Hrvatski tjednik
 

Represija komunista u Makedoniji

U razdoblju nakon pada ‘Berlinskoga zida’ 1989. i raspada SFR Jugoslavije 1990. godine, nakon čega je slijedila nezavisnost suverene Republike Makedonije 1991. godine, s brojnim promjenama u društveno-političkom i gospodarskome životu. To je također dovelo do novoga tumačenja nedavne prošlosti, od 1945. do 1990. godine.

Tranzicija i izgradnja nove epohalne svijesti

Kao i u mnogim tranzicijskim zemljama u Europi, tako je i u Republici Makedoniji započela izgradnja nove društvene svijesti čija je polazna točka bila odavanje počastimakedonija žrtvama komunističkoga režima. To je u Makedoniji imalo svoj specifičan sadržaj jer žrtve toga režima nisu bili samo prozapadni politički orijentirane stranke nego i mnogi komunisti i drugi koji nisu potpuno prihvaćali ekonomske mjere i politiku Komunističke partije Jugoslavije (nasilne eksproprijacije, propuste u poljoprivrednoj politici, odnos sa SSSR, nedemokratske metode vladajuće stranke i sl.), a prije svega na udaru su se našli oni Makedonci koji su zahtijevali potpuno rješenje makedonskoga pitanja na Balkanu i nisu bili voljni odreći se ideje o suverenoj i nezavisnoj Makedoniji kao demokratskoj državi.

S donošenjem Ustava iz 1991. Republika Makedonija jamči specifična socijalna prava branitelja iz antifašističkoga rata i svih nacionalnih oslobodilačkih ratova Makedonije, ratnih vojnih invalida i, prvi put u svojoj postkomunističkoj povijesti, i onima koji su bili proganjani i zatvarani zbog ideje o neovisnosti makedonskog naroda i državnosti, kao i članovima njihovih obitelji bez sredstava za materijalnu i društvenu egzistenciju.

Na žalost, mnogi politički zatvorenici komunističkoga režima umrli su nakon 1991. do danas od starosti i posljedicama progona i patnje u zatvorima zbog ideje za suverene i samostalne države Makedonije izvan Jugoslavenske Federacije prije negoli su dočekali svoju rehabilitaciju,

Makedonija је izradila Zakon o političkim zatvorenicima 2002., i s dopunama on je bio donesen i stupio na snagu 2005. godine, ali do danas nisu razvijeni ni doneseni podzakonski akti odgovarajućih ustanova, i zakon nije zaživio u praksi, niti je žrtvama i članovima njihovih obitelji osigurao specifična socijalna i ekonomska prava.

Uhićenja Ozne, Udbe i KOS-a u cijelojZakon iz 2002.Na žalost, mnogi politički zatvorenici komunističkoga režima umrli su nakon 1991. do danas od starosti i posljedicama progona i patnje u zatvorima zbog ideje za suverene i samostalne države Makedonije izvan Jugoslavenske Federacije prije negoli su dočekali svoju rehabilitaciju. Makedonija је izradila Zakon o političkim zatvorenicima 2002., i s dopunama on je bio donesen i stupio na snagu 2005. godine, ali do danas nisu razvijeni ni doneseni podzakonski akti odgovarajućih ustanova, i zakon nije zaživio u praksi, niti je žrtvama i članovima njihovih obitelji osigurao specifična socijalna i ekonomska prava Makedoniji trajala su sve do 1991. godine kada je Makedonija postala neovisna država i usvojen je Ustav kao temelj za izgradnju pravne, demokratske i ekonomski prosperitetne države sa zaštićenim građanskim pravima te željom da postane članicom Europske unije i NATO-a, kao što je to bila želja žrtava i političkih zatvorenika iz toga razdoblja.

Bez obzira na političku orijentaciju stranaka koje sudjeluju u njoj, Vlada Republike Makedonije, prije ili poslije morat će se suočiti s prošlošću i zlom koje je proizveo prethodni sustav. No to ne smije biti u smislu kreiranja ambijenta osvete i političkoga obračuna s različitim protivnicima i neistomišljenicima, nego tako da ozakoni svoju privrženost vladavine prava i poštovanja pravne države.

