Hrvatski tjednik
 

 Komunisti sami sebe ruše jasenovački mit: Podatci iz projekta Dotršćina pobijaju podatke iz jasenovačkoga popisa

U ovome članku slijedi nastavak ljetne ofenzive korištenjem dokumenata projekta Dotršćina Jasenovackoja je započeta i nastavljena u nekoliko prethodnih članaka. Na mrežnome popisu žrtava Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac nalazi se mnogo osoba za koje se tvrdi da su stradale u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, a za koje komunistički projekt Dotršćina, koji je nastao kasnije od glavnoga dijela jasenovačkoga popisa, istodobno navodi suprotno, odnosno da nisu stradali u Jasenovcu, već negdje drugdje. To je samo još jedan pokazatelj da čak i komunistički izvori ruše jasenovački mit. U dokumentima projekta Dotršćina se za mnoge osobe ne navodi uvijek precizno godina rođenja, već se navodi okvirno 'oko neke godine'. Jednako tako, već je u mnogo navrata pokazano da ni mrežni jasenovački popis ne drži previše do točnih godina rođenja, već štoviše sadrži i mnogo namještenih godina rođenja što jasno pokazuju statistički testovi. Cilj ovoga članka je spomenuti neka podudaranja u mrežnome jasenovačkom popisu i dokumentima projekta Dotršćina koji uključuju blago razilaženje godina ili mjesta rođenja bez obzira o tome radi li se o slučajnim pogreškama ili o namjernome crvenom zamućivanju podataka kako bi se prikrila istina.

Nekoliko je slučajeva navodnih zatvorenika iz Lepoglave različitih i uglavnom nejasnih sudbina koji su se našli na Jasenovac logorjasenovačkome popisu. Stjepan Bahun, rođen ocu Stjepanu 1906. godine (Dotršćina navodi 1907.godinu), nije ubijen od strane ustaša u Jasenovcu 1942. godine, već je prema jednim izvorima 'zaklan u Lepoglavi 28. rujna 1942. godine i bačen u bunar', a prema drugima je 6. srpnja 1944. godine otpremljen u Lepoglavu odakle se obitelji zadnji put javio u proljeće 1945. godine, a 'nakon toga mu se izgubio svaki trag'. Prema jasenovačkome popisu, Stjepan Bahun je iz Zagreba, pa ako je bio u Lepoglavi vjerojatno ne bi nakon što je navodno ubijen bio bačen u bunar. Lepoglava podrazumijeva da je tamo bio u zatvoru. Potpuno je nevjerojatno da bi ga se nakon navodnoga klanja bacilo u bunar i tako zagadilo izvor pitke vode i time izazvalo revolt mještana. Emilija Milka Kleinhaus, rođena ocu Nikoli 1915. godine, (Dotrščina navodi 1910. na što se i JUSP poziva u napomenama) u Varaždinu (Dotršćina navodi Švicarsku na što se i JUSP poziva u napomenama) ne bi smjela biti na jasenovačkome popisu jer je prema jednome izvoru 'prebačena u Lepoglavu gdje je ubijena u drugoj polovici 1944'. To znači da nije mogla stradati u Jasenovcu 1945. godine.

