Početak suočavanja s prošlošću komunističkog nasilja?

Napokon su dvije države dostojanstveno odale počast žrtvama neopisiva zločina što su ga su nad Hrvatima, Slovencima i drugima počinili pripadnici Titove vojske nakon svršetka Drugoga svjetskoga rata. Pokopano je 800 žrtava iz rudnika Huda jama, samo dio njih od ukupno 3000 koliko su ih zločinci zatrpali s 300 tisuća kubika materijala i 11 pregrada u namjeri da za zločin nitko nikada ne dozna. Postoje neke vođe i neke vojske u povijesti koje su ušle u antologiju po okrutnome postupanja sa svojim protivnicima. Uvijek se možemo podsjetiti surovosti Hanibala, rimskih vojskovođa, Atile, Ivana Groznoga, japanskih carskih pobjedničkih krvavih rituala, ali nema dvojbe da je jugoslavenski zločinac Josip Broz Tito za sebe i svoju barbarsku vojsku osigurao visoko mjesto u toj antologiji pomračenoga uma. Da ništa drugo nije ni počinio nego taj vampirski pir u Hudoj jami, bilo bi dosta za takav zaključak. Ondje su bacili u rov 3000 ljudi i to po troje vezanih na način da bi jednoga ubili nad ZločiniDjevojačke pletenice, štake, dječja stopala – sve su to dokazi strašnoga zločina. A Huda jama jedno je od nekoliko stotina masovnih stratišta u Sloveniji gdje su Titovi partizani ubili više od 140.000 Hrvata, dok se o broju smaknutih Hrvata po stratištima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini može samo nagađati.rudarskim oknom, a ubijeni je onda svojom težinom pri padu u rov povlačio još dvoje živih. Drugim riječima, oko dvije trećine živo je zazidanih u rov i umrli su u najvećim mogućim mukama.

Djevojačke pletenice, štake, dječja stopala – sve su to dokazi strašnoga zločina. A Huda jama jedno je od nekoliko stotina masovnih stratišta u Sloveniji gdje su Titovi partizani ubili više od 140.000 Hrvata, dok se o broju smaknutih Hrvata po stratištima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini može samo nagađati.

Bilo je civilizacijski umirujuće vidjeti prošloga četvrtka kako se čelnici dviju država, a s hrvatske strane bili su i predsjednica države i predsjednik Vlade RH, suočavaju s poviješću koja je prešućivana i skrivana 70 godina i kako se, možda, intimno na nekoj razini svoje svijesti, definitivno opraštaju od lažne jugosrpske povijesti u kojoj su živjeli. Možda? Jer otpori istini i dalje su toliko snažni da ponekad obeshrabruju. Gotovo 90 posto medija i nevladinih udruga u Hrvatskoj na strani su zločina i zločinaca i Hrvatska je po tome mračni kuriozitet uz svijetu. Jedva da su izvijestili o ovoj komemoraciji, a vjerojatno ne bi objavili ni retka da se ondje nisu našli gospođa Kolinda Grabar Kitarović i predsjednik Vlade Andrej Plenković.

Nema suočavanja s istinom dok se Hrvatska ne odrekne jugokomunističkoga zločinačkoga sustava

