Hrvatski tjednik
 

 Hrvatska i oko nje...

Hrvatska kao da je pretplaćena na negativna zbivanja unutar svojih granica i izvan njih, pa se Hrvatska geopolitikaocjenjivači toga dijele na one koji tvrde kako nas „nitko ne voli“, što znači da su drugi krivi za sve naše nedaće osim nas samih, ili na one koji traže djelomičnu krivnju i na domaćim adresama, u koje spada i potpisnik ovih redaka. Nismo vremenski daleko od odluke Arbitražnoga suda koji je granični spor sa Slovenijom sklepao u korist dežele koja nas od samoga raspada Jugoslavije neprekidno ucjenjuje, a za to službeni Zagreb još nije našao lijeka. A i kako bi kad je jedan od glavnih krivaca za odluku Arbitraže bio „domaći mangup“ Ivica Račan, koji je u svojstvu predsjednika Vlade dogovorio s Drnovšekom nemogući „sporazum“ koji je bio samo parafiran, dakle nije imao značenje međunarodnoga ugovora, davši Sloveniji što je htjela, što Sabor nije odobrio, ali se toga Slovenci drže kao pijan plota.

I nedavna odluka Arbitraže naišla je na odobravanje nekih domaćih analitičara i političara, među njima i neposredno Jakovčićpogođenoga Istrijana, (ne Istranina) Ivana Jakovčića koji čak saziva odavno preminuloga Tuđmana koji je, navodno, rekao kako bi Slovencima trebalo dati dvije trećine Savudrijske vale. Zanimljivo je da se na Tuđmana i u drugim prilikama pozivaju i oni koji su ga htjeli utopiti u čaši vode dok je upravljao Hrvatskom. Na pitanje trebali bi popustiti Sloveniji i priznati odluku Arbitraže može se odgovoriti samo niječno unatoč pritiscima iz vana, jer Hrvatskoj je nakon odustajanja od sudjelovanja u radu toga Suda „suđeno u odsutnosti“, i time odluka Arbitraže za nju ne važi. Znači, bilateralni pregovori ili „zamrznuti konflikt“, pa što bude da bude. Treba samo paziti da se „hladni“ konflikt ne pretvori u „vrući“ što nije isključeno.

Ništa se drukčije Hrvatskoj nije dogodilo i nedavnom odlukom Suda Europske unije kojom bi naša država mogla biti Migranti Njemačkaprisiljena primiti natrag ne znamo koliko tisuća izbjeglica koji su Dublin IIIOdluka je to da izbjeglice moraju biti registrirane u prvoj zemlji Europske unije u koju dođu, što vrijedi za sve granične zemlje unije osim Grčke. Mađarska se našla u situaciji Hrvatske, ali nju Sud još ne opterećuje zbog toga. Čak je i Angela Merkel koja je pozvala izbjeglice da dođu u njemački „zemaljski raj“ svojedobno izjavila da je „Dublin disfunkcionalan“, a onda se predomislila i rekla kako je „Dublin ponovno na snazi“.otpremljeni u susjednu Sloveniju, a da prije toga nisu obrađeni glede azila prema utanačenju poznatome kao „Dublin III“. Odluka je to da izbjeglice moraju biti registrirane u prvoj zemlji Europske unije u koju dođu, što vrijedi za sve granične zemlje unije osim Grčke. Mađarska se našla u situaciji Hrvatske, ali nju Sud još ne opterećuje zbog toga. Čak je i Angela Merkel koja je pozvala izbjeglice da dođu u njemački „zemaljski raj“ svojedobno izjavila da je „Dublin disfunkcionalan“, a onda se predomislila i rekla kako je „Dublin ponovno na snazi“.

Prema nekim njemačkim glasovima, (Deutsche Welle) i Dublin III će jednoga dana biti suvišan jer će „Sredozemna ruta“ biti zatvorena, pa će onda pitanje primanja izbjeglica izgubiti na aktualnosti, premda nitko ne zna kako bi to trebalo izgledati. Sada se čak nudi razrožna Libija da će uz pomoć EU-a začepiti svoje granice preko kojih idu izbjeglice, no to sliči na znanstvenu fantastiku. Mađarsku, Poljsku i Slovačku optužuje se zato što ne žele prihvatiti onoliko bjegunaca na koliko su pristale. U ovoj zavrzlami samo jedno je jasno: nitko ne želi udomiti afroazijske izbjeglice, Sorososim možda Njemačke, jer su oni većim dijelom nepoznanice s velikim potencijalom izazivanja društvenih problema u zemljama primateljicama.