Prekid šutnje i otvaranje tabua

U razdoblju tranzicije (1991.-2016.), odnos prema komunističkoj prošlosti često je bio u funkciji dnevne politike i svim je sredstvima bio ometan proces Udba5lustracije onih koji su služili u špijunaži, progonu i represiji političkih protivnika. S druge strane, mnogi ljudi koji su bili stradali i koji su bili doživjeli progone, po prvi put su progovorili o svojim osobnim dramama i traumama svojih obitelji. Dakle dio opće javnosti odjednom se našao zapanjen pred brojnim argumentima koje narušavaju sliku o ‘demokratskom Titovu komunizmu’. Otvaranje policijskih dosjea, iako su bili selektivno pročišćeni, a većina i uništena, ipak je bio značajan korak prema demokratizaciji društva, a taj proces, unatoč svih otpora, ne može se zaustaviti. Iako proganjane, potisnute i zatvarane osobe (lišene slobode) nisu bile primjereno obeštećene od strane države, ipak su dobile svoju moralnu satisfakciju – prvi put biti u mogućnosti javno i slobodno govoriti o svojim stradanjima, i za najveći dio i objaviti svoja sjećanja i priče u obliku članaka, feljtona i drugih dokumenata. Zašto je bilo potrebno čekati kraj 20. stoljeća da bi se to pitanje pojavilo na radaru javnosti, pitaju se autori publikacije ‘Crna knjiga komunizma’, koji su objavili podatke o zatvaranju, represiji i ubojstvima počinjenima tijekom komunističkoga režima. Odgovor, kažu, leži u činjenici da su intelektualci komunisti, prožeti/zadojeni komunističkom ideologijom, bili pod ‘ideološki motiviranim samozavaravanjem’ i odbijali su vjerovati da su njihove ideološki prethodnici, autoriteti i rukovoditelji, bili sposobni učiniti takva sotonska djela. Na navođenje primjera progona i represije podržanim ili učinjenim po direktivi komunističke države, intelektualci odmah naglašavaju inkvizicije u Španjolskoj i protestantske imitacije – lov na vještice. Danas ti intelektualci postavljaju pitanje kako je moguće da bilo tko maltretira ili progoni drugoga za njegova uvjerenja? No ironija je u tome što su ti isti intelektualci često oni koji su za vrijeme vladavine komunističkih režima u mnogim zemljama širom svijeta služili kao pristaše političke represije i masovnih ubojstava u mjeri bez presedana u ljudskoj povijesti.

Moramo priznati i prihvatiti da su zatvaranja, progoni, represije i ubojstva tijekom komunističkih režima sve ovo vrijeme bili zanemareni.yumk946 Može se samo (ironično) pretpostaviti da su intelektualci jednostavno bili slijepi na te događaje u vremenu u kojem su živjeli i da nisu mogli vidjeti ubojstva koja su se događala pred njihovim očima. Još ciničnijom se može smatrati njihova amnezija i da sebe amnestiraju za svoje uloge u podržavanju zatvaranja, progona, represije i ubojstava.

Pitanje je može li se u taj kontekst postaviti i Komunistička partija Jugoslavije koja je bila organizator i vođa narodnoga oslobođenja Jugoslavije i koja je morala organizirati novu državu u novim društveno-političko-ekonomsko-socijalnim uvjetima. Ipak, treba napomenuti da je jugoslavenski komunizam, s nekim izmjenama, odstupao od doktrinarnoga komunizma. U tome kontekstu treba odgovoriti na nekoliko pitanja. Bi li osnivanje institucija nove države išlo tako glatko da nije bilo opozicije ili protivljenja među ljudima? Je su li nacionalizacija, kolektivizacija i eksproprijacija bili prihvaćeni bez protivljenja? Jesu li bili tolerirali ideološke razlike u pogledu određenih političkih pitanja? Kakva je bila reakcija tijela javne vlasti u odnosu na ideje o samostalnoj, neovisnoj i ujedinjenoj Makedoniji?

Sigurno je da se političko rukovodstvo novoformirane Federativne Jugoslavije ne može amnestirati od svega što se dogodilo u zemlji nakon Drugoga svjetskog rata. Šok koji je bio izazvan među ljudima po uspostavi nove države na temelju novih društveno-ekonomskih i socijalnih odnosa, sigurno je bio toliki da to nije moglo biti prihvaćeno bez reakcije građanstva i opozicije. Uvođenje novih institucija sustava, u gospodarstvu i društvenome životu izazvalo je veliku buru i potrese u obitelji ljudi u Jugoslaviji.

Federalna Makedonija kao dio federalne Jugoslavije prolazila je kroz iste procese kao i ostatak Jugoslavije, a može se reći još teže su prolazili fazu prilagodbe novim društveno-političko-ekonomsko-socijalnih uvjetima uzimajući u obzir ideje, kod velikoga djela stanovnika, za samostalnu, neovisnu i NOB na MAKEDONIJA monografija slika XL 55330603ujedinjenu Makedoniju. To je zauzvrat zahtijevalo reakciju državnih vlasti kao nositelja nove društvene strukture. Njihova reakcija bila je žestoka. U zaštiti sustava nisu imali milosti te su protivnici sustava morali su biti kažnjeni.

Komunistička ideja NOB Makedonaca

Poznato je da se makedonski narod pridružio Narodnoslobodilačkome ratu za oslobođenje od nacističko-fašističke okupacije i za ostvarenje ideje za samostalnom, neovisnom i ujedinjenom Makedonijom. Takva ideja je, u osnovi, bila glavni motiv velikome dijelu makedonskoga naroda da se pridruži jedinicama NOV-a i partizanskih odreda Makedonije, s obzirom na to da su Makedonci ‘prije svega bili nacionalisti’, a zatim ‘komunisti’, i borili su se za samostalnu i neovisnu Makedoniju. Činjenica je da su makedonski komunisti stvorili makedonsku državu pod zaštitom komunističke ideologije koju su uspjeli obraniti. Zatim su stvorili institucije sustava i osnovne uvjete za život nakon razaranja tijekom rata. Također, dali su poticaj za razvoj obrazovanja, zdravstva i znanosti u svim područjima i doveli su u prvi plan makedonski nacionalni i kulturni identitet. U tome kontekstu, sigurno je da ne bi trebalo izjednačavati komunističku ideju i vlast. Komunistička je ideja bila ideja za bolji život, prihvaćena od strane milijuna potlačenih ljudi u Europi i svijetu, koja je zagovarala jednakost za sve, bez obzira na rasu, vjeru, boju kože i nacionalnost. No drugo je pitanje kako je ta ideja bila prakticirana sa strane komunističke vlasti/vlade.

Nema sumnje da je sudjelovanje makedonskih antifašista u Drugome svjetskom ratu bilo masovno i da je činilo veliki prinos slobodi. No nakon rata, nastali komunisti ihqdefault komunistički režim žestoko se obračunao, proganjao i zatvarao protivnike i borce za ideju neovisnosti makedonskoga naroda i njegove državnosti. Makedonski partizani nisu se borili i umirali primarno za Jugoslaviju, Komunističku partiju Jugoslavije i Tita, već za oslobođenje i ujedinjenje makedonskoga naroda i Makedonije.

