Inicijativa uredništva časopisa Jezik

Ktkad je Božićnim Ustavom, 1990., trasiran put Hrvatske u suverenu i samostalnu državu i u Hrvatski jeziktome temeljnom konstitutivnom državnom dokumentu, u Temeljnim odredbama, utvrđeno kako su u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo, malo je učinjeno u normativnome uređenju hrvatskoga jezika. Bilo je pokušaja i od strane političkih stranaka i od hrvatskih kulturnih ustanova, ali sve je ostalo na pokušaju ili nedostatku dovoljne odlučnosti da se napravi i taj iskorak. Vješto nametnute igre i svađe oko pravopisa odvukle su pozornost od glavnih problema. Jer ma kako bio dotjeran hrvatski pravopis, razvidan je izostanak jezične politike.

Država mora imati na raspolaganju jasne propise kako bi PropisiDržava mora imati na raspolaganju jasne propise kako bi unaprjeđivala odnose i branila se od raznih stihija. Strano nazivlje prepravilo je sva područja života, a ponajviše se uvuklo u obrazovni sustav, pa je izreka – vre i svoj jezik zabit Horvati – što ju je napisao Pavao Štoos prije više od 180 godina, ponovno postala aktualna. U vremenu punome ideoloških podjela i prevladanih naboja, jedan brod, Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika, za čijim je kormilom bilo veliko i časno ime hrvatske lingvistike, ak. Radoslava Katičića, herostratski je potopljen bez razloga i objašnjenja. To su učinili kako bi mogli do kraja slomiti tendencije i ugasiti žeravicu koju je ostavila za sobom Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967.unaprjeđivala odnose i branila se od raznih stihija. Strano nazivlje prepravilo je sva područja života, a ponajviše se uvuklo u obrazovni sustav, pa je izreka – vre i svoj jezik zabit Horvati – što ju je napisao Pavao Štoos prije više od 180 godina, ponovno postala aktualna. U vremenu punome ideoloških podjela i prevladanih naboja, jedan brod, Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika, za čijim je kormilom bilo veliko i časno ime hrvatske lingvistike, ak. Radoslava Katičića, herostratski je potopljen bez razloga i objašnjenja. To su učinili kako bi mogli do kraja slomiti tendencije i ugasiti žeravicu koju je ostavila za sobom Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967., kad je kao proljeće, unatoč svim povremenim mrazevima, navijestila novo godišnje doba, slobodu hrvatskome narodu. U toj slobodi bilo je lutanja, nesnalaženja, teških trenutaka, ali su ciljevi ostali jasni. Jer što bi bilo od Hrvatske da nakon donošenja Deklaracije o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske, državna arhitektura nije dalje izgrađivana, usput popravljana. Sve bi ostalo neuspio pokušaj, dobar za sjećanje, ali ništa više od toga. Zbog toga je potrebno otpuhnuti pepelom zapretenu žeravicu kako bi dobila zraka i proplamsala, sukladno dobrim europskim običajima.

U tome smislu treba gledati na tekst Deklaracija o hrvatskome jeziku: otvoreno pismo hrvatskoj javnosti koju je Deklaracijapočetkom ožujka, a u povodu 50. godišnjice Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, pokrenulo uredništvo časopisa Jezik, predloživši ponovnu uspostavu Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika te pravnu zaštitu hrvatskoga jezika, posebnim zakonom, kao u većini europskih zemalja. Inicijativa uredništva nije svugdje glatko prihvaćena. Neki, kao primjerice, Razred za književnost HAZU, jednodušno su je prihvatili, a u ime Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje njegov ravnatelj Željko Jozić odbio.

Ni Deklaracija o nazivu jezika prije 50 godina nije bila jednoglasno prihvaćena. Razlika je bila u tome što su kulturne i znanstvene ustanove bile jednoglasno na strani Deklaracije, a jednopartijska politika protiv jer je predosjećala koje će tektonske promjene izazvati. Prije pet desetljeća uslijedili su divljački progoni potpisnika Deklaracije, uslijedio je medijski linč, lavež, režanje. Nadamo se da unatoč prijeporima bar toga ne će biti nakon pustih desetljeća iako su načini obračuna postali sofisticiraniji i ništa manje stresni. Hrvatski tjednik zamolio je više domaćih i stranih kroatista da nam kažu svoja stajališta o inicijativi uredništva Jezika. Za mišljenje smo molili i ministra znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Pavu Barišića, koji je vrlo brzo poslao svoj kratak, ali jasan odgovor.

