Hrvatski tjednik
 

Krajnje neodgovorno i neprofesionalno prema žrtvama

Prema podatcima iz mrežnoga jasenovačkog popisa, čini se da su autori imali ozbiljnih problema s prostorno-vremenskim kontinuumom. Prema navedenim podatcima, Arhivneke su žrtve stradale prije svoga rođenja, a neke se još nisu niti rodile. Nasuprot tomu, druge navodne su žrtve stradale desetljećima prije Drugoga svjetskog rata. Neke su stradali desetcima, stotinama pa i tisućama kilometara daleko od Jasenovca. Neki nisu stradali, već su prema autorima popisa nestali. Dok su jedni navodno nestali, drugi su nastali i to u višestrukim izdanjima, ali svi su se našli na jasenovačkome popisu.

U trenutačnoj inačici mrežnoga jasenovačkog popisa ima nešto manje od 1.800 navodnih žrtava kod kojih se u rubrici „način smrti“ navodi da su nestali. Kod još nešto malo manje od 1.000 drugih navodnih jasenovačkih žrtava se u napomenama, također alternativno, navodi da su nestali. Sveukupno, to je tek malo manje od 3.000 navodnih žrtava nejasne ratne sudbine. Nestati se može na razne načine pa bi se tako, primjerice, moglo raditi o bjeguncima iz logora, puštenima, ubijenima od četnika, partizana ili stradalima u partizanima ili četnicima. Naravno, upitno je jesu li neki od nestalih uopće i postojali. Nestali po definiciji znači da im se ne zna sudbina pa tako ni eventualno mjesto, vrijeme i okolnosti stradanja. Međutim, stručnjaci iz Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac mogu riješiti čak i takve enigme i u tome ih ne može omesti ni vrlo malen broj do sada nađenih zemnih ostataka koji je u potpunome neskladu s 80.000 ili 700.000 navodnih žrtava. Kod nestalih su u ogromnoj većini Srbi. Među tim nestalim Srbima ističe se jedna skupina od 11 mlađih žena koje su, prema navodima iz napomena jasenovačkoga popisa, nestale na žetvi u Bosni. Sve su navodno iz dvaju susjednih sela iz okolice Pakraca u zapadnoj Slavoniji i sve su istih ili približno istih godina. Ono što je tipično za alternativnu stvarnost je da je njih deset navodno stradalo 1942., a jedna od njih, Boja Katić, 1943. godine, međutim u napomenama kod Jele i Jagode Marin, prema starijem izvoru podataka, navodi se da su i one stradale 1943. godine. Znači li to da su bile dvije bosanske žetve s nestajanjem? To bi bilo realno jedino u alternativnoj stvarnosti. Vjerojatna je inačica da je tijekom vremena bilo sudbinskih zahvata u podatcima, tj. kreiranja cijele skupine papirnatih žrtava. Druga zanimljivost u ovom slučaju tri su nestale Jagode, sve rodom iz istoga sela Gornja Obrijež, istih ili gotovo istih godina starosti i imena očeva u već prepoznatljivom XXXO stilu. To su Jagoda Đurđević (1921., otac Steva), Jagoda Katić (1922., Savo*/Sava) i već prije spomenuta Jagoda Marin (1922.