Kraj rata, s rasporedom velikih sila i njihovih strateških interesa, pokazao je da se ideja za samostalnu, neovisnu i ujedinjenu Makedoniju ne može koristiti konkretno, već samo propagandno. Zbog toga je nastalo razočaranje kod dijela političkoga i vojnog vrha NOV i partizanskih odreda Makedonije a među običnim je ljudima bilo veliko. Neki od njih su izrazili negodovanje i to su javno iznosili. To je pak imalo suprotan učinak, jer je na snagu stupila represija. Mnogi nezadovoljnici, ponajprije iz rukovodećega političkog i vojnoga kadra NOV i POM, zbog novoga su se statusa Makedonije u Federaciji počeli ‘povlačiti’ sa svojih funkcija ili su bili proganjani i zatvarani od strane vojne policije (OZNA)/UDB-a/KOS zbog svojih stavova. To je trebao biti signal i pouka za povlačenje svima onima koji su mislili suprotno od onoga što je planiralo političko vodstvo Federativne Jugoslavije. Međutim, ideje ne mogu biti ‘zatvorene’ i one i dalje nastavljaju živjeti u pojedinačnom i kolektivnom pamćenju u bilo kojemu društvenom sustavu. Veliki je bio broj onih koji su još uvijek razmišljali o realizaciji ideje o samostalnoj, neovisnoj i ujedinjenoj Makedoniji ili nisu htjeli bez prigovora prihvatiti nacionalizaciju, eksproprijaciju i kolektivizaciju. Došlо је do stvaranja tajnih organizacija pod različitim imenima, često s prefiksom VMRO, koje se nisu slagale s djelomičnim rješenjem – da samo dio geografskoga i etničkoga makedonskog teritorija bude dio federalne Jugoslavije. Članovi tih organizacija bili su prije svega mladi, učenici i studenti, intelektualci i obični građani koji, iako nisu bili izraženije aktivni, zbog svojih su ideja bili zatvarani i osuđeni na smrt ili dugogodišnje zatvorske Macedonian Revolutionists 1904kazne, čak i do 20 godina. Njihova jedina krivica bila je u tome da su rješenje makedonskoga pitanja vidjeli u uspostavi neovisne i ujedinjene Makedonije pod protektoratom SAD-u i Velike Britanije, a ne u komunističkom sustavu. Takva njihova aktivnost i njihov stav osuđeni su kao izdaja od strane komunističkoga sustava.

Lažne optužbe za žrtve komunističkoga režima

Nakon rata, službe zadužene za održavanje reda i sigurnosti nove države odmah su stupile u akciju. Uhićeni i zatvarani bili su svi oni koji su izrazili čak i najmanju aktivnost, makar verbalno, i neslaganje s novoosnovanim komunističkim režimom i odbacivanjem ideje o nezavisnoj i ujedinjenoj Makedoniji. Obrazloženje za njihovo uhićenje i pritvor bio je vrlo proziran, ali učinkovit u tim uvjetima: označavani su kao sljedbenici Ivana Mihailova, iako gotovo nitko od njih nije imao nikakav kontakt s Ivanom Mikhailovim ili s njegovim idejama. Bili su proglašeni neprijateljima i terorističkim i fašističkim skupinama. U zatvorima i logorima s njima se postupalo jako loše jer se smatraloŽrtve komunistaŽrtve komunističkog režima u Makedoniji bile su osuđivane na najstrože kazne u razdoblju od 1946.-1953. Zbornik ‘Politički zatvorenici 1945.-1990.’ pokrenula je Udruga građana politički proganjanih, zatvaranih i osuđenih zbog ideje neovisnosti makedonskoga naroda i njegove državnosti i do sada je u njemu pokriveno i obrađeno oko 4.000 stranica sudskih presuda i fotografija te drugih dokumenata da za novi sustav od njih prijeti najveća opasnost. Apsurdnost optužnica bila je vrlo velika: optuživani su za terorističke aktivnosti, a u praksi nije bila provedena nikakva teroristička akcija. Kao ‘teroristička aktivnost’, u većini slučajeva, bila je navođena rasprava ili dogovaranje djelovanja za neovisnu i ujedinjenu Makedoniju, odcjepljenje NRM iz Jugoslavije, planiranje bacanja letaka, planiranje diverzija (bez posebnih dokaza), kao i lažno optuživanje za širenje propagande za Treći svjetski rat. Sve su to bile konstrukcije vlasti u ‘ime naroda’, koja je koncentrirala sve svoje raspoložive ljudske i materijalne resurse kako bi pokazala da oni pažljivo čuvaju sigurnost države da bi ju zaštitili od onih koji na bilo koji način pokazuju verbalno nezadovoljstvo zbog osnivanja novoga sustava.