Mađari čak tvrde da je to maslo njihova bivšega zemljaka Georga Sorosa koji želi „preplaviti“ Europu milijunima izbjeglica kako bi stvorio nove etničke odnose u budućim višenacionalnim državama koje će biti podložne vanjskim manipulacijama. Koliko god ova optužba izgledala kao rezultat „teorije zavjera“, Soros je stvarno u jednome intervjuu „Frankfurter Allgemeine Zeitungu“, (izišao u obliku brošure) izjavio kako se osjeća „državnikom bez države“ i kako zagovara „višenacionalne zajednice“ u kojima nijedna nacija ne će imati većinu, pa je u tom smislu zagovarao opstanak Sovjetskoga Saveza, ali kao „demokratskog društva“ (?). Zanimljivo je da među takve „idealne države“ Soros nije uvrstio „svoj“ Izrael koji izričito odbija povratak arapskih izbjeglica u njihova vjekovna prebivališta jer bi to „ugrozilo židovski karakter Izraela“. Zamislimo kako bi nevladine organizacije u nas zavrištale ako bi se netko glede povratka srpskih izbjeglica poslužio izraelskim argumentom.

Odluku Arbitraže glede Savudrijske vale možemo neko vrijeme ignorirati, no to ne vrijedi za pravorijek Suda EU-a u Luxemburgu . Nevjerojatno je, ali je istina da Hrvatska nije podnijela svoje podneske u svezi primjene Dublina III premda su to učinile Mađarska, Italija, Austrija, Slovenija, Švicarska, Velika Britanija i Grčka. Za to je krivo Ministarstvo unutarnjih poslova bivše Vlade čiji se sad oporbeni predstavnici natječu u optužbama protiv sadašnje vlasti glede istoga problema.Više licemjerja nije moguće pokazati, pogotovo kad traže ostavke za pogreške koje su sami počinili.

Kako Nijemci komentiraju odluku Suda EU-a u pitanju bjegunaca?

Njemački mediji naveliko komentiraju ocjene Suda EU-a o postupcima nekih država Europske unije prema Njemačkaizbjeglicama i nalaze da su odredbe Dublina III zastarjele jer su donesene u vrijeme kada je broj došljaka bio relativno malen (Die Welt), ali da glavnu krivnju snose političari koji su „svjetlosnim godinama udaljeni od humanitarne izbjegličke politike“ (Frankfurter Rundschau). Prema nekima „pokušaji stvaranja obveznih kvota za prijam izbjeglica su neslavno BijegPoznato je da dublinska pravila znače da se ispitivanje azila i davanje zaštite daje izbjeglicama u državama u koje najprije dospijevaju. To su uvijek države na vanjskoj granici EU-a. Suci se nisu mnogo brinuli o tome što će se tamo zbiti, njima nije bilo stalo do toga da male granične države EU-a uopće nisu bile u stanju same svladati postupke za oko stotine tisuća izbjeglica...Presuda europskoga suda je izraz sudačkoga bijega od stvarnosti: ona bježi od zbilje i nije dorasla realnim zahtjevima politike spram izbjeglica.propali“ (Westfälische Nachrichten), pa se traži hitna promjena Dublinskoga sustava (Berliner Zeitung). Kako piše Frankfurter Allgemeine Zeitung: „Hitno je potrebno reformirati europsko pravo azila...To što je Njemačka srdačno, ali bezglavo, primila bezbroj izbjeglica, nije ojačalo prihvaćanje pravila, već ih je, naprotiv, narušilo.“ Mi kažemo kako je mađarski premijer Viktor Orban stvarno bio u pravu kada je rekao: „To je njemački problem.“ Još žešći komentar o ovoj problematici objavio je utjecajni Süddeutsche Zeitung: „Ne, pravosuđe nije slijepo, ali ponekad je strašljivo...To u posebnoj mjeri vrijedi za presudu Suda EU-a o načelima europskoga azilnog prava...Presuda koja na neki način Migrantisvakome daje pravo ne može biti pravo. Svim ljudima dati za pravo umijeće je koje nitko ne može svladati pa ni Europsko sudište.

Poznato je da dublinska pravila znače da se ispitivanje azila i davanje zaštite daje izbjeglicama u državama u koje najprije dospijevaju. To su uvijek države na vanjskoj granici EU-a. Suci se nisu mnogo brinuli o tome što će se tamo zbiti, njima nije bilo stalo do toga da male granične države EU-a uopće nisu bile u stanju same svladati postupke za oko stotine tisuća izbjeglica...Presuda europskoga suda je izraz sudačkoga bijega od stvarnosti: ona bježi od zbilje i nije dorasla realnim zahtjevima politike spram izbjeglica. Suci su to osjetili i stoga su hvalili dragovoljnost i duh solidarnosti u izbjegličkoj politici, ali pravo koje dragovoljnost pretvara u ispravnost je neko čudno pravo. Hoće li zaista biti i ostati pravo da slabiji trebaju nositi veće, a jači manje terete? Suci vrlo dobro znaju da Grčka, Hrvatska i Bugarska ne mogu nositi teret koji im nameću dublinska pravila, a to ne može i tako velika država kao Italija.“ Iz rečenoga se može zaključiti da presuda Suda EU-a nije realna i da ne može imati budućnost, no Hrvatsku to nije smjelo osloboditi potrebe da iznese vlastite primjedbe na tu odluku. Odgovornost je na premijeru Plenkoviću da izvidi zašto nije reagiralo Ministarstvo unutarnjih poslova i podnese izvješće javnosti.

Može li gospođa Merkel stvoriti novu Jugoslaviju ?

Jedna njemačka fraza mogla bi se s pravom primijeniti na Hrvatsku, naime da je ona tako osjetljiva da „osluškuje rast trave“ kad je riječ o navodnim pokušajima oživljavanja vampira nekakve Jugoslavije. No ipak valja ostati realan s obzirom na to da bi to moglo izazvati nove sukobe, pa i ratove, a to nitko ne želi, pa ni Njemačka koja je u 20. stoljeću dva puta bila u njih umiješana. Tako jedna iznimno pametna kolumnistica vidi u politici gospođe Merkel stvaranje „njemačko-europske Europe“ i „euroazijske Europe“ u suradnji Putina i Erdogana, dok bi jugoistočna ErdoganEuropa, u kojoj je i Hrvatska, bila podijeljena između tih dvaju saveza država. Vrlo smjela teza jer upravo se vodi „mali hladni rat“ između Njemačke i Turske glede uhićenja njemačkih državljana u Erdoganovoj sultaniji, a Amerikanci su zaoštrili sankcije protiv Rusije koje Njemačka može kritizirati, ali nema snage blokirati.

Erdoganova Turska nije u stanju ostvariti svoje neoosmanske ambicije isto kao što Merkeličina Njemačka ne može pretvoriti Europsku uniju u „Sveto rimsko carstvo njemačke nacije“, (od 10. do 15. stoljeća). Erdogan i Merkel imaju previše protivnika i suparnika unutar i izvan svojih država koji to nikako ne žele i koji to mogu spriječiti. Zar bi Marconova Francuska i još neke južnoeuropske zemlje pristale na „njemačku Europu“? Ni u najluđem bunilu. Njemačka politika oduvijek je težila stvaranju „europske Njemačke“ a ne „njemačke Europe“ jer je takva politika dovela do dva svjetska rata u 20. stoljeću, pa nije zamislivo da bi gospođa Merkel pokušala ponoviti ono što je učinio Adolf Hitler.

Ne može biti ni govora da je nedavno u Trstu prigodom sastanka zemalja Zapadnoga Balkana i nekih država EU-a, ZP(među kojima je bila i Hrvatska) stvoren plan o stvaranju nekakve Balkanske unije kad tu nisu mogli biti riješeni ni najosnovniji problemi međunarodnoga priznanja Kosova i Makedonije, kao što nije razbijen strah Crne Gore od srbijansko-ruskih intervencija, a kamoli da bi cijelu Europu netko mogao pretvoriti u Putinovu „Euroaziju“ koja kao takova dosad postoji samo u savezništvu Rusije s nekoliko nevažnih azijskih država. Ni Njemačka, a ni Rusija nemaju snage za takve gigantske promjene u Europi i Aziji. Kad bi to pokušale izazvale bi novi svjetski rat. A i Amerika ne bi ostala po strani. Nije shvatljivo zašto neki u Hrvatskoj stvaraju takve fantazgomorije.

EU, dakako, ima svoje planove s tzv. Zapadnim Balkanom, no u Hrvatskoj bi trebalo biti svima jasno da naša Republika više nije u njemu. Na sastanku u Trstu sredinom prošloga mjeseca predstavnici Bruxellesa iznijeli su neke planove glede poboljšanja gospodarskih i političkih veza unutar država tzv. Zapadnoga Balkana. Radi se o primamljivim novčanim sredstvima za uspostavljanje „zajedničkoga tržišta“, ali to ne prihvaćaju države koje nisu od sviju priznate kao i one zemlje koje tvrde da bi to spriječilo ili odugovlačilo priključenje Europskoj uniji. Povjerenik za proširenje, Austrijanac Johnnes Hahn, mahao je svotom od jedne milijarde eura za investicije u zemljama „Zapadnoga Balkana“ i oko 80.000 novih radnih mjesta, no nije mu uspjelo dobiti odobrenje svih sudionika za svoje planove. Ni Hahn kao i ostali službenici iz Bruxellesa nisu u Trstu mogli navesti rokovnik za ulazak prvih kandidata u EU, što je, primjerice, tražila Srbija, ali uzalud. Po mišljenju austrijskoga stručnjaka za jugoistočnu Europu, Floriana Biebera iz Graza, tzv. berlinski proces ne može riješiti probleme demokratizacije toga prostora nego je to „moguće samo u okviru integracije u EU“, a to se odgađa do daljnjega. I sadašnji sukobi između središnjice EU-a s jedne te Poljske i Mađarske s druge strane, mogu izazvati učinak koji bi Poljsku mogao „gurnuti“ da pođe britanskim stopama prema izlasku iz unije. Te riječi su već pale premda sada izgledaju zastrašujuće i nevjerojatne, ali zar i Britanci nisu napravili političku glupost koja ih je dovela do Brexita?

Gdje je Hrvatskoj mjesto u odnosima s EU i Amerikom?

Problematični su i novi hrvatsko-njemački odnosi koje je bivši političar i veleposlanik Božo Kovačević u razgovoru s UpitnikDeutsche Welle povezao s pravorijekom Arbitražnoga suda o Savudrijskoj vali koji je, kako veli, unaprijed dobio zadatak da donese odluku u korist Slovenije, no nije precizirao temeljem čega to zaključuje. Po Kovačeviću, Sud nije djelovao prema međunarodnome pravu mora, pa se moramo pitati zašto u dokumentu o njegovu osnivanju Zagreb nije zahtijevao da se rad Arbitraže prekida ako jedna strana odustane od sudjelovanju u njoj. Što se pak tiče namjere Slovenije da radi nepristanka Zagreba na arbitražnu odluku našu državu spriječi da uđe ShizofrenijaHrvatska vanjska politika u novije vrijeme kao da boluje od shizofrenije. Navodno predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović vuče na američku, a predsjednik Vlade Andrej Plenković na bruxellesku stranu. To nam izgleda previše površnim jer ni Pantovčak, a ni Banski dvori ne mogu djelovati odvojeno jedno od drugoga. Hrvatski politički sustav zahtijeva usku suradnju dvaju centara moći u vanjskoj, obrambenoj i sigurnosnoj politici.u Šengenski prostor, Kovačević tvrdi da se to ne će dogoditi jer je u interesu Njemačke da Hrvatska uđe u Šengen samo radi njemačkih turista. Živi bili pa vidjeli, hoće li Berlin moći utjecati na ucjenjivačku Ljubljanu.

Hrvatska vanjska politika u novije vrijeme kao da boluje od shizofrenije. Navodno predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović vuče na američku, a predsjednik Vlade Andrej Plenković na bruxellesku stranu. To nam izgleda previše površnim jer ni Pantovčak, a ni Banski dvori ne mogu djelovati odvojeno jedno od drugoga. Hrvatski politički sustav zahtijeva usku suradnju dvaju centara moći u vanjskoj, obrambenoj i sigurnosnoj politici. No u praksi ponekad to izgleda drukčije, primjerice kad je Predsjednica, ne konzultirajući Vladu, otišla na koljenima bivšem srbijanskom premijeru i sadašnjem predsjedniku Aleksandru Vučiću, čija zemlja i nakon toga nije promijenila svoju psovačku politiku spram Hrvatske. To se više ne bi smjelo dogoditi. I predsjedničina inicijativa Platforme triju mora kao da nije dovoljno prodiskutirana u Vladi i Saboru, a morala je biti jer očito to može izazvati trvenja između Bruxellesa, (prije svega Berlina) i Washingtona. Istina je da neke države članice još neformalne Platforme nisu baš uzori demokracije, ali nije na Hrvatskoj da ih u tome podučava. Naša Republika mora njegovati što bolje odnose sa svim velesilama i svim savezima država bez obzira kako izgledaju njihove unutarnje politike. Kako se ono kaže, ona mora staviti jaja u više košarica. Hrvatska bi trebala stalno upozoravati sve skeptike spram Platforme da ona nije uperena protiv Moskve i Bruxellesa, nego da joj je prva svrha gospodarsko povezivanja prostora između Baltika, Jadrana i Crnoga mora, prostora koji je stoljećima bio povezan barem svojim rubnim dijelovima. Platforma, također, nije uperena ni protiv Berlina i Pariza, a kako bi i mogla kad su Njemačka i Francuska u svemu nadmoćnije državama koje se nalaze između Baltika, Jadrana i Crnoga mora. Savez Triju mora mora biti oprezan i zbog mogućnosti da se Istok i Zapad posvađaju preko njegovih leđa.

Ne treba vjerovati poznatim, a još manje nepoznatim profesorima

Tako američki profesor ekonomije Francis Fukuyama u intervjuu beogradskom NIN-u (13.srpnja) smjelo tvrdi da se FukuyamaRusi već nalaze u „ratnome načinu razmišljanja“ dodavši: „Ako ne budemo pažljivi to može eskalirati u pravi sukob. Svakako je ono što rade u sajber svetu praktično objava rata i mešaju se u osnovne demokratske institucije u drugim državama.“ Kao da to ne rade sve svjetske velesile! NIN zaključuje prema riječima prof. Fukuyame kako je „moguć sukob Rusije i Zapada na Balkan.“ No američki se profesor prevario i svojom više nego smjelom knjigom o „koncu povijesti“ u kojoj je prorokovao trijumf zapadne liberalne demokracije diljem svijeta nakon pada Berlinskoga zida, ali noviji populizmi su ga u tome temeljito demantirali.

Klasični ratovi u Europi vjerojatno više nisu mogući, ali „zakulisni“ svakako, znači špijunski, asimetrični, internetski i propagandni. Hrvatska bi u obrani svojih interesa trebala biti vrlo oprezna i spremna na sve. Ne treba ići daleko! Pogledajmo samo kako službena Srbija gdje god može huška protiv Hrvatske. Nedavno je navodni izraelski stručnjak za holokaust Gideon Greif tvrdio u Beogradu da je „Jasenovac bio gori od Auschwitza, a kanoniziranje Alojzija Stepinca zločin.“ To su strašne riječi koje jedan znanstvenik nikad ne bi smio izgovoriti, jer usporediti Auschwitz s bilo kojim drugim konclogorom u Europi intelektualni je zločin. U Auschwitzu je na industrijski način ubijeno oko jedan i pol milijun ljudi. Onaj tko stavlja zloćudnost Jasenovca iznad Auschwitza na neki način rehabilitira taj nacistički logor smrti. A što se tiče Stepinca postoje mnogi upravo židovski svjedoci koji su zabilježili njegov humani odnos prema svima, pa i prema židovskim žrtvama u NDH. Takvo nešto ignorirati svjedoči o potpunome podilaženju srpskoj propagandi koja je prepuna najprimitivnijih laži kad je riječ o djelovanju Katoličke Crkve za vrijeme Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj i Europi. Recenzirajući izvrsnu knjigu dr. Alexandera Korba pod naslovom Im Schatten des Wektkriegs: Massengewalt der Ustaša gegen Serben, Juden und Roma in Kroatien 1941.-1945.,/ U sjeni svjetskoga rata : masovna nasilja ustaša protiv Srba, Židova i Roma u Hrvatskoj 1941.-1945., (Hrvatska revija, br.1/2014.), nisam našao ime Gideon Greif. Taj je obećao da će dogodine izdati knjigu o Jasenovcu kao Auschwitzu Balkana. Knjigu slična naslova i vjerojatno istoga sadržaja već je izdao Titov biograf Vladimir Dedijer u nakladi Ahriman Verlag, kod izdavača specijalizirana, među ostalim, i za sotonističku literaturu. Gideon Greif naći će se u dobrome društvu.

Gojko Borić
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Uto, 19-09-2017, 13:36:27

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).