Hrvatski tjednik
 

 Koliko duboko nehuman mora biti pojedinac koji se zauzima da ostane Titovo ime zagrebačkoga Trga

Ni 25 godina nakon uspostavljanje demokracije u našoj neovisnoj Republici vladajući u Hrvatskoj nisu sazreli za to da napokon izbrišu ime Josipa Broza Tita, kao jednoga od deset najvećih zločinaca svijeta u 20. stoljeću, iz hrvatskoga javnoga prostora premda to nalažu svi politički i civilizacijski razlozi. To se posebno bolno uočava u Zagrebu nakon što tamošnjoj organizaciji HDZ-a nije uspjelo proturiti odgovarajući zahtjev u Gradskoj skupštini za promjenu Trga maršala Tita u Kazališni trg. Koliko god je taj prijedlog došao prekasno i koliko god je u funkciji idućih lokalnih izbora, da je uspio, mogao je biti signal za slične promjene u ostaloj Hrvatskoj. No gradonačelnik Milan Bandić je, navodno, pogazio svoju riječ i odluku o tome navodno će prepustiti građanima na referendumu što bi se održao isti dan kao i rečeni izbori.

Vrlo lukavo, no drugo se nije ni moglo očekivati od političkoga kameleona kakav je Bandić, koji ujutro nosi bedž s Titovim likom, a poslijepodne debelu katoličku voštanicu. On također tvrdi kako je Tuđman dva puta spriječio preimenovanje Titova trga. A što onda ako je tako bilo, Tuđman nije „nepogrešivi papa“. Osim toga, Tuđman je stvarno imao neke slabosti prema maršalu pokušavajući ga imitirati, no nakon što je nova predsjednica Republike, Kolinda Grabar Kitarović, uklonila Titin kipić iz predsjedničkih odaja, „argument“ o Tuđmanovu „ne pakovati Titu“ više nije trebalo slijediti.

Naši socijaldemokrati, koji su to samo po imenu, još uvijek vide u Titu velikoga državnika koji je Hrvatsku uveo u tabor pobjednika u Drugome svjetskom ratu. Njima se pridružuju i neki „neutralci“ koji hvale Tita kao političara koji je Hrvatskoj osigurao federativni položaj u Jugoslaviji, za našu Republiku „osvojio“ Istru, Rijeku, Zadar i tri jadranska otoka te poslije sukoba sa Staljinom u SFRJ proveo neke reforme koje su režim učinile podnošljivijim nego kakav je bio u ostalim komunističkim zemljama. Svi su ovi navodi poluistine koje su često gore od laži jer daju privid istine. Tito nije uveo našu Republiku u pobjednički tabor nakon 1945. nego Jugoslaviju, jer tadašnja NR Hrvatska nije posjedovala međunarodnopravni subjektivitet. Osim toga, u Titovim partizanima sudjelovalo je i mnogo Hrvata, po prilici toliko koliko nas je bilo u postotcima u Jugoslaviji, pa je time NR Hrvatska bila dio pobjedničke jugoslavenske zajednice naroda i narodnosti, dok NDH nije priznala ni jedna država antifašističke koalicije, što znači da nismo bili slijednici NDH nego obje Jugoslavije pa je stoga tvrdnja o Titu koji nas je kao NRH, odnosno SRH, uveo u pobjednike suvišna.