*, Božo*/Boža). Uz ove tri nestale Jagode, na jasenovačkome popisu još su dvije Jagode istih godina rođenja (1921.), obje iz okolice Pakraca, pri čemu je jedna Jagoda Tutuk iz istoga sela Gornja Obrijež, a druga Jagoda Komlenac iz obližnje Dereze. Kod ovih dviju Jagoda ne piše da su nestale već da su ubijene 1942. godine. Kolika je vjerojatnost da u jednome malom selu bude nekoliko Jagoda rođenih iste godine, da sve stradaju iste godine, u istome logoru, a da većina njih nestane tijekom žetve u Bosni? Nemjerljivo mala. Osim u alternativnoj stvarnosti gdje svaki komesar ima ovlasti krojiti sudbine po principu deus ex machina. Dodatnom dubinskom provjerom od pet Jagoda za njih tri (Đurđević, Katić i Komlenac) nisu nađeni nikakvi podatci koji bi potvrdili da se uopće radi o stvarnim osobama. To naravno automatski ne znači da možda nisu postojale, već samo da nema dostupnih podataka, ali i to je vrlo indikativno. Osim toga, kod Jagode Komlenac navodno rođene 1921. godine, u napomenama jasenovačkoga popisa navodi se da je rođena 1879. godine, znači da je čak 42 godine starija. U tome slučaju radi se o razlici od dva naraštaja koja ne može nastati tijekom znanstvenoga prikupljanja i obrade identifikacijskih podataka. Prema prikupljenim podatcima, može se zaključiti da su vjerojatno za vrijeme rata nestale Jagoda Marin i Jagoda Tutuk, premda se, primjerice, za potonju u jasenovačkome popisu ne navodi da je nestala već da je ubijena 1942. godine u Staroj Gradiški. Jedna iz skupine navodno nestalih na žetvi u Bosni je Jela Marin s dvojbom oko godine rođenja (1924.*/1921.,) imena oca ( Božo*/Boža) i mjesta stradanja (Stara Gradiška*/Jasenovac,/nestala). Za pretpostavljene sestre Jagodu i Jelu Marin mogu se pronaći podatci, premda različiti u detaljima, ali koji ipak indiciraju da su vjerojatno zaista postojale, ali i da su u nepoznatim okolnostima stradale tijekom Drugog svjetskog rata. Ostale navodno nestale na žetvi u Bosni su Jela Bunčić (1924.*/1921, otac Stevan*/Stevo), Ana Bunčić (1924., nije navedeno ime otca), Ana Katić (1925., Savo*/Sava), Boja Katić (1923.*/1924., nije navedeno ime otca), Bosiljka Bunčič (1925., Janko), Dušica Ivanović (1921., nije navedeno ime otca) i Stojanka Bunčić (1908., Milan). Ova potonja jedina značajnije odstupa po godini rođenja. Dva su jasna razloga zašto ovih 11 navodnih žrtava ne bi smjelo biti na jasenovačkome popisu. Nestalima se ne zna sudbina pa možda i nisu stradali u ratu. Prema nekim navedenim primjerima u prethodnim tekstovima ne bi čudilo da su neke od navedenih preživjele rat pa čak i da su možda neke još uvijek žive. Uz pretpostavku da je nekim slučajem istinita tvrdnja da su nestale tijekom žetve u Bosni i da to implicira da su ubijene od ustaša, a ne recimo od partizana ili četnika, opet je činjenica da su stradale u nejasnim okolnostima u Bosni, a ne u Jasenovcu. Navedeno se odnosi samo na one kojima se može dokazati da su stvarno postojale, a ne na djela komunističke imaginacije.

Nema podataka ni da su postojali, a kamoli stradali u Jasenovcu

U jasenovačkome popisu nalazi se šestoro navodnih žrtava kod kojih se kao mjesto smrti navodi Jasenovac i precizira se da je to bilo na stratištu Feričanci. U Feričancima je tijekom Drugog svjetskog rata bilo poljoprivredno dobro na kojem su radili kažnjenici. Feričanci se nalaze desetak kilometara od Našica, a oko 90 kilometara zračne linije od Jasenovca. Prema tome, Feričanci su jednako udaljeni od Jasenovca kao i Zagreb. Znači li to da bi svi stradali ili umrli u Zagrebu tijekom Drugog svjetskog rata po toj logici trebali biti na jasenovačkome popisu? Od petoro Židova samo za jednoga Davida Kamhija (1921., Zagreb) u Yad Vashemu postoje iskazi nekoga od rodbine pa prema tome za razliku od ostalih znamo da se radi o stvarnoj osobi. Prema iskazu brata on je 1941. godine deportiran u Auschwitz. Taj se podatak navodi i u napomenama jasenovačkoga popisa, pa je prema tome poznat i autorima, ali očito je da se pod svaku cijenu želi što više povećati broj jasenovačkih žrtava. Sudeći po iskazima rodbine u Yad Vashemu ima ukupno pet žrtava koji se zovu David Kamhi. Od toga samo su dvojica s teritorija Nezavisne Države Hrvatske, a trojica iz Makedonije i njihova smrt nema veze s Hrvatskom. Od te petorice samo je David Kamhi rođen 1891. rodom iz Sarajeva umro od tifusa, ali ne u Jasenovcu, već u Staroj Gradiški. Prema srpskome Spisku žrtava rata, čak je 27 različitih inačica Davida Kamhija, a od toga petorica se nalaze na jasenovačkome popisu i to kao stradali u logoru Jasenovac, a niti jedan u Staroj Gradiški. Za ostalu četvoricu Židova navodnih žrtava iz Feričanaca nema potvrde da su ikada postojali. Klarica König navodno je rođena 1910. godine. Zanimljivo da se koincidentno na jasenovačkome popisu nalazi i Karl König rođen 1910. godine i za njega nema iskaza rodbine ili podataka od neke židovske organizacije da je stradao u Jasenovcu. Aleksandar Pollak, rođen 1896. godine, iz Virja, otac Herman, prema podatcima iz jasenovačkog popisa je stradao nepouzdano određene 1941.* godine. Prema napomenama umro je od tifusa. Prema srpskome pamfletu Spisak žrtava rata Aleksandar Polak, rođen 1896., iz Virja, otac Leopold, za vrijeme rata boravio u Bjelovaru stradao je u ožujku 1942. godine u Jasenovcu. U jasenovačkome popisu nalazi se i Aleksandar Pollak, rođen nepouzdano određene 1890.*, iz Bjelovara, otac Leopold. U napomenama se navodi podatak iz komunističkoga popisa iz 1964. godine da je iz Virja. Prema podatcima najvjerojatnije se radi o klonovima, a nema potvrde temeljem iskaza rodbine ili židovskih organizacija da je neki Aleksandar Pollak stradao u Jasenovcu. U jasenovačkome su popisu dva Dragana Mautnera. Prvi Dragan Mautner navodno je iz Zagreba, rođen 1918. godine, otac Maks*. U napomenama piše da je stradao 1941. godine u Jadovnom (kod Gospića). Drugi Dragan Mautner je navodno iz Pakraca, rođen 1912.* godine, u napomenama je navedeno da je iz Zagreba i da je rođen 1918. godine. Kao ime otca navodi se Aleksandar i to je jedina razlika između ta dva „blizanca“. U Yad Vashemu se ime Dragana Mautnera spominje kao jedno od imena s nekakve liste židovske mladeži deportirane 1941. godine u logor u Koprivnici. To je nepouzdan podatak jer nije jasno tko je autor tog popisa. Prema srpskom pamfletu Spisak žrtava rata, koji je velikosrpska inačica komunističkog popisa iz 1964. godine, navodi se da je Dragan Mautner sin Maksa stradao 1941. godine u logoru, ali ne navodi se u kojemu. U istome pamfletu nalazi se i Dragan Mautner čiji se otac ne zove Maks već Makso. On je navodno također stradao 1941., ali u Gospiću. Tu nije kraj ovom slučaju jer se u jasenovačkome popisu nalazi i Dragutin Mautner iz Pakraca, Hrvat, rođen 1912. godine, otac Aleksandar, stradao u Jasenovcu 1941. godine. Osim malih razlika u imenu i prezimenu, identičan je „drugome“ Draganu Maltneru. U ovome slučaju su „trojica“ navodnih žrtava koji se međusobno razlikuju manje nego jednojajčani blizanci, a nema potvrde da su stradali tj. ispravnije bi bilo reći stradao u Jasenovcu. Jedna od spomenutih žrtava iz Feričanaca je Milan Miljuš, otac Đuro, navodno rođen 1907. godine u Zagrebu i stradao u Feričancima/Jasenovcu, prema samim autorima popisa nepouzdano određene 1942.* godine. U napomenama se navodi da je rođen 1917., a stradao 1941. godine. U jasenovačkome popisu nalazi se i vrlo slična žrtva Mićo Miljuš rođen 1907. godine u Cerovcu Tušilovačkome kod Karlovca. Za obje žrtve nema potvrde da su uopće postojale. Jedina osoba usporedivih podataka koja se može naći je Milan Miljuš rođen 1907. godine i to baš u Feričancima, mjestu navodnoga stradanja. Njegov se otac zove Đuro, ali nema podataka o smrti pa je pretpostavka da je možda stradao izvan Hrvatske ili možda da je nakon ili tijekom rata iselio.

