Hrvatski tjednik
 

 Dr. sc. Robert Skenderović, viši znanstveni suradnik Hrvatskoga instituta za povijest: Hrvati ne žele u novu Jugosferu

Srbijanske vlastodršce razjarila je hrvatska rezerva glede 26. poglavlja o obrazovanju i kulturi u pregovorima Srbije s Europskom unijom. O odnosu srbijanskoga režima prema hrvatskoj nacionalnoj manjini u Srbiji, odnosu Zapada prema Srbiji i Hrvatskoj, načinu rješavanja položaja hrvatske nacionalne manjine u Srbiji te budućnosti hrvatsko-srpskih odnosa razgovarali smo s višim znanstvenim suradnikom Hrvatskoga instituta za povijest dr. Robertom Skenderovićem.

Kakav je danas odnos srbijanskih vlasti prema Hrvatima u Srbiji?

Svaka analiza položaja Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji pokazala bi da su Hrvati u Srbiji u bitno lošijoj Robert Skenderovic1situaciji. Udžbenici za Srbe u Hrvatskoj nisu nikada bili problem. Hrvati u Srbiji s pravom očekuju istu razinu prava kao i Srbi u Hrvatskoj. Primjerice, hrvatski Srbi imaju tri zakonom garantirana mjesta u Hrvatskome saboru. Hrvati u Srbiji očekuju reciprocitet zastupljenosti. Međutim, podižu se razni argumenti da to nije moguće zbog ovih i onih razloga. Nespremnost srpske strane očituje se u tome što se ne nude nikakve alternativne mogućnosti. Ako Srbija ne može provesti takvu zastupljenost, neka predlože što mogu ponuditi. Ali ne nude ništa. Naprotiv, imamo sada priliku vidjeti da se premijer Srbije Aleksandar Vučić razbjesnio jer je Hrvatska nezadovoljna položajem Hrvata u Srbiji. Hrvatska zajednica 15 godina pokušava dogovoriti sa srpskim vlastima rješavanje problema udžbenika za učenike koji uče po programu za pripadnike hrvatske zajednice u Srbiji. To da se za državni aparat jedan tako minoran problem ne može riješiti punih 15 godina samo pokazuje da se zapravo ne želi riješiti. I to je meritum stvari.

Vi se zalažete za reciprocitet. Koliko prava ima hrvatska manjina u Srbiji, tolika prava treba pružiti srpskoj manjini u Hrvatskoj?

Smatram da bi načelo reciprociteta stvari stavilo na svoje mjesto. Ako Srbija ne želi dati neka prava Hrvatska SrbijaHrvatima u Srbiji, onda to znači da ona to ne smatra važnim za položaj nacionalnih manjina općenito, pa tako i srpske u Hrvatskoj. Osim toga, u vezi s pitanjem zastupljenosti u parlamentu treba reći još jednu stvar, a to je da takvo rješenje osiguravanja punopravnoga člana parlamenta za nacionalne manjine nije napravila niti jedna zemlja u regiji osim Hrvatske. Dakle treba se dogovoriti na razini bilateralnih odnosa ili još bolje na razini šire regije, treba li manjinama mjesto u parlamentu kao element njihove manjinske zaštite ili ne. Prema dosadašnjoj praksi srpska strana ne želi ni čuti za načelo reciprociteta. U javnim nastupima stalno se zalažem za načelo reciprociteta. Mislim da je to jedino ispravno načelo međudržavne suradnje, da je primjenjivo i na hrvatsko-srpsko uređivanje manjinskih prava i da se njime ničija prava ne krše. Na SrbijaPusti li se Srbiju na čelu s Vučićem, Nikolićem i Dačićem da na drzak način kroji regionalne političke odnose, da ne poštuje susjedne države i manjinska prava, postavlja se pitanje što onda Hrvati imaju od te EU? Hrvati su željeli ući u zajednicu naroda koja bi ojačala njihov položaj i zaštitila vladavinu prava, a sadašnje stanje pokazuje da se oni kao građani i kao punopravni članovi namjerno marginaliziraju i ponižavaju zbog 'viših ciljeva'. Ako Srbija nastavi ovako prema EU, izazvat će veliko nezadovoljstvo u Hrvatskoj.žalost, mnogi hrvatski političari i razni politički analitičari uznemire se na sam spomen reciprociteta jer se, tobože, time dovode u pitanje prava Srba u Hrvatskoj. A zapravo je stvar principa.

Odnos Srbije prema Hrvatskoj i Hrvatima u Srbiji pokazatelj njezine spremnosti za EU

Čime podupirete gledište da srpska strana ne želi čuti za načelo reciprociteta?

