Hrvatski tjednik
 

Jasenovački logori

Ako se uspoređuju osobe s mrežnoga jasenovačkog popisa i one za koje se na temelju svjedočenja iz digitalnoga arhiva Yad Vashema zna da nisu stradale u Jasenovcu te ako se traže podudaranja u imenu, prezimenu, imenu oca, godini rođenja i mjestu rođenja ili se radi o bliskim mjestima, pri čemu se u obzir uzimaju samo do sada neobjavljene pogreške, onda je od provjerenih osoba iz Yad Vashema podudarno ime oca, godina rođenja i rodno mjesto s podatcima iz jasenovačkoga mrežnog popisa primjerice kod Ervina Šmelcera (Poljska). U zagradama su mjesta na kojima su stradali prema iskazima iz Yad Vashema. Inga Langfelder (Auschwitz) još je jedna žrtva iz povratka u budućnost kod koje u napomenama jasenovačkoga popisa piše godina rođenja/smrti? 1999. – samo 44 godine nakon kraja Drugoga svjetskog rata. Podudarno ime oca i godina rođenja, ali ne i mjesto rođenja imaju Lea Albahari (Koprivnica), Luna Albahari (Đakovo*) i Rafael Atijas (Auschwitz), a podudarnu godinu i mjesto rođenja nalazimo kod Teodora Grossa (Loborgrad). Osim imena i prezimena, podudaran je još samo jedan identifikacijski podatak i to godina rođenja kod Regine Abraham (Auschwitz), Klare Alkalaj (Đakovo), Regine Biller (Đakovo*), Milana Ingusa (Auschwitz) i Bele Hirschfeld (Banjica, ŽrtvaInga Langfelder (Auschwitz) još je jedna žrtva iz povratka u budućnost kod koje u napomenama jasenovačkoga popisa piše godina rođenja/smrti? 1999. – samo 44 godine nakon kraja Drugoga svjetskog rata.Beograd). U Yad Vashemu je Bela Hirschfeld muško, no na jasenovačkome je popisu došlo do promjene spola pa je sad Benjamin Hirschfeld s nadimkom Bela postao žensko, a autori jasenovačkoga popisa koristili su se pri tome podatcima iz velikosrpskoga memorandumskog projekta pompoznog naziva Popisnice Anketnog odbora za utvrđivanje istine (AOISV). Kod Paule Kornhauser (Đakovo) također je podudarna samo godina rođenja, ali u napomenama jasenovačkoga popisa kao moguće mjesto smrti također se navodi Đakovo pa to potvrđuje da se vjerojatno radi o istoj osobi. Slični su slučajevi već u prethodnim člancima spomenuta Malvina Goldstein (Auschwitz) kod koje je podudarno mjesto rođenja Đakovo, a u napomenama u jasenovačkome popisu piše i podudarna godina rođenja, očito naknadno mijenjana iz razloga koje možemo lako pretpostaviti. Kod Simona Steinera (Topovske šupe, Beograd) mjesta rođenja iz Yad Vashema Vršac i jasenovačkoga popisa Deliblato nalaze se u istome južnom dijelu Banata, a u napomenama piše alternativno mjesto smrti Beograd. Dakle autori znaju za podatak da je Simon Steiner ubijen u Beogradu, ali ne žele maknuti žrtvu srpskih zločinaca s jasenovačkoga popisa. Serafina Kohn (Đakovo*) iz Yad Vashema, osim imena i prezimena, nema drugih podudarnosti sa Serafinom Kohn s jasenovačkoga popisa, ali prema podatcima iz napomena može se reći da se radi o istoj osobi s time da postoje sumnje da možda nije stradala u Đakovu već u Otočcu i to prema podatcima vjerojatno ne 1943.* već 1944. ili 1945. što otvara mogućnost da je stradala u ratnim djelovanjima izvan logora. Kod Paule Frisch (Temišvar) u napomenama je čak doslovno citiran podatak iz Yad Vashema o mjestu smrti u izvornome obliku Timisoara. Prema napomenama u jasenovačkome popisu, možemo pozitivno usporediti Esteru Katan (Đakovo) i Belu Krausa (Auschwitz). Ni u jednome od ovih slučajeva iz Yad Vashema ne spominju se Jasenovac ili Stara Gradiška, to autori popisa sudeći prema napomenama nesumnjivo znaju i opet žrtve koje su stradale uglavnom izvan Hrvatske pripisuju „genocidnim“ Hrvatima. Ovo su bila relativno jednostavna podudaranja, no postoje i nešto složeniji slučajevi kojima treba posvetiti nešto više pozornosti.

Sve piše u napomenama

Laura Fischer prema jasenovačkome popisu rođena 1870., iz Lekenika južno od Zagreba, a u napomenama piše da je iz Vrbasza tj. Vrbasa u Bačkoj i da je stradala u Auschwitzu. U Yad Vashemu tri su zapisa o Lauri Fischer rođenoj ManipulacijaZa mjesto smrti, odnosno ubojstva Simona Steinera, autori jasenovačkoga popisa znaju, a tako i pišu da je Beograd, ali ne žele maknuti žrtvu srpskih zločinaca s jasenovačkoga popisa.1870., u dva se navodi ime oca Jakov, također u dvama se zapisima navodi rodno mjesto Vrbas/Verbasz, a u jednome Lekenik. Zanimljivo je da se navode tri različita mjesta smrti Zagreb, Auschwitz i beogradski logor smrti Sajmište, ali ne i Jasenovac.

U jasenovačkome popisu nalaze se Erna i u prethodnim člancima spomenuta Etelka Bresslauer. Etelka Bresslauer je, prema jasenovačkome popisu, iz Pančeva, stradala u Jasenovcu. U napomenama piše alternativno ime Erna Breslaner. Kod Erne Bresslauer rođene 1938. pod napomenama u jasenovačkome popisu piše i ime Edna. U Yad Vashemu ima nekoliko Erni Bresslauer, ali one nemaju nikakve veze s Hrvatskom već s Berlinom, Leipzigom, Breslauom (Vroclav) i Amsterdamom. Iz napomena se vidi da su Etelka, Erna i Edna na neki način povezane. Etelka Bresslauer je, prema iskazima iz Yad Vashema, stradala u Đakovu, ali nema je na popisu žrtava iz Đakova. U originalnome iskazu o Etelki Bresslauer navedena su imena njezino djece: Gideona, rođenoga 1930. i Edne, rođene 1938. Za Ednu postoje iskazi da je bila u logoru Đakovo, ali ne zna se gdje je stradala. Slično je i s bratom Gideonom za kojega postoji jedan iskaz da je stradao u Đakovu i nekoliko njih prema kojima je mjesto smrti nepoznato. Na temelju navedenog amože se zaključiti da je Erna Bresslauer s jasenovačkoga popisa u stvari Edna Bresslauer i najvjerojatnije nije stradala u Jasenovcu.

Na jasenovačkome se popisu nalaze dva Milana Freibergera prema imenima očeva Josipov i Ladislavov. Za Milana Freibergera Josipova, koji je spomenut u jednome od prethodnih članaka, u Yad Vashemu uglavnom piše da je nepoznato mjesto smrti, ali u jednome iskazu bratića navodi se talijanski logor u Hvaru na istoimenome otoku uz napomenu da je najvjerojatnije umro od gladi. Kod Milana Freibergera Ladislavova osim dvojbe o mjestu rođenja, Graz ili Zagreb, u svim iskazima rođaka mjesto smrti je nepoznato.

Od pet Luna Levi s jasenovačkoga popisa, jedna rođena 1887. je sudeći prema podatcima iz Yad Vashema vjerojatno stradala u Sokolcu. Sokolac je kasaba na planini Romaniji istočno od Sarajeva jakome partizansko/četničkome uporištu. Dvije Lune Levi rođene 1898. i 1899. stradale su u Đakovu, a za dvije Lune Levi, obje rođene 1905. rodom iz Banje Luke i Tuzle mjesto smrti nije navedeno, ali s obzirom na prebivalište postoje jake indicije da su smaknute u Beogradu.