Predsjednik Vlade Andrej Plenković prije polaska na komemoraciju poručio je kako je suočavanje s naslijeđem totalitarnih režima ne samo civilizacijski, moralni i politički doseg, već i važno institucionalno sredstvo za daljnju pluralizaciju i demokratizaciju hrvatskoga društva. Hrvatsko društvo, rekao je, žrtvama totalitarizama duguje spomen, poštovanje i pravdu, a sebi slobodnu i potpunu spoznaju i svijest o tamnim stranama prošlosti, a Vlada je spremna preuzeti obvezu odgovornoga suočavanja s naslijeđem svih totalitarnih i autoritarnih režima. Vlada će, nastavio je, uložiti napor za uspostavu modela za istraživanje skrivenih masovnih grobnica, stvoriti zakonsku pretpostavku koja će istraživačima učiniti dostupnom PočetakPoklon žrtvama u Sloveniji dobar je početak. No ne će biti ni djelić moralne i civilizacijske obveze ako se proces suočavanja s poviješću zaustavi na Maclju, na slovensko-hrvatskoj granici, odnosno ako se u Hrvatskoj na tome planu ne bude ništa bitno događalo. Pravo suočavanje s poviješću počet će onoga trenutka kada bude u Zagrebu uklonjeno ime jednoga od deset najvećih zločinaca na svijetu, Josipa Broza Tita, naredbodavca svih zločina nad Hrvatima, između ostaloga i ovoga u Hudoj jami.cjelokupnu arhivsku građu, a žrtve će napokon dobiti pravo na grob i spomen i postati dio pomirenoga kolektivnog nacionalnog pamćenja.

Živi bili pa vidjeli! Poklon žrtvama u Sloveniji dobar je početak. No ne će biti ni djelić moralne i civilizacijske obveze ako se proces suočavanja s poviješću zaustavi na Maclju, na slovensko-hrvatskoj granici, odnosno ako se u Hrvatskoj na tome planu ne bude ništa bitno događalo. Pravo suočavanje s poviješću počet će onoga trenutka kada bude u Zagrebu uklonjeno ime jednoga od deset najvećih zločinaca na svijetu, Josipa Broza Tita, naredbodavca svih zločina nad Hrvatima, između ostaloga i ovoga u Hudoj jami.

Nema ništa od suočavanja s istinom dok se hrvatska politika i službeno ne odrekne jugokomunističkoga zločinačkoga sustava, odnosno dok ga ne bude tretirala kao okupacijski. Nema ništa od suočavanja dok još živući pripadnici te okupacijske vojske slobodno hodaju Hrvatskom unatoč debelim sumnjama u umiješanost u masovne zločine nad Hrvatima. Ne će biti ozbiljnoga otklona od te lažne povijesti dok bivši predsjednici, a posebice Stjepan Mesić, iz dana u dan opravdavaju jugokomunističke zločine nad Hrvatima i opiru se istragama. Sudeći po potrebi da opravdava neopisivo okrutne i masovne zločine nad Hrvatima gotovo u svakoj prigodi, čini se da je riječ o njegovu opsesivno-kompulzivnome poremećaju. Ali nije jedini luđak u tome smislu. I Vesna Pusić javno na televiziji za umorene bez suđenja kaže da su bili zločinci, to tvrde i neki povjesničari poput Tvrtka Jakovine, Hrvoja Klasića koji nemaju nikakvih vlastitih znanstvenih spoznaja o tomu, ali su prihvatili jugosrpsku historiografiju kao dogmu... Ali tim opskurnim likovima mediji daju prostor zato što i sami misle da je trebalo ubijati Hrvate nakon Drugoga svjetskog rata.

Vrijeme je da Hrvatska kaže: čist račun, a za ljubav ćemo manje više! U slobodnoj hrvatskoj državi drugovi kao što su Jakovina, Markovina, Klasić, Kapović mogu misliti i govoriti što god hoće i razmahivati se svojim lažima i mržnjama, ali neka to čine u svojim privatnim medijima i na privatnim učilištima. Takvima koji gotovo herostratski trijumfiraju nad masovnim hrvatskim mučeničkim smrtima treba svim sredstvima onemogućiti pristup državnim medijima i institucijama i to bi bila minimalna civilizacijska obveza prema povijesti. Jer onaj tko nakon što vidi djevojačke pletenice iz Hude jame ili sliku trudnice koju su zaklali, a dijete joj izvadili iz utrobe, poručuje da se “sere na Bleiburg” ili propovijeda da Tito nije bio zločinac, tomu je zaista ludnica jedino prirodno stanište.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Pon, 17-06-2024, 19:22:21

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.