Pavo Barišić: Bio bih sretan i želio bih pridonijeti pravnome uređenju položaja i uporabe hrvatskoga jezika

U svezi s inicijativom uredništva Jezika, a glede ponovne uspostave Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika Pavo Barišićte pravnoga reguliranja tog jezika, upitali smo ministra znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Pavu Barišića kani li u mandatu ponovno uspostaviti Vijeće za normu te pokrenuti pravno reguliranje hrvatskoga jezika. Odgovore donosimo u cijelosti:

Iznimno cijenim rad i postignuća Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika. Želio bih rado obnoviti njegov rad. Smatram da je ukidanjem toga Vijeća učinjena znatna i nepopravljiva šteta u standardizaciji hrvatskoga jezika. Već sam na početku svojega ministarskog mandata započeo savjetovanje u tome smjeru. Bio bih, naravno, sretan i želio bih pridonijeti pravnome uređenju položaja i uporabe hrvatskoga jezika.

August Kovačec: Poput većine civiliziranih zemalja, i Hrvatska treba donijeti Zakon o uporabi hrvatskoga jezika

Jezik javne i službene uporabe (standardni jezik i književni jezik) neke zemlje služi, među ostalim, kao sredstvo August Kovaceckomunikacije među osobama i skupinama koje, inače, u neslužbenoj i privatnoj komunikaciji govore različitim mjesnim i regionalnim jezičnim oblicima (kao npr. govorom Komiže, Bednje, Skrada, Labina ili nekoga mjesta u istočnoj Slavoniji), a koji nisu bez znatnijih poteškoća međusobno razumljivi. Ovisno o različitim okolnostima, korisnici zajedničkoga jezika u taj nadregionalni i međuregionalni jezični tip unose mjesne značajke, elemente i strukture, svatko na svoj način, pa po naravi stvari zajednički jezik mora imati eksplicitno oblikovane norme koje se, najčešće, ovako ili onako, dogovaraju (ili pak nameću). Te su norme nužne za podučavanje i učenje zajedničkoga jezika u školama, nužne su za sigurnu javnu i službenu komunikaciju.

Osobito je važna norma u stvaranju različitih strukovnih terminologija (pravna, medicinska, tehnička, filozofska,...), koje se neprestano moraju obnavljati i popunjavati novim terminima. Ako ne postoji institucija koja je sposobna svojim autoritetom „nametnuti“ normu, onda se obično imenuju ili, pak, sastavljaju tijela koja, sučeljavanjem različitih mogućnosti i argumenata, dogovaraju norme. Zbog toga bi za čuvanje, njegovanje i nužnu dogradnju norme hrvatskoga jezika bilo potrebno ponovno imenovanje Vijeća za normu hrvatskoga jezika, sastavljenoga od predstavnika struke i korisnika jezika, pa ono po definiciji mora biti vijeće neistomišljenika. Ako se čitaju natpisi po zagrebačkim ulicama (na engleskome i drugim jezicima), bez prijevoda na hrvatski, ne ćemo moći odrediti u kojemu se gradu i u kojoj zemlji nalazimo. Slično je s jezikom nekih reklama pa i jezikom nekih (zabavnih) emisija. Zato je potrebno, poput većine civiliziranih zemalja, donijeti Zakon o uporabi hrvatskoga jezika (kao službenoga jezika Republike Hrvatske) u javnoj i službenoj komunikaciji (a to već ionako postoji za jezike manjina). Bez obzira na to što se, kolokvijalno, kao svrha zakona obično navode kazne i globe (ovdje „globe“ za napisano ili za izgovoreno) i bez obzira na to što se u Hrvatskoj i najbolji zakoni nerijetko ili ne provode ili se provode selektivno, takav je zakon Hrvatskoj nužan. Uostalom, imaju ga gotovo sve zemlje u našemu susjedstvu (Slovenija, Srbija, Madžarska, Slovačka, Češka, Italija,..). U većini se zemalja donose cjeloviti zakoni o uporabi jezika, u drugima pak (kao u Češkoj) u svim zakonima gdje tomu ima svrhe i smisla, dodaje se i članak koji govori o uporabi jezika.

Ranko Matasović: Iz načelnih razloga ne podržavam donošenje Zakona o jeziku

Deklaraciju o hrvatskome jeziku podržavam samo u onome dijelu u kojemu se poziva na ponovnu uspostavu Vijeća Ranko Matasovicza normu jer smatram da se kroz takvu instituciju mogu najbolje riješiti još malobrojna otvorena pitanja standardizacije hrvatskoga jezika. Način na koji je to Vijeće djelovalo pod vodstvom akademika Katičića trebao bi biti uzor kako postupati u pitanjima norme hrvatskoga jezika.

S druge strane, ne smatram da je hrvatski jezik na bilo koji način ugrožen, a zbog djelatnosti šačice marginalaca koji zastupaju uglavnom terminološki povratak na "srpskohrvatski" ne treba uzbunjivati javnost, niti toj skupini treba posvećivati nezasluženu pozornost u medijima.

Također, iz sasvim načelnih razloga ne podržavam donošenje Zakona o jeziku, pogotovu ako nije unaprijed eksplicitno rečeno što bi taj zakon sadržavao i kako bi se provodio (ne želim dati "bjanko ček" takvu zakonu). Po mome dubokom uvjerenju, hrvatsko je društvo preregulirano brojnim nepotrebnim i površno pisanim zakonima te mu je potrebna zakonska deregulacija, a ne donošenje novih zakona. Osim toga, smatram da je uporaba jezika i u javnosti i u privatnosti stvar slobode pojedinca, a ne nešto što bi trebalo propisivati zakonom. Na kulturu uporabe hrvatskoga standardnog jezika treba djelovati kroz obrazovni, a ne kroz zakonodavni sustav.

Leopold Auburger: Jezikova deklaracija mora biti povijesno DA održavanju i razvitku hrvatskoga jezika

Potpisao sam Jezikovo jezično-političko otvoreno pismo (Deklaracija o hrvatskom jeziku: otvoreno pismo hrvatskoj Auburgerjavnosti) jer svakako podržavam zahtjev za ponovnom uspostavom Vijeća za normu hrvatskoga jezika, naravno pod uvjetom da opet bude sastavljeno od provjerenih i vjerodostojnih jezikoslovnih kroatista. Istodobno, suglasan sam glede ozakonjenja zaštite hrvatskoga jezika kao zasebnoga cjelovitog jezika jer je po supstanciji i strukturi samostalan jezik i nikako nije tek varijabilna konfiguracija jezičnih obilježja neke umjetne serbokroatističke jezične konstrukcije ili u najgoromu slučaju jednoga velikosrpskog jezika.

Temeljna odredba Ustava Republike Hrvatske u čl. 12. glede službenoga i javnoga statusa hrvatskog jezika, naime da su u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo, mora se u javnoj jezičnoj praksi dosljedno ostvarivati. To općenito znači da hrvatski jezik, a posebice svehrvatski književni jezik, njegovo vlastito ime, koje je ujedno i vlastito ime hrvatskoga naroda kao zajedničkoga subjekta cjelokupnoga hrvatskog jezika te stručna kroatistička kultura hrvatskoga jezika aktivno i učinkovito moraju biti branjeni kao opće dobro. To je prvorazredan zadatak svake Vlade Republike Hrvatske.

O Deklaraciji sam iz 1967. godine u svojoj knjizi o hrvatskome jeziku i serbokroatizmu napisao: "Poruka Deklaracije bila je jednostavna i jasna te dostojanstvena, a prije svega bila je opravdana kao opomena: posrbljujućemu othrvaćivanju hrvatskoga jezika i jezičnoj eksproprijaciji Hrvata mora se stati na kraj, a ravnopravnost hrvatskoga jezika u odnosu na srpski mora biti nedvojbeno osigurana ustavnim određenjem kao i provedena u javnoj praksi: ..." (Auburger, Leopold: Hrvatski jezik i serbokroatizam. Rijeka, 2009., str. 184.). U sljedećem sam tekstu naveo Babićevo tumačenje značenja Deklaracije: "Deklaracijom su hrvatski filolozi i književnici rekli odlučni NE! Najprije sebi samima da se unitarističkim putem ne smije dalje nastaviti, da taj put jednom zauvijek treba prekinuti, zatim su jasno rekli cijelomu hrvatskom narodu kako je taj put za nas poguban, a onda su rekli NE Komunističkoj partiji SRH i SFRJ, konačno i svim Srbima. Bilo je to zaista povijesno NE, kamen međaš i u hrvatskoj politici općenito, a u hrvatskoj jezičnoj politici posebno." (Babić, Stjepan: Deklaracija - međaš dvaju razdoblja, u: Jezik, god. 44., sv. 3., str. 80. – 85., Zagreb, 1997).

