Hrvatski tjednik
 

Miroslav Šumanović: Nikakvim interpretativnim naftalinom nije moguće prigušiti 'mirise prošlosti' osporenoga zakona ozračenoga 'ideološkom i vrijednosnom' paradigmom iz koje potječe

Jedan od najkritiziranijih socijalističkih zakona koji daje prednost pravu na pobačaj na račun USRHživota, iz 1978., posebno od strane Katoličke crkve i pokojnoga zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića, Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem OktobriranjeTreba podsjetiti da je njegovu ustavnost 1991. prva zatražila udruga Hrvatski pokret za život i obitelji. Nakon produženja života toga zakona, pravnog i povijesnoga relikta, netko je već rekao, kao da se Ustavni sud pridružio proslavi 100. godišnjice Oktobarske revolucije jer će se 'oktobriranje' na račun novog života, u Hrvatskoj, nastaviti i dalje.od 21. veljače, koje je objavljeno protekloga tjedna, nije proglasio neustavnim, već ga je ostavio na životu još dvije godine. Tako će se i dalje primjenjivati odredba po kojoj žena do isteka 10. tjedna od začeća, bez ograničenja, može prekinuti trudnoću. Treba podsjetiti da je njegovu ustavnost 1991. prva zatražila udruga Hrvatski pokret za život i obitelji. Nakon produženja života toga zakona, pravnog i povijesnoga relikta, netko je već rekao, kao da se Ustavni sud pridružio proslavi 100. godišnjice Oktobarske revolucije jer će se 'oktobriranje' na račun novog života, u Hrvatskoj, nastaviti i dalje. Ustavne sudce nisu zabrinuli ni prestrašni pokazatelji o učincima toga zakona, koji se 'pravno-umjetnički' nazivao Zakon o zdrastvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Zato je potrebno ponoviti te podatke, koje je Hrvatski tjednik, objavio 20. listopada 2016. U Hrvatskoj je, naime, po podatcima Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) samo u tri godine - 1982., 1985. i 1987., obavljeno 168.739 prekida trudnoće. Dakle samo u tome desetljeću, kako se može zaključiti, moglo je biti najmanje pola milijuna takvih slučajeva. Broj prekida trudnoće od 1990. u stalnome je padu, ali nimalo nezanemariv, jer je do 2015. bilo ukupno 434.306 prekida trudnoće ili pobačaja, po novoj terminologiji. Primjerice, 1990. godine bilo je 46.679 prekida trudnoće, a 2015. godine 8.363 pobačaja. Ni na kraj pameti nije tvrditi da stanovit broj tih prekida trudnoće nije bio zdravstveno ili nekim drugim razlozima opravdan.

No ostaje pitanje: mogu li se ove zastrašujuće brojke smjestiti u tako opjevanu sferu ustavnih prava žene na Kuharićprivatnost, slobodu i osobnost, ili je time bio najizravnije ugrožen život nerođenoga bića (nasciturus) bar otkako je donesen Božićni Ustav, 22. prosinca 1990.? Drugim riječima, tome Ustavu tepati da je Božićni, a aktualni zakon omogućuje pravo, odnosno potpiruje praksu pobačaja, čista je farizejština. Jer sve što je posljedica toga zakona, koji je kardinal Kuharić znao nazivati i Blaževićevim zakonom, izravno ubijanje nezaštićenoga bića, žena, i konačno s višedesetljetnom demografskom nebrigom čitavoga jednog naroda. Jednoj od modernih industrija smrti samo se može suprotstaviti svjesno i organizirano društvo, pretpostavljajući, ne narušavajući opravdane razloge i slobodu, pravo na život onome koji svoj život ne može braniti od voluntarizma. Zar njemački pisac Ernst Toller nije pisao, kako mu je svjedočila mlada sovjetska komsomolka za njegovih posjeta Moskvi, nakon Oktobarske revolucije, da se izgrađuje 'nova ideološka nadogradnja seksualnih nagona'. 'Ako se mladiću svidjela koja djevojka, on ju je odmah upitao hoće li s njim spavati, na što je ona odgovorila s da ili ne. Ili obratno. Često se događalo, da je mladić predbacio djevojci njezino nekomunističko držanje, ako ga je odbila', piše Toller u knjizi 'Moskva, New York, Madrid' (Zagreb, 1933.). U knjizi navodi također kako je pitanje djece bio veliki problem te da liječnici po bolnicama vrše abortuse, ako žena ne smije roditi iz fizičkih razloga ili ako bračni par dokaže da nema mogućnosti nikakve zarade, a ako tih uvjeta nema, prave abortuse u prvim mjesecima liječnici uz naplatu od oko 30 rubalja. U tu svrhu uređeno je nekoliko klinika, piše Toller.

