Euro ili kraj monetarne suverenosti

Uza sve probleme, poput nejasne porezne politike ili propasti poljoprivrede, koji traže žuran odgovor i dugoročan plan, hrvatska Vlada, ostavljajući ih po strani, još jednom nameće dobro poznatu i vječnu temu. Ničim posebno izazvana, opet se pojavila želja za žurnim uvođenjem eura kao službene valute u državi. Premijer Andrej Plenković najavio je kako će Ministarstvo financija, Ministarstvo gospodarstva i HNB za nekoliko tjedana pokrenuti proces koji će voditi do preuzimanja eura za nekoliko godina, a HNB pripremio je hrvatsku strategiju za njegovo uvođenje. Prema toj bi se strategiji u Hrvatskoj već 2022. godine mogao koristiti euro umjesto kune, a svi izračuni koristi i rizika ulaska u eurozonu trebali bi biti objavljena krajem mjeseca. Uslijedila bi potom javna rasprava, čiji je ishod poznat, Hrvatska jednostavno mora uvesti euro kao valutu, željeli mi to ili ne.

Kriteriji iz Maastrichta

S obzirom na to kako smo, zahvaljujući politici fiksnoga tečaja HNB-a, štednji i određivanja cijena u eurima ionako NerazumnoNerazumno je ulaziti u proceduru uvođenja eura kao valute kada je potpuno nepoznat smjer kretanja budućega razvoja Unije.de facto zemlja bez vlastite valute, uvođenje eura vjerojatno kratkoročno ne bi proizvelo znatan ekonomski utjecaj.

Kriteriji iz Maastrichta koje jedna zemlja treba zadovoljiti kako bi uvela euro su, pojednostavljeno objašnjeno, stabilnost cijena, tj. mala inflacija u određenome razdoblju, udjel proračunskoga deficita opće države u bruto domaćemu proizvodu ispod tri posto, udjel bruto duga opće države u BDP-u manji od 60 posto, kamatne stope na razini ili neznatno iznad kamata referentnih zemalja te fluktuacija tečaja između eura i valute kandidata u dogovorenim granicama. U dvije godine prije prihvaćanja eura zemlja kandidat ne smije devalvirati svoju valutu.

Hrvatska već sada naizgled može lako zadovoljiti sve kriterije osim deficita državnoga proračuna i dovoljno bi bilo više štedjeti te smanjiti manjak u proračunu kako bismo imali euro za valutu, bez obzira na kvalitetu ekonomije. Razvoj situacije oko Agrokora ipak bi mogao poremetiti planove eurozagovornika jer smo Rusiji vjerojatno obećali nadoknaditi gubitke njihovih banaka.

Što dobivamo, a što gubimo

Prava je šteta što se kunom nismo nikada niti ćemo se koristiti kao instrumentom ekonomske politike jer se u proceduri uvođenja eura ne bismo smjeli koristiti labavijom EurozonaPravi razlog nove ofenzive oko uvođenja eura vjerojatno ipak leži u namjeri jakih država da razbiju Inicijativu Triju mora uvlačenjem Hrvatske u eurozonu.monetarnom politikom te bi se sadašnja monetarna politika zacementirala za sva vremena. Umjesto rasprave o tomu jesmo li sposobni uvesti euro, trebali bismo analizirati što mi imamo od eura i što bismo njegovim uvođenjem dobili, a što izgubili. Dobili bismo svakako stabilnost tečaja, na žalost ništa više od toga, a stabilno se može i propadati. Rizik pada konkurentnosti mnogo je veći. Imati istu valutu kao i zemlje koje su razvijenije i produktivnije od nas, bilo bi ekonomsko samoubojstvo, što se najbolje očitovalo na primjeru Grčke. Ako već imamo visoki priljev strane valute u zemlju, ustvari trebamo braniti kunu od njezina jačanja, što se moglo iskoristiti plasmanom jeftine emisije novca bankama koje bi onda povoljno kreditirale industriju i poljoprivredu.

Pravi razlog nove ofenzive oko uvođenja eura vjerojatno ipak leži u sukobu SAD-a s Francuskom i Njemačkom. Inicijativa Triju mora putem koje se Hrvatska počela povezivati s Poljskom i Mađarskom, koje također nisu u eurozoni, i blok suprotstavljen hegemoniji Berlina predstavlja veliku smetnju najsnažnijim članicama eurozone. A to se savezništvo najlakše može razbiti privlačenjem Hrvatske u svoju interesnu zonu.

Dvije brzine

Bez obzira na želje predsjednika Europske komisije Jean Claude Junckera da se zajednička država razvija jednako u svim njezinim državama članicama, budućnost Europske unije vjerojatnija je kao Unija dviju brzina, u kojoj će one izvan bogatoga kluba biti u podređenome položaju, ali sasvim sigurno uz otvorene trgovinske granice. Ako bi Hrvatska ostala izvan fiskalnoga kluba snažnijih država, imala s njima slobodnu trgovinu i uz to preuzela euro kao vlastitu valutu te se odrekla monetarnoga suvereniteta, uništila bi konkurentnost gospodarstva s jedinim ishodom pretvaranja zemlje u koloniju zapadne Europe.

Uistinu je potpuno iracionalno ulaziti u proceduru uvođenja eura kao valute kada je potpuno nepoznat smjer kretanja budućega razvoja Unije. Postoji barem pet različitih scenarija i još više različitih mišljenja, inicijativa i želja. Prije bilo kakve avanture dijeljenja valute s drugim državama treba definirati ustroj zajedničke države. Za euro imamo dovoljno vremena, a ova kao i druge vlade trebaju razmisliti i odlučiti o prioritetima vlastitoga djelovanja što bi, umjesto nametnutih globalnih tema, trebale biti domaća proizvodnja, ekologija, demografija, itd.

Marijan Jović
Hrvatski tjednik