Ima li još nekoga komu nije jasno kakvo je zlo i pustoš Mesić ostavio iza sebe

Novootkrivena snimka bivšega hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, koju je objavio Maxportal, koja datira od 4. siječnja 1992. u Novskoj, još je jedan prilog njegovome licemjerju, dvoličnosti i prijetvornosti. Mesić se nakon Sarajevskoga primirja našao i družio sa zapovjednicima Hrvatske vojske na tome području te u razgovoru s njima istaknuo stajališta o Jasenovcu, NDH, ministru iz doba NDH Andriji Artukoviću, Paveliću... Tih se stajališta dvije godine poslije, nakon razlaza s Tuđmanom, ne samo odrekao, nego je postao najvatreniji rehabilitator komunističke istine o Drugome svjetskom ratu optužujući i proglašavajući državnim neprijateljima sve koji misle drukčije i sve koji su ostali na pozicijama na kojima je nekad bio i sam Mesić.

Na snimci se vidi i čuje da Mesić okupljenima na pitanje o Jasenovcu i navodno pokopanih 25 tisuća Srba odgovara: 'Samo, nemojte se zavaravati. Jasenovac je radio poslije rata još dvije godine. U Logoru ima duboko ukopanih Hrvata. Mi ćemo sad tražiti da se iskopaju one nove rake. Tamo su domobrani, ustaše i Čerkezi .... I to ćemo morati svjetsku komisiju dovesti da se vidi tko je tu ukopan...'

Nakon kratke stanke Mesić je nastavio: 'Tito je sve znao, ali trebale su mu veće žrtve da se dobije ratna odšteta. Ali on nikad nije posjetio Jasenovac. Prolazio je puno puta ovuda, ali nikada nije bio u Jasenovcu. Kad je papa tražio da dođe, rekli mu da može ako posjeti Jasenovac, a papa je rekao - samo ona mjesta koja je posjetio i Tito...' Na primjedbu da se možda bojao onih koje je poslije rata tamo spremio, Mesić je rekao: 'Ne nije htio. Znao je on to.'

Kad je spomenut broj od 700 tisuća navodnih jasenovačkih žrtava, Mesić kaže: 'To je nemoguće. Drugo, tu nije bilo plinskih komora, a moramo još nešto znati što logoraši sami priznaju... ljudi su umirali, kao što se u ratu inače umire od tifusa, od dizenterije, ovoga ili onoga, ali to su bili radni pogoni. Bilo bi glupo da kad se netko nauči raditi u kožari, ti ga ubiješ, a tko će sutra raditi. Trebalo je prerađivati kožu, trebalo je za vojsku. Prema tome, ti pogoni su radili... Ljudi su ubijani, ali prije dolaska u Jasenovac. Kad bi došao u Jasenovac on je praktično bio spašen jer je bio potreban kao radnik. Ta ubojstva nisu istinita, prošlo bi po 15, po mjesec dana da nitko nije umro niti je ubijen. Ali, umirali su ljudi, jasno da su umirali, djeca iscrpljena, s materama su došli pa su i umirali. Glupo je reći da nije bilo smrti, 25 tisuća je puno, ali nisu to samo Srbi. Slušajte, to je bila institucija logora koja nije bila samo tu, nego u cijeloj Europi, institucija koja je kontrolirala ljude koji su aktualnom režimu mogli smetati i zato ga je izolirao... Da je tu bilo i smrti, bilo je, ali da se izmišljaju takve podvale i laži da su časne sestre ubijale u Jastrebarskom, a one su se po cijenu života žrtvovale da i same budu zaražene od tifusa, a spašavale su i hranile tu djecu... Ta djeca na kraju to i priznaju kao što je onaj Milivojević Dragan koji je isto dijete s Kozare', završava Mesić raspravu o Jasenovcu.

Prevarant

Za istom večerom, Mesić je pohvalno govorio o Andriji Artukoviću, ministru iz doba NDH koji je izručen Jugoslaviji i koji MesićSve je prevario, ali to je manja krivnja prevaranta, a veća onih koji su se dali prevariti. Mesić je nakon 2000. do danas stekao niz hagiografa u hrvatskome političkome i medijskome životu. Zlo i pustoš koje je ostavio iza sebe nemjerljivo je. Ima li još u Hrvatskoj onih kojima to nije jasno?je osuđen u Zagrebu. Rekao je da je Artuković, po priznanju sudca Gajskoga, bio jedan od najobrazovanijih ljudi koje je sudac sreo i da će se jednoga dana objaviti snimka suđenja kad će se mnogo toga doznati, a ključni svjedok protiv njega, Bajro Avdić, izmislio je događaj za koji je optužio Artukovića i pred smrt je Avdić, pod teretom savjesti, i priznao da je lagao.

U nastavku Mesić govori da je glavni cilj velikosrpske politike Bosne i Hercegovina, a ne Hrvatska, zatim da su Srbi ubili prijestolonasljednika Ferdinarda da izazovu rat i jer je kanio dati države Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini unutar Austro-ugarske monarhije.

Mesić kaže još kako je nagovarao Albance na Kosovu da otvore južnu bojišnicu jer će ih Srbija u svakome slučaju napasti, ako izgubi ili dobije rat u Hrvatskoj i BiH nagomilat će svoje snage prema Kosovu s namjerom da pregazi Kosovo. Zato bi bilo najbolje da otvore južnu bojišnicu, govorio im je po vlastitome priznanju, Mesić.

Eto, to je Stjepan Mesić, čovjek koji je u dva mandata bio predsjednik države, čovjek koji je privukao domoljubnu većinu u Hrvatskoj retorikom 90-ih koja je, dakako, istinita, a koji je nakon toga, radikalnom konverzijom i vraćanjem na svoje jugoslavenske političke pozicije, privukao anacionalnu i jugonostalgičarsku manjinu. Sve je prevario, ali to je manja krivnja prevaranta, a veća onih koji su se dali prevariti. Mesić je nakon 2000. do danas stekao niz hagiografa u hrvatskome političkome i medijskome životu. Zlo i pustoš koje je ostavio iza sebe nemjerljivo je. Ima li još u Hrvatskoj onih kojima to nije jasno?

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik