Hrvatski tjednik
 

 Islamski teroristi u Londonu svoj krvavi zanat ispekli su nad Hrvatima u BiH

Londonskoga napadača iz ožujka ove godine Khalida Masooda i oca terorista iz MasoodaManchestera Ramadana Abedija povezuje njihov zajednički boravak u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata s brojnim teroristima iz cijeloga svijeta, među kojima su mnogi nastavili svoj krvavi pohod diljem svijeta, a pojedini su se tek privremeno primirili kao vukovi samotnjaci čekajući novu prigodu. Još je jedna veza između Masooda, koji je u ožujku izveo napad nedaleko Westminstera u Londonu pri čemu je ubio pet osoba i 50 ranio, i Abedija, čiji je sin nedavno počinio napad na koncertu Arijane Grande u Manchesteru kada su ubijene 22 osobe. Obojica su se preko Londona, MudžahediniZanimljivo je niti jedan od tih stranih boraca koji su počinili stravična zvjerstva nije odgovarao pred sudovima u Bosni i Hercegovini, a pred Haaškim je tribunalom tek u jednome slučaju protiv nekadašnjega načelnika Glavnoga stožera Armije BiH, generala Rasima Delića izrečena presuda za ratne zločine. Mudžahedini su u Bosnu i Hercegovinu ulazili pod krinkom humanitaraca, uglavnom preko Hrvatske, a obavještajne službe BiH Hrvata tvrdile su kako su ih dovozili čak i britanski mirovnjaci. Koje li ironije! A kakve su stravične zločine činili, najbolje svjedoči nedavno objavljena monografija Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH sa sjedištem u Mostaru naslova 'Od tvorca logora do radosti poricanja'.kao 'humanitarci' uvukli u Bosnu i Hercegovinu, Masood je ratovao, dok je Abedi tek bio 'logističar' i pomagao stranim borcima islamistima u postrojbi Ej mujaheed u koju su očito i strane vlade rado puštale vlastite državljane kako bi se 'očistile' od radikala. No oni koji nisu poginuli, vraćali su se još radikaliziraniji, što se vidi i po posljedicama koje posljednjih dana dolaze do sve većega izražaja.

Dolazili kao 'humanitarci'

Zanimljivo je niti jedan od tih stranih boraca koji su počinili stravična zvjerstva nije odgovarao pred sudovima u Bosni i Hercegovini, a pred Haaškim je tribunalom tek u jednome slučaju protiv nekadašnjega načelnika Glavnoga stožera Armije BiH, generala Rasima Delića izrečena presuda za ratne zločine. Mudžahedini su u Bosnu i Hercegovinu ulazili pod krinkom humanitaraca, uglavnom preko Hrvatske, a obavještajne službe BiH Hrvata tvrdile su Mudjahedinikako su ih dovozili čak i britanski mirovnjaci. Koje li ironije! A kakve su stravične zločine činili, najbolje svjedoči nedavno objavljena monografija Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH sa sjedištem u Mostaru naslova 'Od tvorca logora do radosti poricanja'. Među velikim je brojem teških i traumatičnih svjedočanstava i iskaz profesora Ivana Rajkovića iz Travnika koji je bio zarobljen i koji je svjedočio o zločinima islamskih terorista u središnjoj Bosni.

'Čujemo jednoga po jednog, kaže - idemo lomiti rebra. Izvode Dragana, tuku, tuku, baciše ga, sav je krvav, i onako kao vreća pade. Onda su izveli Kazimira. Ječi, stenje. Viču da mu j... majku ustašku, jer da mu ne mogu doći do rebara zato što je bio puno krupan, snažan mladić. Onda su izveli Fišića Ivu. Kada je bio skoro u nesvijesti, onda su ga bacili. Zatim su tukli mene, koliko se ja sjećam, izvodili su me pet-šest puta. Tukli su me šakama, palicom i nogama. Uglavnom su ti mladići pucali najprije po rebrima, da prelome rebra, jer im je bila zadaća da lome rebra. Kada sam došao svijesti, vidim da sam ubačen unutra. Svi stenju. Ne vidi se. Mrak je. Prema meni puže Popović Dragan. Kaže on meni - profesore, ja sam Popović Dragan. Imam ženu Janju, dvoje djece', stoji u potresnome svjedočanstvu profesora Rajkovića. Rajković tako opisuje kako su zarobljene Hrvate, vrlo ugledne profesore, dužnosnike odveli i zavezali im oči. Jedne večeri donijeli su im kuhanu janjetinu. Profesor je znao da se nešto čudno sprema.