S druge strane, srpske tajne službe u Makedoniji nametale su vjerovanje da su borci za suverenu i nezavisnu državu Makedoniju bili Bugari koji se bore za San Stefanskuvmrom Bugarsku! Velikosrpski je hegemonizam Makedonce u Makedoniji optuživao da su bugarofili, kao što je i velikobugarski hegemonizam Makedonce u Bugarskoj krivio da su srbofili!

Na komunističkim su sudovima za ideje neovisnosti makedonskoga naroda i njegove države bili suđeni, zatvarani i ubijani ljudi zbog različitih kaznenih djela: borbe za autonomnu, ujedinjenu, neovisnu i suverenu Makedoniju; širenje antikomunističkih ideja; razbijanje ustavnoga poretka SFRJ; protunarodno djelovanje protiv nacionalizacije i kolektivizacije; suradnje s neprijateljem; vančomihajlovizam i drugo.

Represalije prema protivnicima

Kažnjavanje protivnika nije imalo granica. Oni su bili ubijani, zatvarani i progonjeni, i to liječnici, učitelji, svećenici, poljoprivrednici, obrtnici, studenti, neovisno o nacionalnoj pripadnosti – Makedonci, Turci, Vlasi, Romi i drugi, čak i maloljetnici i stariji od 60 godina – zbog svojih izraženih ideja koje nisu odgovarale idejama komunističke Centrale.

Žrtve komunističkog režima u Makedoniji bile su osuđivane na najstrože kazne: smrt, dugogodišnji zatvor, oduzimanje imovine, gubitak građanskih prava, itd. Većina rečenica/presuda donesene su u razdoblju 1946.-1953., u vrijeme provedbe obiju nacionalizacija privatne imovine (1946. i 1948.) i za vrijeme kolektivizacije sela (1949.-1953.), koja je bila provedena s neizmjernim nasiljem prema seljaštvu, a knjiga strijeljanihkrajnji rezultat odrazio se destruktivno na makedonskoj poljoprivredi i životu makedonskog sela. Značajno manji broj presuda donesen je u razdoblju nakon 1953. godine.

Protupravna i okrutna ubojstva makedonskih intelektualaca, studenata, uglednika i aktivista bila su pripremana od strane tajnih službi - KOS, vojne policije (OZNA) i UDB-e. Bez bilo kakve krivnje, oni su ih progonili, proglašavali i nazivali ih neprijateljima svojega naroda, upravo onoga za koji su bili spremni dati i dali su svoje živote. Vlast je izmišljala i montirala procese, suđenja protiv poštenih građana, čak i ubojstva bez sudskog procesa. Učenicima u osnovnoj školi bile su dane pisane parole i bili su prisiljeni vikati ‘Smrt neprijatelju, sloboda narodu’. Učenici nisu bili svjesni i nisu znali na koje makedonske aktiviste se to odnosilo te su bili prisiljeni nositi te parole i glasno izgovarati te slogane.

Donesena je zabrana čitanja literature iz prošlosti, a svaka literatura koja pokazuje istinu o Makedoniji bila je zaplijenjena. Tijekom vladavine komunističkoga režima nije se smjelo izgovoriti ime VMRO ni čitati literaturu o toj temi. U razdoblju do neovisnosti Makedonije od Jugoslavije, komunistički je režim među ljudima stvorio raskol, a državnu je imovinu razgrabio isključivo za svoje ‘podobne’ kadrove i ljude. Tako je makedonskome narodu uzrokovana neviđena moralna, materijalna i politička katastrofa, kod kuće i na međunarodnome planu.