Drastično nesuglasje zakona o pobačaju s Ustavom

Ustavni sudac Miroslav Šumanović jedini je od 13 sudaca koji je imao izdvojeno mišljenje te ustvrdio da 'osporeni Miroslav Sumanoviczakon nije suglasan s Ustavom', odnosno da je 'nesuglasje drastično' pa zakon treba ukinuti te u 'primjerenome roku, ne dužem od godinu dana' naložiti Hrvatskome saboru donošenje zakona koji će "sukladno demokratskim standardima pluralističkoga društva u odnosu na cjelokupnu javnu i parlamentarnu proceduru pripreme i njegova donošenja osigurati zakonodavno rješenje, sukladno moralnim, svjetonazorskim i kulturološkim osobitostima hrvatskoga društva, koje će pronaći harmoničnu mjeru u razboritome usklađivanju relevantnih ustavnih vrijednosti poštujući jamstvo prava na život kao ustavni aksiom u specifičnome kontekstu jedinstvene veze i majke i nerođena djeteta kao relacije 'dvojstva u jedinstvu' sa svim implikacijama koje proizlaze iz toga posebnog i ni s čime usporedivoga odnosa'. Šumanović tvrdi kako nije moguće izbjeći zaključak da je osporeni zakon 'normativni produkt s jasnim 'okusom i mirisom epohe' u kojoj je kreiran, a čija su bitna obilježja jednopartijska diktatura s odsustvom vladavine prava, demokracije i pluralizma, nametanje 'kolektivnih istina', oktroiranje službene ideologije utemeljene na marksističkome pogledu na svijet koji u dimenziji 'javnoga morala' stoji na radikalno ateističkim pozicijama s bitnim postavkama o 'klasnome' moralu koji negira postojanje univerzalnoga i konzistentnoga vrijednosnog sustava'.

Prema tome, kako napominje, nikakvim interpretativnim naftalinom nije moguće prigušiti 'mirise prošlosti' osporenoga zakona jer je ozračen "ideološkom i vrijednosnom" paradigmom iz koje potječe. Osporeni zakon - razvidno je to već iz njegova naziva – navodi Šumanović, temelji se na pravnim institutima i kategorijama koje ne postoje u Ustavu RH, a oslanjaju se - dijelom izravno, a dijelom smisleno povezano - na izričite odredbe nekadašnjega Ustava SRH iz 1974., a time i na njegovu ideološku i vrijednosnu pozadinu. Kako objašnjava, taj zakon 'iskače iz sustava', predstavlja strukturalno disfunkcionalan i, u postojeći ustavni model, neuklopiv normativni uradak. Istodobno, smatra da bitna materijalnopravna osnova osporenoga zakona ne postoji u Ustavu RH, jer s jedne strane, kako napominje, "pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece" (čl. 272. Ustava SRH iz 1974.) koje implicira pravo na pobačaj kao mjeru planiranja obitelji, što je tipično za komunističke modele onoga vremena - SSSR i većinu zemalja tzv. real-socijalizma – nije više u katalogu ustavnih prava, budući da se s motrišta europskih civilizacijskih standarda (koji osuđuju pobačaj kao sredstvo planiranja obitelji) radi o neprihvatljivom atavizmu. S druge strane, kako dodaje, taj zakon usklađen s Ustavom SRH iz 1974. nepovredivost života jamči isključivo 'čovjeku' te nije obvezivao zakonodavno zaštititi nasciturusa, pa takva formulacija, kako napominje, ne pokriva 'nerođeni život' jasno obuhvaćen zaštitom članka 21. Ustava RH - 'Svako ljudsko biće ima pravo na život'.

