Hrvatski tjednik
 

 Revizija presude Filipu Lukasu

Kao što je Filip Lukas, najdugovječniji predsjednik Matice hrvatske (MH), prije više od Lukassedamdeset godina, drakonski osuđen na smrt strijeljanjem na osnovi neuvjerljivih razloga, jednako danas prije pravorijeka zagrebačkog Županijskog suda o reviziji presude, koji je zatražila Udruga "U ime obitelji", u nekim hrvatskim novinama digla se galama kako to predstavlja na mala vrata rehabilitaciju NDH i uvod u ukidanje presude Kvaterniku i Budaku. S takvim podmetanjima mogu se razbacivati samo oni koji nemaju u vidu izvorišne osnove Ustava Republike Hrvatske i kojim nije jasno na kojim načelima je izgrađena suvremena država Hrvatska.

Vrhunac manipulacije ogleda se u usporedbi zahtjeva za revizijom presude Filipu Lukasu, predsjedniku Matice hrvatske, od 1928. do 1945., s već provedenom rehabilitacijom vođe četničkog pokreta Draže Mihailovića, te aktualnim procesom rehabilitacije Milana Nedića, predsjednika srbijanske kvislinške ratne vlade. Kao i u Lukasovu slučaju, navodi se da Mihailovićevi i Nedićevi branitelji kao glavni argument koriste nedemokratsko postupanje poslijeratnih komunističkih sudova. Usporedba Lukasa s izravno odgovornima za masovne zločine Dražom Mihailovićem i Milanom Nedićem je smiješna, bez obzira na činjenicu što je kao čelni čovjek glavne hrvatske kulturne ustanove prihvatio proglašenje NDH, što su učinili i mnogi hrvatski građani razne nacionalnosti.

Postoji njegova stanovita moralna odgovornost kao predsjednika Matice hrvatske za doba u kojem je djelovao. No MHinkriminirana djela na kojima se zasniva presuda Okružnog suda u Zagrebu, od 21. studenoga 1945., inače dostupna na Internetu, ne mogu biti razlogom najstrože kazne strijeljanjem, trajnom gubitku političkih i građanskih prava i konfiskaciji ukupne imovine. Takva presuda može biti samo rezultat političkoga i komunističkoga procesa, koji treba preispitati i radi Lukasa i njegova položaja u kulturi naroda, kao i svih drugih hrvatskih intelektualaca koji su osuđeni na sličan način bez razloga koji bi to bilo čime opravdavao. Kako je to još prije desetak godina primijetio povjesničar Jere Jareb, opužnica i osuda Filipa Lukasa jedinstvena je zbog toga što je osuđen na kaznu smrti "zbog znanstvenoga i publicističkog rada".

U prvoj točki presude proglašava ga se krivim što je u "Novom listu" od 30. travnja 1941. objavio članak u kojem se prikazuje sjednica Matice hrvatske na kojoj je rekao da je hrvatski narod u borbi za slobodu i nezavisnost pridonio beskrajne žrtve, a današnji uspjeh ima se zahvaliti heroizmu i odlučnosti mnogobrojnih stradalaca, a najveći i odlučni PresudaZanimljivo: kao predsjednik Matice hrvatske. Filip Lukas je osuđen na smrtnu kaznu, krajem 1945., iako nije bio dostupan organima progona. Poglavnik NDH dr. Ante Pavelić također nije bio dostupan, ali nikada nije osuđen na nekom procesu. Na kraju treba se upitati: koliko bi intelektualaca bilo osuđeno u Europi, da su se na sličnim argumentima kao u slučaju Lukas temeljile presude? Ili da je razloge na osnovi kojih je donesena smrtna presuda Filipu Lukasu proširiti na komunističke totalitarne sustave, koliko bi intelektualaca u tim državama bilo osuđeno sličnom kaznom?završni uspjeh treba pripisati "poglavniku dr. Anti Paveliću". Tome se dodaje da je govor završio poklikom neka živi "ostvaritelj Nove Hrvatske".

U drugoj točki presude navodi se da je u izdanjima Matice hrvatske izdao knjige pod naslovom: "Hrvatska zemlja", Lukas knjiga"Hrvatski narod i hrvatska državna misao" te "Ličnosti-stvaranja-pokreti" u kojima se tendenciozno iznose tobožnje razlike između Hrvata i Srba, iznosi mišljenje o neslavenskom porijetlu Hrvata te nastoji Hrvate obratiti od zajednice sa ostalim slavenskim narodima pa se navodi i njegov govor održan na glavnoj skupštini Matice hrvatske od 8. ožujka 1942 u kojem se veliča ostvarenje tzv. NDH. U točki tri stoji da je "pod svojim uredništvom" 1943. izdao je zbornik "Naša domovina" čiji prvi svezak donosi sliku Pavelićevu i nosi naslove "Hrvatska zemlja - hrvatski narod - hrvatska povijest - hrvatska znanost" u kojima se prikazuje uspjeh ustaštva te ide za tim da se široka javnost oduševi za bivšu NDH, dakle vršio akciju i propagandu u korist okupatora i njegovih pomagača širenjem nacionalne i vjerske nesnošljivosti, opravdavanjem okupacije i osuđivanjem Narodno-oslobodilačke borbe, pa da je time počinio kazneno djelo protiv naroda i države. Knjiga pod naslovom "Hrvatska zemlja" koja se navodi u drugoj točki presude nikada nije objavljena, a dvosveščani zbornik "Naša domovina" koji se i danas može naći po zagrebačkim antikvarijatima znanstveno su djelo koje je okupilo stotinjak najboljih stručnjaka znanosti i kulture te u njemu nema nikakve bitnije promidžbe ni ideologije. Presuda Okružnoga suda u Zagrebu utemeljena u trima točkama na navedenim inkriminacijama, koju je mjesec kasnije potvrdio i Vrhovni sud Hrvatske, odbacivši žalbu branitelja po službenoj dužnosti, zaslužuje preispitivanje Županijskog suda. Smrtna presuda Filipu Lukasu nije dugo bila poznata ni u Hrvatskoj ni u inozemstvu, najvjerojatnije je donesena u nejavnoj raspravi.

Zanimljivo: kao predsjednik Matice hrvatske. Filip Lukas je osuđen na smrtnu kaznu, krajem 1945., iako nije bio dostupan organima progona. Poglavnik NDH dr. Ante Pavelić također nije bio dostupan, ali nikada nije osuđen na nekom procesu. Na kraju treba se upitati: koliko bi intelektualaca bilo osuđeno u Europi, da su se na sličnim argumentima kao u slučaju Lukas temeljile presude? Ili da je razloge na osnovi kojih je donesena smrtna presuda Filipu Lukasu proširiti na komunističke totalitarne sustave, koliko bi intelektualaca u tim državama bilo osuđeno sličnom kaznom?

Filip Lukas rođen je u Kaštel Starome 29. travnja 1871., a umro je 26. veljače 1958. u Rimu. Bio je predsjednikom Matice hrvatske od 1928. do 1945. Za njegova predsjednikovanja, koje je bilo najduže u povijesti Matice hrvatske, Matica je doživjela velik procvat brojem izdanih knjiga i drugih kulturnih djelatnosti u Hrvatskoj. Autor je desetak knjiga i stotinjak studija, eseja i članaka u hrvatskoj periodici, od Supilove "Crvene Hrvastske" 1906. do Nikolićeve "Hrvatske revije" 1956. "Politikom se djelatno nijesam bavio" napisao je u emigrantskoj "Hrvatskoj reviji" 1956., "ali sam uvijek prema politici imao otvorene oči". Svećenik i profesor povijesti i zemljopisa, srednjoškolski nastavnik u Dubrovniku i u Sušaku, Lukas je bio docent Visoke tehničke škole i rektor Visoke komercijalne škole u Zagrebu.

Dr. sc. Filip Hameršak: Ne vjerujem da će sud dvojiti oko revizije presude Lukasu

S obzirom na značaj presude – lapidarno pokriće za politički unaprijed određeno smaknuće "narodnoga neprijatelja" Filip HamersakIzdanjaŠto se tiče MH (obrađenoj u knjizi Višeslava Aralice), u njezinim izdanjima nisu se za NDH bitnije promicale vrijednosti europskoga "novoga poretka", dio bi se čak mogao označiti kao kulturnjačko oporbenjaštvo pa ih je cenzura zabranjivala, a dopuštenje za tisak uskraćeno je i onim Lukasovim knjigama zbog kojih je 1945. osuđen.– ne vjerujem da će sud imalo dvojiti oko revizije. Umnogomu uvjetovane starim predrasudama, ali i dnevnom politikom, više pozornosti zahtijevaju paušalne medijske ocjene, u kojima se Lukasa svodi na "pisca panegirika Paveliću", "profašističkoga akademika", pa i "glavnoga Pavelićeva ideologa". Zbog dugotrajne prešućivanosti te nedostatnosti, odnosno nedostupnosti izvora (prema disertaciji Stipe Kljajića, dnevnik mu je zaplijenila Ozna), o Lukasovoj djelatnosti ne bih mogao izreći cjelovit sud, no svaka ozbiljna rasprava trebala bi poći od toga da je Lukas bio od članstva izabrani, a ne od poretka nametnuti predsjednik MH u cijelome razdoblju od 1928. do 1945, i da se u skladu s tim položajem u svojim službenim govorima odmjereno kritički, a ne prevratnički očitovao i o srpskoj hegemoniji, i o agrarizmu banovinske HSS, i o rasnoj ideologiji, i o represivnim postupcima vlasti NDH, izravno već 1942. aludirajući i na samoga Pavelića podsjećanjem da je u staroj hrvatskoj državi vladar bio "čuvar zakonitosti", štoviše "odgovoran zakonu i poretku".

Iskaz Blaža Jurišića kako je malo nedostajalo da poput Nazora i Lukas ode u partizane zacijelo je pretjeran, no i u drugim se sjećanjima navodi kako je od početka upozoravao da će Osovina izgubiti, da se u vrhu NDH razmatrala njegova likvidacija te da je naposljetku odbio primiti državno odličje. Što se tiče MH (obrađenoj u knjizi Višeslava Aralice), u njezinim izdanjima nisu se za NDH bitnije promicale vrijednosti europskoga "novoga poretka", dio bi se čak mogao označiti kao kulturnjačko oporbenjaštvo pa ih je cenzura zabranjivala, a dopuštenje za tisak uskraćeno je i onim Lukasovim knjigama zbog kojih je 1945. osuđen.

Vladimir Bogdanić: Nastojanje za rehabilitaciju Filipa Lukasa nije samo potrebno već važno

"Priznajemo našemu društvu da vrlo dobro podnosi progonitelje. Ono se naviklo na misao da su oni na svoj način korisni. Bilo kako, jednoga jutra ili večeri morate očekivati da će iskrsnuti netko tko će reći da su ga progonitelji ovlastili da vas liši slobode ili života ili vaše žene, ili što je još gore vašega novca. Treba se s tim pomiriti jer to ne ovisi o vama. Vi naprotiv ovisite o progonitelju. Čak i kad biste odvratili pogled, udario bi vas da ponovno otvorite oči. Dakle dovoljno da ga jednom zauvijek prihvatite kao dio pejzaža. Uostalom, nitko vas ne sprječava da i vi postanete progonitelj. Naše je društvo razumno".

(Albert Camus: Kronike, Pravda i mržnja)

Otkad znam za sebe uvijek se nekoga progoni. Bez obzira na promjene kojima svjedočim, to se ne mijenja. Kako sam Vladimir Bogdanicodrastao u obitelji koja se progoniteljima suprotstavljala, i djed i baka govorili su mi o progoniteljima i progonjenima od malih nogu. Jednako tako i majka. Biti na strani progonjenoga postalo je tako vrstom potrebe gotovo uvjetnoga refleksa. OtporEkskomunikacija se, naime, kod nas sukladno strasti i mržnji progonitelja provodila temeljito uz obvezno etiketiranje pred kojim je većina nemoćna. Formula je gotovo u pravilu bila ustaštvo. Tako se pravo na bilo kakvu obranu poništavalo. Zato je nastojanje za rehabilitacijom Filipa Lukasa ne samo potrebno već važno i u kontekstu otpora progoniteljima i progonima.Pamtim žrtve Gologa otoka, susret s Karlom Steinerom koji je u gulazima Sibira proživio više od 20.000 dana, a sa žrtvama progona 1971. članovima njihovih obitelji prijateljevao sam nakon Karađorđeva 1971. godine. Moram priznati kako sam ovih dana u jednome času pomislio da će 45. obljetnica tih progona koji su se zbili upravo u ove dane 1972. godine možda biti nekome važna te da će hrvatsko društvo imati potrebu tu obljetnicu obilježiti. To se, međutim, ne događa dok se progoniteljska strast ne smanjuje, već, dapače, osnažuje suvremenim tehnološkim sredstvima. Kako progoniti ne znači snažiti pravdu i osobito pravosuđe, svjedočimo hajkama ali ne i boljitku utemeljenome na istini i pravdi. Za moguću rehabilitaciju nekadašnjega predsjednika Matice hrvatske Filipa Lukasa saznao sam posredstvom medija. Ne glavnih već onih drugih bez kojih se iole cjelovita slika naše stvarnosti više ne može steći.

Pripadam generaciji kojoj je Matica hrvatska bila presudno važna institucija a pri njezinu spomenu mislim osobito na 1971.-1972. godinu te ondašnje vodstvo i pojedince kao što su Ljudevit Jonke, Petar Šegedin, Danilo Pejović, Šime Đodan, Jozo Ivičević, Radoslav Katičić i Vlado Gotovac. Nabrojao sam pri tom samo one najpoznatije ni najmanje ne umanjujući važnost drugih. Sudbine tih ljudi neodvojive su od povijesti ovdašnjih progona. O životu, radu i važnosti Filipa Lukasa, najdugovječnijega predsjednika Matice, znam manje. Vjerojatno je tako i s velikom većinom građana naše Republike. Ekskomunikacija se, naime, kod nas sukladno strasti i mržnji progonitelja provodila temeljito uz obvezno etiketiranje pred kojim je većina nemoćna. Formula je gotovo u pravilu bila ustaštvo. Tako se pravo na bilo kakvu obranu poništavalo. Zato je nastojanje za rehabilitacijom Filipa Lukasa ne samo potrebno već važno i u kontekstu otpora progoniteljima i progonima.

Kako je dijelu naše javnosti 175. obljetnica osnutka Matice hrvatske važna, to je i trenutak za postupak rehabilitacije primjeren. Kažem dijelu javnosti jer nemam iluzija da bi redakcije naših glavnih medija u tome smislu mogle biti na potrebnoj i korektnoj razini. One pedantno i "odgovorno" za sudionike svojih okruglih stolova, tv i radio emisija preferiraju dresirane papagaje, a ne misleće ljude. Broj tih sudionika koji stvaraju naše javno mnijenje zapravo je vrlo mali dok pojedinci među njima imaju zaista zavidan staž od pedesetak godina. Njima kontinuitet progoniteljske paranoje nije problem, već ju ustrajno obnavljaju.