Oko dva Benjamina Atijasa (1924. i 1927.) s jasenovačkoga popisa vlada prava zbrka. Benjamin Atijas iz Travnika najvjerojatnije je stradao u Jasenovcu, ali prema iskazima rođaka pravo ime oca vjerojatno je Behar (Behor, Bohor), a ne Avram i prema svemu sudeći najvjerojatnije su od njega nastala obojica s jasenovačkoga popisa uz dodatak da je godina rođenja u jednome slučaju preuzeta od Benjamina Atijasa rođenoga 1924. iz Sarajeva ili Zagreba, koji je živio i vjerojatno stradao u Zagrebu 1941., što je već spomenuto u prethodnim člancima.

Na jasenovačkome su popisu dvojica Zdenka Kaisera. Kod obojice piše da su rođeni iste 1914., kod jednoga je to označeno kao nepouzdan podatak, a u napomenama piše da je rođen 1930. i da nije stradao 1941. već 1944. To je dobar indikator da se radi o višestrukim prepravljanjima podataka. U notornome beogradskom „Spisku“ kod dvojice su Zdenka Kaisera navedene godine rođenja 1912. i 1930. i od te „dvojice“ će u jasenovačkom popisu nastati Zdenko Kaiser, sin Hermanov. U Yad Vashemu samo je jedan iskaz rođaka o Zdenku Keiseru, sudcu iz Osijeka, rođenome 1914. i stradalome u Auschwitzu 1942.

Na jasenovačkome su popisu dvije Ane Weiss rođene 1890. i 1935. i dvije Hane Weiss rođene također 1890. i 1935. To, naravno, nije slučajno jer nema slučajnosti na jasenovačkome popisu, tim više jer kod tri Ane/Hane piše da su iz Iloka, a kod jedne Ane (1890.) ne piše mjesto rođenja, što je već spomenuto u prethodnim člancima. Hana Weiss rođena 1890. je prema napomenama u jasenovačkome popisu djevojačkog prezimena Štajmec. U jednome zapisu u Yad Vashemu spominje se Hana Weiss iz Tacova u tadašnjoj Čehoslovačkoj, danas u Slovačkoj, djevojačkoga prezimena Steinmetz, a prema iskazu brata stradale mjesto smrti je nepoznato. Kod Ane Weiss rođene 1935. situacija nije najasnija jer nema imena oca, a prema nekim iskazima bila je u logoru kraj Gdanjska i stradala u Auschwitzu. Prema navedenome može se reći da su Ane ustvari Hane i da nisu stradale u Jasenovcu.

Mazalta Atijas s jasenovačkoga popisa rođena je 1885.* u Sanskome Mostu, a stradala je 1941.* u Staroj Gradiški*. Svi podatci označeni zvjezdicom (*) su prema samim autorima popisa nepouzdani, dakle jako mnogo nepouzdanih podataka. U napomenama su navedene alternativne godine rođenja 1880., 1899. i iz Yad Vashema preuzet podatak o 1871. godini. Kao mjesto smrti u napomenama jasenovačkoga popisa navodi se Čehoslovačka i Jasenovac. Prema organizaciji preživjelih Židova iz nekadašnje Jugoslavije, Mazalta Atijas (1891.) stradala je u Đakovu, a na popisu žrtava iz logora Đakovo na mrežnoj stranici El Mundo Sefarad nalaze se dvije Mazalte Atijas rođene 1871. i 1891. To znači da je Mazalta Atijas s jasenovačkoga popisa stradala u Đakovu.

Mihael Kampos je prema jasenovačkom popisu rođen nepouzdano određene 1890.*, ali u napomenama je navedena i 1885. pa to ukazuje da su i u ovome slučaju podatci iz Yad Vashema najvjerojatnije poznati crvenim kustosima, ali im ne odgovaraju jer u Yad Vashemu piše da je Mihael Kampos stradao u Auschwitzu, a ne u Jasenovcu.

Na jasenovačkome popisu nalaze se otac i sin Adolf i Ladislav Löbl iz Čađavice, pri čemu je o Ladislavu već pisano u prethodnim člancima. U Yad Vashemu postoje zapisi Fanje Arion Levi, djevojački Löbl, o ocu i bratu prema kojima su oni stradali u Auschwitzu. Fanja Arion Levi je svojim iskazima kao žrtve iz Auschwitza navela i svog strica Emanuela Löbla te bratića i sestričnu Marka i Ljubicu Kastenbaum. Svi su oni iz Čađavice, svi stradali u Auschwitzu i svi se nalaze na jasenovačkome mrežnom popisu. Na jasenovačkome popisu nalazi se još jedan Adolf Löbl, bez imena oca, rođen 1909., iz Tuzle. O toj navodnoj žrtvi u Yad Vashemu nema iskaza rodbine ili prijatelja. Okruglih 10 godina mlađi je od Adolfa Löbla iz Čađavice pa sve to povećava sumnju da se ovdje radi o još jednoj papirnatoj žrtvi.

Ninočka

Jedna od navodnih žrtava s jasenovačkoga popisa kod koje se nije moglo točno utvrditi gdje je stradala je Nina ManipulacijaMoskovljanka Nina Goldsteyn koja nije ubijena u nekome logoru u Hrvatskoj, vjerojatno u Hrvatskoj nikada ni nije bila, u modificiranoj se inačici našla na jasenovačkome popisu i to samo zato što joj se ime nalazi na popisu evakuiranih tijekom Drugoga svjetskog rata u okrugu Kandri u nekadašnjemu SSSR-u.Goldstein. Prema jasenovačkome popisu rođena je navodno 1862.*, ali autori popisa označili su taj podatak kao nepouzdan. Isti je slučaj i s podatcima o godini 1942.* i mjestu smrti Stara Gradiška*. Prema podatcima u napomenama vidi se da su autorima poznati bar neki podatci iz Yad Vashema, no godine rođenja koje se navode u iskazima rođaka Nine Goldstein 1867. i 1875. nisu spomenute, ali je spomenuto djevojačko prezime Maler u inačici Mahler što je kasnije korišteno kod klonirane jasenovačke dvojnice kao nepouzdano ime oca. Ipak, u napomenama jasenovačkoga popisa nije navedeno neko drugo ime, jasno je i zašto. Prema zapisu iz Yad Vashema, Nina Goldstein rođena 1867. stradala je u Hrvatskoj, ali ne navode se mjesto i okolnosti smrti. Autori jasenovačkoga popisa to znaju pa u napomenama piše alternativa da je mjesto smrti nepoznato. Prema godinama rođenja u napomenama jasenovačkog popisa može se zaključiti da je mlađa Nina Goldstein (1904.*) iz jasenovačkoga popisa vjerojatno kreirana dijelom od podataka svoje starije imenjakinje s popisa, a dijelom od podataka o Nini Goldsteyn, rođenoj 1903. od oca Mikhaila, što fonetski podsjeća na "nepouzdanoga" Mahlera i tako se rođena Moskovljanka Nina Goldsteyn koja nije ubijena u nekome logoru u Hrvatskoj, vjerojatno u Hrvatskoj nikada i nije bila, u modificiranoj inačici našla na jasenovačkome popisu i to samo zato što joj se ime nalazi na popisu evakuiranih tijekom Drugoga svjetskog rata u okrug Kandri, u nekadašnjem SSSR-u.

Varijabilni zemljopis

Od osam zapisa iz Yad Vashema o Simkhi Kalderon njih sedam temelje se na iskazima svjedoka, a šest ih se odnosi na nekoliko Simkhi Kaderon, sve rodom iz Makedonije. Jedini zapis koji odstupa od ostalih je iz srpskoga propagandističkoga pamfleta „Spisak žrtava rata“, memorandumskoga sljednika starijega komunističkog popisa iz 1964., a to je izvor za tri četvrtine podataka s jasenovačkoga popisa. Uglavnom sve Simkhe Kalderon stradale su u njemačkim logorima kao što je Treblinka, a primjerice jedna Simkha Kalderon koje je živjela u Zagrebu stradala je u logoru Birkenau. Prema podatcima iz Yad Vashema može se rekonstruirati kako je vjerojatno nastala jasenovačka žrtva Simha Kalderon rođena 1885. iz Bosanske Gradiške. U napomenama kod Simhe Kalderon je podatak iz Yad Vashema prema kojemu je rođena 1891. i stradala je u Treblinki 1943. U jednome zapisu iz Yad Vashema podatci su o Simkhi Kalderon iz Bitolja rođenoj 1887.: živjela je u Beogradu i tamo su ju 1942. u prvoj svjetskoj judenfrei državi ubili Srbi. Vjerojatno je kombinacijom ovih dviju Simkhi Kalderon postignut cilj da se krivica s pravih ubojica prebaci na Hrvate, a Srbija kao pijemont svih jugošovena ostane čista.

Dvije Berte Gross s jasenovačkoga popisa imaju ukupno sedam svojih inačica u srbijanskome pamfletu „Spisak žrtava rata“, memorandumskome izdanju proskribiranoga i dugo vremena bunkeriranoga komunističkog popisa iz 1964., glavnog izvora za mrežni jasenovački popis. Starija Berta Gross s jasenovačkoga popisa rođena je navodno 1897.*, iz Vinkovaca, a stradala je u Staroj Gradiški 1942. U napomenama su navedene još tri alternativne godine rođenja u rasponu od 15 godina (1880., 1887. i 1895.). To je vjerojatno posljedica neodlučnosti kod preuzimanja podataka o nekoliko lažnih žrtava iz srpskih i komunističkih popisa. U srpskim i komunističkim popisima navode se tri odgovarajuće Berte Gross. Prva iz Vinkovaca, rođena 1888., stradala u Staroj Gradiški 1942., druga iz Varaždina, navodno živjela u Zagrebu, otac joj se navodno zvao David i ubijena je 1945., ali ne navodi se gdje. Vjerojatno je od te dvije Berte Gross kreirana jedna s jasenovačkog popisa. Treća Berta Gross iz ove skupine rođena je 1896., iz Zagreba, živjela u Kutini, a umrla je u logoru Đakovo 1941. Kao što je bilo i očekivano, ime Berte Gross ne nalazi se na popisu umrlih u logoru Đakovo. Iz navedenih podataka može se zaključiti da je Berta Gross frankenštajnovski sastavljena od nekoliko papirnatih žrtava, a godina rođenja 1897.* od autora je označena kao nepouzdana. To je novi prinos ovoj groteski koja se temelji na stvarnoj Berti Gross, rođenoj 1896., iz Kisača u Bačkoj, prema iskazu nećakinje stradala je 1944. u Auschwitzu.

Druga Berta Gross s jasenovačkoga popisa samo je naizgled slična prethodnici. Razlika nije samo u nekoliko godina starosti kod rođenja ili u dvojbi Stara Gradiška ili Jasenovac jer ona stvarno i ne postoji, već u jednome mnogo dubljemu problemu. Ova Berta Gross s jasenovačkoga popisa rođena je navodno u Drenovcima blizu Županje 1906.*, od oca Davida*. Dva potonja podatka označena su kao nepouzdana od autora popisa. Međutim, podatak o mjestu rođenja premda nije označen kao nepouzdan je i najzanimljiviji. Mjesto Drenovci kod Županje navodi se u jasenovačkom popisu kao mjesto rođenja kod još nekoliko Grossova. Prema iskazima rođaka u Yad Vashemu, postoje dvije Berte Gross, obje iz Srbije. Starija rođena 1900. rodom je iz Zrenjanina, živjela u Rumunjskoj pa tijekom Drugoga svjetskog rata u Nišu u južnoj Srbiji i tu se podatci počinju razlikovati, ali jedina je dvojba jesu li ju Srbi ubili u vožnji smrti Beogradom u svojim plinskim kamionima, tzv. dušegupkama ili su ju Srbi ubili u logoru Crveni Krst na neki drugi način. Mlađa Berta Gross rođena je 1906. iz Dejanovaca u Srbiji, otac Filip, prema iskazu rođaka stradala je u Valpovu 1941. U Yad Vashemu postoji podatak iz srbijanskoga memorandumskog pamfleta, preslikan iz komunističkoga popisa iz 1964. prema kojemu je Berta Gross rođena 1904., otac joj se također zove Filip, ali više nije iz Dejanovca u Srbiji, već iz Drenovaca u Hrvatskoj. Ta evolucija podataka nastavila se pa otac više nije Filip, već David, nije stradala u Valpovu, već u Jasenovcu. Kod manipulacija s jasenovačkim popisom stalna samo vječna mijena jest. Što se tiče mijene, zadnja se aktivna promjena na mrežnome jasenovačkom popisu u vrijeme pisanja ovog članka dogodila 7. rujna 2016., godine pri čemu su na popis dodani Jelena Hasura i Tomo Stjepanović te su izvršene manje promjene na podatcima o drugim ljudima. Nije Berta Gross usamljena, možemo spomenuti još i ostatak obitelji: Aleksandra, Brunu i Silvija Grossa. Ima toga još i previše. Pravi Gross-problem, ali o tome kako od raznih Dejanovaca nastaju Drenovci drugom prilikom.

Na putu za Beograd

Manipulacije koje su vezane uz mjesto smrti hrvatske slikarice Tine Morpurgo opisane su u Hrvatskome tjedniku od 21. travnja 2016. u članku „Laž i pljačka u funkciji velikosrpske politike“. Marija Morpurgo majka je Tine Morpurgo. U Yad Vashemu u iskazima nećakinje i zeta samo se navodi da je ubijena, ali ne i gdje. Zna se da je cijela obitelj bila deportirana zajedno, ali oca Viktora, tj. Vittoria Haima, nema na jasenovačkome popisu. Prema nepouzdanome iskazu preživjele kćeri danom desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata, navodno je stradao u getu Theresienstadt u tadašnjoj Čehoslovačkoj. To je vrlo diskutabilan podatak jer čak i u memorandumskome pamfletu „Spisak žrtava rata“ piše da je Viktor Morpurgo ubijen u Beogradu i to u studenome 1943. isto kad i većina dolje navedenih Židovki iz Splita. Prema iskazu nećaka u Yad Vashemu Elvira Lachs djevojačkoga prezimena Morpurgo, rođena u Goriziji 1878., stradala je u Auschwitzu 1944. Na jasenovačkome se popisu nalaze dvije Elvire Morpurgo iz Splita, starija navodno rođena 1901.* godine koja je od samih autora popisa označena kao nepouzdana i mlađa rođena 1934. U svakome slučaju, bar za jednu Elviru Morpurgo u Yad Vashemu nema nikakve potvrde da je uopće postojala, a prema navedenim podatcima obje su vrlo upitne. Olgi Gaon-Morpurgo s jasenovačkoga popisa jedina slična žrtva iz arhiva Yad Vashema o kojoj postoje iskazi neovisni o jugokomunističkim i velikosrpskim izvorima je Olga Morpurgo rođena 1871., iz Trsta, stradala u Auschwitzu. Da nešto nije u redu s podatcima o Berti Gaon s jasenovačkoga popisa vidljivo je iz podataka iz srbijanskoga "Spiska žrtava rata" u kojem se navode dvije Berte Gaon, obje iz Splita, i obje rođene 1927. Samo kod jedne navedeno je ime oca Isak. Glavna je razlika da kod jedne piše da je stradala u Staroj Gradiški u studenome 1943., a kod druge da je stradala 11. ožujka 1944. u Jasenovcu. Moglo bi se reći da su u jasenovačkome popisu jednostavno promiješali podatke i stvorili jasenovački koktel. Treba napomenuti da Berte Gaon, rođene otprilike 1927., nema u digitalnome arhivu žrtava iz Yad Vashema. Dobro je poznata epizoda iz Drugoga svjetskog rata kad su Nijemci nakon kapitulacije Italije deportirali Židove iz Splita u beogradske logore smrti gdje su svi ubijeni. Brojni su slučajevi s jasenovačkoga popisa u kojima se navode navodne jasenovačke žrtve iz Splita stradale 1943. ili 1944. u vrijeme kad su svi deportirani za Srbiju i poubijani u tamošnjim logorima smrti i stratištima.