Dakle, prva je Deklaracija u uvjetima tzv. Novosadskoga dogovora morala biti povijesno NE! serbokroatizmu. Nova Deklaracija u uvjetima Ustava Republike Hrvatske mora biti pak povijesno DA! održavanju i razvitku hrvatskoga jezika.
Što se tiče pojedinosti ozakonjenja statusa i zaštite hrvatskoga jezika kao službenoga i u javnoj uporabi te reguliranja propisa za pojedinačna jezična područja, kao na primjer pravopisa i stručnoga odnosno službenoga nazivlja, hrvatska je kroatistika u tradiciji kulture hrvatskoga književnog jezika predložila već mnogo primjerenih rješenja, primjerice, u časopisima Jezik (Hrvatsko filološko društvo) i Filologija (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti: Razred za filološke znanosti). Glede jezičnopolitičkih pitanja treba kao nedavne publikacije svakako spomenuti odlični pregled o međunarodnom jezičnom zakonodavstvu Marija Grčevića "Trebamo li hrvatski jezični zakon"(Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća; 1.10.2015) i pregledni članak Siegfrieda Gehrmanna i Ivane Rončević "Pojednojezičenje znanosti kao hegemonijalni projekt: Europske perspektive i anglofone stvarnosti" (Filologija, knj. 65., Zagreb 2015., str. 13.-44.)

Utjelovljenje takvih filoloških dostignuća kroatistike u jezičnoj praksi te jezičnome životu, razumije se, zavisi u znatnoj mjeri od čimbenika kulturne, obrazovne, znanstvene i općenito društvene politike i volje. I na tome polju treba uspješno raditi.

Artur Bagdasarov: Skrb države i društva u provedbi jezične politike mora biti stalna i stabilna

Mogu samo ponoviti ono što sam u javnosti više puta dosad rekao. Po mojemu mišljenju, u uvjetima globalizacije i Bagdasarovulaskom u EU-u, Hrvatskoj će biti potrebno državno vijeće za hrvatski jezik pri hrvatskoj Vladi, ili obnova ukinutoga Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika pri resornome ministarstvu. U sklopu toga vijeća mogao bi biti razrađen ili dorađen (postoje nacrti zakona o javnoj upotrebi hrvatskoga jezika - Hrvatskih laburista, Matice hrvatske), a u Hrvatskom saboru prihvaćen zakon o službenome (hrvatskom) jeziku. Za postojanje normiranoga jezika nije dovoljno imati gramatike, rječnike i pravopise, potrebna je i promišljena državna jezična politika, zaštita i regulativa, dakle vijeće za hrvatski jezik kao regulatorno središte ili tijelo pri Vladi i jezični zakon. Jezik, kultura, povijest, duhovne vrjednote i nacionalna tradicije alfa i omega su razvitka društva. Temelj jedinstva hrvatske države svakako je jezik, upravo hrvatski, a ne bilo koji drugi. On oblikuje opće građansko, kulturno i obrazovno područje. I služiti se njime treba svatko u Hrvatskoj. Hrvatskomu jeziku valja posvećivati što više pozornosti i voditi skrb o njemu na svim razinama njegove pojavnosti, od škole do državnih ustanova, jer standardni jezik nije zrak koji postoji sam po sebi, njega stalno moramo svjesno njegovati, pomnjivo proučavati, brižno čuvati i razvijati. Skrb države i društva u provedbi jezične politike mora biti stalna i stabilna.

Marija Turk: Zakon o jeziku dobro bi došao Hrvatskoj

Podržavam inicijativu Uredništva časopisa Jezika o ponovnoj uspostavi Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika te pravnoj zaštiti toga jezika. Većina europskih država ima zakon o jeziku, koji se razlikuju od jedne države do druge s obzirom na sociolingvističke prilike u tim državama. Dobro osmišljeni zakon dobro bi došao Hrvatskoj. Naglašavam: dobro osmišljeni.

Marko Curać
Hrvatski tjednik

Sub, 15-02-2025, 01:08:58

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.