Da je srpska strana sasvim zadovoljna postojećom situacijom, dokazuje nerad Međuvladina mješovitog odbora. Rad toga međudržavnog tijela za nadgledanju i provedbu zaštite manjinskih prava između Srbije i Hrvatske jako je loš. Sastaje se vrlo neredovito, svakih nekoliko godina, iako bi se trebao sastajati svake godine. Hrvatska je strana jako zainteresirana za njegov rad, ali je očito da srpska strana ne pokazuje interes. Zašto? Pa, eto, predstavnici srpske manjine u Hrvatskoj opet su u vladajućoj koaliciji. Na tome bi se odboru, stoga, eventualno moglo nešto razgovarati o Hrvatima u Srbiji - koji čekaju 15 godina da se riješi običan problem s udžbenicima.

Čemu se Hrvati u Srbiji u takvim okolnostima mogu nadati?

Za sve nas koji smo europski i demokratski opredijeljeni činilo se da će proces pristupanja Srbije EUEuropskoj uniji biti prava prilika da se dogode bitne promjene. Čak sam bio i ugodno iznenađen jer je pitanje položaja Hrvata u Srbiji zadnjih godina znatno jače zastupljeno u medijima. Gledajući formalno, Hrvatska može kao punopravna članica zapravo u potpunosti blokirati pristup Srbije Europskoj uniji. No to u Hrvatskoj nikada nije bio cilj. Rekao bih čak da je Hrvatska pred Srbiju stavila dva vrlo jednostavna zadatka – rješavanje položaja Hrvata u Srbiji i rješavanje pitanja sudbene nadležnosti. To nisu bilateralna pitanja, kako se može čuti. To su načelna pitanja međudržavnih odnosa, važna za čitavu Europsku uniju. I što se dogodilo? Ne samo da Srbija uopće ne želi surađivati nego još u tome ima i podršku većine zemalja Europske unije, a ima i podršku nekih političara u Hrvatskoj.

Što pokazuju zapjenjeni nastupi i izjave Nikolića, Vučića, Dačića i Vulina prema Hrvatskoj?

Budimo sasvim načisto i nemojmo se zavaravati: odnos Srbije prema Hrvatskoj i prema Hrvatima u Srbiji Vucic Nikolic Dacicnajbolji je pokazatelj koliko je Srbija nespremna za ulazak u Europsku uniju. Međutim, svjedoci smo europskih pritisaka na Hrvatsku. Ti pritisci pokazuju da su europske elite spremne odbaciti sva načela samo da ostvare svoje kratkoročne političke ciljeve. To je izuzetno opasno jer pokazuje da sustav vrijednosti u Europskoj uniji ne postoji. To je opasno jer daje argumente svima koji kritiziraju Europsku uniju. Posebice mnogo argumenata protiv takve politike HaagRazočaran sam radom Haaškoga suda. Riječ je o sudu u kojemu je politika imala umiješane prste. To je vidljivo iz rada Tužiteljstva, odnosno odluka kako će se i protiv koga podnositi optužbe. Hrvatska je u svemu tome bila posebice jako zakinuta. Bez jasne osude agresije i bez jasnih namjera da se zločin kazni, danas imamo situaciju u kojoj su svi jednako krivi i nitko nije krivEuropske unije može izreći Hrvatska. Pusti li se Srbiju na čelu s Vučićem, Nikolićem i Dačićem da na ovako drzak način kroji regionalne političke odnose, da ne poštuje susjedne države i manjinska prava, postavlja se pitanje što onda Hrvati imaju od te Europske unije?

Želite li reći da je Hrvatska ušla u krivu 'zgradu'?

Hrvati su željeli ući u zajednicu naroda koja bi ojačala njihov položaj i zaštitila vladavinu prava, a ovaj primjer pokazuje da se oni kao građani Europske unije i Hrvatska kao punopravna članica namjerno marginaliziraju i ponižavaju zbog nekih 'viših ciljeva' velikih igrača. Ako Srbija nastavi na ovaj način svoj put prema Europskoj uniji, smatram da će to izazvati veliko nezadovoljstvo u Hrvatskoj. To će nezadovoljstvo sigurno biti takvo da će dovesti i do unutrašnjih napetosti na hrvatskoj političkoj sceni. Velike europske igrače na čelu s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel to ne zamara mnogo, ali naše bi političare trebalo zabrinjavati. Jer Hrvati ne žele novu Jugosferu!

Čini se da Srbija vrlo vješto eksploatira strah Zapada da bi mogla otići u naručje Putinu?