Zaključno se može reći kako je od 54 navedene žrtve s jasenovačkoga popisa u Hrvatskoj stradalo najviše 20 (37 posto). Od toga samo je jedan Benjamin Atijas vjerojatno stradao u Jasenovcu (2 posto )., a tri žrtve iz Hrvatske stradale su u njemačkome logoru Loborgrad i talijanskome logoru na Hvaru (6 posto) Najviše ih je prema iskazima iz Yad Vashema stradalo u Auschwitzu 17 (31 posto). U Đakovu ih je stradalo 12 (22 posto), ali polovica ih se ne nalazi na popisu žrtava iz logora Đakovo pa se ne zna točno gdje su stradali. U srbijanskim logorima, pretežno u Beogradu, stradalo ih je minimalno 8 (15 posto). Jedna od žrtava stradala je u logoru Treblinka. U nekoliko slučajeva mjesto smrti je nepoznato, za jednu navodnu žrtvu nema potvrde da se uopće radi o stvarnoj osobi, a jedna navodna žrtva koliko je poznato nije stradala u logorima osim možda u Staljinovim komunističkim gulazima. Postoje jake indicije da je Jasenovac služio kao prolazna stanica na putu do krajnjih odredišta. Primjeri Tine Morpurgo, njezinih roditelja i rođaka iz Splita koji se većinom nalaze na jasenovačkome popisu, premda su ubijeni u Beogradu, ukazuju da su transportirani iz Splita možda preko Jasenovca do Beograda. Slično je u slučaju Malvine Goldstein i Irme Langfelder, koje su prema podatcima iz Yad Vashema rođene u Đakovu, a stradale su u Auschwitzu. Prema slučaju Paule Kornhauser, koja je iz okolice Požege, a deportirana je i stradala u logoru Đakovo, može se pretpostaviti da su i Židovke iz Đakova internirane prvo u najbliži logor, a to je bio logor u Đakovu, a zatim dalje u Njemačku, možda i preko Jasenovca. Prema dvama gore navedenim slučajevima može se reći da je nakon zatvaranja radnoga logora u Đakovu bar dio logoraša deportiran u njemačke logore. Neizravno na to ukazuje i podatak da od u ovom tekstu navedenih žrtava za koje u Yad Vashemu postoje zapisi da su stradale u Đakovu polovica njih nije na popisu žrtava logora Đakovo. Zatvaranje logora u Đakovu vremenski se podudara s puštanjem u funkciju nacističkoga logora Treblinka 2. Veliki dio žrtava iz logora Đakovo nalazi se i na jasenovačkome popisu, ali ne na temelju čvrstih dokaza već temeljem propagandno-političkih razloga. To je tema koju bi trebalo detaljno istražiti. Prema navedenim podatcima može se zaključiti kako je Jasenovac bio i tranzitna postaja tj. Dulag na putu prema nacističkim i srpskim logorima smrti.

M. Koić, Nikola Banić
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Ned, 31-05-2020, 09:19:15

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.