Osim toga u napomenama jasenovačkoga popisa navodi se ime oca Aleksandar, a i nacionalnost je upitna. Primjerice, u digitalnome arhivu Yad Vashema nema podataka o Emiliji i/ili Milki Kleinhaus. U ovome slučaju je upitno je li Emilija Kleinhaus Židovka, je li stradala i ako je, od čije ruke? Ivan Kum, rođen ocu Ivanu 1908. godine, (Dotršćina navodi 1909. godinu) u Novome Mestu (Dotršćina navodi Kočevje) nije ubijen od strane ustaša u Jasenovcu 1941. godine, već je 'stradao prilikom transporta zatočenika iz Lepoglave za Jasenovac sredinom travnja 1945'. Đuro Telebuh, rođen ocu Ignacu 1921. godine u Podturenu u Međimurju (Dotrščina navodi da je rođen u Podturlu kod Čakovca), nije ubijen od ustaša u Jasenovcu 1945. godine, već je stradao u Lepoglavi 1945. godine. Ivana Kohn, rođena 1875. godine (Dotrščina navodi 1876. što i JUSP spominje u napomenama) u Krapini (Dotršćina navodi Ratkovce u Mađarskoj što i JUSP spominje u napomenama pa je očito da se misli na istu osobu), nije ubijena od ustaša u Staroj Gradiški 1941. godine ili u Jasenovcu 1942. kako se navodi u jasenovačkome popisu, već je uhićena 1942. godine i umrla je na putu za Staru Gradišku.

Partizani svoj zločin kod Siska pripisali ustašama

Prema podatcima iz srbijanskoga Spiska žrtava rata, Ivana Kohn (1875., Zagreb) stradala je 1941. godine u Projekt Dotrscinaneimenovanome logoru, a Ivana Kohn (1895., Zagreb), koja se razlikuje samo u jednoj promijenjenoj znamenci u godini rođenja, navodno je stradala 1942. godina u Đakovu. Njezina imena nema na popisu žrtava iz logora Đakovo. Jedina odgovarajuća žrtva prema digitalnome arhivu Yad Vashema je Ivana Mermershtein djevojačkoga prezimena Kohen, iz Našica, rođena 1880. godine. Ona je prema iskazu najbliže rodbine stradala u Zagrebu. Milka Korenica rođena ocu Vidu 1913. godine (Dotršćina navodi 1914. što i JUSP spominje u napomenama) u Hrašću nije ubijena u Jasenovcu 1945. godine, već je zaklana 'u Sisku prilikom povlačenja ustaša 1945'. Poznato je da su partizani poubijali veliki broj Hrvata u Sisku i okolici o čemu je više moguće pročitati na mrežnoj stranici.

Naročito je veliko bilo stratište u šumi Brezovica, a u komunističkim glasilima su se slike pokolja Hrvata iz Siska prikazivale kao ustaški pokolji. Ne bi stoga trebalo čuditi ako je i ovo isti slučaj prebacivanja krivnje s komunista na Hrvate. Eugen Laufer rođen ocu Juliju 1902. godine (Dotrščina navodi oko 1906.) nije ubijen od ustaša u Jasenovcu, već je 'ubijen 1941. u logoru na Pagu' na što upućuju i napomene u mrežnome jasenovačkom popisu vezanom uz druge izvore. U digitalnome arhivu Yad Vashema su samo dva zapisa o Eugenu Lauferu. U oba zapisa radi se o osobama desetak godina starijima od navodne jasenovačke žrtve i to Evzen (Evgen op. a.) Laufer rođen 1887. i Eugen Laufer rođen 1890. godine. U oba slučaja navodi se da su stradali u Theresienstadtu, a prema usporedivosti podataka vjerojatno se radi o jednoj osobi. Zanimljivo je da je taj Eugen Laufer iz Češke za vrijeme rata bio u Pragu, a ne na otoku Pagu.

Milan Rendeli rođen ocu Samuelu 1892. godine (Dotrščina navodi 1897., što i JUSP spominje u napomenama pozivajući se na druge izvore) rođen u Krnjaku nedaleko od Karlovca (Dotrščina samo navodi da je bio puškar iz Zagreba) nije mogao biti ubijen od ustaša 1942. godine u Jasenovcu jer je prema podatcima iz projekta Dotršćina „ubijen 1941. u Karlovcu“ što i JUSP navodi u napomenama pozivajući se na druge izvore. U digitalnom arhivu Yad Vashema osim podataka iz komunističkih izvora nema iskaza rodbine ili prijatelja o Milanu Rendeliju, a zanimljivo da nema ni podataka o njegovoj navodnoj ženi Fani. Josip Škalec rođen ocu Josipu 1897. godine (Dotršćina navodi 1899.) u Mrzlom Polju nije ubijen od ustaša u Jasenovcu 1944. godine, već je 'ubijen u veljači 1945. u zatvoru na Savskoj cesti'. Lazo Vranješ rođen ocu Jovanu 1898. godine (Dotršćina navodi oko 1900. u Cetini) nije ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, već je prema projektu Dotršćina 'ubijen od ustaša u Zagrebu 1942.' Niko Vranješ rođen ocu Iliji 1924. godine (Dotršćina navodi oko 1922.) nije ubijen 1942. godine u Jasenovcu, već je prema projektu Dotršćina 'ubijen od ustaša u Zagrebu 1942'. Cetina kod Vrlike je jedno od onih mjesta u Hrvatskoj gdje se četnik piše s velikim Č formalizirano kao prezime.

U dokumentima projekta Dotršćina nadalje se nalazi mnogo podataka u skupu s naslovom 'Zagrepčani – revolucionari, antifašisti žrtve fašističkoga terora poginuli na savezničkim frontovima ili fašističkim logorima izvan Jugoslavije'. Već je po samom naslovu očito da osobe koje su spomenute tamo nisu stradale u Jasenovcu pa se bilo kakvo podudaranje tih osoba i osoba s mrežnoga jasenovačkog popisa odmah može smatrati otkrićem novih lažnih jasenovačkih žrtava. U nastavku teksta navedene su takve žrtve: Blanka Ledecki rođena ocu Emanuelu 1914. godine u Kutini ne bi smjela biti na jasenovačkom popisu jer je najvjerojatnije ubijena u 'jednom od fašističkih logora' koji bi zbog grupe dokumenata trebao biti neki logor izvan Hrvatske. Prema napomenama jasenovačkoga popisa nije Blanka već Branka i nije Židovka već Hrvatica. Nadalje, Roza Levi rođena 1903. godine (ni JUSP ni Dotršćina ne navode ime oca) u Zenici (Dotršćina navodi da je bila kućanica iz Zagreba) nije ubijena 1941. godine od ustaša u Jasenovcu, već je 1942. godine 'odvedena u logor Loborgrad, dakle je iste godine prebačena u neki od njemačkih logora (vjerojatno Auschwitz) gdje je ubijena neposredno po dolasku'. Šarina (Dotršćina navodi Sarina) Levi rođena 1899. godine u Olovu (Dotršćina navodi da je bila kućanica iz Zagreba) nije ubijena od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, već je uhićena 1941. godine i 'odvedena u logor Loborgrad odakle je 1942. odvedena u jedan od njemačkih logora (vjerojatno Auschwitz) gdje je iste godine ubijena'.