Razumijem da postoji strah od odlaska Srbije u 'zagrljaj' Rusije. No način na koji se nastoji Srbiju uvesti Putinu Europsku uniju smatram krajnje opasnim. Postoji zapravo problem vječne iluzije zapada o mogućnosti ponovnog ostvarenja neke vrste Jugosfere, ili možemo otvoreno reći - Jugoslavije. To je iluzija koju gaje sve velike sile zapada, ponajviše europske sile - Velika Britanija, Francuska i Njemačka, ali u velikoj mjeri i Sjedinjene Države. Ta se iluzija gaji u političkim, ali i u znanstvenim krugovima raznih centara za jugoistočnu Europu. Svi oni računaju na to da će Srbija jednoga dana ući u Europsku uniju i onda postati prirodni centar prostora nekadašnje Jugoslavije. Zapadni politički i akademski krugovi jednostavno ne znaju razmišljati drukčije. Zato se Beogradu ide ususret, čak i danas kada njegova vlast ovako pokazuje prijezir prema europskim uzusima, prema europskim vrijednostima, prema susjedima i na kraju prema samoj demokraciji. Na drugoj strani, Hrvatima se stalno pokazuje da se na njih ne računa. Drugim riječima veliki problem u svemu predstavlja politika zapada prema Srbiji.

Hrvati u Vojvodini stradali na razne načine

Povijesna demografija Vaša je uža specijalnost. Što pokazuju demografski podatci o položaju hrvatske manjine u Srbiji, koja za razliku od srpske u Hrvatskoj nije dizala oružane pobune?

Po popisu 2011. godine u Srbiji je živjelo 57.900 Hrvata, od toga oko 47 tisuća u Vojvodini. Vojvođanski Hrvati u najvećem broju žive na prostoru sjeverno bačke oblasti koja obuhvaća Suboticu i okolinu. Zadnjih desetljeća broj Hrvata u Srbiji dramatično se smanjio. Još 1971. u Srbiji je živjelo 184.913 Hrvata. Godine 1981. njihov se broj smanjio na 149.368, zatim 1991. na 97.344, godine 2001. na 70.602, a na zadnjem popisu njihov je broj pao još skoro 13 tisuća - na svega 57.900 pripadnika.

Malo se zna o dramatičnome položaju koji su doživjeli 1991. paralelno s agresijom na Hrvatsku?

Naravno, kada je 1991. godine krenula agresija na Hrvatsku, onda je i položaj Hrvata u Vojvodini Vojvodina3postao najkritičniji. Hrvati su u Vojvodini stradali na razne načine. Postoji nekoliko slučajeva ubojstava koji do danas nisu razriješeni. Mnogi su ljudi bili premlaćivani, otpuštani su s posla, prijetilo im se da se isele. Muškarce su u velikom broju mobilizirali za rat protiv Hrvatske. Naravno, Hrvati se većinom nisu željeli odazvati te su pobjegli iz Srbije. Tako su postajali dezerteri koji se više ne mogu vratiti kući. Prijetilo se čitavim zajednicama. Poznato je da su zbog toga Hrvati bili prisiljeni iseliti iz mnogih mjesta u kojima su činili većinu - primjerice u Hrtkovcima i u Slankamenu. Broj iseljenih i prognanih nije poznat. Činjenica je da je Hrvata u Srbiji 2001. bilo za oko 30 tisuća manje nego 1991. godine. Teško je utvrditi tko je sve bio zahvaćen progonima jer mnogi ljudi ne žele govoriti o onome što im se dogodilo, a i znaju da im Srbija u tome ne pruža podršku. Problem je u tome što nitko za te zločine nije odgovarao. Tu dolazi i pitanje oslobađajuće presude za Šešelja.

Kao povjesničar nezadovoljni ste radom Haaškoga tribunala?

Moram priznati: jako sam razočaran radom Haaškoga suda. Iako Hrvatska ima obvezu poštivanja odluka toga suda, mislim da kao povjesničar imam pravo reći kako se radi o sudu u kojemu je politika u najmanju ruku imala jako umiješane prste. To je vidljivo prvenstveno iz rada Tužiteljstva, odnosno odluka kako će se i protiv koga podnositi optužbe. Hrvatska je u svemu tome bila posebice jako zakinuta. Bez jasne osude agresije i bez jasnih namjera da se zločin kazni danas imamo situaciju u kojoj su svi jednako krivi i nitko nije kriv. To je velika nepravda prema Hrvatima koji su bili žrtve agresije. BunjevciVlasti su u Srbiji 1991. uvele mogućnost izjašnjavanja Bunjevaca kao posebne etničke zajednice. Danas se oko 16.000 ljudi u Srbiji izjašnjava samo Bunjevcima, a njihovo vodstvo organizirano u Nacionalni savet bunjevačke nacionalne manjine u Srbiji nastoji na sve načine dokazati da Bunjevci nisu Hrvati i da su Hrvati nasilno kroatizirali Bunjevce u Vojvodini. Naravno, svi povijesni izvori dokazuju da to nije točno.Velika je nepravda ostala i prema Hrvatima iz Vojvodine koji su nevini stradali. Ne mogu se nadati pravdi pred srpskim sudovima, a sada vide da su i međunarodni sudovi najobičniji cirkus.