Šutnja žrtava i tabuizacija temе

Ljudi koji su bili osuđeni prošli su kroz strašna mučenja u zatočeničkim središtima i na dugogodišnjim kaznama u zatvorima u Titovoj Jugoslaviji. Mnogi od njih izašli su iz zatvora s trajno oštećenim psihofizičkim zdravljem. Zato do kraja života, čak i nakon uvođenja pluralizma u 1991., nisu željeli podijeliti svoje muke koje su preživjeli, strahujući od odmazde ‘tajnih služba’ koja je OZNA, UDBA, KOSUhićenja Ozne, Udbe i KOS-a trajala su do 1991. kada je Makedonija postala neovisna država. U razdoblju tranzicije (1991.- 2016.), odnos prema komunističkoj prošlosti bio je u funkciji dnevne politike i svim je sredstvima bio ometan proces lustracije prijetila da će pasti na leđa njihovih obitelji. Osuđeni i zatočeni ljudi pokušavali su sačuvati i zaštititi svoje obitelji od traume koje su sami doživjeli. Međutim, cijele su obitelji proganjane, praćene, njihovi su članovi (roditelji, supruge, djeca, prijatelji) pozivani na ispitivanje i bili maltretirani na različite načine. Neke su obitelji poslane u internaciju ili su prisilno istjerane iz svojih kuća i odvedene na prisilna prebivališta u drugome mjestu, gdje su bili ostavljeni da gladuju i da se snalaze na različite načine bez osnovnih životnih uvjeta, higijene i održivosti, često u oronulim stajama ili zgradama.

Uglavnom za verbalne deliktе (širenje ‘neprijateljske propagande’) izricane su kazne od 5 do 20 godina, pa čak i smrtne kazne. Iza tog orkestriranog i šabloniziranog načina suđenja skrivaju mkdtitose nevjerojatno okrutne stranice neljudske represije nad jednim dijelom makedonskog stanovništva, uključujući traume djece, žena i majki – skriva se jedna bolna nenapisana povijest, čije otvaranje uzrujava i uznemirava mnoge duhove.

Rehabilitacija žrtava i lustracija počinitelja

Objavljivanje zbornika ‘Politički zatvorenici 1945.-1990.’ uklapa se u jedan zakašnjeli i ometani, ali ipak bez alternative, proces rehabilitacije žrtava Titova komunizma u Republici Makedoniji u sklopu Avnojske jugoslavenske federacije. U tom okviru neizbježna je dosljedna provedba lustracije onih koji su sudjelovali u nadzoru, progonima i represiji političkih protivnika i slobodnomislećih osoba u Makedoniji.

Ostalo je mnogo nejasnih ubojstava bez presude, mnogih likvidacija boraca za Makedoniju, mnogo kolektivnih grobnica, nepoznatih i poznatih te još uvijek neotkrivenih, koje tiho čuvaju tajne o okrutnim obračunima i ubojstava. Duh komunističkoga režima i njegovih apologeta, počinitelja tih zlodjela, još uvijek je prisutan u našemu okruženju, a njegovi izvršitelji ostaju bez odgovornosti i čekaju smrt svojih žrtava da bi to pokrilo i odnijelo u zaborav njihova nedjela. Zakon o lustraciji ne provodi se dosljedno jer suradnici tajnih službi, KOS, vojne policije (OZNA) i UDB-a, slobodno hodaju okolo i uživaju u blagodatima demokracije suverene i neovisne države Makedonije.

Kako bi se naglasila odgovornost države i Vlade Republike Makedonijе, Vijeće Europe traži od nas osude svih onih koji su stajali iza masovnoga kršenja ljudskih prava temkd eu rehabilitaciju svih žrtava komunističkoga režima, svih koji su nepravedno optuženi i suđeni samo zato što su mislili drukčije i ideološki su se razlikovali. Proces rehabilitacije tih ljudi, čije su sudbine u ime naroda bile žrtvovane za potrebe ideologije komunizma, mora biti dovršen u cijelosti. Bez obzira na to koje političke stranke sudjeluju i koje od njih vode Vladu Republike Makedonije, sve političke stranke trebaju biti predane rješavanju te povijesne nepravde nanesene velikome broju Makedonaca.