Što se tiče oslobođenja dijelova hrvatskoga nacionalnog prostora, koji je nakon Prvoga svjetskoga rata prisvojila Kraljevina i nakon travnja 1945. oduzela fašistička Italija, oni bi bili vraćeni LažiLažima i poluistinama koriste se titoljupci kako bi zadržali trg s njegovim imenom. Nije Tito Hrvatsku, nego Jugoslaviju uveo u tabor pobjednika Drugoga svjetskoga rata, NDH je prije poništila Rimske ugovore nego Zavnoh. Tito je Hrvatskoj oduzeo istočni Srijem i Boku kotorsku. Njegovi zločini bili su nevjerojatni i masovni.Hrvatskoj i Jugoslaviji i da Titovi partizani nisu bili u pobjedničkome taboru, bili bi to jugoslavenski rojalisti s izbjegličkom vladom u Londonu u kojoj su sjedili i hrvatski ministri, pripadnici demokratskog HSS-a. Osim toga, nakon pada Italije u rujnu 1943. prva je NDH poništila Rimske ugovore s kojima su Hrvatskoj bili oduzeti jadranski prostori, a tek nakon toga je partizanski komitet za Istru učinio isto, sa zakašnjenjem! Pa i taj je korak kritiziralo središnje partijsko vodstvo jer da je to bilo u njegovoj mjerodavnosti.

Pri stvaranju republičkih granica Hrvatska je izgubila Srijem i Boku

Pri stvaranju republičkih granica u komunističkoj Jugoslaviji Hrvatska je izgubila svoje stoljetne predjele – istočni Srijem i Boku kotorsku, a to titoljupci nikada ne spominju, dok je Srbija dobila nesrpsko Kosovo i višenacionalnu Vojvodinu, a mogla je čak i Bosnu i Hercegovinu, kako je predlagao vrhunski srbijanski partijac Moše Pijade, ali to su spriječili upravo BiH komunisti srpske nacionalnosti. Prema svjedočenju Milovana Đilasa, za Tita su republičke granice i onako bile „administrativne“, što su tijekom raspada SFRJ zdušno propagirali Miloševićevi pristaše u Srbiji, BiH i Hrvatskoj, s tvrdnjom da se samoodređenje naroda ne odnosi na socijalističke republike nego na narode gdje god obitavali, što je onda to načelo činilo neizvedivim.

Da je Titova vlast nakon Staljinove svađe s Titom, a ne obratno, počela s polaganom liberalizacijom u gospodarstvu i kulturi, to je bilo više taktičke nego bitne naravi jer je režim sačuvao sve poluge odlučivanja u svojim rukama i uopće nije dopuštao ni minimalnu alternativu da bi mogao biti demokratiziran na bilo koji način. Ostao je kombinacija totalitarnoga i autoritativnoga režima. Unatoč svim popuštanjima svemoćne Partije, Tito i njegovi hrvatski podložnici brutalno su ugušili hrvatsko proljeće premda nije bilo antijugoslavensko nego je samo tražilo nešto pravedniji tretman Socijalističke Republike Hrvatske unutar jugoslavenske Federacije. To naš titoljupci jednostavno zaboravljaju. Zanimljivo je da su Srbijanci u jednome nedavnom ispitivanju javnoga mnijenja Tita proglasili svojim najomiljenijim političarom pa se u tomu slažu s našim „titoistima“ u SDP i šire. Rekli bismo: novo bratstvo i jedinstvo.

Ako na jednu stranu stavimo zasluge Titova režima, a na drugu sve njegove zločine, potonji su znatno veći i trajniji. Nabrojimo samo neke kardinalne zločine počinjene u komunističkoj Jugoslaviji po zapovijedi Josipa Broza Tita ili u najmanju ruku s njegovim prešutnim odobravanjem i/ili nečinjenjem. Već za vrijeme rata 1941.-1945. Titovi partizani provode tzv. revolucionarno pravosuđe ubijajući bez suda i pravde svoje prave i/ili izmišljene protivnike. Premda su nakon kapitulacije nacističke Njemačke bili apsolutni pobjednici bez ikakve mogućnosti svojih protivnika da ih u bilo čemu spriječe, jugoslavenski su komunisti počinili strahovite osvetničke zločine od Bleiburga do križnih putova, za što nisu imali nikakva opravdanja.Tvrdnje da su tako nešto radili i drugi pobjednici u antifašističkoj koaliciji ne piju vodu jer su zločini jugokomunista bili znatno veći i svojim posljedicama dugotrajniji. Osim toga, jedne zločine ne smije se opravdavati drugim zločinima. To čine samo kriminalci. Komunisti su već za vrijeme rata počeli progoniti Katoličku Crkvu, poubijavši u ratu i poraću više od 600 svećenika, redovnika i redovnica, a kulminacija toga bilo je suđenje i presuda zagrebačkome nadbiskupu Alojziju Stepincu čija je jedina „krivnja“ bila da se nije, po Titovu zahtjevu, htio odijeliti od rimskoga pape, kako je otvoreno priznao i Milovan Đilas.