Ne žele smanjiti popis iako je svakome jasno da je to sprdnja

Već su nekoliko puta spominjani Panto Đuričić rođen 1975. i Herman Switzer rođen 1969. godine, obojica prema jasenovačkome mrežnom popisu stradali u Jasenovcu 1942. godine. U taj već poznati fantastični trio stradalih prije nego što su rođeni spada i Rosa Mirić koja će tek biti rođena 3968. godine, ali ni to ju nije spasilo od ustaških terminatora tj. od jasenovačkih kustosa. Iako su ovi nevjerojatni slučajevi već bili publicirani, za kustose Spomen-područja Jasenovac to su očito vjerodostojni podatci. U međuvremenu od objavljivanja ovih podataka nije se samo nekoliko puta mijenjao tj. povećavao popis, već je promijenjen i ravnatelj, ali bez ikakve reakcije. Znači da odgovorni ni pod koju cijenu, pa čak niti da budu izvrgnuti ruglu, ne žele smanjivati popis brisanjem očitih lažnjaka. Izvori za ove lažnjake srbijanski je memorandumski uradak tzv. Popisnice za utvrđivanje istine (AOISV), kako to gordo zvuči i nepogrešivi apostoli komunizma subnorovci. Subnor, kratica od Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata, bili su komunistički čuvari revolucije. Član ste mogli postati, primjerice, ako ste imali dva svjedoka. Nakon poraza Titove JNA u Domovinskome ratu, takve organizacije nisu prestale postojati, već su samo promijenile ime, ali ideološka je ćud ostala ista. Kao da smo u komunizmu pa kad nešto potvrde šumski akademici iz Subnora, onda nema rasprave, a srpska istinoljubivost je već legendarna. Nisu to jedine umotvorine subnorovaca koje se nalaze u jasenovačkome mrežnom popisu. Na popisu se, primjerice, nalazi Vida Kovačević rođena 1910. godine, a kako se navodi ubijena je od ustaša iste 1910. u logoru Jasenovac. Znači rođena je i ubijena ne samo prije Drugoga, već i prije Prvoga svjetskog rata. U jasenovačkome popisu vrlo je mali postotak navodnih žrtava kod kojih se navodi i stratište, ali u ovome antifantastičnome slučaju navodi se mjesto Mlaka. Mlaka je selo nizvodno od Jasenovca, za vrijeme Drugog svjetskog rata ondje je bilo poljoprivredno dobro na kojemu su radili zatočenici. Izvor je ovih znanstveno „relevantnih“ podataka o Vidi Kovačević, koji zorno pokazuju što je to alternativna stvarnost, naravno – Subnor. Da to nije slučajnost i da subnorovci imaju problema s godinama, pokazuje i primjer Ile Brkića iz mrežnoga jasenovačkog popisa. On je navodno rođen 1918*. godine, a prema mrežnome jasenovačkom popisu, koji se oslanja na izvore iz Subnora, ubijen je od ustaša 1914. godine. Znači ubijen je prve godine Prvoga svjetskog rata. Da stvar bude još bolja, u napomenama se navodi alternativna godina, ali ne smrti već rođenja i to 1924. Takvi podatci nalaze se u mrežnome jasenovačkom popisu i oni su autorima popisa i jasenovačkim kustosima posve normalni. Možda bi im netko trebao reći kada je počeo Drugi svjetski rat, kada je uspostavljen logor u Jasenovcu i da je teško ubiti nekoga godinama prije nego što se rodio.

Zanimljiv je, a prvenstveno nevjerojatan i Nedjeljko Gajić rođen 1942.* godine, a stradao godinu prije odnosno 1941. godine. Prema podatcima, niti autori nisu sigurni je li to bilo u Jasenovcu* ili alternativno, kako piše u napomenama, u Staroj Gradiški, ali sigurni su da su ga ubili ustaše. Inače, Nedjeljko Gajić navodno je iz sela Miska Glava kod Prijedora, a otac mu se zvao Jovan. U napomenama su navedene i alternativne godine rođenja 1928. i smrti 1944. te da je iz sela Kola kod Banje Luke. To su toliko različiti podatci kao da se radi o potpuno drugoj osobi. Ne treba biti sumnjičav jer kako se navodi na mrežnim stranicama JUSP-Jasenovac popis ubijenih sačinjen je „uspoređivanjem i kritičkim preispitivanjem podataka za svaku žrtvu ponaosob“. To se dobro vidi na primjeru Neđeljke Gajić. I ona je navodno stradala u Staroj Gradiški kao i jedna od inačica Nedjeljka Gajića, ali njezin otac ne zove se Jovan kao kod Nedjeljka već Jovo, a to je ipak drastična razlika.

Prema navedenim podatcima, kada bi se slijepo vjerovali antifa-znanosti, moglo bi se reći da su ustaše počele ubijati nejač već i prije Prvoga svjetskog rata da su ubijali i djecu koja se još nisu rodila, a možemo sumnjati da su se ustaški terminatori koristili i vremeplovom kojim su ubijali i one koji će se roditi nakon Drugoga svjetskog rata. Očito da, ako ti vremeplovi još rade, nitko nije siguran pa bi i jasenovačkih žrtava moglo biti sve više.

M. Koić i Nikola Banić
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Čet, 21-09-2017, 03:24:21

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).