Zakonska obveza svake države, uključujući i Makedoniju, je da osvijetli takve nepravde zbog nacionalnoga i državnoga interesa. Makedonske vodeće istraživačke institucije: Državni arhiv u Makedoniji, Institut za nacionalne povijesti i Makedonska akademija nauka i umjetnosti, trebaju izraziti želju i dobiti odgovarajuću potporu za znanstvena istraživanja u tome smjeru da bi se ta povijesna istina znanstveno obradila i razjasnila i da to bude jamstvo pravne države za daljnje poštivanje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom Republike Makedonija i međunarodnim konvencijama.

Zbirka dokumenata progona i uvjerenja/presuda

Zbornik ‘Politički zatvorenici 1945.-1990.’ pokrenula je Udruga građana politički proganjanih, zatvaranih i osuđenih zbog ideje neovisnosti makedonskoga naroda i njegove državnosti. Zbornik ima za cilj izvući iz zaborava makedonske javnosti jedan dio osoba za koje smo osigurali dokumente, a koje su bile zatvarane i proganjane zbog ideje o samostalnoj, neovisnoj i ujedinjenoj Makedoniji. U zborniku su predstavljeni dokumenti samo za jedan dio ljudi koji su bili proganjani, zatvarani, suđeni i ubijeni; zbog velikoga volumena sudskih dokumenata i materijala, u Zbornik su uključene samo optužnice i presude ljudi koji su bili suđeni. Oni su dani u originalu bez intervencije urednika zbornika. Dokumenti su kronološki poredani prema nadnevcima donošenja sudskih presuda i po abecednome redu prvoga slova prezimena osuđenih osoba. S obzirom na velik4507103 4 broj ljudi koji su bili suđeni jer se nisu slagali s tadašnjim komunističkim sustavom te zbog ograničenih financijskih sredstava, Udruga objavljuje dokumente etapno, u više tomova Zbornika. Prva knjiga Zbornika ‘Politički zatvorenici 1945.-1990.’ objavljena je 2006. godine, a drugi volumen 2012.; treći je u pripremi i trebao bi biti objavljen do kraja 2017. godine.

Kolekcija ‘Politički zatvorenici 1945.-1990.’, Svezak I i II, sadrži dokumente iz toga specifičnog razdoblja makedonske povijesti. Javnosti je dostupan je dio presuda osoba procesuiranih i represiranih u vrijeme komunističkog režima 1945.-1990. U Zborniku su objavljene skupne i individualne osude, u kojima su istim jezikom, obično bez konkretnih dokaza, ljudi bili osuđivani za ‘antidržavne aktivnosti’, pojam pod kojima se obično podrazumijevalo opredjeljenje VMRO za ujedinjenu i nezavisnu Makedoniju pod protektoratom SAD-u, a što je, prema policijskim tijelima koje su djelovale pod direktivama KPJ, značilo da su ti ljudi bili ‘imperijalistichki’ agenti i špijuni, povezani s ‘fašističkom’ politikom Ivana Mihailova. U drugoj su knjizi najbrojnije osobe koje su bili osuđene zbog otpora prema ekonomskim mjerama države, prije svega prema nerealnom Petogodišnjem planu i fatalnoj nasilnoj kolektivizaciji sela. No i u tim su slučajevima osuđivani ljudi označeni kao ‘teroristička banda’, ‘širitelji neprijateljske propagande’, ‘huškači’ antidržavni elementi, pripadnici ‘fašističke organizacije VMRO’, ‘fašistička naoružana banda’ itd. Tako označeni, ti su ljudi bili osuđivani kao neprijatelji države po slovu Kaznenog zakona za djela protiv države i naroda.

U Zborniku je pokriveno i obrađeno oko 4.000 stranica sudskih presuda i fotografija te raznih drugih vrijednih dokumenata velike znanstvene vrijednosti. Njih su za objavljivanje dragovoljno dale obitelji političkih zatvorenika. Zadaća je Udruge bila prikupiti i dostaviti dokumente urednicima Zbornika, koji su to sastavili prema svome profesionalnom izboru i obradi. No zbog obujma materijala, potrebno je pokrenuti treći svezak u kojemu će biti obrađeni i drugi prikupljeni dokumenti.

Nikola Andonov
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Čet, 21-09-2017, 03:32:22

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).