Čovjek na vrhu piramide nasilničkoga režima

Preuzevši potpunu vlast u svim njezinim fragmentima, jugoslavenski su komunisti nakon svibnja 1945. Titovrlo ubrzano počeli pretvarati Jugoslaviju u minjaturni Sovjetski Savez sa svim njegovim ideološkim, političkim, gospodarskim i kulturnim osobinama: zabranjene su sve nekomunističke stranke i udruge, Crkva je stjerana u sakristije, počela je temeljita indoktrinacija mladeži od dječjih vrtića do sveučilišta, na selu je vršena nasilna kolektivizacija, privatno vlasništvo u industriji, obrtu i uslužnim djelatnostima uglavnom je ukinuto, što je bila najveća pljačka u povijesti nacije, kulturne institucije bile su ideološki i politički podvrgnute svemogućoj Partiji, ukinuta je sloboda javnoga izražavanja preko medija, koji su bili pretvoreni u partijske organe, ljudi nisu smjeli slobodno putovati u inozemstvo, pravosuđe je bilo pretvoreno o osvetničke institucije komunističke revolucije itd. Čak i onda kad je režim bio najsigurniji, njegov vrhovnik Broz, te nakon njegove smrti republičke glavonje, naređivali su likvidacije hrvatskih emigranata u inozemstvu s oko po prilici 70 do 75 žrtava.

Zar rečeno nije dovoljno da se svaki iole humani čovjek protivi bilo kakvome svečanom spominjanju onoga čovjeka koji se nalazio na vrhu piramide takva nasilničkoga režima, a zvao se Josip Broz Tito, doživotni predsjednik Jugoslavije i Komunističke Parije, vrhovni komandant i maršal „JNA“ i sve ostalo što ga je stavilo u poziciju „svemogućega boga na zemlji“, čovjeka koji je u svemu imao posljednju riječ? Stvarno treba biti duboko nehuman, oguglati na sve muke i jade protivnika toga režima ili potpuno osvetnički raspoložen prema njima i zastupati poziciju kako „Trg maršala Tita“ u Zagrebu treba ostati pod svaku cijenu, što zagovaraju svi kandidati za predsjednika tzv. Socijaldemokratske partije, istarski i dalmatinski separatisti, politički nepismeni HDZ-ovci i tzv. intelektualci koji patološki mrze svoj narod. Ostali, a oni su premoćna većina, trebaju ustrajati na tome da se putem državnoga zakona zabrani svako slavljenje totalitarnih režima, pa i komunističkoga, te njihovih vođa i sljedbenika, kakav je bio onaj pod vodstvom Josipa Broza Tita. To je više civilizacijski nego ideološki i politički zahtjev. Sve dok se ne izbrišu krvave mrlje zločinačkoga Titova imena iz hrvatskoga javnog prostora, naša Republika ne će biti posve demokratska i slobodna država. Bit će prljavi ostatak komunističke Jugoslavije, čiji je vrhovni vođa rekao kako će „Sava prije poteći uzvodno nego Hrvati dobiti svoju državu“. A dobili su ju pa bi onoga koji je to rekao trebalo baciti na smetlište povijesti. Silom zakona, u svim predjelima Republike, bez obzira na to što misle lokalni šerifi, jer zla koje je počinio Tito i njegov režim pogađala su cijelo područje naše domovine Hrvatske.

Gojko Borić
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Ned, 31-05-2020, 09:47:34

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.