Selektivno korištenje projekta Dotršćina u Jasenovcu

Još jedan skup dokumenata projekta Dotršćina koristan za potrebe ovog članka nosi naslov 'Antifašisti i žrtve Dotrscina spomenikfašističkoga terora poginulih 1941-1945. na neutvrđenome mjestu'. Ako se usporede podatci iz tih dokumenata s podatcima iz mrežnoga jasenovačkog popisa moguće je pronaći više podudaranja. Vera Fürst, rođena ocu Aladaru 1925. godine u Zagrebu, ne bi smjela biti na jasenovačkome popisu jer 'prema jednim izvorima ubijena je u Lobor-gradu a prema drugima u Jasenovcu ili u Njemačkoj' na što se čak i JUSP poziva u napomenama. Notorni srbijanski pamflet Spisak žrtava rata ima podatak da je Vera Früst iz Zagreba, rođena 1932. godine, znači sedam godina mlađa, stradala u neimenovanome logoru u Njemačkoj. Petar Goldberger, rođen ocu Moricu (Dotršćina navodi Mavro što i JUSP spominje u napomenama na temelju više izvora) 1895. godine (Dotršćina navodi 1899. na što se i JUSP poziva u napomenama) u Somboru, ne bi smio biti na jasenovačkome popisu jer je prema jednom izvoru nestao u Njemačkoj na što se i JUSP poziva u napomenama. U digitalnome arhivu Yad Vashema su četiri zapisa na upit Petar/Peter Goldberger, ali niti jedan koji bi se od odnosi na istoimenu žrtvu iz Hrvatske. Leo Goldner, rođen 1920. godine (Dotrščina navodi 1910. na što se DokumentiU dokumentima projekta Dotršćina nadalje se nalazi mnogo podataka u skupu s naslovom 'Zagrepčani - revolucionari, antifašisti žrtve fašističkoga terora poginuli na savezničkim frontovima ili fašističkim logorima izvan Jugoslavije'. Već je po samom naslovu očito da osobe koje su spomenute tamo nisu stradale u Jasenovcu pa se bilo kakvo podudaranje tih osoba i osoba s mrežnoga jasenovačkog popisa odmah može smatrati otkrićem novih lažnih jasenovačkih žrtava.poziva i JUSP u napomenama) u Zagrebu, ne bi smio biti na jasenovačkome popisu budući da je prema jednom izvoru iz Jasenovca oslobođen od partizana nakon čega je stupio u tzv. NOV-u 'i poginuo u borbi na nepoznatom mjestu i neutvrđenoga datuma'. U digitalnome arhivu Yad Vashema dva su zanimljiva zapisa o Leu Goldneru rođenom 1920. godine u Čakovcu. Oba se temelje na iskazu brata Kamila Goldnera.

U originalnome obrascu iz 1955. godine jasno se navodi da je Leo Goldner 'odveden i da poslije nisu imali vijesti o njemu' pa sukladno tome nije niti navedeno mjesto smrti. U prijepisu tih podataka u novijemu obrascu navodi se da je Leo Goldner stradao 1941. godine u Jasenovcu. Na ovome primjeru se vidi da su noviji podatci dvojbeni i podložni dugotrajnome utjecaju propagande. Ljudevit Hirschl, rođen ocu Jakobu 1897. godine u Peterancu, ne bi smio biti na jasenovačkome popisu jer je prema jednom izvoru 'prebačen iz Jasenovca u neki od njemačkih logora, gdje je neutvrđenog datuma ubijen'. Nastavno na prethodni slučaj, i u slučaju Ljudevita, tj. Ludwiga Hirschla, u digitalnome arhivu Yad Vashema stoji iskaz unuka iz 1995. godine koji navodi smrt u Jasenovcu 1941. Pretpostavka je da se u iskazu ponavljaju posredna saznanja kontaminirana dugotrajnom propagandom. Treba napomenuti da su u jasenovačkome popisu od Ljudevita/Ludwiga Hirschla uspjeli kreirati dvije žrtve i to Ljudevita Hirschla (1897.*, Peteranec, otac Jakob) i Ludviga Hirschla (1895., Peteranec, otac Jakob*), „obojica“ stradali 1941. godine u Jasenovcu. Edo Hoffman, rođen ocu Ignacu (Dotršćina navodi Ignjat na što se i JUSP poziva u napomenama) 1887. godine u Novoj Gorici (Dotršćina navodi Ujpeštu u Mađarskoj, ali se JUSP ipak poziva na ovaj dokument Dotršćine), ne bi smio biti na jasenovačkome popisu, jer je prema jednome izvoru ubijen u Auschwitzu. Prema srbijanskome Spisku žrtava rata, dva su Ede Hoffmana, obojica su živjela u Zagrebu, navodno su rođeni 1870. i 1877. godine, kod obojice se navodi isto ime oca Ignac. Stariji je navodno rođen u Novoj Gorici, a mlađi u Zagrebu.

Prema Spisku stariji je stradao u Jasenovcu, a mlađi u neimenovanome logoru. Kao što je i za očekivati, razlikuju se u sitnim detaljima da bi se moglo tvrditi da se radi o slučajnosti. U napomenama jasenovačkoga popisa navodi se taj 'najstariji' Edo Hoffman unatoč razlici od čak 17 godina starosti. Takve 'sitnice' su očito nebitne kad se radi o ovom popisu. David Kamhi, rođen ocu Šabetaju 1921. godine u Zagrebu, ne bi smio biti na jasenovačkome popisu jer 'stradao je prema jednom podatku u Auschwitzu 1941'. Paula Kappon (ni Dotršćina ni JUSP ne navode ime oca), rođena 1905. godine u Slavonskome Brodu (Dotršćina navodi Slavonski Šamac na što se poziva i JUSP u napomenama), ne bi smjela biti na jasenovačkome popisu jer 'prema jednim podatcima ubijena je u nekom njemačkom logoru'. Paula Kappon ne nalazi se u digitalnome arhivu Yad Vashema. Eva Klein, rođena ocu Mihajlu-Mikši 1932. godine u Zagrebu, ne bi smjela biti na jasenovačkom popisu jer je prema jednom izvoru odvedena u Njemačku i tamo ubijena 1942. godine što i JUSP spominje u napomenama, a uz to je dokument iz Dotršćine koji spominje te informacije jedini izvor na koji se JUSP poziva u napomenama. Kao i u već gore spomenutim slučajevima, Spisak žrtava rata, srbijanski nasljednik komunističkoga popisa žrtava rata iz 1964. godine, ima dvije Eve Klajn iz Zagreba. Kod jedne piše godina rođenja (1933.), ne i ime otca, a kod druge piše ime otca Mikša, ali ne i godina rođenja. Prema sličnome načelu, kod jedne se navodi da je stradala u Jasenovcu, a kod druge da je stradala u neimenovanome logoru. Zanimljivo da u Yad Vashemu koincidentno ima zapis o Evi Klajn, rođenoj iste 1933. godine kao i jasenovačka žrtva, ali iz Novoga Sada i stradaloj u Auschwitzu. Ovo nam pokazuje kako se kalio popis. Imali su žrtvu za svaku prigodu i potrebu. U Yad Vashemu nema iskaza rodbine, prijatelja ili neke židovske organizacije kojima bi se potvrdilo da se radi o stvarnoj istoimenoj žrtvi.

Zaključno se može reći da podatci iz projekta Dotršćina pobijaju podatke iz jasenovačkoga popisa. Podatci iz projekta Dotršćina selektivno se koriste kao izvor podataka za jasenovački popis, tj. samo onda kada ti podatci odgovaraju autorima za povećanje popisa, a zanemaruju se kad su protivni željama i intencijama autora. Gotovo u pravilu većina imena navodnih židovskih žrtava koja se nalaze u bazi podataka projekta Dotršćina - ili ih nema u arhivu Yad Vashema, ili je njihova sudbina potpuno drugačija. Vjerojatno dio tih navodnih židovskih žrtava uopće nisu Židovi, već Hrvati, Nijemci ili su neke treće nacionalnosti. To onda, naravno, otvara brojna pitanja, a najvažnija su jesu li to stvarne žrtve i ako jesu, tko su njihovi ubojice?

Potencijalnih sličnih slučajeva sa sličnim podatcima od kojih se većina podudara, a jedan manji dio ne, ima i više, no zbog pojedinih specifičnosti i što veće sigurnosti u točnost podataka oni ovdje nisu navedeni. Ipak, što se tiče usporedbe osobnih identifikacijskih podataka navodnih žrtava iz projekta Dotršćina i mrežnoga jasenovačkoga popisa, može se odmah reći da ima još puno zanimljivih podataka koji će biti objavljeni u nekom od budućih članaka.

Nikola Banić, M. Koić
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Čet, 28-05-2020, 06:13:01

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.