Pitanje Kad nastaje život u nadležnosti je Ustavnoga suda

Šumanović upozorava ako je za "pravo na pobačaj" dostatna želja kao "izraz slobodne volje", te nema nikakvoga Abortus'vanjskog' objektivnog kriterija prosudbe etičke valjanosti izbora, nema mjerila kojim bi se razlikovalo 'dobro' od zla, sve je 'dobro' jer je željeno, ustvari riječ je o "koncepciji etičkoga relativizma" koja negira postojanje objektivnoga moralnog poretka, što se u konačnici svodi na "legaliziranu samovolju". Pri korištenju ustavnosudskih rješenja, mišljenja je kako valja posegnuti samo "za kompatibilnim ustavnim osnovama i na njima utemeljenim stajalištima što se, prema njegovu uvidu, nalazi u Ustavu Republike Poljske i Ustavu Republike Njemačke ("jeder hat das Recht auf Leben..."). Po riječima Šumanovića regulacija statusa embrija i pobačaja ulazi u područje "slobodne prosudbe nacionalne države", dakle u zonu ustavnog identiteta i nacionalnog suvereniteta u smislu supremacije ustava kao vrhovnog prava zemlje. U pogledu međunarodnih ugovora obvezujućih za RH nedvojbena je Konvencija o pravima djeteta (obvezujuća za RH od 8. 10 1991.) kojom je svakome djetetu priznato "prirođeno pravo na život". Prema odlukama Velikoga Vijeća Europskoga suda pravde iz 2011. i 2014. sadržano je eksplicitno stajalište o prenatalnome životu - njegovu početku od začeća i njegovoj zaštiti.

U odnosu na bit problematike pravnoga statusa embrija Šumanović naglašava da se ne slaže s mišljenjem kako PrijedlogUstavni sud nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece koje je podnijelo sedmero predlagatelja. Naložio je Hrvatskome saboru da u roku od dvije godine donese novi zakon u skladu s utvrđenjima Ustavnoga suda navedenima u obrazloženju rješenja. Osporeni Zakon formalno nije usklađen s Ustavom, budući da sadrži pojedine pravne institute ili pojmove koji više ne postoje u ustavnome poretku Republike Hrvatske; da je od donošenja Ustava 1990. godine izgrađen potpuno novi pravni i institucionalni okvir zdravstvenoga, socijalnog, znanstvenog i obrazovnoga sustava.'pitanje kad počinje život, nije u nadležnosti Ustavnoga suda'. Po njegovu pogledu na Ustav i dužnost prema ustavnome predmetu 'nužno je da Ustavni sud interprertira pojam svakoga ljudskog bića, a takva interpretacija nužno traži i definiranje početka života, zapravo prava na život', jer Ustavni sud mora definirati pojmove koji su 'ustavna kategorija'. Mišljenja je, napominje, kako je nedvojbeno da se članak 21. st. 1. Ustava, na osnovi pravno-pozitivističkoga pristupa, odnosi na nerođeno biće od njegova nastanka začećem. Zaključno, kako navodi, Šumanović je mišljenja da embrij nije 'neljudsko biće', odnosno 'ne-biće', nego ljudsko biće u određenoj fazi razvoja i da mu zato 'pripada temeljem inherentnoga ljudskog dostojanstva pravo na život prema Ustavu u punome opsegu', a s obzirom na to da se ne može ograničiti ni u situaciji izvanrednoga stanja i ugroze države ulazi 'u kategoriju ustavnoga identiteta RH'. Prema tome, zakonska mogućnost disponiranja - dokidanja nerođenoga života u smislu čl. 15. osporenog zakona na osnovi ničim limitirane subjektivne volje, predstavlja očigledno kršenje ustavne obveze državne vlasti iz čl. 21. st. 1. Ustava, napominje, uz ino, na kraju izdvojenoga mišljenja ustavni sudac Miroslav Šumanović.

Političko-kalkulantsko ustavno rješenje

Šumanovićevo izdvojeno mišljenje pomna je i pravno istančana analiza koja pokazuje svu širinu pristupa problemu: pravnu, bioetičku, antropološku, psihološku, sociološku te filozofsku. Tim mišljenjem upozorio je na mnoge nedosljednosti i proturječnosti rješenja što ih je donio Ustavni sud, a za koje se može smatrati da su donesena prije na temelju političkih kalkulacija negoli pravno-pozitivističkih osnova. Pretpostavlja se da Ustavni sud nije htio dati povoda i priliku za nova podvajanja u hrvatskome društvu. Smatrao je da će lakše prebroditi kritike navodne desnice, nego atake tzv. ljevice. Drugim riječima, eventualnim proglašavanjem neustavnim Zakona o reguliranju prekida trudnoće, doprinio bi mobilizaciji, pa možda i konsolidaciji spektra lijevih snaga, koje bi preko jednoga vrlo osjetljivoga pitanja za hrvatsko društvo bezdušno zaljuljali hrvatski brod, kojemu ne manjka oluja ni bočnih udara, vješto manipulirajući slobodom i ljudskim pravima. Ususret lokalnim izborima bilo bi to kontraproduktivno, vjerojatno bi označilo te izbore. Zar nije očito da je taj spektar prihvatio zastavu liberalizma, pa čak i anarhizma kako bi skrio vrijednosti miljea iz kojega izrasta i kojim se hrani, ateističkoga sustava, a ne modernoga društva kakvo se razvija, primjerice, u zemljama zapadne demokracije, napose u skandinavskim zemljama.

Ustavni sud nije proglasio neustavnim Zakon o pobačaju

Ustavni sud nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece koje je podnijelo sedmero predlagatelja. Naložio je Hrvatskome saboru da u roku od dvije godine donese novi zakon u skladu s utvrđenjima Ustavnoga suda navedenima u obrazloženju rješenja. Osporeni Zakon formalno nije usklađen s Ustavom, budući da sadrži pojedine pravne institute ili pojmove koji više ne postoje u ustavnome poretku Republike Hrvatske; da je od donošenja Ustava 1990. godine izgrađen potpuno novi pravni i institucionalni okvir zdravstvenoga, socijalnog, znanstvenog i obrazovnoga sustava. Ti se sustavi zasnivaju na drugim vrijednosnim osnovama i načelima, usklađeni su s Ustavom i s međunarodnim standardima, kao i s napretkom znanosti i medicine koji su pratili promjene u sustavu zdravstva, obrazovanja i socijalne politike. Na zakonodavcu je, stoga, da uz nužne zakonodavne promjene iz prije navedenih razloga, u novome Zakonu odredi edukativne i preventivne mjere tako da prekid trudnoće bude izuzetak.

Zakonodavac je slobodan odrediti mjere koje smatra svrhovitima da se edukativnim i preventivnim programima, primjerice uključivanjem reproduktivnoga i spolnoga obrazovanja, promovira spolno odgovorno ponašanje te odgovornost i muškarca i žene u prevenciji neželjene trudnoće. Zakonodavac također može, kako bi ženi omogućio da njezino određenje prema trudnoći i majčinstvu bude slobodno, odrediti primjereno razdoblje razmišljanja prije donošenja odluke o prekidu ili nastavku trudnoće u kojemu bi joj bile pružene sve informacije o trudnoći i uslugama koje joj stoje na raspolaganju. Na zakonodavcu je također odrediti hoće li novim zakonom urediti pitanje troškova prekida trudnoće, pitanje priziva savjesti liječnika koji ne žele obavljati prekide trudnoće i sl. (Iz sažetka rješenja Ustavnoga suda, od 21. veljače 2017.).

Što je biće? (filozofsko određenje)

Biće (grč. to on, latinski ens) to što jest, sve ono o čemu se može izreći da na neki način "jest", ma što ono bilo. Za biće kao biće sasvim je irelevantno na koji način bivstvuje, samo idealno ili realno. Svako biće kao biće, međutim, mora biti određeno nešto (ili je ništa), dok s druge strane "jest" (bivstvuje) samo po tome što sudjeluje u bitku, ima svoju bićevitost (ili jestost) ili prisustvo po bitku... (Filozofijski rječnik, Matica hrvatska, Zagreb 1965.).

Marko Curać
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Sri, 29-03-2017, 01:24:36

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 660 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).