Otkinuli glavu Draganu Popoviću

'Morali smo jesti i to sve rukama. Morali smo gutati. Znam po šerijatu (po zakonu) ujutro kako oni kažu na sabah ne smiješ biti gladan. Po Kuranu ne smiješ biti gladan. Znao sam da će netko biti strijeljan, razapet, ali ni on ne smije biti gladan. Ujutro su izveli i stoji 50-ak s jedne, 50-ak s druge strane. Tamo je podij, bina. Čuju se neke molitve, pa urlik - alah, erbetekvir, pa onda opet molitva i kada su izmolili, jedan zapovijeda: 'San!' i upire prstom. Ovaj dolazi i sabljom siječe konop na ruci. Najprije siječe ovom malom, djetetu - Adžaipu. Ja sam mislio maloga će. Ne. Onda presjekoše Draganu i odvedoše Dragana. Tamo je bila klada gdje se presijecaju drva. Drži neku sablju. I opet zapovijed, pjesma, molitva - alah, leber, tekbir... Sto grla u glas. I uze on Dragana za kosu jednom rukom, uze ga domaći mudžahedin, domaći koji se priklonio, valjda polaže svečanu prisegu. Ovaj uze Dragana za usta. Dragan je jako lijep, fizički lijep mladić. Uze ga za usta, stisne ga, uzbuđen i on. Ovaj opet nešto reče - MEHO, San, valjda ne smije mučiti. I on za glavu i onu sablju i odsiječe mu glavu. Kako odsiječe glavu, on je počeo povraćati i pao je. Odsjekao ju je na panju. Onda je malog odveo. Mali je morao uzeti glavu Draganovu i donio je ovamo da se poljubi glava Draganova u usta. Mi smo ljubili Dragana u usta. Ivo je poljubio u čelo i ovaj ga opalio željeznom šipkom, jer morali smo ljubiti u usta i lizati krv na vratu s Draganove glave. Poslije tog obreda su tijelo položili u grobnicu, zatrpa se, a sablju kojom je odsječena glava i glavu stave gdje su noge', svjedočio je Rajković.

'Onda su svaki dan odvodili. Mi smo mislili samo kako ih nema, nema i mislili smo da je sve poklano. Mi smo tada bili polusvijesti kada smo gledali klanje Dragana Popovića. Vidjeli smo da je bilo još grobnica, a koliko, ne znamo. Čim je završeno to klanje, odmah su nas odveli povezane unutra. I tako, jedno po jedno odvedoše. Ostalo je nas troje. U mraku sam opet čuo glas jednoga od one dvojice Arapa, koji je došao kada su vodili Pobrića. Mi stalno mislimo sve jedan po jedan zaklan, razapet, jer smo vidjeli križ i gdje strijeljaju. Imaju posebna mjesta gdje razapinju, gdje strijeljaju' ... Ovi stravični prizori nisu bili izolirani. Prizori o kojima se svijet upoznao nakon pojave Islamske države i njihove potrebe da sve užase i zločine objave javno putem društvenih mreža na žalost svjedočili IzetbegovićNa posljednjem ročištu svjedok, bivši sigurnjak 35. divizije Armije BiH Hamdija Šljuka posvjedočio je na suđenju Mahmuljinu kako su mudžahedini isključivo slušali zapovijedi Alije Izetbegovića, dakle bošnjačkoga predsjednika i zapovjednika u ratu, čiji je sin Bakir Izetbegović danas član BiH Predsjedništva, te zapovjednika Armije BiH Rasima Delića.su Hrvati središnje Bosne 1993. godine. No za te zločine do sada nitko pojedinačno nije odgovarao. A mogao je, trebao i morao.

Bošnjački vrh zapovijedao

No stvari bi se mogle promijeniti nakon okončanja suđenja Sakibu Mahmuljinu, nekadašnjem zapovjedniku Sedme Izetbegovićmuslimanske brigade Armije BiH. Na posljednjem ročištu svjedok, bivši sigurnjak 35. divizije Armije BiH Hamdija Šljuka posvjedočio je na suđenju Mahmuljinu kako su mudžahedini isključivo slušali zapovijedi Alije Izetbegovića, dakle bošnjačkoga predsjednika i zapovjednika u ratu, čiji je sin Bakir Izetbegović danas član BiH Predsjedništva, te zapovjednika Armije BiH Rasima Delića. Šljuka je otkrio detalje sastanka kojemu je, osim Alije Izetbegovića, Rasima Delića i Sakiba Mahmuljina, nazočio i zapovjednik odreda 'El mujahedeen', stanoviti Šeih, koga su kasnije ubili pripadnici HVO-a. Svjedok je otkrio i kako mudžahedini nisu poštedjeli nijednoga zarobljenika u vojnim operacijama koje su imali sa srpskom stranom. Istina o ulozi svetih islamskih ratnika u BiH, koji su odreda bili pripadnici terorističkih organizacija, a pojedini čak i bliski suradnici nekadašnjeg šefa Al Qaede Osame bin Ladena, ostala je obavijena neshvatljivom šutnjom stranih, ali i domaćih medija. Vjerojatno dio razloga za to leži upravo u činjenici da su oni pod blagoslovom Zapada i dolazili u BiH, čime se postizao dvostruki učinak – Zapad se čistio od vlastitoga smeća, a u BiH su 'pomagali' zaustaviti rat.

Domagoj Tolić
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Pon, 23-10-2017, 22:51:53

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).