenskim trajanjem da bi u papirologiji postigli ono što se u inozemstvu rješava za samo nekoliko dana.

Protiv korupcije i nepotizma mora se nesmiljeno boriti

Razloge pesimizmu u Hrvata valja tražiti i u dvjema najpogubnijim društvenim boleštinama pod nazivom korupcija i KOrupcijanepotizam. Svatko zna da to razara društvo, ali smatra nečim neizbježivim, čak prirodnim. Tek kad bi država drastičnim zakonima kažnjavala te dvije pojave, obični bi se građani mogli nadati da će nestati. Ali sudski procesi u svezi s korupcijom i nepotizmom traju vječno i onda često predmeti zastarijevaju pa obični ljudi zaključuju kako 'vrana vrani oči ne kopa'. Mladi ljudi uočavaju da u takvu društvu nemaju perspektive i odlučuju se na iseljenje, često bez povratne karte. Sociolozi odavno upozoravaju da demografsko propadanje ugrožava sam opstanak Nacije, ali političari to slušaju ili ne slušaju, često jednostavno ignoriraju. Da budemo drastični: jednoga će dana vladajući vidjeti da osim njih i prenapuhane državne administracije u Hrvatskoj više ne će biti za rad sposobnoga stanovništva. To SolidarnostU Hrvatskoj se za one koji rade ipak isplati živjeti, da je društvena solidarnost među običnim ljudima velika, da imamo povoljnu klimu i lijepu domovinu, da smo slobodni ako se borimo za slobodu u svagdašnjemu životu, da državne institucije ipak rade manje-više učinkovito itd. Ali ništa nikome u Lijepoj Našoj ne će biti darovano besplatno, a najmanje iz fondova Europske unije, sve treba započeti s vlastitim snagama i ulozima, zatim biti strpljiv do prvih uspjeha.bi onda bio, kako se govorilo za vrijeme Turaka, Finis Croatiae, okončanje Hrvatske. Nadamo se da to malo tko želi i da se ne će dogoditi.

Mediji uživaju u crnim slikama hrvatske zbilje

Pesimizam u Hrvatskoj naveliko šire i mediji koji uveličavaju tamne strane života i šute o svjetlima kojih ima, ali Crnoostaju nepoznate. Netko u medijima očito djeluje u smjeru izazivanja nelagode, straha i besperspektivnosti kako bi prouzročio odbojnost prema hrvatskoj državi koju neki utjecajni javni djelatnici nisu željeli, a takve je Tuđman procijenio u količini od oko 20 posto u utjecajnim slojevima društva. Na kraju, ipak moramo ustvrditi da se u Hrvatskoj za one koji rade ipak isplati živjeti, da je društvena solidarnost među običnim ljudima velika, da imamo povoljnu klimu i lijepu domovinu, da smo slobodni ako se borimo za slobodu u svagdašnjemu životu, da državne institucije ipak rade manje-više učinkovito itd. Ali ništa nikome u Lijepoj Našoj ne će biti darovano besplatno, a najmanje iz fondova Europske unije, sve treba započeti s vlastitim snagama i ulozima, zatim biti strpljiv do prvih uspjeha. Pesimizmu ne bi smjelo biti mjesta u hrvatskome društvu. Njega treba potiskivati zajedničkim snagama poštenih rodoljuba. U tu svrhu valja promijeniti niz zakona, počevši od Izbornog zakona pa do preambule Ustava Republike Hrvatske, zatim smanjenja broja općina i županija, davanja prednosti mladim bračnim parovima kod dodjele radnih mjesta i stanova itd. Lijekovi protiv pesimizma postoje, treba ih samo redovito uzimati.

Gojko Borić
Hrvatski tjednik

Sub, 8-02-2025, 11:28:13

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.