Srbija na sve načine želi razbiti hrvatsku nacionalnu manjinu u Vojvodini pa forsira izjašnjavanje Bunjevaca kao posebne etničke zajednice. Što kažete na tu rabotu koja je svojedobno provođena u svrhu mađarizacije?

Vlasti su u Srbiji 1991. uvele mogućnost izjašnjavanja Bunjevaca kao posebne etničke zajednice. Danas se oko 16.000 ljudi u Srbiji izjašnjava samo Bunjevcima, a njihovo vodstvo organizirano u Nacionalni savet bunjevačke nacionalne manjine u Srbiji nastoji na sve načine dokazati da Bunjevci nisu Hrvati i da su Hrvati nasilno kroatizirali Bunjevce u Vojvodini. Naravno, svi povijesni izvori dokazuju da to nije točno. Bački Bunjevci su se od doseljavanja u 17. stoljeću izjašnjavali i Dalmatincima te su po svemu etnokonfesionalno bili povezani s ostalim Hrvatima. Uostalom, bunjevačko se ime spominje prvi put u povijesnim izvorima tek 1622. godine te se zato nikako ne može govoriti o nekoj zasebnoj etničkoj zajednici. No problem podijeljenosti na bunjevačke Hrvate i Bunjevce nehrvate u Bačkoj ima dublje korijene. Mađarska namjera mađarizacije nemađara u Ugarskoj bila je toliko snažna u 19. stoljeću da su bački Hrvati, tada još uvijek nazivani Dalmatinima ili Bunjevcima, odlučili afirmirati bunjevački identitet kao lokalni identitet koji im je omogućio da ne budu potpuno asimilirani. Mađari su taj identitet prihvatili kao identitet lojalne zajednice koja je zadržala etno-jezičnu posebnost. Ipak, jedno nisu dopuštali. Bunjevci se nikako nisu smjeli izjašnjavati Hrvatima, niti su smjeli imati kontakte s Hrvatskom. Oni su to, naravno, ipak željeli. Godine 1918. bački su Bunjevci svoje nacionalne osjećaje jasno iskazali jer su u studenome te godine u Subotici na gradskoj kući istaknuli hrvatsku zastavu kao znak raskida svih veza s Ugarskom. Ipak, ništa se bitno nije promijenilo. Par dana nakon toga u Suboticu je ušla srpska vojska. Od tada beogradske vlasti vode prema Bunjevcima istu politiku kao što su mađarske vodile prije. Spremni su bili prihvatiti bunjevački identitet samo kao izraz potpune lojalnosti i kao negaciju pripadnosti hrvatskoj naciji. To je naravno povijesni nonsens jer Bunjevci žive i u Hrvatskoj - u Dalmaciji, Lici, Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru - i tamo su poznati kao najponosniji dio hrvatskog stanovništva. Također, brojne bunjevačke obitelji u Bačkoj čuvaju obiteljsku uspomenu na dolazak iz Dalmacije, a njihovi prezimenjaci žive širom dalmatinskoga zaleđa u brojnim mjestima i ne znaju da su drugo nego Hrvati.

Nema boljitka za hrvatsko-srpske odnose dok se Srbija ne promijeni

Kako gledate na razvoj hrvatsko-srpskih odnosa?

Vrlo pesimistično. Srbija će se i dalje favorizirati od strane zapada, a srpske će elite i dalje nastojati sjediti va stolca. Sve će to samo povećati napetosti i političku nestabilnost na prostoru jugoistočne Europe. Ne će to biti korisno ni Srbiji. Srbiji bi zaista pomogla samo prava demokratizacija i promjena društvenoga ozračja prema istinskim proeuropskim i demokratskim osjećajima. Ovako će Srbija i dalje ostati zatvorena u svojoj mitomaniji i nespremnosti da prizna položaj u kojemu se zaista nalazi. Apsurd je Srbije da je ona država u regiji na koju igraju sve velike sile i da usprkos tomu stalno nazaduje. Apsurd je i da ju velike sile zapravo stalno podržavaju u tome da ostane u stanju deficita demokratske opredijeljenosti. To je zaista tužno za čitavu Europu. Na drugoj strani, Hrvatska se i dalje nalazi u položaju da joj se nameću političke opcije koje joj ne odgovaraju. To će tako trajati sve dok se ne promijeni paradigma Jugosfere. Tek ako se to promijeni, možemo očekivati i stvarne promjene u Srbiji, a onda bi se eventualno i Hrvati u Srbiji mogli nadati međunarodnoj podršci u borbi za svoja manjinska prava.

Marko Curać
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Uto, 19-09-2017, 13:28:28

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).