Dubravko Jelčić: Lukas uz Draškovića i Kukuljevića najznamenitiji predsjednik Matice hrvatske

Smatram opravdanom inicijativu Udruge "U ime obitelji" koja je podnijela zahtjev za revizijom komunističke presude na Dubravko ječićStarčevićanac"Kao pravi starčevićanac pozdravio je proglašenje Nezavisne Države Hrvatske, videći u njoj ozbiljenje davnoga hrvatskog sna i bitne starčevićanske ideje. I kao pravi starčevićanac, koji zna lučiti državu od režima u njoj, ostao je privrženik države i kada se, samo nekoliko mjeseci kasnije, razišao s Pavelićem.smrt strijeljanjem Filipu Lukasu, koji je Maticu hrvatsku u prvoj Jugoslaviji učinio stožernom nacionalnom ustanovom XX. stoljeća, izjavio je akademik Dubravko Jelčić. Po njegovim riječima, Lukas je uz prvoga predsjednika Janka Draškovića te Ivana Kukuljevića Sakcinskoga jedan od najznamenitijih predsjednika Matice hrvatske. Jelčić je o Filipu Lukasu, izopćeniku iz javnoga pamćenja govorio 29. travnja 1994. na znanstvenome skupu u Kaštelu Starome. Uz dopuštenje autora donosimo ulomak toga izlaganja: "Kao pravi starčevićanac pozdravio je proglašenje Nezavisne Države Hrvatske, videći u njoj ozbiljenje davnoga hrvatskog sna i bitne starčevićanske ideje. I kao pravi starčevićanac, koji zna lučiti državu od režima u njoj, ostao je privrženik države i kada se, samo nekoliko mjeseci kasnije, razišao s Pavelićem.

Nije nikad odobrio Rimske ugovore, nije prihvaćao ni represivne metode u unutarnjoj politici, nikada ni jedno ni drugo nije pokušao ni pragmatički protumačiti, ali zbog toga nije propustio nijednu priliku da digne glas za državu. Svjestan da se ona nije razvijala kako se očekivalo i da je vlast u njoj iznevjerila čak i neke temeljne zasade hrvatske političke tradicije općenito, a ne samo starčevićanstva, da je štošta u njoj bilo pogrješno, on i tada brani državu kao temelj nacionalne opstojnosti. Na Matičinoj Glavnoj godišnjoj skupštini, posljednjoj na kojoj je sudjelovao i predsjedavao, na Silvestrovo 1944. hrabro i mudro izrekao je i ove riječi: 'Mi Hrvati ovaj rat nismo izazvali. On je došao bez nas, a uvučeni smo u nj neuklonjivim udesom neizravno, da se izbjegne veće zlo.

Kad se je bivša država, u kojoj su Hrvati silom bili držani dulje od dva desetljeća, pod oružanim udarcem izvana mahom raspala, a za nju se nisu borili ni sami Srbi, koji su jedini u njoj uživali sva prava i povlastice, opravdano je bilo, da smo mi Hrvati upotriebili tu priliku, da se riešimo zle sudbine, koja nas je uništavala, i da ostvarimo nezavisnu državu, za kojom su naši naraštaji već stotinama godina čeznuli i bez koje ne može biti prave slobode. To pravo ne može nam nitko osporiti, najmanje pak one države i narodi, koji tvrde, da stoje na samoodređenju naroda na osnovici demokratskih načela. To pravo naroda na svoju slobodu i svoju državu formalno je i u ovome ratu izraženo u takozvanoj Atlantskoj povelji, pa bi se logično svaki onaj, koji bi se borio protiv naše slobode i nezavisnosti, borio u isto vrieme i protiv samoodređenja i demokratskih načela, kao i protiv spomenute Atlantske povelje. Htjeti pak Hrvate uklopiti u novu Jugoslaviju, to bi bila veća nepravda no što je bila ona, koja je u godini 1918., kada se mišljenje i raspoloženje Hrvata moglo krivo prikazati. Ali poslije zbivanja za posljednjih 20 godina u bivšoj Jugoslaviji ne može biti nikakve sumnje, što Hrvati hoće i za što se bore. Hvati i Srbi dva su izgrađena i posebna naroda pa neka svaki od njih na svome poviesnom i životnom prostoru upravlja svojom sudbinom i stvara u svome duhu kulturna dobra". (Dubravko Jelčić: Književnost u čistilištu, Matica hrvatska, Zagreb 1999.)

Marko Curać
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Sri, 3-06-2020, 15:56:45

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.